| Početna |
| Dr Goran Ž. Komar
JOŠ JEDNA ZADUŽBINA KOSAČA
Odavna se zna za Rudine i rudinske knezove Hraniće. U Hercegovini je i danas u narodu poznat Vlatko Vuković, vojvoda bosanskog kraljevstva, koji je potukao Šahin - pašu 1388. godine. Ali, najveći memorijski stratum gradi ličnost Stefana Vukanovog Kosače iz moguće razvojne linije čelnika Dimitrija, gospodara Rudina... On, kao gospodar i utemeljitelj političke oblasti Hercegovine, i Jelena Stratimirović Balšić, druga žena Sandalja Hranića sa svoje otmenosti, državničkog i političkog formata i bogoslovske utemeljnosti. Vrijeme uspona Kosača je veliko vrijeme Hercegovine i to je jedan od razloga što se uvijek iznova vraćamo Rudinama, Gacku, Bileći i Novome. U svome zemljišnom opsegu Kosače su držali oblast od Boke do Olova i Morače do Omiša. Iz njihova vremena je manastir Sv. Arhiđakona Stefana u Trebinju čiji su ostaci izgubljeni. Zidani ikonostasi u njihovim crkvama svjedoče njihovu pripadnost Pravoslavlju, a, takođe, i stav koji su o njima hranili na dvoru Vaseljenske Patrijaršije. U
Boki, njihovom vremenu pripadaju crkve Sv. Luke u Risnu, mala Svetouspenske crkva na Savini, stara parohijalna crkva u Kutima kod Novoga posvećena Sv. Andriji, kao i pođanska crkva Sv. Sergija i Vakha. Ipak, ovdje želim progovoriti o hercegnovskoj crkvi Sv. Arhangela Mihaila koju je sagradio Herceg Stefan na današnjem trgu ''Belavista'' u opsegu Starog grada. Novski pravoslavni Srbi na tome mjestu sagradili su, poslije velikih i dugih smetnji i peripetija, novu crkvu istoimene posvete i raskošnih obličja 1908. godine. Ova crkva sagrađena je na mjestu jedne kuće koja je srušena, ali, što je najvažnije za ovaj članak, na mjestu stare Hercegove crkve čiji su se ostaci vidjeli u vrijeme gradnje. Zna se da je Herceg Stefan umro u Novome i da je ovdje 1466. sastavio oporuku. Uvjeren sam da je ovdje i sahranjen. Moguće, baš na Belavisti. Odbore za gradnju nove crkve činili su, sve odreda, potomci Hercegovačkih, baš rudinskih, trebinjskih i popovskih familija koje su u Novi prešle tokom Morejskog rata. Nema potrebe da to posebno komentarišem, čitaoci će vidjeti iz potpisa na kraju pisma koje su Novljani još 1870. uputili najvišoj tački političke moći Austrougarske monarhije. U naše vrijeme, javila su se dva vrijedna rada o crkvi na Belavisti, ali oni nisu imali u vidu dokumentaciju o gradnji crkve koja leži u Arhivi Srpske Akademije u Beogradu (Jasmina Žitnik, Prilog proučavanju crkve Sv. Arehanđela Mihaila u Herceg - Novom, Boka 26, 2006, 219, 221; M. Crnić Pejović, Devedesetpetogodišnjica osvećenja Srpske pravoslavne crkve Sv. Arhanđela Mihaila u Herceg - Novome, Boka 26, 2006, 201 -214.).
Pismo Novljana, koje ovdje pružam, leži u toj ustanovi. U šematizmima eparhije bokokotorske, dubrovačke i spičanske za 1884. godinu kazuje se da je tu i prije petsto godina bila crkva, pojala se liturgija, da ju je sagradio Tvrtko. Zemljište su novski Hercegovci otkupili 1858. godine za 4602 forinte, a 1871. kapetan Nikola Stanić sa Tople zavještao je kuću u gradu u te svrhe. Pored vladike Gerasima Petranovića, u Odboru za gradnju učestvovali su: Jefto Gojković, Mićo Gudelj, Mato Đuranović, Mićo Kvekić, Petar Komnenović, Simo Milinović, Uroš Milašinović, Špiro Poznanović, Kosto Stanišić, Lazar Tomanović. Na donjem trgu, bliže Morskoj tvrđavi, koja i danas stoji, u vrijeme Hercega Vlatka, između 1473. i 1477. podignuta je crkva Sv. Stefana, čiju je gradnju platila dubrovačka vlada.
