IZMEĐU PARTIJSKIH INTERESA I GRAĐANSKE APATIJE

ETIKA JOŠ ĆUTI

U narodnom rasuđivanju, etika i politika nikada nisu bile ni sestre ni posestrime, a nemoralnost u političkoj praksi rado se poredi sa onom koja krasi najstariji zanat. Pri tome, nepopularnost onih koji kreiraju politike srazmjerno je rasla što su se nebrige i nepoštenja bolnije prebijala preko narodnih leđa i džepova, a kafana i ulica, tradiocionalna mjesta gdje se politika sa narodom družila, bili su i jedina za kritiku političkog nemorala i upiranje prstom na one koji bi iznevjerili poklonjeni glas.

Da bi se obnovili mostovi povjerenja između birača i biranih, ali i stvorio ambijent za savjesnije i odgovornije donošenje odluka, te civilizovaniji politički dijalog uvijek su dobrodošla iskustva iz društava sa razvijenijom demokratskom tradicijom. 

Javni interes za uvođenjem višeg stepena etičnosti u politički život bilo je neophodno preciznije normirati, a potrebu da se i za vrijeme trajanja mandata omogući preispitivanje i nadzor postupanja javnih funkcionera institucionalizovati na način da se ova praksa iz kafana premijestiti bliže mjestima odlučivanja.

U tom pravcu Skupština opština Trebinje je, na inicijativu Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), 2005. godine donijela Kodeks ponašanja izabranih predstavnika naroda, koji definiše standarde etički korektnog ponašanja javnih funkionera, a za staranje o provođenju odredbi ovog dokumenta osnovala i Etičku komisiju časti, koja je od 2007. postala i stalno skupštinsko tijelo.

Sastavljena od članova delegiranih iz političkih partija ili imenovanih iz reda građana, Etička komisija časti zadužena je da prati i analizira ponašanje izabranih predstavnika naroda u lokalnoj izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, te da izriče sankcije za one koji u svom radu krše odredbe kodeksa.

Poslovnikom o radu komisije predviđena su tri stepena mjera za etički nekorektno postupanje - opomena, javna opomena na sjednici Skupštine opštine i, kao krajnja sankcija, javna opomena sa objavljivanjem mjere u opštinskom Službenom glasniku. 

Od kada se cijela priča zakotrljala pa do danas napravljeno je nekoliko koraka naprijed. Prva u Hercegovini, Etička komisija časti Skupštine opštine Trebinje izradila je i formular preko kojeg su građani svakodnevno u prilici da u Centar za usluge građanima podnesu prijavu protiv nekog javnog funkcionera za koga smatraju da je svojim postupkom prekršio odrebe kodeksa.

Radilo se i na informisanju građana o njihovoj ulozi u kontroli i vrednovanju postupaka političara, a na nivou Istočne Hercegovine formirana je Javna etička mreža, kao zajedničko tijelo koje koordinira aktivnosti opštinskih komisija, sabira iskustva i inicira zajedničke projekte.

Međutim, od osnivanja do danas na adresu ove komisije od građana nije stigla niti jedna prijava za neetično postupanje protiv izabranog predstavnika naroda. Kako ni oni najoptimističniji među našim sagovornicima nisu skloni uvjerenju da kršenja kodeksa ponašanja nije bilo, razloge apatije građanstva u ovom slučaju pripisali su uglavnom neinformisanosti.

Anketa na veb sajtu Administrativne službe to i potvrđuje - čak dvije trećine anketiranih i ne zna za kodeks i postojanje komisije. Građane koji su o cijeloj priči nešto načuli najvjerovatnije obeshrabruje činjenica da se razmatraju samo prijave na kojima su, uz opis prekršaja javnog funkcionera, uredno ostavljeni i lični podaci podnosioca prijave.

Oni koji su skloni komformizmu i nezamjeranju uglavnom se opredjeljuju za ćutanje i gledanje svoga posla. Zato i ne čudi zabrinjavajuće visok procenat onih koji su na drugo anketno pitanje odgovorili da ne bi prijavili javnog funkcionera koji radi nesavjesno.

Rade Aleksić, koji je iz reda građana izabran za prvog predsjednika Etičke komisije časti, kaže da je za ovaj, kao i svaki posao koji se počinje sa ledine, bilo potrebno vrijeme učenja i odrastanja. Pogotovu stoga što je podrazumijevao rvanje sa filozofskom kategorijom, gdje je izricanje moralnog suda vrlo delikatan i odgovoran posao, koji zahtijeva posebnu vrstu senzibilnosti i iskustva.

