HUMORESKE

 

crno na bijelom

i obratno

Moj prijatelj Tiho, kad objašnjava moć onog što je na papiru napisano, službeno ovjereno, pečatom zagarantovano itd... zna reći: “Eto, džaba ti je sve, ako nemaš crno na bijelom”.

To se odnosi na struku, na talenat, na znanje. Dalje... ovim Tiho podsjeća na razne šuplje priče koje ne mogu da se dokažu ili na brojne sudske slučajeve kad pravda nije mogla biti zadovoljena, jer nije bilo materijalnih dokaza. Ono o crnom i bijelom, naravno,odnosi se i na istoriju (što nije zapisano, nije se ni desilo, narodne priče nisu istorijsku izvor, usmeno predanje možeš okačit kenjcu za uši) itd... Ali moć sigurnih činjenica odnosi se i na “nešto poviše svega ovoga”.

- Na šta “poviše”? - upitao sam ga iako nisam slutio da ima dobar nastavak.

- Vazda ima “nešto poviše”, čak i kod nepismenog svijeta...

- Na primjer... - (Tiho me zove  Skotom jer ga nikad ne ostavljam u pola riječi).

- Na primjer, evo... slušaj. Došo neki turista u nekakvo, za ovu priliku ljubomirsko selo, i nabasao na babu pokraj ovaca...

“Pomaže bog, baba.”

“Bog ti pomogo, sinko.”

Kad se prestavio i ponudio babu cigarom, turista počeo da pita...

”Baba, kaži mi pravo, koliko imaš ovaca”.

“Bijelih ili crnih?”

“Bijelih.”

“Tridesetak, sinko.”

“A crnih?”

“Isto... tridesetak.

Turista znatiželjan, a možda duma i o nekom biznisu, dalje pita...

“A muzeš li ih baba?”

“Bijele ili crne?”

“Bijele?”

“Muzem.”

“A crne?”

“I njih, bezbeli.”

“A koliko ti daju mlijeka?”

“Bijele ili crne?”

“Bijele.”

“Po nekolika fildžana.”

“A crne, baba?”

“Isto po nekolika fildžana.”

Turista se suzdržava, pazi da ne pokaže kolika je neznalica, pa nastavlja da pita...

“A, baba, reci mi pravo, strižeš li i ih sve?

“Koje?”

“Bijele.”

“Strižem.”

“A crne.”

“I njih, dabome.”

“A... baba, koliko dobiješ vune...”

“Od kojih?”

“Od bijelih.”

“Biće po kilo?”

“A od crnih?”

“Isto, po kilo.”

Tu je turista zabrenzo...

“Baba, ja sam iz grada, nikad nisam živio na selu pa ne razumijem baš najbolje...”

“Onda ti je najbolje da pitaš.”

“To i hoću... Reci mi, zašto ti uvijek odvajaš bijele i crne ovce?”

“Eeee, moj sinko, odvajam zato što su bijele moje.”

”A crne?”

“Isto, moje.”

Turista je tu opet ostao bez teksta.

Ostavio je babi cijelu kutiju cigara, poklonio joj upaljač, sjeo u auto, i dao gas...

Ja sam se nasmijao, pa stao, pa se još malo smijao, pa još malo. Odavno nisam tako slatko. Kad sam primirio, Tiho me pogledo upitno,  čekajući komentar. Pogledao sam i ja njega (znam da uvijek na kraju voli nešto da podeblja).

Međutim, ovog puta nije se držao svojih starih običaja...

Ćutali smo desetak minuta, a onda, Tiho se oglasio, kao da je zaboravio na ono što je ispričao.

- Što šutiš, šta te spopalo, Skote?

- Ništa, nego mi se kunja, sinoć oka nisam sklopio.

- Lijevog ili desnog?

Uglas smo se nasmijali, i onda, da me opet ne bi upitao što šutim, podsjetio sam ga na onu njegovu izjavu s početka kako ti je sve na svijetu džaba ako nemaš crno na bijelom.

- Dobro, a kad imaš crno na bijelom, šta onda?

- Ništa, moj sinko - (Tiho me još jednom podsjetio na babu) - jer...

- Slušam!?

- Jer će se i tada naći neki činovnik i  zatražiti...

- Šta?

- Bijelo na crnom!

J.P.P