Nove knjige - IZ ZAVIČAJA, Mladen Jokanović
DA SE NE ZABORAVI
 |
| Mladen Jokanović |
U dvadeset raznorodnih poglavlja (hronike, istraživanja, osvrti), na 360 strana sa 190 fotografija i drugih grafičkih priloga, Mladen Jokanović otkriva, svjedoči, i dokumentuje društvena kretanja i događaje u Trebinju od druge polovine 19. vijeka do danas.
Istovremeno upozorava pa i alarmira, pogotovo kad su u pitanju one najživotnije teme koje stalno ostaju u mrtvim uglovima.
Jokanović je, moramo li reći, s pravom, zabrinut za sudbinu onog što ostaje. Trebinje je dugo bilo bez arhiva, tako da i danas, kad se prave i najnezahtjevnije naučne ili kakve druge retrospekcije, čovjek mora da se muči sa problemima koje je razvijeniji svijet davno riješio.
Umjesto da se koristi arhivom, pišući o zbivanjima s kraja 19. vijeka, Jokanović je, kao i svi drugi istraživači na našem području, bio prisiljen da nanovo sabira, sakuplja, provjerava, dopisuje, rekonstruiše...
Uz dokumentarističke preglede pojedinih kulturnih procesa, o čemu postoje kakvi-takvi tragovi, Jokanović je detaljno i iscrpno - (hronološki gdje je god bilo moguće) - obradio razvoj urbane i poslovne infrastrukture kao i razvoj dominantnih privrednih djelatnosti u Trebinju.
Autor se uglavnom - uvijek kad to može - oslanja na dokument, a ako dokumenta nema, onda piše o onom što je sam zapamtio ili zabilježio...
Naravno, služi se i svjedočanstvima svojih savremenika, kao i sjećanjima ljudi koji su bili ključni u nekim javnim poslovima (elektrifikacija, hidroenergetski sistem na Trebišnjici, poslovni procesi u Industriji alata...)
Tako, balansirajući između memoara i monografske sinteze, Jokanović nam donosi najvažnije činjenice o jednom vremenu, činjenice, koje, po njegovom mišljenju, mogu da posluže kao osnova ili onaj primarni izvor podataka bez koga je teško ulaziti u javne ili u bilo kakve, iole složenije razvojne projekte.
- Vrlo dugo - podvlači Jokanović u Predgovoru -interesovao sam se za događanja u našem gradu i kraju, i tome posvetio dosta vremena, posebno u posljednjih 15-ak godina. Tragao za izvorima podataka, koji bi omogućili cjelovitu spoznaju... Kada sam zaključio da su objašnjenja zaokružena, smatrao sam korisnim da se sa tim upoznaju i drugi. Na to me podsticalo više prijatelja.
Autor nije imao ambiciju da stavi tačku na pitanja o kojima je pisao. On i sam kaže da je imao namjeru da otvori neka pitanja ili započne analitičke i kritičke diskurse. Naravno, u namjeri da podstakne druge da iskažu svoja gledšta kako bismo stvarno vidjeli i nepristrasno ocijenili šta smo uradili, a šta smo stvarno mogli...
- Želim istaći da mnoge oblasti života očekuje temeljit osvrt, kao: školstvo, zdravstvo, sport, fizička kultura, rad u masovnoj - amaterskoj kulturnoumjetničkoj djelatnosti, poljoprivreda, industrija, zanatstvo, komunalne djelatnosti... - ističe autor, ukazujući na veliku nebrigu i površan odnos prema osnovnoj, posebno službenoj dokumentaciji...
U mnogim preduzećima ili institucijama, osvjedočio se, ne postoje čak ni osnivačka akta, niti bilo šta zapisano o njihovom radu i razvoju.
- Trebamo se pitati od čega početi ako želimo pratiti razvoj i izučavati prošlo stanje radi programiranja budućnosti? Taj odnos prema trajnom čuvanju i arhiviranju osnovne dokumentacije mora se promijeniti. Nužno je sve dovesti u sklad sa Zakonom o arhivi i dobroj praksi. Obezbijediti da se zakon striktno sprovodi i poštuje, kao i provjeravati da li se tako čini. Uz to, ukoliko ta građa ne bude dobro označavana i registrovana, uredno i pregledno trajno odlagana, takvi materijali mogu postati samo gomila papira.
Autor sa jakim argumentima insistira da se stvari što prije promijene, kako bismo lakše dolazili do javnih ocjena i spoznaja...