 - Tada je komisija izabrana prvi put, bez ikakvog prethodnog iskustva, a kada se tako nešto desi, onda je potrebno određeno vrijeme da se ljudi snađu - i mi u komisiji, i izabrani predstavnici naroda, ali i građani koji u cijeloj priči imaju veliku ulogu. Prvu godinu rada pokušavao sam da definišem šta je to ustvari etika. Jer, svako vrijeme nosi svoju etiku. Na primjer, razmišljali smo da li je etički primjereno da neko napusti svoj posao u Industriji alata da bi odmah bio zaposlen u "Trebišnjici". U nekadašnjem sistemu takav postupak se možda i nije smatrao moralnim, što ne mora da bude slučaj danas. Ja sam lično mišljenja da svaki čovjek ima puno pravo da se zaposli tamo gdje može. Dakle, ako je etika skup nekakvih dozvoljenih i usvojenih ponašanja u jednom društvu, onda to znači da svako društvo ima drugačije etičke zahtjeve. Takođe, svaki čovjek na drugom položaju ponaša se prema etici koja je primjerena za to mjesto.

Ali za ovako odgovoran posao komisija, prije svega, treba da ima kapacitet. Zato problemi, po svemu sudeći, nisu isključivo u odstustvu saradnje građana ili složenosti etičkih pitanja.

Ova komisija ima mandat da i sama, bez građanske prijave, pokrene inicijativu ukoliko ustanovi kršenje etičkog kodeksa ponašanja javnih funkcionera.

Oni koji su bili uključeni u njen rad o tome nerado pričaju, priznajući da među članovima ovog tijela do sada nije bilo iskrene volje ni spremnosti da se krene u tom pravcu. Ovome na ruku išle su i okolnosti da od njih to, izgleda, niko nije ni tražio - skupštinske komisije najčešće imaju formalni karakter, bez stvarnog sadržaja i uloge, a za njihove aktivnosti uglavnom nisu previđena sredstva niti naknade za rad članstva.

Uz to, sabiranje dva i dva u postojećim okolnostima - bez obzira koliko to imalo prizvuk pravdanja - ne bi nas dovelo daleko od zaključka - kada je narodu sve na mjestu i potaman, zašto ne bi bilo i komisiji.

I pored činjenice da su rezultati izostali, Rade Aleksić je mišljenja da je i samo osnivanje komisije dobar korak. Da bi joj pripala značajnija uloga u političkom životu smatra da bi trebalo obezbijediti da se u ovom tijelu snažnije čuje glas građana, te da svako odgovornije radi svoj posao i za njega polaže račune. 

-          Izbor članova komisije po partijskoj liniji pokazao se lošim - ljudi nisu baš bili ažurni, niti su voljeli previše da se bave i razmišljaju o svojim zadacima. S druge strane, kada vas neko izabere iz reda građana, odgovornost je nekako veća - čovjek osjeća da je dužan da se radom oduži za taj izbor. Takođe, član komisije treba da bude domaćin čovjek, kojeg cijeni okolina, koji ima poštovanje i povjerenje građana. Isto tako, nije se vodilo računa da se u komisiju biraju ljudi po mjesnim zajednicama, da bi oni iz svojih sredina mogli da uključe ljude i da im otvore vrata ove komisije. Ja sam i za to da ovakvu komisiju građani biraju neposredno na izborima i da joj traje mandat koliko i javnim funkcionerima čiji rad treba da prate.

Etičku komisiju u novom skupštinskom sazivu čine ljudi delegirani iz političkih partija, a zbog odluke opozicije da ne učestvuje u radu parlamenta, svi su iz partija skupštinske većine. Dragan Milićević, sadašnji predsjednik ovog skupštinskog tijela, smatra da to ne mora biti prepreka u kvalitetnom radu, te da je suštinski uslov da delegirani predstavnici stranaka u komisiji budu objektivni i partijski neostrašćeni. Ipak, da bi umjesto formalnog figuriranja komisija i suštinski zaživjela, dobila svoju ulogu i sadržaj, potrebno je više vremena, ali i razumijevanja onih koji se staraju da ona postoji i radi svoj posao.

- Činjenica da je komisija formirana na inicijativu OEBS-a, a bez ikakve podloge i prethodnih iskustava, uslovila je da ona još uvijek ne bude ozbiljno prihvaćena. Građani još uvijek ne znaju za nju, a čini se da je ni Skupština koja je osnovala ne shvata baš najozbiljnije. Jer, neplaniranje budžeta za njene aktivnosti odmah ukazuje na svojevrsnu neozbiljnost. Ja sam insistirao da se najprije usvoji plan aktivnosti i obezbijede sredstva za njihovo provođenje, da bi se na kraju mogao podnijeti i izvještaj o tome šta je iz plana urađeno.

