ZAŠTO MAGISTAR POLJOPRIVREDNIH

NAUKA JANKO MILOJEVIĆ PODVLAČI...

ZEMLJA NIKAD NIJE IZDALA

Samo dva polja, Fatničko i Dabarsko, iako su izvan svih žitarskih regiona, mogu dati toliko žitarica da ih Bilećki mlin ne može samljeti za godinu dana, pod uslovom da svaki dan melje punim kapacitetom. Kada je Janko Milojević ovo saopštio, mnogi mu nisu vjerovali. Naravno, uslov da da se to desi je upravljanje svim vodama oba polja, dakle ono što je nekad bila čista fantazija.  Šanse u voćarstvu još su mnogo veće. Unatoč krizi, u poljoprivredi mnoge stvari krenule nabolje...

Kako u cjelini ocjenjujete stanje u hercegovačkom agraru?

- S obzirom na krizu, stanje nije zadovoljavajuće, iako pojedine grane, kao što su vinogradarstvo i vinarstvo, počele značajnije da odskaču. Sada se šire plantaže vinove loze, kako u Popovom polju, tako i u Trebinju, i tome se pridaje značaj i od strane lokalne zajednice i od države.

Tu podršku još treba konkretizovati, pogotovo kad se radi o kreditima i regresiranim kamatama. Uz te podsticaje, kad se ima na umu i specifično zemljište i specifična klima, može se uraditi mnogo više jer pojedine sorte daju vrhunske rezultate, posebno mislim na kvalitet grožđa, jer, bez kvalitetnog grožđa nema vrhunskih vina.

I gospodin Satori, ekspert za vinogradarstvo iz Italije, koga mnogi ubrajaju meću vodeće svjetske stručnjake u vinogradarstvu i vinarstvu, rekao je da nigdje nije naišao na tako kvalitetne podloge vinove loze kao u Popovu. 

To nam je bogom dano, nije ga dakle stvorila samo naša pamet, zemljište i klima  su u skladu, odnosno oba faktora su u takvom odnosu da daju nevjerovatan kvalitet reznica. To je pogotovo izraženo kad se govori o odnosu drveta i srži. Dakle, imamo mogućnosti, to je potvrdio i gospodin Satori, obilazeći prostore stare Jugoslavije i razmišljajući gdje će uložiti svoje pare. To nam samo potvrđuje ono što inače znamo - da je područje Popova i Trebinja izvanredno za vinogradarstvo. 

Stiče se utisak da voćarstvo, u cjelini slabije napreduje? Tu kao da nam fali i malo tradicije?

- Tačno, i ja mislim da se tu, jednim dijelom, radi i o tradiciji. Ja sam u posljednje vrijeme, zajedno sa španskom organizacijom MPDL insistirao upravo na voćarstvu, tako da je već preko 20 voćarskih plantaža podignuto na području Popova, što u RS, što u Federaciji. Španci su htjeli da voćnjake podignemo i u jednom i u drugom dijelu. Bio sam stručni konsultant u tom poslu, i znam da je to dobro krenulo. Sad je to dobra podloga, dobar primjer i za druge da vide šta sve u Popovu može da se uradi. Dovoljno je pogledati one plantaže jabuke i breskve ispod Ravnog. Sorte južnih krajeva šansa su za sve koji hoće da se bave ovim poslom. Breskva se pokazala izvanredna, pojavila se i maslina koja može da se gaji u Popovom polju.

Kako to ubrzati, šta treba da uradi država, na nju se svi obično najviše oslanjaju?!

- Prije svega, država treba da se pozabavi rejonizacijom. Na primjer, ja nikad ne bih podsticao uzgoj pšenice u Trebinju. možda će se neko naljutiti što ovo kažem, ali, isto tako, ne bih stimulisao u Bijeljini vinograde. Prema toj rejonizaciji, koju bi uradili stručnjaci u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, trebalo bi odlučiti šta u kom kraju stimulisati. Ovo bi bio važan potez za unaprećenje poljoprivrede.

O Hercegovini se često, kad je u pitanju agrar, govori kao o ekstenzivnom kraju?

