| Početna |
|
HERCEGOVAČKI BRENDOVI
NEMA OVAKVOG MEDA NIĐE Imamo sve ono što treba pčelama da odlično rade svoj posao! Još kad bi se mi na njih ugledali! I da svako radi ono što najbolje zna!
Iako je u sektoru pčelarstva, u proteklih četiri godine, urađeno i investirano više nego u posljednjih 50, ni izdaleka se nismo odmakli od načina pčelarenja naših pradjedova. Bar ne u valorizaciji i komercijalizaciji ove, veoma vjerovatno najprofitabilnije hercegovačke privredne grane koja je, ujedno, i najefikasniji oblik samozapošljavanja kod nas. Da li je naš med najbolji na svijetu? Ne! A, da li smo mi najbolji pčelari sa najdužom tradicijom na istom tom svijetu? Ne! A, zašto to uvijek tvrdimo? Pa zato što još uvijek malo znamo pa nam je takav pristup u isto vrijeme, i logičan i "junačan"! Jer, kako Hercegovac može da živi, a da bar u pčelarstvu, kojim se počeo baviti odmah nakon dojenja, nije najbolji! I kako drugačije može biti nego da pravi najbolji med ("Nema ovakvog meda niđe"!) Prijatelju moj, ako misliš da nisam u pravu evo ti kratki odgovori na gore postavljena pitanja: Ako uzmeš u obzir samo komšiluk (Crna Gora, Hrvatska i Albanija) ne trebam ti dalje nabrajat! A tradicija, e moja junačino, i stari Egipćani su pčelarili i to istom tehnikom koju su i naši pradjedovi upražnjavali!
Nego, razumijem tebe i tvoj pristup! Naš med, nema šta, jeste ukusan i, uglavnom, zdrav jer smo područje koje obiluje ljekovitim i endemičnim biljnim vrstama čiji nektar, zaista, daje poseban "šmek" i boju našem medu. Uzme li se u obzir da smo totalno privredno zaostali, pogotovu zadnjih 15 godina (to znači da nema velikih industrijskih zagađivača) imamo sve preduslove za kvalitetan poroizvod. Međutim, ima samo jedan "problemčić"! MI! Da, mi smo, opet, najveći problem sami sebi! Jer uporno "trunimo" priču sa početka ovog teksta. Jer da nije tako, ne bi svu priču sa medom u Hercegovini guralo dest ljudi, a ostali "zaprdivali" kako to ne valja, kako se to kod nas ne radi tako, kako je ovaj maznuo lovu za ovo ili ono. I tako u nedogled pričamo dosadne priče dok se hrvatski, albanski, argentinski med polako "infiltrirao" i na BiH i na evropska tržišta. I šta sada? Rat ili pakt? Grob ili rob? Ni jedno, ni drugo nego "u pamet se braćo" pa sva iskustva sa silnih kurseva i treninga održanih u posljednjih par godina usmjeriti ka valorizaciji i komercijalizaciji ovog zaista vrijednog hercegovačkog proizvoda.