Uz to, dodaje Milićević, pitanje morala u politici u našoj sredini još uvijek je svojevrsna tabu tema i zahtijeva mnogo učenja, rada i samoizgrađivanja da bi se stvorio ambijent u kome bi komisija mogla da radi, a uperivnje prstom na nesavjesnost i nemoral postala poželjna i djelotvorna praksa.

- Tretiranje anonimne prijave nije ozbiljno. Međutim, u ovim vremenima kada više niko nikom ne vjeruje, teško je od građanina očekivati da se javno deklariše, bez obzira što smo svi skloni da kažemo kako bi - u slučaju da nam neko dobronamjerno ukaže na greške - bili zahvalni i ne bi zamjerili. Takođe, kod nas je još uvijek nemoralno prijaviti brata, rođaka, komšiju ili prijatelja ako radi nesavjesno. S druge strane, opomena - kao jedina mjera predviđena poslovnikom - trebalo bi da pozitivno djeluje na poštena i časna čovjeka, ali nisam siguran da bi bila djelotvorna i za one koji to nisu. Kao što je katanac na vratima dovoljno upozorenje za poštenog, ali nije nikakva mjera ni prepreka za one druge.

Iz spleta nepovoljnosti Milićević ne isključuje ni u narodu sve prisutniji pragmatizam u promišljanju i vrednovanju, po kome najpošteniji nije uvijek i najpametniji. U odnosu prema javnom funkcioneru tada se javlja sklonost ka pravdanju nekorektnog postupanja opštim okolnostima i interesom života. Ili se tek ravnodušno konstatuje da taj i takav nije ni prvi ni posljednji.

Ali naš narod je dobar i moralan, samo se pred izbore pokvari, ubjeđen je Milićević, dodajući da vjeruje da će i Etička komisija časti ubuduće imati i odgovarajući ambijent i kapacitet da radi svoj posao. U postojećim okolnostima, zaključuje, najveći izazov za komisiju biće da napravi prvi korak.

- Veoma je nezahvalno prvi upirati prstom u nekoga, jer će se pravdati da je ono što se njemu prigovara uradilo prije njega njih petnaest. I odmah će ti zamjeriti i tražiti razloge zašto smo izdvojili baš njega. Ali mislim da je sama aktuelizacija ove priče napredak u odnosu na stanje prije. Ja sam optimista, a smatram da i činjenica da postojimo i da smo voljni nešto da uradimo može da utiče na ponašanje izabranih predstavnika naroda.

Rade SAVIĆ

ŠTA KAŽE KODEKS?

Dokument Kodeks ponašanja kao osnov političkog integriteta izabranih predstavnika opštine Trebinje definiše osnovne etičke principe i standarde ponašanja lokalnih javnih predstavnika u

izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Kodeks u osnovnim prinicipima ponašanja predviđa da se javni funkcioneri u svim slučajevima moraju pridržavati svih propisa za čije su poštovanje položili svečanu zakletvu, da u vršenju

povjerene funkcije služe opštem interesu, da se zalažu za ljudska prava, slobode i ravnopravnost po svakom osnovu, da svoje obaveze ispunjavaju savjesno i odgovorno, uz naglašenu

spremnost da odgovaraju za svoje postupke, te da u obavljanju dužnosti uvažavaju prava i ovlašćenja drugih izabranih predstavnika.

U posebnim obavezama definisano je da javni funkcioner u toku predizborne kampanje istupa pošteno i argumentovano, bez nekorektnog odnosa prema ostalim kandidatima, da ne zloupotrebljava svoja ovlašćenja radi vlastitog ili nečijeg drugog interesa, da se uzdržava od debate i glasanja u pitanjima u kojima postoji sukob interesa, kao i da donosi odluke zasnovane na objektivnosti, odgovornosti i saglasnosti sa javnim interesom. Izabrani predstavnici dužni su i da u komuniciranju izbjegavaju obmanjivanje, manipulaciju, samopromociju i neučtivost u vođenju dijaloga, da izbjegavaju konflikte i jačaju povjerenje javnosti prema državnim institucijama, da u obavljanju svoje dužnosti isključe svaki vid korupcije i podmićivanja, da na efikasan način raspolažu javnim resursima, te da su finansijski disciplinovani u raspolaganju javnim sredstvima.

