4. kamp Dejana Bodiroge
TRAJE KOŠARKAŠKA BAJKA DEJANA BODIROGE
Na košarkaškim terenima ”Srđan Aleksić” četvrtu godinu za redom su se okupili mladi košarkaši i njihovi treneri u okviru košarkaškog kampa And 1 Rising Stars Dejana Bodiroge.
I ove godine su najbrojniji bili Englezi, njih 33, a u taj broj nisu ušli treneri i rukovodstvo londonskog koledža iz kojeg dolaze. Uz njih brojni su i članovi KK Bijeljina plus, dobojskog Finda, Rukija, beogradskog Partizana, Hemofarma, KK MM Tim Novi, Baronsa, Kruševca, Sportkeya, Rin Saraljeva, Slavije, Pro basketa, Ceraka, Šumadije, Spartaka, Šumadije, Mogrena, Radnika, Čitluka, Neimarstva i Leotara. Kampu su kao specijalni gosti prisustvovali juniori Kosova, njih 11.
Sa polaznicima ovogodišnjeg kampa uglavnom je radio standardni trenerski tim, kojim rukovodi direktor kampa profesor Milivoje Karaleić, a tu su bili i tehnički rukovodilac Nikola Radić, te treneri Vanja Guša, Miodrag Andrić, Vitomir Blagoljević, Milan Ćurčić, Branko Karalejić, Dragan Andrejević, Zoran Đurković, Aleksandar Milanović, Marko Tabaković, Radivolje Mandić, Dejan Bodiroga, Milan Komar, Saša Kosović, Siniša Stojanov i Saša Jakovljević.
Standardno, prvi treninzi su održani, neposredno nakon što su formirane radne grupe. Prvi dan je okončan prigodnom besjedom profesora Milovoja Karalejića.
Već nakon nekoliko dana u kampu je boravio i Dejan Bodiroga, koji se odmah pojavio na terenu, što su izazvalo oduševljenje učesnika, koji su samo koji dan ranije radili sa Milenkom Tepićem, reprezentativcem Srbije i novim članom grčkog Panatinaikosa.
Na kraju rada prve smjene su završena interna takmičenja pa su najuspješnijim dodjeljene nagrade. Za najperspektivnijeg je proglašen Luka Nikolić iz Vršca i on odlazi na finale F4 Evrolige u Pariz. U disciplini slobodnih bacanja pobjedili su Aleksa Mikić, Aleksandar Kubatović i Stefan Mijović. U šutu za 2 i 3 poena pobjedili su Aleksa Mikić, Dejan Marilović i Luka Nikolić, a u igri jedan na jedan Fey Oguncoya, Aleksandar Kubatović i Stefan Vuković. U finalnoj utakmici pobjedila je ekipa Zelenog krompira.
Milivoje Karalejić, direktor kampa je blistao, jer je sve teklo kako treba. U kapmpu su u prvoj smjeni bili Milenko Tepić i Dejan Bodiroga, a za stručni dio se uz profesora Karaleljića brinu najeminentniji treneri.
- Generalno možemo reći da je sve proticalo u najboljem redu, rekao je profesor Milivolje Karalejić. Sve to možemo zahvaliti jednoj sjajnoj grupi trenera, koji su jako odgovorni i predani svom poslu. To je najbolji dio kampa. Drugi dio za koji moramo reći da je takođe izvanredan su naši klinci. Bili su dobro skoncentrisani vrijedni i radni. Treneri su ulagali svoju energiju i znanje, a klinci su profitirali i kući odlaze zadovoljni i prije svega zdravi. Sigurno je da će se jedan dio njih vratiti ovdje, kao što se vratila i ova velika grupa iz Engleske.
Na terenima se osjećalo prisustvu velikog košarkaškog maga Dejana Bodiroge, kohji je obraćajući učesnicima u kapmu rekao:
- Želim vam reći da mi je veliko zadovoljstvo biti sa vama i što ste došli u ovaj kamp. Zbog toga sam i srećan i zadovoljan. Neki od vas ovdje dolaze i drugu i treću godinu, što znači da se ovdje osjećate veoma dobro i da je ovaj kamp dobar i kvalitetan. S druge strane bih želio da vam kažem da imate veliku sreću da radite sa profesorom Karalejićem, sa kojim sam dugo sarađivao u reprezentaciji i u klubu, ali i sa svim trenerima koji su ovdje. Velika stvar za vas je da možete na naučite dosta toga kroz ovaj kamp, da budete dobri igrači, ali i dobre ličnosti i košarkaši, a prije svega i da steknete nove prijatelje. Još jednom vam se zahvaljuljem što ste došli u kamp.
