UZGOJ KONJA U NEVESINJU - SADA JE NA REDU HIPODROM

STEVANOV “BIJELI ARAPIN“

Stevan Teletina (1969) iz Šurića, Nevesinje, po struci je mašinski tehničar i auto-mehaničar, a u životu je domaćin u punom smislu te riječi.

Domaćin čiji se dolazak na Nevesinjski sajam poljoprivrede sa nestrpljenjem očekuje, jer se zna da će doći sa svojim ”bijelim arapinom” od čije ljepote ljudima, u bukvalnom smislu, zastaje dah.

To  je konj koji ni trena ne miruje, konj za koga bi se reklo da lebdi, da se na neki čudan način opire zemljinoj teži... Osim toga, ”arapin” Sabih izaziva strah, niko mu ne smije prići niko ga ne smije taknuti, osim njegovog gospodara.

Sabih nije ime ”bijelog arapina”...

- Nije, to je jedna linija arapskih konja.

A šta je to linija?

- Rod konja. Rod kao što je lenkoral, gazal, itd...

Danas, u Nevesinju, predstavlja li ovakav konj bogatstvo?

- Predstavlja za onog ko to zna cijeniti.

Koliko je ”bijeli arapin” koštao?

- Kupio sam ga na Borikama kod Rogatice, u ergeli, kad je imao dvije godine, za 3,5 hiljada eura.

Šta te povuklo da odvojiš toliki novac...

- Odmalena sam volio konje, a u kući ih nikad nismo imali. I sin me malo natjerao. I on voli konje..

Sabih nije usamljen u štali?

- Nije, imam sad četiri konja. Dva bosanca i dva arapina. Arapi su za trku, čudo jedno koliko su izdržljivi.

Na sajmu u Nevesinju posmatrao sam reakcije ljudi kad ste se pojavili sa Sabihom, svi su odjednom zaćutali...

- Tako je gdje god dođemo. 

Vaš Sabih već je bio na trkama?

- Jeste, ali nije se mnogo takmičio. Mlad je. Samo je jednom u Sarajevu osvojio treće mjesto, ali u jakoj konkurenciji. Sa tom grupom konja takmičio se iste godine i u Nevesinju, i opet je bio treći. Svi konji u trci bili su stariji od njega po 3-4 godine. A i ja sam dijelom kriv što se nije bolje plasirao. Nisam bio dovoljno vješt, nisam ga dobro pripremio.

Da li je spreman za ovogodišnje trke u Nevesinju?

- Biće. Sad imam jednog savjetnika, radim po njegovim uputstvimia. Ove godine mogli bi imati bolji rezultat.

Koliko mu posvećuješ vremena?

- Sada je svaki dan u treningu. Eventualno jedan dan sedmično dobije da odmori. I za mene to je svaki dan po dva sata rada...

Mjerio si mu brzinu?

- Jesam, ali to još nije za javnost.

Osim u Bratački Lug, gdje ćete još na trke?

- Uskoro idemo na Kupres.  Trebala je biti i jedna trka u Sarajevu, ali su je odgodili. Za ovu godinu planirao sam samo dvije trke, i to mu je dosta.

Kakve su nagrade?

- Pa, onako... Možda su ponajbolje ovdje, u Nevesinju. Lani je prvo mjesto bilo 2.500 KM.

Kako bi država mogla pomoći uzgoju konja u Nevesinju?

- Trebala bi da nas malo podstakne, pa da napravimo ovdje jedan dobar hipodrom. U Nevesinju postoji tradicija od 1836. godine. Od tada traju konjske trke, a mi hipodroma još nemamo. Da ga imamo, dolazili bi nam ljudi iz svijeta. Kad bi se ljudi organizovali, mislim da bi to i Vlada podržala.

M.N.

Zanimljivo je...

Selo Šurići ima dvadesetak kuća i stotinjak stanovnika.

- Selo je mješovito, ima i staračkih domaćinstava, a ima i nas mlađih - kaže Stevan, koji živi sa majkom, suprugom i djecom.

Pošto ima dosta obaveza oko imanja, svojom strukom, za koju se školovao, bavi se rijetko?