U PARTIJSKIM KLIJEŠTIMA

Bivši predsjednik Etičke komisije časti Rade Aleksić i njegov aktuelni nasljednik na čelu ovog tijela Dragan Milićević smatraju da je ključni problem koji kreira loš politički ambijent u našoj opštini stranačka isključivost i ostrašćenost.

- Kada čovjek po partijskoj ulozi uđe u institucije vlasti gubi svoju ličnost. Ne možemo svi da budemo jednomišljenici, a svaka partija upravo traži to. Onda se javlja sukob unutar ličnosti, između sopstvenog mišljenja i partijskih zadataka. Zatim, odnos između pozicije i opozicije - stalno se vodi nekakav rat. Odbornici treba da se staraju da se sprovede nešto što je dobro. Kod nas je svaka opozicija uvijek protiv, rijetko razmišljajući da li je nešto za građane dobro ili nije, tvrdi Aleksić.

- Glavni problem je neiskustvo sa demokratijom. Većina naroda previše lično prihvata partiju - njene interese stavlja u prvi plan, a onda takvi ljudi, koje ja zovem ostrašćenim, nisu u stanju da samostalno rasuđuju. Svi izabrani funkcioneri tvrde da će zastupati interese građana, a sa druge strane podijelili su narod po partijama i odnose se prema njemu kao prema bližoj ili daljoj rodbini. Ili kao prema onima koji mu nisu ni jedno od toga. To je osnovna greška. Mislim da se ukupan ambijent može promijeniti samo radom i vremenom, ali aktivnim vremenom učenja i samoizgrađivanja, smatra Milićević.

NIŠTA PREKO NOĆI

DonoŠenje Kodeksa ponašanja izabranih predstavnika vlasti i formiranje Etičke komisije časti u našoj opštini rezultat su inicijative Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), koja preko svojih projekata nastoji da promoviše  dobra iskustva demokratski razvijenijih zemalja u organizovanju političkog života.

Koordinator za rad sa opštinama pri kancelariji OEBS-a u Trebinju Stefanija Koskova kaže da su ovo tek prvi koraci u vraćanju etike u svakodnevnu političku praksu, te da je za značajnije promjene političkog ambijenta uvijek potrebno vrijeme i aktivan doprinos cijele društvene zajednice.

Šta nam iskustva razvijenijih demokratija kazuju kolika je važnost da se u političkom ambijentu lokalne zajednice osigura poštovanje etičkih standarda ponašanja? 

- U OEBS-ovom Odjeljenju za demokratizaciju radimo sa uvjerenjem da nema demokratije bez lokalne demokratije.  Opšta kretanja prema decentralizaciji kakva su viđena u mnogim evropskim zemljama rezultiraju većom moći i odgovornosti za lokalnu vlast, te rastom tehničkog i investicionog budžeta. Međutim, veća moć lokalnih vlasti donosi i povećan rizik od kršenja etičkih standarda - to je rizik prisutan prilikom upravljanja poslovima drugih, a posebno u upravljanju javnim poslovima i finansijama. Stoga postoje etički kodeksi. Oni su neophodni elementi dobre vlasti - oni ne samo da obezbjeđuju etičke smjernice za opštinske zvaničnike i zaposlenike, već su i ključni u ponovnom uspostavljanju povjerenja javnosti u vlast. Kroz projekat UGOVOR, a sad i preko inicijative Lokalno je primarno, OEBS misija u Bosni i Hercegovini promoviše uvođenje opštinskih etičkih kodeksa i uspostavljanje tijela za nadgledanje - etičkih odbora, u opštinama širom zemlje. Svjesni smo da je to samo prvi neophodan korak - uloge ovih komisija i kodeksa nisu samo kažnjavanje zbog kršenja, nego da se pokrene socijalna promjena, kampanja za integritet i etiku u lokalnoj samoupravi, kao i šire, u svakodnevnom životu. A to je težak zadatak, jer se takve promjene ne događaju preko noći. Važno je reći da to nije samo zadatak etičkih odbora - mediji, političke stranke, civilno društvo moraju, takođe, dati svoj doprinos vraćanju etike u svakodnevnu praksu.

Šta je potrebno učiniti da komisija istinski zaživi i da djelotvorno obavlja povjerene zadatke?

- Komisije, kao i bilo koje drugo tijelo, da bi bile efektivne treba da imaju plan aktivnosti, potrebna su im i sredstva kako bi se te aktivnosti implementirale, da aktivno promovišu odredbe etičkog kodeksa i da se pobrinu da su građani upoznati sa standardima ponašanja koje mogu očekivati od svojih izabranih predstavnika i procedurama koje mogu uslijediti ako žele da se žale kada ti standardi nisu ispunjeni.