DEJAN BODIROGA, bivši košarkaški as i reprezentativac Srbije

SREĆNA DJECA - NAJVEĆA NAGRADA

Dejan Bodiroga sa svojim sinom Nikolom

Već četvrtu godinu za redom Dejan Bodiroga organizuje košarkaški kamp u Trebinju za mlade košarkaše. Bivši reprezentativac Jugoslavije i Srbije, igrač Milana, Reala, Barselone, Panatinaikosa i Rome, koji vuče porijeklo iz Trebinja, ponovo je u najjužnijem gradu RS okupio talentovanu djecu sa svih strana svijeta.

Košarkaška veličina, a još veća ljudska. Čovjek bez mane, a iako već tri godine ne igra košarku i dalje idol mladih igrača koji tek počinju da se druže sa narandžastom loptom.

Bodiroga je ne samo igrački idol, već i ljudski, koji plijeni svojom humanošću. Nedavno je završio epizodu kao sportski direktor Rome, nakon što je ekipu, što kao igrač, što kao sportski direktor, svrstao u krem evropske košarke.

Bodirogin dolazak u Trebinje je odlična prilika da sa njim porazgovaramo o kampu, ali i ostalim košarkaškim aktuelnostima...

Trebinjski kamp se održava četvrtu godinu za redom. Kako se osjećaš kada vidiš da djeca u njega dolaze sa velikom radošću na nova druženja u sve većem broju?

- Kamp nudi dosta toga. Tereni su stvarno sjajni, smještaj je adekvatan, a tu je zaista sjajna grupa trenera, na čelu sa profesorom Karalejićem, koji vode ekipe koje su u toj konkurenciji najbolji u Evropi.

Htio bih se zahvaliti svima, koji rade u kapmu i svim ljudima u Trebinju, koji su gostoprimljivi i koji tokom cijele godine rade da bi sve ovo izgledalo kako izgleda. Ispunjava me velikim zadovoljstvom činjenica da ovdje dolazi veliki broj djece drugu i treću godinu za redom. Imamo goste iz Londona, koji dolaze u sve većem i većem broju i to dosta kvalitetno govori o tome kako se ovdje radi i kako se oni osjećaju u kampu. Mislim da ćemo u budućnosti morati da pravimo nove terene, jer nam trebaju sve veći i veći kapaciteti.

Navikli ste publiku na velika i ugledna imena iz svijeta košarke i društvenog života. Ko će još od atraktivnih ljudi doći tokom ove sezone?

- Očekujem Tadiju Dragićevića, zatim Nenada Krstića, ako bude uskladio svoje reprezentativne obaveze i obaveze oko vjenčanja, koje ga uskoro očekuje. Većina njih je voljna da dođe na kamp, a to je velika stvar za djecu koja su tu. Vidjeli ste kako je to izgledalo kada je neki dan tu bio Milenko Tepić. On je jedan od najboljih mladih igrača, koji je potisao za Panatinaikos i pred njim je blistava karijera. Nastojaćemo nastaviti sa dovođenjem uglednih imena, kao što je bila praksa ovih godina.

Gdje vidite ovaj kamp u dugoročnoj perspektivi?

- Nadam se da će postati ono što smo i očekivali, tradicionalan, a za 4-5 godina mislim da možemo imati više novih terena, da ćemo imati mnogo veće kapacitete i da na okupu u jednoj sezoni imamo znatno više od 400 djece.

Veliko je zadovoljstvo da možemo  ugostiti sve njih, koji recimo dolaze iz Londona, Amerike, Kanade... iz svih tih dalekih zemalja. Zaista nije lako dugo putovati i doći u Trebinje da bi bili ovdje. Sve je to velika stvar za Trebinje i za Republiku Srpsku i za sve nas, koji smo u košarci.

Poslije dvije godine otišli ste iz Lotomatike. Italijani su rekli da je otišao veliki džentlmen, koji za sebe nije želio uslove bolje od svojih saradnika. U Rimu ste izborili A licencu za Evroligu, na žalost ne i titulu. Kakvi su Vaši utisci nakon dvije godine provedene na mjestu direktora Rome?

