INFO-PROJEKTI
Iz Beča – Ana Mičeta

krausovo PREDAVANJE O narodnoj medicini

nenaČeta voda za naČeto zdravlje

Sveto pomagalo kod bajanja je "nenačeta vodica" i "nenačeta vatra". Kada se iz nekog izvora ili bunara od zalaska sunca do sljedećeg svitanja ne zahvata voda, tada prva voda koja se zahvati ujutru se naziva nenačeta vodica.

U ovom broju donosim još jedan pogled na naše narodne običaje, vjerovanja, pa i na način života. Izvor je jedno predavanje dr Friedricha S. Kraussa.

Kraus se bavi sujeverjem, i, kako sam kaže, čaranjem u našem dijelu svijeta.

Naravno, na samom početku, s tugom saopštava da kod nas na tu temu nema literature (ne znam kakvo je stanje danas, mnogo godina kasnije), mada  “neki izrazi čaranja su objavljeni u narodnim časopisima i narodnim kalendarima, ali na način kako se to ovdje često dešava tako da istraživač tek sa velikom pažnjom i obzirom iste može učiniti upotrebljivim“.

Kraus primjećuje da “svaki materijal upravo u pogledu svoje tačnosti i pouzdanosti nije bez svake sumnje za upotrebu“.

- Koliko je u našoj nauci (antropologiji) poznavanje čaranja jednog naroda bitno, ne treba ovom prilikom posebno naglašavati i dokazivati. Samo po sebi je razumljivo da je dobiti odgovarajući materijal izuzetno teško. Inače pričljiva narodna usta izbjegavaju profanisanje tajnovito čuvane mudrosti i u pobožnosti čuva veoma cijenjeno predanje.

U ovom poslu, kako nije bilo štampanih izvora, Krausu je pomogao Vid Vuletić Vukasović. I jedan i drugi prionuli su naposao da nekako nadoknade manjak literature, vrijedno sabirajući i istražujući...

Fokusirali su se na južnoslovensku narodnu medicinu u namjeri da objave jedan solidno klasifikovan rad popraćen odgovarajućim komentarima i objašnjenjima...

 - Bolesti se ovdje tiču ili zlih duhova u koje se ubrajaju i vile ili ljudi koji nekom kroz zao pogled (urokljiv pogled) ili zle riječi te takvom sličnom radnjom iznenadno izazivaju bolest. Bolest se javlja kao isticanje zlog duha ili uroka; demon (bolesti) u tijelu bolesnika se formalno smatra izvršiocem naredbi nekog višeg bića.

Kraus tako pojednostavljuje jednu kompleksnu oblast i nastavlja...

- Kod protjerivanja bolesti  kazivanje čarolije se primjereno usmjerava protiv prenosioca bolesti potom protiv duha bolesti i visina (!?), a na kraju prelazi u molitvu Gospodu i svemoćnim svecima po hrišćanskim običajima i učenjima.

Kraus, naravno, nalazi i paralele sa drugim narodima...

- Kao što je to slučaj u njemačkom narodnom vjerovanju, tako i u srpskom, ismijavanje, kletve i protjerivanje demona bolesti u nedostižne dijelove, te molitve bogu ili blagosiljanje svaku bol može pobijediti. Sljedeća zajednička karakteristika je "odmoliti", "preokrenuti" bolest tako što čovjek broji od deved unazad do jedan i od jedan do ništa (nula) ili izgovara Oče naš od kraja ka početku.

- Svaki seljak ima nešto kao "kućna sredstva" protiv manjih muka i tjelesnih tegoba, kratke i praktične izreke koje se lako pamte i  bez većih muka  se lako mogu primijeniti. Na primjer ako neko pati od balabana (!?), krene u večernji sumrak vani i kada kod komšije u sobi ugleda svijeću tada izgovara čini: "U mog komšije gori svijeća, došo mu gost moj balaban u njegov nos!" (U južnoj Štajerskoj kod Graca postoji sličan običaj. Kijavica se "premjesti" na drugoga kada se pri susretu neke osobe na ulici izgovore riječi: "Poklanjam ti moju kijavicu")

Kod ozbiljnijih bolesti seljak traži pomoć  ljekara učenog u njemačkim zemljama samo u krajnjem slučaju kada se bolesniku više ne može pomoći. Wihovi ljekari su vračari i bajači tj. vračarice i bajalice. Kod Srba je vračar iscjeljitelj činima i odgovara najviše "medicinskom čovjeku" američkih starosjedilaca ili mongolskim šamanima;  kod ostalih Slovena riječ vračar ili vrač znači jednostavno ljekar.