- Ostaje samo ono šta je zapisano, sačuvano i dostupno o događajima koji su se zbili u prošlosti. To je jedino pouzdano. Sve ostalo kao da se nije ni dogodilo. Nužno je zato, o životu i radu ostaviti pisane podatke, kako bi se o prošlom vremenu moglo objektivno rasuđivati.
Jokanović nije imao takvu priliku, i zato njegov rad, nema sumnje, ima posebnu vrijednost...
- Ukazujući na probleme koji su snašli trebinjski kraj i šire područje u toku proteklog rata - u recenziji knjige primjećuje prof. mr Savo Pujić - u drugom bloku tekstova autor predlaže moguća rješenja. Na samom završetku rata, početkom 1996. godine, autor je svim predsjednicima istočnohercegovačkih opština uputio svojevrsnu strategiju pokretanja i razvoja privrednih aktivnosti u novonastaloj situaciji (Prilog za studiju o revitalizaciji trebinjske i hercegovačke privrede). Na pokušaj saobraćajnih vlasti da se prekvalifikacijom jedinog putnog pravca koji povezuje istočnu Hercegovinu sa ostalim dijelom Republike Srpske iz magistralnog u regionalni i time još više ovaj kraj saobraćajno izoluje, autor je odlučno reagovao, što je doprinijelo snažnim protestima u ovom području, pa je i republička vlast konačno pristupila probijanju tunela ispod Čemerna (Fijakerom u 21. vijek).
Pujić pominje i druge aspekte kojiz ovu knjigu čine značajnom u našem vremenu...
- Opsjednut još od mladosti fenomenom višenamjenskog iskorišćavanja hidropotencijala Trebišnjice, autor se ne miri sa pojedinim neprostudiranim rješenjima i ukazuje na svu ozbiljnost olakih odluka (Energetika Trebišnjice - definitivno proučavanje i iskorištenje; Čuvati kao porodično blago). Da bi potvrdio svoja stajališta, autor je svom rukopisu priložio i tekst istaknutog beogradskog stručnjaka B. Guzine o problemima koji se odnose na visoke brane i načinima za njihovo rješavanje (Privatizacija Hidroelektrana na Trebišnjici i obaveze prema okruženju). Autor se ne miri ni sa ekološkom ugroženošću svog grada i poziva sugrađane na uzbunu zbog zanemarivanja i tog životnog aspekta (Da grad bude opet uredan) i svoja stajališta potkrepljuje dodatnim tekstom istaknutog ekologa dra Sava Kuljka (Istim koritom kojim je hiljadama godina tekla kao Pridvoračka rijeka vratiti Trebišnjicu u Pridvorce)...
N. MARIĆ
dragocjen postupak
Godine 1892. u Trebinju je formirano “Srpsko crkveno pevačko društvo Soko - Sloboda”. U saradnji sa SPC i Crkvenom opštinom Trebinje formirano je društvo koje će, nekad otvorenije - nekad prikrivenije, nekad sa više - nekad sa manje uspeha, artikulisati nacionalnu i kulturnu svest Srba u Hercegovini. Srbi su, što svesno - što instinktivno, osećali da su potrošeni argumenti sile i političke pobune i izabrali su i pravi model i pravu intonaciju za odgovor okupatoru.
Eto, danas, poštovani čitaoče, vi držite u rukama hroniku “Srpskog pevačkog društva iz Trebinja” koju je u plemenitoj nameri za vas sačinio Mladen Jokanović konsultujući muzejske depoe i znatan broj porodičnih arhiva.
Jokanović je izbegao da pravi obimniju istorijsku sintezu ove delatnosti i perioda koji je za nama. On se odlučio za mnogo skromniji ali dragoceniji postupak. Krajnje neutralno i nepristrasno, on je sabrao dokumente i fotografije i svakom čitaocu ostavio slobodu da sam za sebe izvuče odgovarajući zaključak. A najdublji utisak koji će sigurno imati svako ko pročita ovu knjigu mogao bi se sažeti u konstataciju da je onaj narod koji izgubi smisao i osećanje za značaj svoje duhovne i kulturne posebnosti osuđen na nestanak.
