DOMAĆINI USKORO DOBIJAJU SVOJU ASOCIJACIJU

DOSTA JE BILO KUKANJA

Pozdravljajući inicijativu da se i u Hercegovini osnuje Društvo srpskih domaćina, Uroš Milojević, Hercegovac iz Banata, istakao je: “Susreta je vazdan, ali događaj je samo onda kada se ljudi o nečem dogovore, pa se to i dogodi, što kod nas nije često. Zato, uvjeren sam da ovim što pričamo, počinje jedan veliki događaj”...

Društvo srpskih domaćina, koje se osniva i u Hercegovini,  kaklo je informisao domaćin osnivačkog skupa Nikola Asanović,  distancira se od svake politike. Oformljeno prije sedam godina kao ekonomska i kulturna asocijacija, potpuno je nestranačko, nepolitičko, pa čak i nenacionalno, iako nosi srpske atribute.

U jednu ruku, nastalo je i kao reakcija na činjenicu da se ovakvi kakvi smo moramo prilagoditi svijetu, ne gubeći, ako je to ikako moguće, ono što predtavlja tradicionalnu vrijednost.

Društvo ima i svoj slobodno pisani kodeks po kome je dobrodošao svak ko poštuje osnovne principe...

- Srpski domaćin - podvukao je Milan Gutić, podpredsjednik društva - ne mjeri se ni brojem prozora, ni vrata, ali ni brojem ovaca. Domaćin se mjeri po tome šta je za svoj narod dao. Kad bismo za narod dali sve što možemo, narod bi bio srećan. Pošto naš narod nije srećan, znači da nismo dovoljno dali svi mi pojedinačno. Srpskog domaćina krase osobine koje su se kroz jedno dugo vrijeme stekle...  Srpski domaćin je radan, ali nikako zarobljenik rada. Štedljiv, ali ne i škrt, marljiv, dovitljiv, ali nikako prevarant. Ozbiljan, no i duhovit, čovjek sa posljednjom riječi u porodici, ali istovremeno pitom, blag i popustiljiv, spreman da svačiju čuje, ali da svoju poštuje. U cijelom svijetu je takav. Ako je domaćin, svuda je podjednako domaćin.

Društvo želi reagovati na činjenicu da se taj domaćin izgubio, da je ponegdje, i gdje ga ima, zaćutao....

- Polomljena je tradicija, duhovnost i humanost i u tome  je - zaključuje Gutić -  najteža kriza. Domaćin neće uzeti od domaćina, propalitet neće od propaliteta jer nema šta, ali zato hoće od domaćina. Zbog toga ga moramo zaštititi...

Metotodološki, društvo prihvata koncepciju da se samoodrživost treba graditi odozdo naviše. Prvo stvoriti samoodržive okruge, a zatim samoodrživu državu...

O aktuelnoj poziciji Hercegovine u tom smislu, govorio je Brano Dursun, prenoseći najbolje želje udruženja ”Hercegovac”...

- Vječita je priča kako je Hercegovina siromašna, kako je jadna i žalosna, kako ovdje života nema. Mislim da nije tako,  raspolažemo velikim bogatstvima, svi znamo u čemu su. Ali, Hercegovina je neorganizovana. Ona je zapostavljena i opljačkana. Kao da nas neko nagovara da napustimo ove prostore.   Od Hercegovine se samo uzimalo. Ili su se pravile karijere na njen račun.  Čast možda ponekom izuzetku, ali ni kadrovi koji odlaze iz Hercegovine nisu raspoloženi da vrate Hercegovini ono što im je ona dala. Zato je potrebno, gdje god ima prilike da se okupe čestiti i kreativni ljudi i da Hercegovina krene pametnije i oprganizovanije.

Ovom prilikom naglašeno je da Društvo neće ići na masovnost, da neće primati one koji nešto traže za sebe, one koji bi da svoje inetrese plasiraju preko društva.

Mjesta ima samo za ljude koji su spremni da daju, ali ne nikakvu milostinju, nego ideje, poslovna rješenja itd.    

ODGOVOR SVI ZNAMO 

Rajko Bjelica, Zrenjanin:

- Kad se ljudi sastanu, običo se poneko pita koji li ih je to interes sastavio? Interes manje grupe ljudi brzo se prepozna. Javni interes sporije.  Ovdje je u pitanju jedan opšti interes. Gdje su danas moralne vrijednosti, čak i ovdje u našoj Hercegovini, koja je u tome prednjačila. Odgovor svi znamo, i zato se okupljamo u ovakva društva...

MOŽE LI SE SLOGA VRATITI

Milenko Kukurić podvukao je univerzalni karakter udruženja. To je posebno istakao, jer, kako reče, ne mjeri ljude po nacionalnoj pripadnosti, nego “gledam jesu li radni, vrijedni, ili su neradnici pa možda i lopovi“

- Jedna ovakva ideja nam treba, jer je mnogo negativnog duha i kukanja i u ekonomiji i u svakodnevnom životu. Gdje smo, u proteklom vremenu najviše pali? Na moralu. Nove generacije ne znaju za naše stare vrijednosti. Ja imam sreću da mi je majka rođena na selu, i dosta mi je toga prenijela. Naši stari nisu imali ni puta, ni vode, ni struje, ali su bili sretni. I složni. Te sloge nema u gradu, potpuno se izgubila. Ja sam zato došao ovdje, da vidim, može li se sloga vratiti. Ko god na tome radi, ja sam mu saveznik.

Kukurić je od Društva srpskih domaćina na prvom dogovoru o mogućnostima za osnivanju društva u Hercegovini na poklon dobio umjetničku sliku.