- Govori, ali ja vam moram reći da je malo područja, tako malih kao što je Istočna Hercegovina, a da ima tako bogato zastupljene mogućnosti za uzgoj raznih kultura, od onih južnih do kontinentalnih.

Da li takvih povoljnosti ima i u stočarstvu?

- Ima. Uslovi za uzgoj stoke na gatačkom i nevesinjskom području su poznati. Povoljni su uslovi i u Dabarskom polju, i ovdje kod nas. Godine 1996-97. radio sam studiju izvodljivosti za opštinu Bileća, u kontekstu razvoja Fatničkog i Dabarskog polja. Pominjem samo jednu komparaciju iz te studije (pšenica i kukuruz). Nećete vjerovati, ali činjenica je da samo ta dva polja, iako su izvan svih žitarskih regiona, mogu dati toliko žitarica da ih Bilećki mlin ne može samljeti za godinu dana, pod uslovom da svaki dan melje punim kapacitetom. To je mnogim bilo više nego interesantno, mnogi to nisu mogli ni vjerovati. Pominjem samo te dvije kulture, a gdje su ostale? 

Šta se desilo kasnije, šta ste savjetovali odgovornim u Bileći?

- Poslije, bio sam u raznim komisijama, razgovarao sa odgovornim ljudima, rekao im da bi sve bilo ekstenzivno prije odvodonje, ali uskoro, okončan je i poznati projekt u elektroprivredi RS, vode su prervedene u Bilećko jezero. Već danas, šanse su mnogo veće, ali, kada HET bude kontrolisao svu vodu Fatničkog i Dabarskog polja za intenzivnu poljoprivrendu proizvodnju otvara se novih 3.000 hektara.

Podsjećam da je Nevesinjsko polje 7-8.000 hektara. Kad se to podijeli na 80-90.000 ljudi, računica je jasna. Govori se o krševitoj Hercegovini, ali brojevi govore da baš ovdje ima velikih mogućnosti za razvoj agrara, iako ne pominjem prostrane pašnjake Morina, Zelengore itd... gdje može da se gaji stoka u velikom broju. Zato uvijek ponavljam da su mogućnosti ogromne, samo ih treba pametno iskoristiti.

Koliko su, u cjelini, stranci zainteresovani za razvoj agrara u Hercegovini?

- Ima interesovanja. Ja sam imao prilike da učestvujem u više razgovora sa strancima. Jednan od njih je već počeo da uaže u Popovom Polju, i to je jedan vrlo ozbiljan ulagač. Uvjeren sam da će podići kvalitetnije plantaže, nego što su bile prije rata u Popovom polju. Sve to čovjek radi svojim parama, ne diže kredite ovdje. Uz sve to, po prvi put, u BiH, imamo bezvirisni materijal u BiH, dalje tu je i vrhunski sistem za navodnjavanje. Sve su to značajne novosti i značajni potezi. Uvjeren sam da neće ostati usamljeni. Ja u tom projektu nastojim d aojedinim sve što je potrebno, posebno ono što je vezano za zaštitu i tehnologiju. Inače, ovi ljudi nisu eksperti za voćasrtvo, ali su eksperti u tome da okupe ljude koji su im potrebni. Na taj način on i postiže rezultate.

U kojim djelatnostima još ima napretka?

- U sakupljanju i preradi ljekovitog bilja i u proizvodnji organske hrane. Svi koji su zainteresofani, mogu da sa italijanskom organizacijom CEFA, koja ima sjedište u Mostaru,   proizvode zdravu hranu, s tim da im je obezbijeđen otkup, po cijenama koje su oko 30% veće nego ove svakodnevne.

Otkud taj interes, da li je u poitanju neka posebna regionalna strategija ili nešto drugo?

- Odgovor je prost. Imamo zdravu vodu, zdravu zemlju, i zdrav zrak. Izuzev onih dijelova gdje su oni bacili bombe. Naše područje, srećom, time nije zakačeno. Na zadpadu, oni su bacali ogromne količine pesticida, ogromne količine mineralnih đubriva. Sve to, na izvjestan način, zagađuje zemlju. To je sigurno, tu nema nikakve dileme.  Neko će kazati pogledaj magistra poljoprivrednih nauka kako priča!? Istina se mora kazati. Ništa ne može zamijeniti organsko đubrivo, ali, činjenica je, da nije minerlanih đubriva, kako stanovništvo raste, ne bi se mogli prehraniti.