Bajač ili bajalica od grč. ba- ili lat. fa- što znači govoriti su jednostavno kao što se u našem narodu kaže "Besprecher/Besprecherin". Besprechung (ono što bajalica izgovara) se naziva basma (bugarski bajlka). Bajalica traži bolest koja se po narodnom vjerovanju uvukla u tijelo u vidu demona i pokušava da se približi tom demonu. Za praktikovanje ove vještine nije potrebno naročito pripremanje već samo poznavanje formule odgovarajuće za dati slučaj uz dodatak duhovne vjere. Vračar je na suprot tome pulučarobnjak i pravi šarlatan. Wemu služe čarolije samo kao korisno sredstvo da svoje djelovanje okruži sa "nimbusom više nepojmljivosti".

On kod svojih sesija koristi simpatetijska sredstva i svakojake ljekovite trave i korjenje. Takođe, propisuje ili sam praktikuje masaže, liječenje hladnom vodom i preznojavanje. Gdje je potrebna posebna spretnost u rukama npr. kod namještanja iščašenih zglobova ili polomljenih kostiju naročito tretiranje rana, mnogi vračari su priznato sposobni i vješti. Neki ljekari u njemačkim zemljama bi mnogo toga mogli da nauče od vještine ovih vračara.

Izdaleka veće poštovanje i ugled od vračara uživaju vračarice čija glavna snaga tj. moć leži u iscjelivanju unutrašnjih tegoba, slabosti i u proricanju. Svaka vračara je ujedno i bajalica, a nerijetko i vizionarka. Vračara mlađa od 50 godina je rijetkost. Uobičajeno je da se ovim poslom bave starije žene i udovice bez djece koje nemaju druge izvore prihoda. Pohlepnost je glavna karakteristika mnogih vračara. Kaže se još da su vračare vještice. Vračare umiju osigurati i uzdići svoj ugled ciljajući proračunato na lakovjernost naroda.

Kraus govori i o vračarskim alatima i pomagalima...

- Visoko cijenjena pomagala kod vračara u iscjeljivanju je glogova strelica. Kod teških slučajeva vračara sastruže malo od kamena i daje prah bolesnom, naravno za visoku cijenu. Taj kamen se posebno čuva i pazi.

Sveto pomagalo kod bajanja je "nenačeta vodica" i "nenačeta vatra". Kada se iz nekog izvora ili bunara od zalaska sunca do sljedećeg svitanja ne zahvata voda, tada prva voda koja se zahvati ujutru se naziva nenačeta vodica. Ovaj izraz sa istim značenjem postoji i kod Jevreja sa njemačkog govornog područja na istoku i sjeveroistoku Evrope. Nenačeta vodica naročito pomaže kod glavobolje. Ako se glavobolja pojavi kao posljedica bajanja, onda se uzima čaša puna nenačete vodice, a u nju se ubace tri užarena ugljena; ako ugljeni potonu na dno to znači da je bol nastao kao posljedica bajanja; tada se stave oba palca u vodu i naprave se pokreti prstom koji prave krst na čelu, očima i vratnim žilama i izgovara se "Zdravo Marija".

Kada neko ima običnu glavobolju, onda  se da "štence izdrezivat". Štence je naziv za mjehurić ispod jezika. Baka uzme nož za brijanje i prereže mjehurić koji se raspukne i voda isteče. Ako je bolesnome mnogo zlo, treba ga kupati u zagrijanoj nenačetoj vodi. Prethodno se u vodu stave grančice devet različitih stabala voća (jabuka, kruška, orah, šljiva, breskva itd); tokom sječenja grančice izgovara se Zdravo Marija.

Dalje se u vodu stavljaju tri grumena hljeba, tri kapljice vina i isto toliko svete vodice i tri različita metalna predmeta (npr. zdjela, nož i viljuška). Vjeruje se da ako je bolesnom određeno da umre, mora nakon kupanja biti blagosloven sa još tri dana života. Ako mu je suđeno da živi, u kratkom periodu slijedi ozdravljenje.

Kada se na šporetu ili u polju zapali vatra od drveta i ostavi se da izgori, a da se pri tome ne dodaje novo drvo niti se vatra raspaljuje, užareni ugljeni koji tom prilikom nastaju se nazivaju nenačeta vatra. Smatra se da je taj grumen naročito pomaže u liječenju kostobolje na taj način što se bolesnik napari preko nenačete vodice i vatre. Često se poveća topovska kugla dovede do usijanja, stavi se u posudu sa toplom nenačetom vodicom i bolesnik se nagne nad posudom, prekrije lanenim platnom i ostane tako da se napari. Nakon parenja sjeda na hoklicu preko nenačete vatre koja se prethodno pospe cinabaritom. Bolesnik mora sve vrijeme udisati isparenja na nos i na usta.

Kraus je zabilježio kako se u narodu liječe najčešće bolesti, uključujući i reumu...

- Reuma se liječi uz pomoć noža sa sljedećim riječima: "Tri djevojke u šumi pasle, jedna nijema, druga gluva, treća slijepa; devet rika, devet braće plavo se spraviše na vojsku, plavo odoše, plavo u boj udariše, plavo poginuše. U kožu iz kože u koju iz koje; u kost iz kosti u ledinu odoše, u ono mjesto gdje zvono ne zvoni, gdje pjetao ne pjeva gdje brat brata ne zove. Od devet do osam, od osam do sedam, od sedam do šest, od šest do pet od dva do jednoga od jednoga do nijednoga u ime oca i sina i duha svetoga."

