UMJESTO NEKROLOGA

MILOŠ MRDIĆ

1992-2009.

Te tužne julske večeri Trebinje je zanijemilo. Uspješni trebinjski džudista Miloš Mrdić, tragično je preminuo i preselio se u vječnost, u nezaborav.

Vijest da je Miloša Mrdića neočekivano i prerano stigla smrt snažno je pogodila i iz dubine bića uzdrmala sve Trebinjce ali i mnoge druge koji su saznali za ovu vijest. U trenucima kada nesreća tako nenadano a strahovito udari, mimo svake pravde, smisla i zakonitosti - ostaje samo ćutanje i nevjerica. Ostaje i ono vječito "zašto?", uzaludan je i svaki naš napor da odgonetnemo nepredvidljive tokove zle sudbine i da tražimo logiku i smisao u besmislu preranog rastanka sa onima koji su nam najmiliji, rekao je, između ostalog, Milan Koljenšić, predsjednik Džudo kluba "Leotar" na komemoraciji koja je organizovana u povodu tragične smrti Miloša Mrdića.

Miloš je rođen 11. januara 1992. godine u Trebinju.  Djetinjstvo je proveo  u svom rodnom gradu,  na tvrdom kamenu Hercegovine. Ponikao u porodici sa zavidnom sportskom tradicijom, i Miloš je krenuo šampionskim stazama svoga starijeg brata Mitra, usput učio školu, stizao da prati interesovanja svojih vršnjaka i sticao prijatelje, te najposlije izrastao u čovjeka koga su - a to će potvrditi svako ko ga je poznavao - istinski krasile sve najviše ljudske vrline.

Takvog ga pamte svi koji su ga poznavali. I svi njegovi prijatelji, i klubske kolege iz "Leotara", i školski drugari iz drugog razred gimnazije. Sport mu nije smetao, i ovdje je bio iznimka, da bude odličan učenik, primjernog ponašanja. Bio je neobično omiljen među svojim školskim drugovima. Voljeli su ga i profesori i đaci.

Kao džudista velikog srca svoj izvanredni talenat nikada nije ljubomorno čuvao za sebe, niti ga nadmeno nosio. Ni u jednoj situaciji se ne bi ustezao da ohrabi i savjetuje svoj klupske drugove, da sa njima podijeli znanje i vještinu, koje je sa takvom lakoćom i prije ostalih sticao i osvajao.

A Miloš je zaista imao šta da pokaže i posavjetuje. Bio je najbolji i najtalantovaniji među svojim vršnjacima. Uz to, vrijedan i disciplinovan, uporan i ambiciozan, nijedan sportski cilj ni rezultat za njega nije bio nedostižan. Još od malih nogu, kada je džudo zavolio i kada mu se tako predano posvetio, svi su znali da će biti šampion.

Kao istinski voĐa svoje generacije bio je oslonac i desna ruka trenera i stručnog kadra "Leotara". Nijednu vježbu ni zahvat Milošu nije trebalo dva puta ponoviti. Na treninzima drugima je govoreno: "Pogledajte kako to Miloš radi!", "Pratite Miloševe pokrete!", "Miloš to jedini ispravno radi!". Bio je uzor svojim klupskim drugarima, njihov motiv i potokaz za najviša sportska stremljenja, a ponos "Leotara" i ovog grada, koje je, iako još ni punoljetan, toliko zadužio. Na sportskim borilištima Miloš je bio strah i trepet za svoje rivale. Kao i svakog istinskog šampiona, put sa strunjače najčešće ga je vodio do pobjedničkog postolja, do njegovog najvišeg mjesta. Kad su džudisti kretali na takmičenja, obično bi se pitali ko će osvojiti drugu zlatnu medalju? Miloševo zlato se podrazumjevalo. U 2008. godini osvojio je titule prvaka Republike Srpske i BiH za kadete, postao prvak BiH u juniorskoj konkurenciji i konkurenciji mlađih seniora, a na prvenstvu Republike Srpske bio je bronzani. Dobri rezultati uslijedili su i izvan granica zemlje. Na Prvenstvu Balkana za kadete i međunarodnom turniru "Zagreb Open" bio je peti. Onda dolaze zlata na brojnim turnirima gdje je predstavljao svoj klub i grad - u Igalu, Temerinu, Srbobranu, Trebinju, Sarajevu, Rožaju, Zenici, Podgorici, Nikšiću - istakao je Koljenšić.