U svemu tome mora postojati mjera. Moraju se poštovati karence. U tom pravcu država mora dosta da učini, da se pojača kontrola proizvoda koji se iznose na pijace. Qudi ne da hoće nekoga da otruju, nego, ne znajući koji rpeparat koliko i kako djeluje, iznesu ga prije vremena na tržište i onda moramo razmišljati o tome hoće li taj proizvod doći do trudnice ili do nekog djeteta.

Lokalne inspekcije odavno nemaju nikakvih tehničkih mogućnosti da obave takav vid kontrole? Dakle, decenijama se trujemo...

- Znam da Ministarstvo poljoprivrede radi na tome da se osposobe dvije laboratorije u RS tako da će inspektori sa terena uzimati uzorke i slati ih na analizu. Kad to krene, imaćemo veliki napredak.

Da još jednom pomenemo stočarstvo. Šta bi Hercegovina mogla ponuditi u toj branši, a šta dobiti?

- Stočarstvo nije moja uža specijalnost, ali znam neka kretanja i probleme. Trenutno, formiraju se male farme. Recimo do 20-30 muznih krava. Znate da su formirane i mljekare. Čuo sam da su na pojedinim mjestima veoma korektni odnosi između proizvođača i prerađivača mlijeka. To je posebno dobra vijest. Međutim, ni izdaleka nisu iskorištene sve mogućnosti. Nisu zato što imamo prostrane pašnjake a stočnu hranu možemo proizvesti i na našim površinama ovdje u Hercegovini.

Kako mi se čini, sada treba izbalansirati primarne i prerađivačke kapacitete. Ako ljudi nemaju gdje predati mlijeko, ako neko u lancu sve to zakoči, onda nastaju problemi i javlja se razočarenje. Toga balansa još u Hercegovini nema.

Od koga bi trebalo očekivati da balansira situaciju?

- Mislim da tu Vlada ne može puno da učini. Mi smo nedavno izašli iz jedne dirigovane ekonomije. Taj prelaz je bolan za ovakve djelatnosti gdje praksa pokazuje da je tržište najbolji regulator.  Da bi se, ipak, nekako u sve to uvelo malo više reda, potrebno je formirati udruženja kao što su uradili vinari.

Kad imate udruženja, možete se dogovarati koliko čega kupiti, ali možete uspostaviti partnerske odnose, kako sa drugim udruženjima, tako i sa Vladom. Dok su na sceni samo slobodni strijelci, teško je uspostaviti balans o kome govorimo.

Imamo li, bar u povoju, hercegovačke stočarske brendove?

- Kako da ne. Pa za jagnjetinu iz Qubinja, onu sa područja Žegulje, zna zvako. U kvalitetu to je vrh vrhova. Meso sa jednog područja u Vranjskoj takođe je vrh vrhova. Da ne pominjem Qubomišlju, Vlahoviće... mnogo bi trebao da nabrajam. To meso neuporedivo je sa mesom iz Srbije i Bosne. Ali, nema veću cijenu, iako, realno, trebalo bi da ima.

To kavlitetno hercegovačko  jagnje ne javlja se na tržištu, još je anonimno?

- Tačno. To je zato što jeftinije meso dolazi sa strane i iz uvoza. A slično je i sa sirevima? O kvalitetu se priča, ali hercegovački sir niti je promovisan, niti je brendiran, niti imamo organizovan nastup na tržištu.

Da, da bi se stvari promijenile, trebaće nam malo vremena, i stumulacije sa raznih strana. Svi treba da se prilagode trštu, da se na njega naviknu. To ne može preko noći, ali na tome treba stalno raditi. Tu možda lokalna zajednica može uraditi nešto više. Da malo edukuje proizvođače, da promoviše njihove proizvode. Dalje, treba i u tom smislu više koristiti Vladine stručne službe. One uvijek mogu dati nekakav institucionalni okvir koji je već poznat, usvojen, koji funkcioniše na mnogim mjestima veoma dobro.