Vladika Zahumsko-Hercegovački i Primorski Gospodin Grigorije
(iz predgovora za rad ŠKOLA I OGNJIŠTE)
VAŽNE I UNIKATNE INFORMACIJE
U obradi svih ovih tema autor iskazuje svoj kontinuiran interes da o svakom fenomenu ostavi relevantne, pa često i unikatne informacije. Na svojevrstan način, želja da se od zaborava sačuva sve ono što je bitno za ekonomski razvoj Hercegovine, ono što, kao važna činjenica ili iskustvo može da se unese u nove projekte, opredijelila je Jokanovića da u svakom radu donese što širu dokumentacionu osnovu i da, veoma direktno, markira osnovne dileme njene implementacije, naravno u kontekstu pozitivnih ili negativnih posljedica koje su pratile sve razvojne poteze u ovom dijelu RS u proteklih pedesetak godina.
Autor kaže da je “istraživao i proučavao razne pisane i druge izvore”, da je “teško i mukotrpno” dolazio da određenih činjenica, jer, arhivska građa uglavnom je bila siromašna i/ili nedovoljna, tako da je bio prisiljen da se koristi i dokumentima i sjećanjima aktera pojedinih događaja, što ovoj knjizi daje posebnu, sasvim iznimnu vrijednost.
Neopterećen akribijom, Jokanović nastoji da, u neku ruku, popravi opšte stanje kad su u pitanju:
- osnovna znanja,
- dokumentacione osnove razvojnih projekata koji su izvedeni u Hercegovini uglavnom u drugoj polovini 20. vijeka.
- opcije ili alternative koje su pratile te projekte u narednim decenijama,
- kvantifikacija efekata u produkcionom i socijalnom kontekstu.
Borba za jednostavnu, ali onu mnogoznačnu, vitalnu činjenicu, za, naizgled, samo jedan prozaičan podatak (često za jedan datum ili cifru), u ovom slučaju izyetno je značajna jer se pokazuje da u aktuelnim projektima, koji se izvode danas, često nedostaju prethodne studije ili bazične informacije vezane za “nulta stanja” ili za evoluciju ili razvojnu interakciju pojedinih pojava.
Prof. dr Ljubomir Zirojević
KAKO JE RASLA INDUSTRIJA ALATA
Ovaj rad je sistematizovan tako da prati postupke industrijskog inženjeringa koji počinje donošenjem odluke o realizaciji projekta. Logično je da izabrani proizvodni program čini osnovu za tehničko tehnološka rešenja na koja se oslanjaju sve druge aktivnosti vezane za obuku kadrova, verifikaciju projekta kroz probnu proizvodnju, uključujući izradu prototipa i nultu seriju, za sve proizvode koji su za tadašnju industriju alata bili potpuno novi, organizaciju pripreme i proizvodnog procesa u cjelini.
U radu su na jasan i prihvatljiv način opisani razvoj prateće dokumentacije koja je bila neophodna za donošenje racionalnih odluka u procesu upravljanja proizvodnjom. Iz priloženih dokumenata se vidi da su, za to vrijeme, korištena dostignuća savremenog industrijskog inženjeringa bez čega se, u uslovima tadašnje okoline, Industrija alata u Trebinju sigurno ne bi održala i razvijala. Ekspanzija proizvodnog programa vođena je smišljeno i sistematski uz neprekidnu obuku potrebnih kadrova. To je predstavljalo sigurnu osnovu za opstanak i razvoj Industrije alata u kritičnom periodu koji je uslijedio nakon vremena na koje se ovaj rad odnosi.
Vjerujem da ima veliki broj ljudi koji su, kao i ja, u Industriji alata radili ili još uvijek rade, posebno onih iz pripreme i proizvodnje, da bi voljeli da za sebe imaju primjerak ovoga rada. Stoga rad pod naslovom PRIPREMA I UPRAVQAWE PROIZVODWOM, autora Mladena Jokanovića, najsrdačnije preporučujem za štampenje.
Prof. dr Jovan Dutina, Trebinje, 12. 06. 2000.
Iz predgovora za rad PRIPREMAI UPRAVLjANJE
PROIZVODNJOM
ŠTAMPANJE knjige IZ ZAVIČAJA, uz Udruženje Hercegovaca u SAD i Opštinu Trebinje, finansijski su pomogli i sponzori: HET, Regulatorna komisija za energiju RS, Elektro-Hercegovina Trebinje, Podrum Vukoje, Podrum Anđelić, apoteke Belladonna, Hotel Platani, Sportski kompleks Bregovi, DD Šišković Trebinje, Vodovod Trebinje, Trebinjesport, Butreks Trebinje i Hotel VIV.