- Ja sam veoma zadovoljan. Praktično sam "iz patika" ušao u novi posao. Roma, koja nije imala neku evropsku tradiciju, napravila je zanimljive rezultate, bila je druga u regularnom dijelu prvenstva i igrala je finale u prvenstvu Italije. Bila je učesnik Top 16, praktično među najboljim klubovima u Evropi. To je nešto što ranije nije bilo, a što nisu uradili drugi italijasnki klubovi. Uz to smo uspjeli obezbijediti trogodišnju licencu Evrolige. Mislim da je to veliki rezultat, a ja sam iz privatnih razloga odlučio da  se vratim u Beograd.

Hoćete li se u narednom periodu odmarati ili ćete se posvetiti nekim drugim stvarima?

- U prvom planu mi je rješavanje nekih svojih privatnih stvari. Poslije toga ću se malo odmoriti, a potom ćemo vidjeti šta ću i kako dalje.

Šta je za Vas bilo najvažnije kao mladom igraču, dok ste izrastali u košarkaškog asa? Čemu ste posvećivali najviše pažnje na početku bavljenja košarkom i dok ste postajali jedan od najvećih košarkaških asova Evrope?

- Najvažnije je za mladog igrača da voli košarku. To je prvi preduslov da postane veliki igrači. Zatim je neophodan talenat, koji mora pratiti uporan i veliki rad, posebno u mlađim kategorijama, koji je mnogo bitan. Kad se u nekom periodu od 15-16 godina radi mora se usavršavati, dosta pažnje i vremena posvetiti detaljima i na nekim drugim segmentima. Zato su ovi kampovi vrlo korisni, gdje djeca pored prijatelja kroz druženje mogu da steknu novo znanje od veoma kvalitetnih trenera.

Trinaestog jula počinju pripreme za Evrobasket u Poljskoj, koji se igra u septembru. Duda Ivković je unio korjenite promjene u reprezentaciju. Šta možemo očekivati od Srbije u Poljskoj?

- Još je rano pričati o tome. Sigurno je da reprezentacija ima neki program do olimpijskih igara. Treba joj dati vremena. Prvo veliko takmičenje je prvenstvo Evrope. Sigruno imamo kvalitetnu reprezentaciju u kojoj su Tepić, Veličković, Teodosić, Tripković, Krstić, Rakočević i oni će biti nosioci igre, nosioci reprezentacije, kao što su  nosioci u bilo kom evropskom klubu. Imamo i dosta mladih i talentovanih igrača, a svima treba dati vrijeme i ne treba nešto pretjerano očekivati. Ja mislim da oni mogu da se bore sa bilo kojim protivnikom u Evropi, ali o tom potom. Moramo sačekati prve utakmice.

Da li sebe u narednom periodu vidite na nekoj od funkcija u reprezentaciji i KSS, pošto svakako imate botata iskustva?

- Ne vidim. Takva pitanja su mi i nedavno postavljali. Sebe ne vidim ni u reprezentaciji, niti na bilo kojoj drugoj funkciji u bliskoj budućnosti.

Prokomentarišite kvalitet timova u našoj grupi: evropskog vicešampiona Španije, Velike Britanije sa velikim brojem NBA igrača i Slovenije, koja najavljuje jak sastav.

- Mislim da je grupa teška. Velika Britanija nema iskustva na ovakvim takmičenjima, kao što je EP i tu mislim da smo u blagoj prednosti. Zavisi da li će doći NBA igrači, zavisi da li će doći Ben Gordon i ostali. Sa njima je jedna reprezentacija, bez njih sasvim drugačija. Prvo treba vidjeti u kakvom sastavu će doći. Španija je sigurno reprezentacija za respekt. Mislim da je Slovenija izuzetno kvalitetna reprezentacija. Vidjećemo da li će napraviti dobru hemiju i  dobar odnos među igračima. Po kvalitetu su izuzetno jaki.

Koji je realan domet reprezentacije Srbije i šta je dogoročni cilj ove generacija?