Postoji još jedna varijanta ove bajalice za liječenje  bradavica , a  zabilježena je u Srbiji. Bajalica baja stojeći na kućnom pragu sa sjekirom preko otekline i govori: "U mice devet muževa, svijeh devet otišlo na vojsku, od devet došlo osam, od osam sedam od sedam šest od šest pet od pet četiri od četiri tri od tri dva od dva jedan od jednoga nijedan. Bježi Mico posjeć ću te. Ne sijeci me pobjeći ću." Bajalica tri puta izgovara ove riječi i udara u kućni prag.

Naravno, Kraus se susreo za živim vračarama i sa njima razgovarao...

- Vračara baba Stana iz sela Topola kod Dubrovnika je liječila razne bolesti, slabosti i zapaljenja očiju; naročito je bila vješta u liječenju tzv. Egipatske bolesti očiju pod jakim konvulzijama, izokretanjem očiju izgovarajući sljedeće riječi: "Procvilila mlada Stana kćer Mihajla Grubinića i Anice Vidića, a žena Mate Mojkovca od nostupne nostupnice, od nevirne nevirnice, vjetrene vjetrenice, od vilovite vilovice, od čarovne čarovnice, od muke kostobolje, od glave vrtoglavlja, od očinjega suzotoka, od ustijega krivosjeka, od ušiju grmljavine, od legja lomljavine, od nogu grča, od ruku drhtavine, od kosa ježurine, od usta zivljavine, od svega tijela proljezljavine, po drogu huke i na dnu legja muke, koja ne da hoditi niti se Bogu moliti. Susrete mladu gospodin Bog i pričista divica Marija: "Što je tebi mlada Stano te ti cviliš putem glasom do neba, groznim suzama do zemlje crne? Tvoje suze nas na zemlju dovedoše!"

Stana veli: "Gospodin Bog i pričista divico Marijo! Meni je velika mučica, a još viša nevoljica od pogane poganice!" Gospodin Bog zadahnu mladu Stanu Mijata Grubnića i Anice Vidića i Mate Mojkovca. Reče gospodin Bog: "Ne boj se mlada Stane, ja ću tebi poslat sve moje angjele, četrdeset i pet apoštola i dvadeset i osam vangjelista i prid njima do tri sluge moje Mjelovana i Radovana i Aliju Omućevića; neka Mjelovan tebe omiluje, Radovan obraduje, a Omućina neka omuti tviju poganu poganicu; Svetoga Vida koji neće mita i da vida, koji rane zavija, Solumuna, koji će se domišljati, svetoga Matiju, koji žito sije, da poganu poganicu odma prisiše. Svetoga Ivu, koji kosom maše, da je odma razvuče" (ova bajalica je nepotupuna jer je autor na svoju veliku žalost zagubio parče papira na kome je bio kraj).

Kraus je bio uvjeren da su primjeri koje je zabilježio dovoljni da se spozna karakter medicinskog čaranja našeg naroda. Imao je problema u prevođenju originalnih tekstova zbog specifičnih izraza pa se skoncentrisao da prevede osnovni smisao ne obraćajući mnogo pažnje na, kako on kaže, finu formu (autor je u ovom djelu objavio i tekstove u originalu i svoj prevod kao objašnjenje za njemačke čitaoce).

- Kod slavonsko-bosansko-hercegovačkih i dalmatinskih vračeva i vračara, bajača i bajalica je u mnogome kroz hrišćanstvo razvodnjeni šamanizam koji u ovo vrijeme kod mongolskih naroda u Aziji još uvijek cvjeta i koji je našao prirodni put do Balkanskog poluostrva.

Mnoga čaranja i bajanja su u svojoj formuli zadržali šamanski karakter. Osnova se održala, ali se prilagodila savremenim hrišćanskim shvatanjima. Sa gledišta naše nauke je šteta da su se izgubili nazivi starih duhova. Istinski održani ostaci  daju jasno raspoznati koliko je narod i uprkos 1200 godina od prelaska na Hrišćanstvo još uvijek vjeran svojim prastarim korjenima, svojim kapacitetima primjerenijem i lakše shvatljivom  animizmu.

TAKO je Kraus pričao o narodnoj medicini u našim krajevima. Šta bi napisao neki savremeni Kraus, kad bi na našim TV kanalima vidio raznorazne nadriljekare sa svojim programima i svojom svakodnevnom ”terapijom” preko telefonskih linija.

Znam da je nadriljekarstvo zakonom zabranjeno, ali nemam utisak da do tog zakona drže oni kojima je provođenje svih zakona osnovni posao i svakodnevna briga.

U svakom slučaju, kad se pogledaju te emisije, jasno je da nismo puno odmakli od Krausovog vremena...