KOME JE TREBIŠNJICA NA METI

rijeka ili kontejner
 

Teško je rekonstruisati kako su se gume i bačve našle na dnu rijeke? Ne znam šta se u bačvama nalazi, prijeti li ekološka katastrofa ako se otvore, ili su već otvorene?

Gume su bačene ispod uskog kesona tzv. Bambuća mosta. Raspoređene su u prečniku od desetak metara, i, evidentno, nisu ih tu složili vrtlozi Trebišnjice. Na tom mjestu, sastaje se matica rijeke i potoka koji ističe iz bazena u Bregovima. Da li je neko za vrijeme velikih voda tu negdje pobacao gume, ili se s kamionom izvezao na most, i odozgo, preko ograde - sve iskipovao u vodu!? - teško je reći. Okrutnost prema Trebišnjici odvratnog je obima. To već znamo odavno...

Još jedan atak na Trebišnjicu! Neko je odlučio  da ispod mosta napravi Automobilski Otpad! Da li je za to dobio  kakvu “dozvolu” ili “koncesiju” teško je reći. Teško zato što je nekada za ovakve poslove /kod nas/ dovoljno dobiti “Mig”.

Teško je reći šta u ovom slučaju treba staviti na stranu, šta je Šala a šta Zbilja. Trebišnjici smijete uraditi što god želite. Ona će to otrpjeti, a vlast će /kako danas stvari stoje/ zažmiriti na oba oka.

Ovaj Rusvaj pod Vodom, u drugim evropskim zemljama, najvjerovatnije, povukao bi za sobom Istragu. Angažovali bi se svi mogući organi koji brinu o bezbijednosti, zakonitosti, ekologiji, ljudskim pravima /toga je bar danas dosta/ itd.

Kod nas - muk... Grobna tišina...

Zar je moguðe da Ovakvi Prizori konačno nisu na dnevnom redu!

Zar je moguće da neko misli da je još rano da uronimo u ovaj problem, i da bar jednoj Sjednici SO iznenada promijenimo Dnevni Red!?

Zar je moguće da neko misli da narod ovo ne vidi i da nikom, kad-tad, neće naplatiti Cijenu za jednan ovakav atak na Trebišnjicu i na jedno ovakvo Građansko Poniženje nad Nama Svima!?

Ne pretjerujem, Onaj ko misli da ovo slobodno može da uradi, duboko je uvjeren da Građani Trebinja ne samo da

ne vole Svoju Rijeku, nego nemaju ni truna Građanskog

Ponosa, i neće tražiti zadovoljštinu od vlasti.

Međutim, građani reaguju, doduše ne preko “Svojih Institucija”, reaguju tiho /mada, da sam vlast, te bih se tišine najviše prepao/.

sve to znači da oni koji misle da nas na ovakav način - kao Trebinjce!- mogu ponižavati grdno su se prevarili.

Jedna riječ o “Našim Institucijama”. Nisam iznenađen, njihovo je da uredno primaju plate, i tu svoju Primarnu Dužnost one obavljaju savršeno. I to da se, usput, prave pomalo blesavi /da gledaju neće li problemi nekako sami nestati/ i to je dio njihove Drevne Vještine.

To što im građani stalno daju ili obnavljaju “kredit” druga je pjesma, i sigurno nije ona koja će naše činovništvo usrećiti. Teško da će iko na ovom Zločinu prema Trebišnjici profitirati. Račun je ispisan, samo je pitanje kad će stići, odnosno kad će se, trebam li reći “nemilosrdno” - sručiti na dužnika.

Nekada, kada je pravljen projekat uređenja Obala Trebišnjice, valjda svjestan da slabo funkcionišemo na duge staze /ili smo tada prosto bili sluđeni zato što smo previše popustili kad je Trebišnjica u pitanju/, arhitekta Vuk Roganović bio je više nego jasan: “Trebišnjicu treba tretirati kao glavnu gradsku ulicu!”

Bilo je uzalud. Rijeka nikad nije postala Glavna  Ulica. Niko, izgleda, nikada nije shvatio ovo Roganovićevo upozorenje. Naravno, slično su prošle i druge opaske.

Recimo ona vezana za opštu dispoziciju faktora zvanog voda u decenijama koje dolaze. Čak ni prognoze da će Pitka Voda uskoro postati skuplja nego nafta, nikog nisu uozbiljile.

Konstanto imamo prečih stvari, konstantno Trebišnjica je nešto za što uvijek “Ima Vremena”. To tupoumno odlaganje, zato, iz domena ekologije, sve brže ulazi u zonu socijalne psihologije, da ne kažemo politike.

Uz to, i činjenica da Eekonomski Najmoćniji Sistemi u Državi imaju najveće odgovornosti kad su u pitanju naše vode dodatno stimuliše građane i prosto ih upućuje na aktivniji i odgovorniji odnos prema Svim Vodama. Percepcija je jasna: i Vode i Građani prolaze isto zato što su počesto objekti /čitaj žrtve/ tih sistema.

 Iako se nadležnosti znaju, zbog procjene da ipak onaj ko iz Vode izvlači najviše Novca o svemu mora najviše i da brine, čitav niz drugih organa i institucija zabija glavu u pijesak.

Wihovo ćutanje ima i izvjesni finansijski smisao, jer - Rezon je jasan - zašto se prtiti u ono što može da ti naruši Mir i olakša Fondove, zašto igru prenijeti u svoj “Kazneni Prostor”, kad smo već navikli da se sve odigrava daleko od našeg gola?!

Tako Stoje Stvari.

I golim okom, iz dana u dan, vidi se da niko nema ni stvarne namjere ni toliko odgovornosti da, ma koliko koštalo, zaustavi Agresivnu Degradaciju Trebišnjice.

GLAS  je davno, nadam se proročanski, napisao da će jednom, na Trebišnjici, Neko Dobiti Izbore. Ne želim licitirati, ali, ako se poniženja nastave, zaista je moguće da Jedna Stranka sa maksimalno uskim programom /sa programom koji bi imao onoliko slovo koliko iz usta ispustimo glasova kad izgovorimo ime Naše Rijeke/ pobijedi mnogo veće, i građanski mnogo disperzivnije političke partije.

Rekoh, “ako se poniženja nastave”. A možda nastavak nije ni potreban. Možda je već Dovoljno Urađeno. I nama i Trebišnjici.

Jer, ako na Ovakve Prizore prvi reaguje Građanin u Penziji, i to preko novina koje izlaze jednom mjesečno, onda je đavo odnio šalu, i vrijeme za “popravni” možda je za mnoge davno isteklo.

Ne želim da predvićam, ali jedno znam i dobro pamtim... U raznim prilikama čuo sam da se Građani oko brojnih Stvari spore i raspravljaju, ali nikada nisam čuo, do moga uha nije doprlo, da neko, na račun nekog novog, Još Većeg Ineteresa, po drugi put nekom ili nečem ustupa Trebišnjicu, odnosno Ono Malo što je od We ostalo. To malo, razlog je Žestine i Bijesa koga jedva u ovom tekstu sustežem.

Ni u tom naporu, uvjeren sam odavno, a pogotovo u ovakvim prilikama, nisam sam.

Svetislav Đurić