- Mislim da je ovo jedna generacija, koja voli reprezentaciju Srbije, koja voli da nosi dres reprezentacije i koja to radi sa ponosom. Ne treba ništa očekivati niti praviti dodatni  pritisak na tim i igrače. Ponavljam, imamo dobru reprezentaciju, kvalitetnu sa imenima, koji mogu biti nosioci u svakom timu. Kroz treninge trebaju napraviti dobru atmosferu,  a onda možemo igrati sa svima. Ne treba postavljati nikakav imperativ u smislu obaveznog osvajanja medalje. To će doći samo po sebi.

Da se dotaknemo tebi drage ekipe Partizana, koja je u posljednje dvije godine bila hit u Evropi. Šta to ima Partizan što mu omogućuje da je u vrhu evropskog kvaliteta, a koji ima najmanje budžet među velikanima?

- Mislim da Partizan ima ono što drugi nemaju. Partizan ima izvanrednu publiku i izvanredan ambijent u Beogradu. Kada se odlučilo da se utakmice igraju u Areni, gdje je bilo preko 20.000 ljudi, takav ambijent nije imao niko. Takvu podršku nema niko, tako da je Partizan kod kuće za svakoga protivnika neugodan. Zatim su imali strpljenja i sačekali pojedine igrače da stasaju. Igrali su par godina kroz Evroligu i kad nisu ulazili u Top 16 imali su strpljenja da čekaju da uđu u dvije sezone u Top 8, što je sjajan rezultat. Čestitke momcima, kao i svim ljudima u klubu. Najveći pokretač Partizana je njegova publika.

FIBA je najavila promjene prvila (pomjeranje linije za tri poena i izravnavanje reketa). Šta će to promjeniti u evropskoj košarci?

- Vidjećemo. Da budem iskren, nisam ni razmišljao mnogo o tome, ali sigurno da će kao što su se privikli i na 6,25, takođe se privići na udaljenu liniju. Mi već imamo igrače, koji su izuzetno precizni iz još veće daljine.  Biće više prostora između trojke i novog reketa. Ima dovoljno vremena za to.

  Čedomil Mucović

Trebinjski planinari u PeruĆici

stopama  tiŠine

Ne tako daleko od Trebinja između Tjentišta i gorostasnog Maglića skrila se prašuma Perućica.  Većina ljudi je upoznata sa činjenicom da ona postoji, čak i prepričavaju gdje je, koliko je nepristupačana a da je nikad očima nisu vidjeli. Iz toga se može zaključiti da je prašuma Perućica  veoma interesantna svim ljudima, a tek planinarima i ljubiteljima prirode.

Zbog izuzetne ljepote i bogastva 1952 g. prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom, koji  se isključivo koristi  za nauku i obrazovanje.

Ove godine u planinarskom kalendaru aktivnosti između ostalih se našla i aktivnost "Izlet u prašumu Perućicu". Tačnije 14.06.2009. godine grupa koja je brojala  45 planinara se zaputila iz Trebinja na Tjentište gdje ih je čekao vodič iz Nacionalnog parka Sutjeska, odakle su preko Dragoš sedla stigla  na Prijevor gdje je planiran ulazak u prašumu. Zbog veličine grupe odabran je pravac kretanja srednje težine, bez većih uspona. Predvođena vodičem, grupa se kretala kroz djelimični mrak prašume, jer su se sunčevi zraci zaustavljali u velikim krošnjama drveća 60 metara iznad  zemlje. Šuma je gusta, isprepletena  ogromnim drvećem i nižim rastinjem, na nekim mjestima je neprohodna. Velika stabla  padaju od svoje starosti ili težine  na zemlju praveći velike mostove kojima se ljudi mogu kretati. Prašuma ima svoju mikro klimu povećane vlažnosti, bez ekstremno niskih ili visokih temperatura. U prašumi je vladala totalna tišina, sve što se moglo čuti je žubor potoka. Na drveću smo  mogli  primijetiti i tragove medvjeđih kandži, koji  su nam govorili "budite tihi,  mi vas posmatramo". U prašumi se može vidjeti i jedinstveni vodopad Skakavac, gdje se  voda tokom čitave godine obrušava sa litice  visoke 75 metara. Čitav doživljaj je trajao 5 sati, svi su bez većih problema savladali sve prirodne prepreke ovoga netaknutog kutka.