Imamo li dovoljno znanja i adekvatnih institucija za brendiranje proizvoda?

- Mislim da nemamo.
 

Znači li to da bi nam neki brendovi mogli biti i ukradeni?

- Ne isključujem ni tu mogućnost. Puno se čeka na prava rješenja, a mnogo smo vremena već izgubili.

Sve u svemu, šta savjetujete onim koji bi da ulože u agrar Hercegovine?

- Kvalitet, kvalitet, i kvalitet. Došlo je vrijeme kvaliteta. Nikog ne možete prevariti. Plus reklama i zajednička promocija. S obzirom da sam već 30 godina u poljoprivrednoj proizvodnji, na kraju, pozdravio bih moje drage proizvođače, i rekao im da ne teba da ih obeshrabruje ova kriza, niti bilo šta drugo. Nikad zemlja nije izdala ako si joj vjeran bio.

Nedjo Maric

STRANCI BACILI OKO NA HERCEGOVINU

M Koliko su, u cjelini, stranci zainteresovani za razvoj agrara u Hercegovini?

- Ima mnogo više interesovanja nego ranijih godina. Ja sam imao prilike da učestvujem u više razgovora sa strancima. Jedan od njih je već počeo da ulaže u Popovom Polju, i to je jedan vrlo ozbiljan ulagač. Uvjeren sam da će podići kvalitetnije plantaže, nego što su ovdje bile prije rata. Sve to čovjek radi svojim parama, ne diže kredite ovdje. Osim toga, u ovom rpojektu, po prvi put, imamo bezvirusni materijal u BiH. Dalje tu je i vrhunski sistem za navodnjavanje. Sve su to značajne novosti i značajni potezi. Uvjeren sam da neće ostati usamljeni.

MLIJEKO I DALJE  IZ UVOZA

Situacija u stočarstvu BiH povoljnija je nego ikad. To bi se moglo zaključiti na temelju činjenice da konačno, i ovdje u Hercegovini, pa i u RS i u BiH, imamo privatne mljekare koje nisu od danas do sutra.

Poznato da je kupljena i Banjalučka i mljekara East milk u Sarajevu, kao i Mlijekoprodukt iz Kozarske Dubice. Holandska grupacija Danube Foods stvorila je  brend pod nazivom Latea, pod kojim izvoze i u Hrvatsku i Makedoniju. Značajnu ulogu na tržištu mlijeka u BiH ima hrvatski Dukat, naročito poslije  preuzimanja i investiranja u mljekaru Inmer iz Gradačca.

Važnu ulogu na bh. tržištu ima i Meggle mljekara u Bihaću, kao i poznate domaće mljekare: Tuzlanska, Zenička industrija mlijeka, sarajevski Milkos, Sappit iz Posušja, Mljekara Livno.

I pored svega, interesantno, sve ove mljekare uspijevaju da otkupe samo trećinu ukupne proizvodnje, tako da se mlijeko i dalje uvozi?!

VRATILE SE I LUBENICE

Kakvi su trendovi u uzgoju povrća, izgleda da se i tu nešto kreće...

- Da, u zadnje vrijeme i tu imamo trend rasta. Pogotovo kad se radi o paprici, paradaizu, pa i lubenice. Mislim na kulture koje su za tržište.

Decenijama nismo imali lubenice?

- Nismo, sada nam odlična lubenica dolazi iz Popova polja. Dosta se paprike proizvede u plastenicima, mnogo više nego što su naše potrebe, zato se opskrbljuju i veći centri, npr. Sarajevo.

PČelarstvO
- Hercegovina ima desetine vrhunskih pčelara. Oni su formirali društvo - pčelarsku zadrugu i oni izvanredno rade i idu naprijed.  Oni tu donose i određene odluke, ali preko zadruge nabavljaju repromaterijale i sl. To je dobra organizacija, i šanse su ovorene jer je naš med izuzetnog, i već široko poznatog i priznatog kvaliteta. Pčelari, kao i vinari, računam da mogu pogurati i druge djelatnosti.