Na oproštaju od Trebinja i izvanrednog ambijenta košarkaškog kampa Dejana Bodiroge polaznici prve smjene su odigrali jaku utakmicu protiv reprezentacije Švajacarske do 20 godina, koja je na pripremama u Crnoj Gori za prvenstvo Evrope B divizija. Ono što je pored dobre igre krasilo utakmicu je bio i izvanredan navijački ambijent, koji su stvorili polaznici škole pojačani mladim Trebinjcima.
Kamperi predvođeni izvanrednim trenerom za mlađe generacije Vanjom Gušom, vlasnikom dvostruke juniorske titule prvaka Evrope, su izborili pobjedu, nakon velike borbe, a zasluge za nju pripadaju i složnom navijačkom timu. U finišu utakmice kada je Trebinjac Bojan Setenčić dva puta pogodio za 3 poena za nagradu uspješnoj igri dvoranom se prolomilo ono Trebinjcima poznato “naprijed Leotar, naprijed Leotar..., ali iz grla evropskog hora, koji su predvodili mladi Kosovari i Englezi. Kruna je bila kada je hor u trenutcima male krize na terenu skandirao “Pomozi Bože”, koje smo slušali iz usta mladih Engleza, koji su u tim trenutcima bili u prvim navijačkim redovima - naravno na jeziku, koji cijeli svijet razumije - srpskom.
Tokom boravka u kampu treće smjene obavljena je ceremonija svečanog otvaranja kampa. Kao što je i bilo najavljeno najjužniji grad BiH je bio košarkaški centar Evrope. Samo je jedan igrač nedostajao da se sastavi petorka koju bi malo ekipa uspjelo da nadjača. Uz Dejana Bodirogu tu su bili bivši reprezentativci Jugoslavije Milan Gurović, Saša Obradović i Željko Rebrača. Osim njih svečanosti su prisustvovale mnoge ličnosti iz javnog života. Iako je bio najavljen, predsjednik Srbije Boris Tadić nije bio u mogućnosti da prisustvuje svečanosti.
Ipak, svečanost je počela tužno. Vladika Grigorije je zamolio da se minutom ćutanja oda počast tragično preminulom džudisti Milošu Mrdiću.
- Ja vam se obraćam zbog jednog izuzetno nesrećnog događaja, zato što smo sinoć izgubili jednog mladića, koji se zvao - koji se zove Miloš Mrdić, rekao je na početku svog obraćanja vladika Grigorije. On je bio sportista i to vrhunski sportista, bio je divan mladić i već je bio jedno od najljepših lica našeg grada. Tragično je otišao od nas za neko vrijeme dok i mi ne odemo tamo gdje svi ljudi odlaze u naručje Božije. Zato vas molim da ustanete da otpjevamo pjesmu za vječni spomen njemu, a za utjehu njegovim roditeljima, njegovim prijateljima i svima nama, koji danas tugujemo za njim.
Nama ostaje da živimo, da sledujemo takvim ljudima, takvim srcima ka što je bilo Miloševo srce, da budemo svjesni da ćemo i mi jednog dana doći pred lice Božije i da naše srce sve više bude ispunjeno ljubavlju. Ima divnih gostiju, važnih gostiju, ali najvažniji su među nama ovi dječaci i djevojčice, koji se ovdje da uče košarku i da budu dobri ljudi. Da Bog da njima život, zdravlje i uspjeh u životu, a mi sjećajući se i Miloša i Srđana Aleksića, ovdje i svih postradalih u proteklom ratu i vojnika i civila i svih ljudi, koji su bilo kako postradali, bilo da su izbjeglice, bilo da su u zatvorima u nevoljama, bilo da su osiromašeni u ovo teško vrijeme. Moramo da živimo i moramo da se uvijek okrećemo životu. Zato smo večeras ovdje na ovom terenu, koji je pun života i moramo da igramo i da živimo i da smo opredjeljeni za život. Hvala vam svima što ste došli i nadam se da ćemo da živimo jedni za druge - rekao je vladika Grigorije.