Stari Novljani, sabrani u svojoj Topaljskoj opštini (1718 - 1797), skoro izreda Hercegovci, znali su za ove crkve u Novome i učinili su da se sjećanje na njih uznese do konca 19. vijeka kada su bili sposobni započeti gradnju koja u mletačka vremena nije bila moguća. U Rudinama i sada stoji crkva Sv. Arhangela Mihaila u kojoj je Vlatko Vuković pričestio vojsku pred boj na Kosovu. Jednobrodna mala seoska crkva ukopana u zemlju sa staroćiriličkim natpisom u pročelju, koji u potpunom prevodu (uz neophodnu korekciju poslednje riječi natpisa) na savremeni srpski jezik kaže: ''1798/ Neimar Aleksa Klimenta. Obnovi rab božiji''. Takođe, na čatrnji, i natpis o gradnji crkvene čatrnje u doba kralja Aleksandra Karađorđevića.
Stara rudinska crkva izrasla je iznova, kao reprezentativna i raskošna crkvena zgrada na novskoj Belavisti, podizana od potomaka rudinskih i hercegovačkih familija. U značajnom gradu Kosača, konačno gradu podignutom od Tvrtka Prvog Kotromanića, svakako leže njihove crkve. Cjelina hercegovačkog srednjevjekovnog kulturnog naslijeđa, najočiglednije izražena u stećcima, nosi temeljno bogoslovsko određenje vjere u Svetu Trojicu. Žitelji Istočne Hercegovine koji su na strani Venecije učestvovali u Morejskom ratu, ili Novi napuštali sa turskim garnizonom, kretali su se unutar cjelovitog i nerazdjeljivog političkog, kulturnog i vjerskog područja koje je raspolutila tek Grimani linija (1701). Ali, memorandumi glavara Istočne Hercegovine iz 1693. i kasnije, govore o uslovu za prelazak pod krilo mletačkog principa: nedodirljivost njihovih starina u Novome, crkava i manastira.
Tokom 18. vijeka oni su podigli svoje kolektivne zadužbine i ukrasili Novi. U tolikoj mjeri, da danas možemo tvrditi da je sve reprezentativno u ovome gradu, njihovo djelo. Uzdržavajući svoj starinski i običajni život, koji nije okrnjila ni austrijska uprava, podigli su u osvit razlomnog 20. vijeka jednu crkvu na ponos rodu.
Molba Novljana za pomoć u gradnji crkve Sv. Arhangela Mihaila na Belavisti Svijetla Kruno Premilostivi Care i Gospodaru! Vječno odani podanici Vašeg Carskog Apostoloskog Veličestva, stanovnici Erceg-Novog, okružja BokoKotorskog, usugjuju se podnijeti ovu prepokornu prošnju Vašem Cesarskom Veličestvu. Još od starine, od kada je ova varoš podignuta bila je u njoj srpska pravoslavna Crkva. Ali kašnje, kad su Turci osvojili ove zemlje, porušili su istu Crkvu, te se još i danas vide razvaline njene. Stanovnici ove varoši otragu nekoliko, kupili su isto mjesto, ali nijesu imali sredstva da podignu rečenu Crkvu, i tako su morali ići, da se mole Bogu u crkve okolnijeh sela, koje su daleko od ove varoši, te kad su hrgjava vremena, ne bi mogli poći na službu Božiju. Sada pak naumili su istu graditi, zato se preponizno obraćaju Vašem Cesarskom Apostolskom Veličestvu moleći da bi milostivo podariti izvolili jednu svotu novca, kako bi se mogla srećno započeti rečena gragja. Napomenuti bi bilo da je gorje rečena crkva bila zadužbina Ercega Stefana, Kralja Bosanskog, i zato se vječno odani stanovnici ove varoši tvrdo uzdaju da neće Vaše Carsko Apostolsko Veličestvo pustiti da se ova kraljevska zadužbina carskom ne nazove.
U nadi da će Vaše Carsko i Apostolsko Veličestvo pružiti svoju darežljivu ruku usugjuju se podpisati.
Vašeg Cesarskog Apostolskog Veličestva
Vječno odani podanici
U Erceg Novom 20 Novembra 1870.
Načelnik G. Vojnović Bogdan Poznanović S. Šimrak Pietro Calugerovich Joko Jakšić Drago Dostinić Niko Stanić Đorđe M. Ratković Alesan. Pavković Jovo Nakićenović Mato Mrša Petar Kovačević Gligo Petrović
|