POEZIJA
Bojan Anđelić
Na valovima stihova
Trebinje 2009
SAMI
Čovjek je sam,
Zamišljen stih na stranici
Jedne nezaboravne strofe.
Sam je. On misli o svemu,
Kako da preživi, riješi dilemu.
Jer ta dilema je u bićima svim,
Sreću i ljubav nudi izabranim,
Male stvari čine sretnim,
Onog ko čistu dušu ima pred svetim.
Ali opet kažem, snaga istine boli,
Surovost onoga što sanjamo,
Na pola puta između danas i nikada,
I možda nekoga sjutra.
I ko nas traži zaluta, jer baš tako,
Živimo kao što sanjamo, sami.
BESKRAJ MORA
Zatvorit ću oči noćas,
Da ne vidim kako će mrak doći,
Iznenada smjena stiže,
Raj ode, osta tama noći.
Na palubi nijemo gledam,
Nebeski svod, čitav mu se dam,
Mašti i volji prepuštam stvar,
A ipak bi volio da je san.
Zvijezde u svodu nazirem,
Svih nebeskih tijela tu ima,
Čini mi se ogromni svemir,
Sa mnom i mojim snovima se igra.
BIJELI GOLUB
Kad se pojave na vrhu,
Svih brda svijetle sjene,
Noseći u sebi nemir i oluju,
Polijeće ka nebu golub bijeli.
Ni slutio nije da uzalud ide,
Raširio krila da dohvati nebo,
Da okrene točak sreće,
Noseći život u visine.
O, zašto bi zla sudbino?
I obori mu taj sjajni let,
Sad se samo gega,
Misleći na neki bolji svijet.
SIMFONIJA MORA
Ispod rašpukle masline
Zagledan u vasionu,
Iz dubine mora,
Slušao je čudnu simfoniju.
Zasvijetliše udaljeni svjetionici,
Zasvjetluca svemir,
U njemu odbjegli dani,
Nađoše spokoj i mir.
PUSTINJA
Odsjaj tragova u pijesku
Nekog umornog karavana,
A pored usnule oaze
Svjetlucaju kosti na sve strane.
Miris smrti i beznađa,
Jednoličnost podneblja,
Pješčana oluja odnosi
Vrelinu prohujalog dana.
Iz pjesničkih
Bilježnica
Velimir Traparić
VREME
Ne treba vreme meriti
Pustite neka teče
Nek dan bude dan
A veče...veče
Nije isto
Noć vedra i noć crna
Dan sunčan i dan sivi
Ne treba vreme meriti
Tako se.... duže živi!
Vreme je kao lepa žena
Svaka je trka
Unapred izgubljena
Vreme je od svega jače
Pustite neka teče
Nije isto
Noć vedra i noć crna
Dan sunčan i dan sivi
Ne treba vreme meriti
Tako se... duže živi !
Čemu sav ovaj stres i trk
Pitajte malo dete
Skresat će vam u brk
Zajapurenog lica
Da više voli lepu igru
Nego suludu borbu ubica.
Upitajte stogodišnjaka
Odgovoriće vam s pika
Da jedan dan vedar
Posle kiše
Kada se pruži
Nebom duga
Lepši je i vredi više
Nego cela godina druga
Nije isto
Noć vedra i noć crna
Dan sunčan i dan sivi
Ne treba vreme meriti
Tako se... duže živi!
Umesto sata i štoperice
Vreme se meri
Umorom
Meri se žeđu i glađu
Meri se kad bol iskrivi
Il radost ozari lice
Nije isto
Noć vedra i noć crna
Dan sunčan i dan sivi
Ne treba vreme meriti
Tako se... duže živi!
DVADESETPRVI VEK
Sa vrha svih mojih vekova
Tražim svetlu zraku
Da mi pokaže
Trag sunca
Ali te zrake......... nema!
Tražim melem istine
Da izvidam
Rane zemljine
Ali ni njega.......... nema!
Tražim vagu pravde
Da izvagam
Snagu čoveka
Pa ni nje........... nema!
Tražim najzad čoveka
Da mi pokaže put
Preklinjem ga
Da mi se javi
Ali............ ni njega nema!
Samo jedan kamen krajputaš
Prema nebu se vin'o
Na njemu natpis
Opomena
čoveče pogrešili ste Put
Pogrešili........ definitivno!