Zatim je upriličen kulturno-umjetnički program gdje je Milica Radić odpjevala svečanu pjesmu Bože pravde. Nakon toga su profesoru Milivoju Karalejiću, Dejanu Bodirogi, Milanu Guroviću, Željku Rebrači, Saši Obradoviću i vladiki Grigoriju uručeni skromni pokloni u znak zahvalnosti za sve što su učinili za grad Trebinje.
Nakon toga lje odigrana revijalna utakmica između ekipe Dejan i prijatellji i selekcije kampa. Rezultat je bio na kraju nerješen 35:35, a preko 1000 gledalaca je u pojedinim momentima prisustvovalo veoma atraktivnoj igri obje ekipe.
Za ekipu Dejan i prijatelji su nastupali: Radivoj Mandić, Dragan Andrejević, Milan Ćurčić, Saša Kosović, Branko Karalejić, Goran Šućur, Miloš Hamović, Željko Rebrača, Milan Gurović, Saša Obradović, Dejan Bodiroga i vladika Grigorije, a sa klupe ih je predvodio profesor Milivoje Karalejić.
Za reprezentacilju kampa su nastupili: Nenad Popov, Andrea Kus Mageti, Luka Crvenica, Nikola Mitić, Stefan Topalović, Anđela Hrnjez, Filip Lukić, Dejan Lazarević, Stefan Lenard, LJubiša Šehovac, Mirko Kovačević, Srćan Ratković, a treneri su bili Vanja Guša i Zoran Đurković.
Finalnim takmičenjima u trećoj smjeni, završen je ovogodišnji Kamp Dejana Bodiroge. Poslije dvadesetak dana treninga, utakmica i druženja narandžasta lopta se zaustavila, ali je Dejan Bodiroga zakazao novo okupljanje sledeće godine, vjerovatno na većem broju terena i u više smjena.
Za najperspektivnijeg igrača treće smjene proglašen je Stefan Topalović iz Holandije, koji je na kampu proveo drugu i treću smjenu.
Kao i na kraju svake smjene poslijednjeg dana odigrana su finala u šutiranju slobodnih bacanja, šutu za dva poena i igri 1 na 1. Najbolji sa linije penala su bili: Nikola Marić, Božidar LJubibratić i Mirko Kovačević. Za dva poena najprecizniji su: Stefan Vuković, Gavrilo Šakotić i Stefan Mijović. U basketu najbolji su: Stefan Pantić, Ognjen Grubišić i Groi Kaid Bey Aref.
- Kad se saberu svi utisci nakon ovogodišnjeg kampa, pa i ako uzmemo i sve kampove do sada, moram da kažem da sam veoma zavovoljan svim učinjenim, rekao je Dejan Bodiroga u svom obraćanju po završetku kampa. Veliko je zadovoljstvo kada vam se djeca svake godine vraćaju, jer to znači da im je lijepo u Trebinju i da stasavaju i igrački i kao ljudi. Što se tiče sledeće sezone, gledaćemo da zadržimo na okupu ovaj sjajan trenerski tim na čelu sa Milivojem Karalejićem. A pošto sledeće godine slavimo mali jubilej, uvešćemo neke nove sadržaje. Sledeće godine će gosti kampa da budu i djeca iz italijanskog grada Akvile, koga je pogodio razoran zemljotres, a podrazumjeva se nastavak prakse da najperspektivnije košarkaše vodimo na F4 Evrolige.
Čedomil Mucović
REPREZENTACIJA KAMPA DB - ŠVAJCARSKA U20 85:78
(16:19, 26:15, 15:27, 28:17)
Dvorana Bregovi. Gledalaca 500. Sudije: Dragan Komar, Dragan Porobić, Milen Mišeljić (svi iz Trebinja).
REPREZENTACIJA KAMPA DB: Aleksić 8, LJules, Vit, Nikolić 3, Vuković, Žarković, Budimir 1, Lazić, Staletović, Mišković 6, Novak, Ninković 8, Setenčić 37, Radulović 20, Kordić 2. Trener: Vanja Guša.
ŠVAJCARSKA: Varide 10, Stuecheli, Kacheriah 7, Lahey 2, Milićević 18, Carutti 3, Mayor 2, Savoy 22, Turtenda, Kimber 8, NJaldesbuhl, Albrecht 4. Trener: Roland Lenggerhager.
I u drugoj smjeni na u kamp su došla djeca iz više evropskih zemalja, Kanade i Australije. Ponovio se dobar stručni rad i entuzijazam polaznika. Na kraju ove smjene su proglašeni najusplješnilji. Za najperspektivnijeg košarkaša u drugog smjeni proglašen je Nemanja Žarković iz Montreala (Kanada). Kao i njegovi prethodnici Nemanja će biti gost Dejana Bodiroge na F4 Evrolige, koje će se sledeće godine održati u Parizu.