Potpuni doživljaj ovoga izleta je teško opisati, može se samo reći da će izlet u prašumu  opet  biti stavka u  planu  aktivnosti za sljedeću godinu.

 Aleksanadar Janković

Plivačka prvenstva BiH u Trebinju

LEOTAR DOBIO OZBILJNE KONKURENTE

Na dva protekla prvenstva BiH u plivanju, koja su organizovana u Trebinju plivačice i plivači Leotara su osvojili brojne medalje, oborili su niz državnih rekorda, ali su postali svjesni da su dobili ozbiljnu konkureciju u sarajevskim i tuzlanskim klubovima, koji veoma ozbiljno prilaze plivačkom sportu i na kraju imaju značajne rezultate, što je  poslednjih  godina  bio monopol  Leotara.

Na prvenstvu BiH za mlađe kadete i kadete Trebinjci su osvojili sedam medalja. Anđela Čučković je osvojila tri zlatne medalje u disciplinama 800 metara slobodno (13:14.50), 100 metara leđno (1:33.52) i 200 metara leđno (3:11.63). Srebrene medalje su osvoili Anđela Čučković u disiciplinama 50 metara leđno (44.68) i 50 m delfin (42.82) i Aljoša Slavić u disciplini 50 metara leđno (36.36), dok je bronzana medalja pripala Anđeli Čučković u disciplini 100 metara delfin (1:52.11).

Na prvenstvu je oboreno 15 državnih rekorda. U vremenu državnog rekorda je plivala Trebinjka Ivana Ninković, koja je u disciplini 50 metara prsno plivala u vremenu 37.16.

Na prvenstvu BiH za starije kategorije trebinjske plivačice i plivači su ostvarili dobre rezultate. Osvojili su ukupno 42 medalje (19 zlatnih medalja, 12 srebrenih i 11 bronzanih), u konkurenciji juniora bili drugi, a u ženskoj konkureniciji u apsolutnoj kategoriji bili najuspješniji.

Na prvenstvu je oboreno šest državnih rekorda, a među rekorderima je i Ivana Ninković, koja je u disciplini 100 metara prsno oborila državni rekord (1:21.91).

Zlatne medalje su osvojili: Nina Žarković u disciplinama 50 metara slobodno  (ml. juniorke i apsol.)  (29.14),100 metara slobodno (1:03.50) 200 metara slobodno (2:25.04) 800 m slobnodno (mj) (10:57.46), , 50 metara delfin (30.95), 100 metara delfin (12:11.00); Tanja Radanović u disciplinama: 200 metara slobodno (2:35.22) 800 metara slobodno (11:25.02), 50 metara leđnmo (35.74), 100 metara leđno (1:19.10), 200 metara leđno (2:52.23), 200 metara mješovito (2:53.24); Ivana Ninković u disciplinama: 50 metara prsno (37.64), 100 metara prsno (1:21.91), 200 metara prsno (3:02.16), kao i štafete

4h200 metara slobodno i 4h100 metara mjšovito.

Srebrene medalje osovojili: Nikola LJesković u disciplini 50 metara leđno, muške štafete  štafete 4h200 slobodno i 4h100 slobodno, 4h100 mješovito ; Ivana Ninković u disciplinama 50 metara slobodno, 100 metara slobodno, Nina Žarković u disciplinama: 100 metara slobodno, 800 metara slobodno i 50 metara delfin, te Maja Čučković u disciplinama 100 metara leđno, 200 metara leđno i ženska štafeta 4h100 metara slobodno.

Bronzane medalje su osvojili: Gradimir Miladinović u disciplini 50 metara delfin, Jovan Živanić u disciplini 200 metara mješovito, muške štafete 4h200 metara slobodno i 4h100 metara mješovito, Ivana Niković u  disciplinama 200 metara slobodno, 100 metara prsno, 200 metara prsno, Nina Žarković u disciplinama 200 metara slobodno, 100 metar delfin, Tanja Radanović u disiciplini 800 metara slobodno i Zagorka Delić u disciplini 100 metara prsno. (Z)