To u praksi znači mnogo toga i podrazumjeva sve i svašta. I namjera ovog pisanja nije kritika, nego apel ili krik da se prestane sa ovakvom praksom pogotovu u godinama krtičnim za pčelarstvo jer sve projekcije govore da će i ova, kao i prethodne dvije godine, biti veoma loša kada je u pitanju količina sabranog meda. I to je onaj kritični momenat od kog može i da zavisi sudbina ovog sektora kod nas. Opet, ni 100 zadruga ni 300 hiljada pčelara ne može da izvuče situaciju ukoliko ne shvatimo suštinu problema:
Hercegovina je i suviše mala pčelarska teritorija da bi se dijelila po bilo kojoj osnovi osim po proizvodnji dobrog ili lošeg meda! A sve analize kažu da, kada to hoćemo, proizvodimo zaista med vrhunskog kvaliteta. I sve analize govore da, kao takvi, predstavljamo veliku opasnost za susjedne proizvođače meda pa nas zato i drže u "izolaciji", a pojedini inostrani donatori u podređenom položaju čekajući trenutak da "uzjašu" na naš rad i trud i predstave se kao spasioci cijele situacije. Klimatski poremećaji i naša kratkovidost su im, trenutno, veliki saveznici. Dakle, odmah moramo razviti strategije promocije meda Made in Herzegovina bez obzira koliko takav pristup može biti, u početku, ispolitizovan i, kao takav, veoma bolan i opasan. Ali, proći će i to, a dobrobit i profit će biti vidljivi veoma brzo. Ne očekujte da vas oni koji dobro naplaćuju političke kvazikonflikte razumiju i podrže baš kao što nisu podržavali zajedničke tablice (Times Nenj RomanNe bih ti ih sada dao...”), pasoše i KM. Paralelno s tim treba odmah početi sa lobiranjem na svim mogućim stranama (dok ne sjašu i Kurta i Murta) kako bi, što prije, relevantne institucije u BiH usvojile dokumente neophodne da se naš med počne izvoziti na tržište EU. Pri tom sve priče o tome da naš med vrijedi toliko i toliko EURA ostaviti po strani jer ta priča dolazi tek na kraju ovog golemog posla. Vlast, nema sumnje, treba da nastavi sa pomaganjem ovom sektoru, ali u dogovoru sa predstavnicima (legalno izabranim) pčelara. U tu priču treba uključiti i lokalne nevladine organizacije koje imaju iskustva u ovom sektoru zbog njihove fleksibilnosti, jednostavnijeg pristupanja međunarodnim fondovima koji podržavaju ruralni razvoj i, što je najvažnije, iskrenog (ili iskrenijeg) odnosa prema ovom poslu jer ti ljudi žive ovdje, a ne tamo negdje. Tako složena, ova tri sektora imaju šansu za uspjeh jer im se otvara niz mogućnosti, a sve skupa se zove partnerstvo i takav odnos se svugdje cijeni. S druge strane treba početi sa podrškom proizvodnji novih (starih) pčelinjih proizvoda i inovativnijim načinima njihovog plasmana. Da bi cijela stvar bila jasnija, samo jedno pitanje pčelarima: “Da li se više isplati prodavati med pakovan u teglama od kilogram ili po 250 grama meda u saću, u atraktivnom pakovanju?“. Ne razmišljajte u ovom trenutku o tržištu, jer, ma koliko ova konstatacija bila stupidna, to trenutno nije bitno. Bitnije je da protekle tri godine nema meda te da se svi povode za činjenicom da je lakše proizvesti med nego, matičnu mliječ, propolis... Odnosno u proizvodnju kilograma meda u tegli utroši se mnogo manje vremena nego u proizvodnju ostalih pčelinjih proizvoda (naš mentalitet) i to je, naravno, lakše od "žongliranja" sa bezbroj varijanti kojeg nude pčele sa svojim prozvodima. Kada je u pitanju usvajanje novih znanja i primjene dobre (svjetske) pčelarske prakse, tu stvari dobro stoje. Zahvaljujući, prije svega, Pčelarskoj zadruzi Žalfija koja učestvuje u implementaciji i koordinaciji projekata koji imaju za cilj podizanje kvaliteta proizvodnje meda. Vlada RS je, u partnerstvu sa Svjetskom bankom i pojedinim inostranim i domaćim nevladinim oprganizacijama na zavidan nivo podigla znanja lokalnih pčelara.
Međutim, opet je naš mentalitet ujedno i naš najveći neprijatelj. Dok se pojedini pčelari bore da sve to dobije jednu novu evropsku perspektivu jer imaju jasnu računicu, druga, na žalost, još uvijek brojnija grupa, rovari, trača i kvari sve te pokušaje zbog toga što ne razumije ni deseti dio onoga što se dešava na svjetskom tržištu meda, ali razumije lokalni nivo. Vrijeme njihove dominacije tržištem meda prolazi, a priča kako je njima dovoljno i postojeće tržište "ne drži više vodu" jer je svakim danom sve jasnije da su baš oni bili kočničari svih promjena u ovom sektoru. Iz samo jednog razloga: ubiranje prihoda od meda po sistemu Radi samo ti, a drugi neka crknu!