Najbolji u šutiranju trojki po uzrastima su bili: Strahinja Stanišić, Petar Bukarica i Mirko Stanković. U slobodnim bacanjima su pobjedili: Maksim Moračanin, Božidar LJubibratić i Vasilije Popović, dok su u basketu jedan na jedan najuspješniji bili Aleksa Đurković, Luka Crvenica i Filip Marković. U ekipnom finalu Golden Bojsi" su pobjedili Drim tim rezultatom 33:31.
Tokom boravka druge smjene u kampu, juniorska reprezentacija Švajcarske se revanširala kamperima za prethodni poraz njihove reprezentacije do 20 godina. Švajcarci su veći dio utakmice vodili, Kamperi su stizali rezultat, ali je njihov različit pristup igri pomogao Švajcarcima da na kraju pobjedi.
REPREZENTACIJA KAMPA DB - ŠVAJCARSKA (JUNIORI) 63:80
(17:26, 15:17, 17:20, 14:17)
Dvorana Bregovi. Gledalaca 300. Sudije: Milen Mišeljić (Trebinje), Goran Vukajlović (Bileća), Milivoje Vujović (Bileća).
KAMP AND 1: Miljanović, Ratković 5, Delgado, Đurđević, Salatić 3, Kovačević 19, Stanković, Žarković 15, Pelavić, Mišković 10, Škrob 3, Ninković 6, Ralji 2, Salata, Rado. Treneri: Vitomir Blagoljević, Dejan Bodiroga.
ŠVAJCARSKA: Žaunin 1, Koludrović 14, Kazadi 6, Petković 18, Kiorgi 2, Savolj 17, Božović 6, Fridel, Isiodu, Kasama 4, Živanović,6, Dubas 6. Trener: Andrej Barilari.
Milenko Tepić, reprezentativac Srbije i novi član šampiona Evrope Panatinaikosa
NAJTEŽA GRUPA, ALI MOŽEMO PROTIV SVAKOGA
Posljednje dane odmora pred početak reprezentativnih priprema za početak Milenko Tepić je na molbu Dejana Bodiroge iskoristio da bude gost na njegovom kampu u Trebinju. Za mladog igrača poput Tepića, mnogo se lijepih stvari izdešavalo u samo mjesec dana: titula sa Partizanom, potpisivanje ugovora sa evropskim šampionom Panatinaikosom, a 13. jula ga očekuje početak priprema za EP, gdje se od njega očekuje da bude jedan od nosilaca igre nove generacije srpskih košarkaša.
Kapiten svih mlađih reprezentativnih selekcija, miran, povučen, pojavom ne odaje utisak da je prije samo nekoliko dana potpisao višemilionski ugovor sa evropskim šampionom. Baš onakav kakav je njegov idol Dejan Bodiroga, sa kojim ga mnogi porede i u njemu vide Dejanovog nasljednika.
Iskoristili smo priliku da sa njim porazgovaramo o svemu što mu se desilo poslijednjih dana, ali i cijele protekle sezone. Tepić je govorio o razlozima uspjeha Partizana, odnosu sa Grobarima, dječačkim uzorima, od koga je najviše naučio o košarci, šta će mu najviše nedostajati kad ode u Grčku, ambicijama na Evropskom prvenstvu... Veoma strpljivo, na svako pitanje je odgovarao sa dječačkim osmjehom na licu. Upravo smo i počeli sa pitanjima o početku njegove karijere.
Koliko su za Vas, dok ste pripadali mlađim uzrasnim kategorijama, značili kampovi, poput ovoga Dejana Bodiroge?
- Značili su mnogo, prije svega značili su sticanje novih iskustava, a svaki kamp je nosio neopisive utiske. Nisu kampovi garancija da ćete postati vrhunski igrač, ali sigurno je dobra podloga za to. Ja sam izuzetno srećan da mogu na neki način da budem učesnik ovakvog kampa. Kao dijete sam gledao Dejana Bodirogu, koji je bio moj idol. Zaista sam srećan da neko ko je bio moj idol može jednog dana da me pozove da na neki način pomognem i učinim kamp ljepšim. Zaista sam zadovoljan i srećan što će ovaj kamp postati tradicionalan i da će ovakvih stvari biti sve viši i ovdje i u Srbiji.
