krekovi - selo u kome niČu nove kuĆe

SLOGA PODIŽE KROVOVE

Đoko Savić, Krekovi

U nevesinjskom selu Krekovi, poznatom po najvećoj nekropoli stećaka u Hercegovini, danas je više stanovnika, nego prije rata. U selu se grade nove kuće, a među domaćinima rijetki su oni koji imaju manje od tri krave. Uz sve to, ove godine više ze zaoralo, više zasijalo. Da li su Krekovi, za razliku od većine drugih hercegovačkih sela, pronašli lijek koji uklanja savremene glavobolje?

Obično su, u Hercegovini, djedovi i očevi ostajali, a sinovi i kćeri odlazili.

U slučaju Nevesiinjca Đoka Savića iz Krekova, na svu sreću, stvar stoji drugačije.

Đoko živi u Nevesinju, a njegov sin na starini, u Krekovima. U selu čiji broj stanovnika stalno raste, on ima farmu koka nosilja. Uz to, Savići u selu imaju i prodavnicu...

- Prije rata - priča nam Đoko, koga smo sreli na Kalufima, na narodnoj svečanosti u povodu godišnjice Nevesinjske puške - 90 posto stanovništva je radilo u preduzećima, ali vraćali su se kući, nisu išli prema gradu. Tako se ovdje živjelo. Mladi ljudi su ostajali, a i danas ostaju. Kako vidite, na sve strane u selu se prave kuće, a u gradu, ako nađu posla - nađu. Ovo im je sigurno. Ovo nikad ne izdaje. Mada, ruku na srce, danas sa poljoprivredom i stočarstvom malo teže ide, ali, sve u svemu, stanje se popravlja. Da se ne varam, dokaz su nove kuće okolo. Krenite putem pa ih probajte prebrojati... I to nisu neke kuće za odmor, vikendice i sl. To su prave domaćinske kuće. Uz to, imamo asfalt, imamo struju, imamo telefon. Računamo i na vodu, računamo da će jednim krakom voda konačno doteći i do Krekova.

Zašto su Krekovi toliko odskočili? Je li to nešto bogom dano, je li ovdje bolja zemlja?

- Nije, bolja je zemlja u Bratačkom lugu, na primjer. Ili u nekim drugim selima. Mislim na ona iz kojih ljudi odlaze i prave kuće u Nevesinju.

Šta bi onda mogao biti razlog, zašto Krekovljani iskaču iz svake hercegovačke statistike, zašto se u ovom selu ne kuka?

- Osnova svega je sloga, ljubav i ljudsko razumijevanje. Ja ne znam drugog razloga, a da ga ima, morao bih ga znati. Kod nas nikada niko s nikim nije imao problema. Nema svađe i zavade, svi smo ko jedna kuća.

Zvuči pomalo nemoguće?!

- To mnogi kažu, ali je tako.

U selu ima dosta dobrih stočara, ima li jakih domaćina, koji su u stočarstvu napravili biznis?

- Imamo ljudi koji dosta rade, ali nema onih koji zapošljavaju druge, sve se ipak događa u okviru domaćinstva, svak se prostire kolik mu je guber. Jedini su izyzetak oni koji idu na Morine, oni prime ponekog da im sezonski pomogne.

Čujemo da bar polovina Krekovljana ima preko 5 krava.

- Tačno. Ali, ima i onih koji imaju po 15 krava. Veoma je mali broj onih koji drže ispod tri krave. Ima i ovaca, stada nisu velika, po 50-60 grla.

Koliki je atar koji se obrađuje?

- Radimo sve njive ispod asfalta, naviše je kamenjar. Ne znam koliko se ukupno radi, ne mogu izračunati, ali znam da se ove godine puno zaoralo. I to baš žito.

Da li je ljude na to natjerala samo kriza?

- Jeste kriza, ali mnogi su dobili i stimulacije od Vlade. Dalje, mi proizvodimo dosta raži. Naše selo je poznato po proizvodnji raži. Ovdje raž najbolje uspjeva. Međutim, i kad žita problem je plasman. Zato dosta toga žita završava kao stočna hrana. Našoj stoci dobro, ali država bi oko toga još malo morala da promisli...

M.N.