Dakle, pčelari su na potezu. Ovdje mislim na one koji praktično koriste svoja znanja i koji se ne hvale da pčelare kao njihovi djedovi! Kada budu čitali ovaj tekst neka ne misle da su dobili kompliment! Jer kao što rekoh, ovo je apel, a ne pokušaj kritike jednih, a hvaljenja drugih. I ovdje, kao i svugdje drugo kod nas, niko "nije čist"! Pa da ne bude dvosmisla: ovo je tek početak, nadamo se, jednog šireg partnerstva sa čitaocima koji trebaju znati i da potpisnik ovih redova nije proizveo "ni kap" meda. Međutim, naučio je druge, za pčelarski sektor jednako korisne stvari i zna da se fabrika "klima", a Telekom, HET i Elektroprivreda su tijesni da prime sve zainteresovane. I zna da nam ostaje, za sada, samo poljoprivreda gledana kroz prizmu evropskih iskustava u ruralnom razvoju, a ne preko napaćenih leđa hercegovačkog farmera! I zna da nas je priroda obilato podarila suncem i ljekovitim biljem! Imamo sve ono što treba pčelama da odlično rade svoj posao! Još kad bi se mi na njih ugledali! I da svako radi ono što najbolje zna! Bez puno priče, ljubomore i loših kompromisa pravljenih radi kratkoročnih i sebičnih interesa! Slobodan Vulešević
HERCEGOVAČKA LIMUNADA Evo vam prilike da se siti ismijete: Postoji pčelar koji je "naučio" pčele da prave med u ukrasnim teglama! Pa kada se prestanete smijati pročitajte i da je kilogram takvog meda u saću, u atraktivno dizajniranoj ambalaži, napravljenoj od stakla vrhunskog kvaliteta, i do pet puta skuplji od vrcanog meda koji se prodaje u klasičnoj tegli. Naravno, kupuje se kao suvenir i veoma je kvalitetan pa se i jede što je rijetkost sa suvenirima! Evo i jednostavnog recepta za pravljenje napitka sa medom za jačanje imuniteta: Pola limuna, jedna naranča, dvije kašikice meda i dva decilitra vode i napitak je gotov. I ovo je smješno? Pa zamislite da smišljeno (kreativno) gurate ovaj napitak po Trebinju sa (radnim) nazivom Hercegovačka limunada (Ovo ime sam zaštitio)!? Da ne govorim o kreativnijim varijantama, nastavku Medfesta bez obzira da li meda ima jer je bitno djecu učiti da je med kudikamo zdraviji od čokolade. Sve smješnije od smješnijeg!!! A nije smiješno kada za vrhunac inovativne prodaje meda imamo komad kartončine zakačene na pritku od paradajza na kom, lošim rukopisom, piše: Domaći prirodni med! A ispod toga: Prodajem tovljene prasiće! I sve ćirilicom da nas cijeli svijet razumije! Pitanje domaćinu (uz izvinjenje za opasku o ćirilicu) je koja mu je ciljana grupa? Stranci? Ne, njima nije jasno da li je to markiz&oznaka ili neka varijanta balkanskog krajputaškog voodoo-a (vudua). To da bi se oduševio da proba taj med nije uopšte bitno. Bitno je da smo, kada je u pitanju bilo šta inovativno, u startu protiv te ideje. Spremni smo da, onoga ko je iznio takvu ideju, proglasimo, u najmanju ruku, za nekoga ko ima sumnjive namjere. Kasnije shvatimo da je bio u pravu, ali nam "obraz" ne dozvoljava da to i priznamo.
|