Šta je za mladog igrača najvažnije da bi izrastao u košarkaškog asa? Čemu ste Vi najviše posvećivali pažnju kada ste počinjali da trenirate i dok ste stasavali u jednog od najboljih mladih košarkaša u Evropi?
- Na to pitanje se može dati više odgovora. Osnovni razlog je ljubav prema košarci. U svakom poslu je tako, ako radite ono što volite i ako tome posvećujete najviše vremena uspjeh nije daleko. Kao dijete sam posvećivao košarci dosta vremena, bez obzira da li se radilo o basektu napolju sa drugarima ili kada sam ostajao duže da treniram. To je osnovni preduslov da uspijete u onome što radite.
Koji su treneri najviše uticali na Vaš napredak i da li ste imali nekakav igrački uzor?
- Kao što sam rekao npr. Dejan Bodiroga ili Predrag Danilović. Počeo sam se baviti košarkom 1995-96 nakon sankcija kada je svaki sportski uspjeh doživljavan na poseban način. Tada su košarkaši bili izuzetno uspješni, osvojili su evropsko zlato 1995, a zatim srebro na Olimpisjkim igrama. Igrači iz te generacije su na neki način moji uzori. Bodiroga i Danilović su igrači, koje sam gledao na poseban način. Što se trenera tiče naravno Dule Vujošević. Tri godine smo proveli zajedno, imali izuzetnu saradnju, koju su pratili dobri rezultati. U Vojvodini je bilo dosta trenera od koji sam učio, kroz reprezentaciju sam imao odličnu saradnju, radio sam sa vrhunskim trenerima. Miroslav Nikolić me stavio u prvi tim Vojvodine. Radio sam sa vrhunskim trenerima i svima sam zahvalan, od svakoga sam dosta naučio. Od Duška Vujoševića kroz takmičenja najviše u ove zadnje tri godine u Partizanu. Dobar trener je veliki preduslov da bi nastao dobar igrač.
Trinaestog jula su počele pripreme za Evrobasket u Poljskoj, koji se igra u septembru. Dolaskom Dude Ivkovića počeo je prepored srpske reprezentacije. Može li se Srbija već na ovom prvenstvu vratiti na staže slave?
- Dobro znate kakav je kvalitet evropskih reprezentacija. Mislim da bi plasman na svjetsko prvenstvo zaista bio uspjeh. To podrazumjeva plasman do šestog mjesta. Ako bi se uradilo nešto više moglo bi se podvesti pod nešto trenutno neočekivano. Na lijep način smo uspjeli da se plasiramo na evropsko prvenstvo. Nadam se da će nas ove godine mimoići povrede i da ćemo napraviti dobru timsku hemiju, što daje priliku da ostvarimo dobar i veliki rezultat.
Prokomentariši kvalitete protivnika u grupi: evropskog vicešampiona Španije, Velike Britanije, koja ima nekoliko NBA igrača i Slovenije, koja dolazi u najjačem sastavu.
- Mislim da imamo najjaču grupu i da sa te strane nismo imali sreće. Mi isto imamo svoj kvalitet, nikoga ne treba da se plašimo. Španci su ekipa, koja zadnjih nekoliko godina pravi dobre rezultate, tu su i Britanci za koje mislim da su najjača ekipa iz četvrtog šešira. Iako imaju izuzetan sastav prethodnih godina nisu ostvarivali adekvatne rezultate. Imamo najjaču grupu, ne treba od toga da bježimo, nego da se sa tim suočimo. Mislim da možemo da igramo sa svima.
Koji je realan domet Srbije na prvenstvu Evrope i šta je dugoročni cilj ove generacije?
- Cilj generacije je da se oformi neki stabilan tim i da se iz godine u godinu postižu dobri rezultati do nekih vrhunskih. Ja se nadam da ova generacija ima taj potencijal i da ćemo dati sve od sebe da to ostvarimo.
Mnogo je kandidata za osvajanje medalja, gotovo pola učesnika konkluriše za neko od odličja, ali i za plasman na SP. Ko su glavni favoriti za zlato?
- Mislim da je Španija možda i najveći favorit. Sve ostale reprezentacije spadaju u grupu timova, koji imaju svoje šanse, pa čak i mi. Mislim da je Španija jedina reprezentacija, koja malo odskače od drugih.