O stimulacijama koje dobijaju stočari kaže da su solidne, ali nisu svakom dovoljne.

Pitao sam ga da li misli ostati na selu, može li i svoju djecu vidjeti u svom sadašnjem poslu?!

Malo se zamislio, i odgovorio.

- Ne znam za djecu. Oni će naći svoj put. Ali ja mislim ostati u ovom poslu.

Kad sam ga upitao zašto, šta ga toliko veže za njegovo imanje i njegove konje, odgovorio je kratko...

- Ne znam, zanimljivo je.

Jefto MuČibabiĆ - U NAJSRETNIJIM GODINAMA

NIKAD NAS NIJE BILO VIŠE

U familiji imam dvadestoro čeljadi. Akobogda biće dvadeset i jedno. Imam ženu, imam tri sina, imam unuke, praunuke. Poženili se sinovi mladi, imanje dobro, svi zdravi, pa djeca dolaze jedno za drugim...

Jefto Mučibabić iz Fojnice (Gacko) i ove godinje na nevesinjski sajam doveo je kobilu Zvjezdanu...

- Doveo sam je jer je lani odnijela prvo mjesto u kategoriji brdskih konja na Bratačkom lugu. Jahao je iz Sarajeva džokej. Prve godine kad se takmičila, imala je godinu dana, došla je treća. Druge godine druga, a treće godine prva. Ove godine, ako bude zdravo, opet će na trke.

Čujem da si imao i jednog arapskog konja.

-         Jesam. Lenkoral, zekan. Dobio sam ga s Borika od vojske. Pastuv. Osamnes godina. I on je na trkama dobro prolazio.

Jefto nikad nije bio sportista. Uvijek, cijelog života bio je čisti poljoprivrednik. Danas zanimljiv je po tome što, kao malo ko, može da kaže...

-         U familiji imam dvadestoro čeljadi. Akobogda biće dvadeset i jedno. Imam ženu, imam tri sina, imam unuke, praunuke. Svi su sinovi oženjeni. I unuk mi je oženjen.

Koliko je u stara vremena u tvojoj kući bilo čeljadi?

- Po deset-petnes.

Sad ih, dakle, ima više?

-  Ima.

To je rijetko u Hercegovini?

- Jes, ali je tako. Poženili se sinovi mladi, imanje dobro, svi zdravi, pa djeca dolaze jedno za drugim...

Jesu li svi vezani samo za zemlju?

- Ima i zaposlenijeh.

Planiraju li sinovi ostati na selu?

- Svi imamo kuće. Imamo 4-5 kuća. Đe bi išli kod toga?! Svak nabaške spava. Ja s babom, oni sa svojijem ženama.

Šta radiš na imanju...

- Sijem nešto žita i kosim. Nešto za stoku i malo šenice za sebe. Plus krompir i povrće za kuću što treba. O voću ne radimo. Gačanin neće voće. Stočno smo mjesto?

Imate li kakvih pomagala?

- Imamo poljoprivredne mašine. Imamo traktor sa svim priključcima.

A od stoke...

- Sedam-osam krava i jedno 100 ovaca velikijeh.

Ko su ti čobani?

-         Svi.

Šta iznosite na pazar?

-         Prodajemo i mlijeko i sir. Mlijeko Glogovcu u Nevesinje. Zadovoljni smo kad uzima redovno.

Kakva je cijena kajmaka i sira?

-         Kajmaka dobra. Ovčiji kajmak je skup. Po kilu 10-12 eura.

Odakle mušterije dolaze?

-         Uglavnom iz Crne Gore. Dolaze i drugi, ali ovčiji kajmak Crnogorac plaća bolje no iko.

 Kako bi država mogla da vam pomogne?

-         Ne znam, ali ovi krediti što nam daju nisu povoljni. Pa ih onda dignu oni ljudi koji nemaju ni koza ni ovaca.

Sve u svemu, jesi li zadovoljan.

-         Jesam. Dobro mi je. I u Titovoj državi bilo mi je dobro. Imam 250 dunuma zemlje, a zdravlje me služi dobro. Šta bi više?!              m.n.