Naredne 2009. Miloš je bio još bolji. Iako je uzrastom još uvijek bio junior, postaje i prvak BiH u seniorskoj konkurenciji. Prvo mjesto osvaja i na prvenstvu Republike Srpske za juniore i potvrđuje juniorsku titulu na prvenstvu BiH. Zlata osvaja na međunarodnim turnirima u Laktašima, Sarajevu i Trebinju, a na ovom posljednjem, među seniorima i juniorima, biva proglašen i za najboljeg takmičara.

Na rejting listi DŽudo kluba "Leotar" Miloš Mrdić zaizima visoko drugo mjesto, odmah iza svog starijeg brata Mitra, koji mu je od prvih koraka u ovom sportu bio uzor i putokaz.

I upravo kada je privodio kraju pripreme za sticanje majstorskog crnog pojasa, smrt ga je nenadno odnijela. Smrt Miloša Mrdića nenadoknadiv je gubitak i za naš klub, čiji je bio najperspektivniji član. Miloševim odlaskom naš grad je izgubio velikog sportistu a dolazeći naraštaji jednog od svojih istinskih heroja i uzora. Dudo sport Republike Srpske i BiH izgubio je svoju veliku nadu i uzdanicu. Evropski i svjetski džudo, možda, nekog svog budućeg šampiona - rekao je, između ostalog, Milan Koljenšić, predsjednik DŽudo kluba "Leotar" na komemoraciji koja je organizovana u povodu tragične smrti Miloša Mrdića.

Sjećanje i ponos ostaju.

OLJA I MONIKA

ZA SVJETSKU TITULU

Petnaestog avgusta trebinjski kik boks klub Kobra organizuje novu ”Noć šampiona” u kojoj će se njihova najuspješnija takmičara Olja Žerajić boriti za titulu profesionalnog svjetskog šampiona NJAKO federacije u kik boksu - ful kontakt u težinskoj kategoriji do 58 kg. U dosadašnjoj karijeri Olja je bila svjetska juniorska vicešampionka, višestruka prvakinja Srpske, BiH i balkanska prvakinja, te pobjednica u svjetskom kupu. U profesionalnom boksu osvojila je titulu balkanske prvakinje, a prošlog ljeta i titulu evropske prvakinje.

U meču za prvakinju svijeta Olja će za protivnicu imati Bugarku Moniku Petrovu. Meč će imati osam rundi, koje traju po dva minuta. U uvodnom dijelu planirano je četiri do pet borbi. Za sada se zna da će u tim borbama nastupiti Oljina sestra Nataša, Marko Đerić i Siniša Gambelić. Predviđeni su muzički i plesni sadržaji, pa se očekuje da će uz atraktivan kik boks te noći uživati nekoliko hiljada poklonika ovoga sporta.

- U mirnoj atmosferi, bez ikakve pompe pripremam se za ovaj značajan meč, rekla je Olja Žerajić. Moja protivnica Monika Petrova spada u red uglednih kik bokserki, koja ima dosta iskustva, ali ja isključivo razmišljam o pobjedi i novoj tituli, ovoga puta svjetskoj. U radu imam veliku podršku sestre Nataše i trenera Maksima Boškovića. Uz njih ima dosta dobronamjernih, koji žele da nam pomognu u radu. Ostalo je dovoljno vremena za uspješne pripreme za spektakl, koji nas sve zajedno očekuje.

Posljednju godinu Olja Žerajić i njena sestra Nataša su najčešće trenirale u Banjaluci kod Draženka Ninića, pošto su prije godinu dana upisale fakultete, Olja tehnološki, dok se Nataša opredjelila za studije jezika(Z)