Partizan je u posljednje dvije godine bio hit u Evropi. Šta to ima Partizan što mu omogućava prisustvo u evropskom vrhu, a da pri tome ima najmanji budžet? Jesu li u pitanju stručni rad u klubu, talenat, rad i entuzijazam ili sve po malo?
- To je kombinacija stručnosti rada, talenta, rada i velikog entuzijazma. Preduslov dobrih rezultata je u tome, ali tome treba dodati publiku, koja je sigurno najbolja u Evropi. Tu su i sjajni odnosi igrača na terenu i van terena, to ne postoji nigdje u Evropi. Odnos igrača i publike je jedinstven. Sve su to stvari, koje pomažu Partizanu da pravi ovakve rezultate.
Posljednjih godina Partizan ostaje bez velikog broja prvotimaca, ali uspjeva uvijek da nađe novi kvalitet i postigne novi kvalitetni nivo. Može li sada Partizan bez Tepića, Veličkovića, Tripkovića, Lazmea da bude u vrhu Evrope?
- U svakoj sezoni morate imati pomalo sreće, a mislim da smo je imali i mi u prethopdnim sezonama. Tim se mjenja svake godine, a svakom treneru nije lako da nadomjesti odlaske nekih igrača, koji odlaze. Ja ce nadam da će Partizan naći igrače koji će moći da igraju na visokom evroligaškom nivou. Ja lično i ne sumnjam da se to neće dogoditi. Znajući sve u klubu, znajući trenera Vujoševića, mislim da Partizan ima potencijala da naredne godine zaigra na visokom nivou.
Ove godine je oboren apsolutni rekord u posjećenosti na jednoj utakmici Evrolige. Kakav je osjećaj biti dio toga velikog spektakla, koji se dogodio, gledajući sve sa vremenske distance?
- Osjećaj je neopisiv i riječima ne može da se objasni. Mogu da se pohvalim da sam imao tu sreću da sam kao član Partizana bio dio jedne takve utakmice. Ono što je posebno zanimljivo svaka Partizanova utakmica je spektakl na tom nivou. Navijači naprave pravi pakao na tribinama, što je nama na terenu jako mnogo pomoglo da slomimo i najbolje evropske ekipe. Ja sam veoma uživao kada istrčim na parket i to je nešto što ću imati u sjećanju za cijeli život.
Kako komentarišeš odnos navijača i kluba? Grobari godinama nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kolika je njihova zasluga u vašim uspjesima?
- Ja i svi ostali u klubu smo stalno isticali njihov doprinos uspjesima kluba. Oni su zaista veliki kvalitet Partizana, utiču na druge , a kada su ponekad rezultati bili slabiji od očekivanih, oni su i tada bili uz nas i na pravi način nam pokazali koliko smo im važni, koliko njima znače naši uspjesi. Mi imamo poseban odnos sa navijačima, kakav nema ni jedan drugi klub u Evropi.
Sada si dio evropskog prvaka Panatinaikosa. Tamo te čekaju trener Željko Obradović i bivši klupski drug Nikola Peković. Kakvu poziciju u novoj sredini očekuješ?
- U Panatinaikos sam otišao prvenstveno zbog toga što idem u klub evropskog šampiona i da nije tako ne bih napustio Partizan. U Partizanu sam bio presrećan, a što se tiče novog kluba mislim da ću izboriti svoje mjesto u timu. Nadam se da ću pronaći neku svoju ulogu i da ću pomoći ekipi da postiže rezultate kakve su postizali ove godine. Osvojili su sva tri trofeja i ja se nadam da ću imati značajnu ulogu u jednom takvom timu.
Šta ćeš najviše pamtiti iz perioda kada si bio u Partizanu i šta će ti najvićše nedostajati?
- Mnogo toga će da mi nedostaje. Nedostajalo mi je i kada sam odlazio iz Vojvodine. I Panatinaikos ima dobre navijače, ali Partizanovi su najbolji u Evropi. Posebno ću upamtiti prijateljstva koja sam stekao. Svaki trofej je priča za sebe, uspomena na svoj način. Zaista sam upoznao dosta dobrih ljudi i to ću pamtiti za cijeli život.
Dug je put od talenta do igrača svjetske klase. Milenko Tepić ga prelazi džinovskim koracima. Svi se nadamo da će u septembru u Poljskoj napraviti još jedan veliki korak ka evropskom košarkaškom sazviježđu. A svi smo sigurni da će njegova zvijezda dugo da sija na njemu.
Čedomil Mucović