trebinje U laganom ritMu komponuje svoj novi imiDŽ

U CENTRU TURISTIČKOG PRSTENA

U Trebinje, odnedavno, dolaze turisti koji imaju plan da u našem gradu provedu noć, a na moru - dan. Takvi su u većini, međutim, ove godine bilo je i onih koji su došli s takvim planom, a, za cijelo vrijeme svog boravka ovdje, ni jednom nisu prešli Ivanicu.

Šta ih je, osim nižih cijena, natjeralo da promijene plan, u najmanju ruku trebalo bi ispitati i ozbiljno proučiti, kako bismo novo dijeljenje turističkih “karata” dočekali spremniji?!

Nedavno u prostorije Opštinske turističke organizacije svratile su dvije žene, jedna Sarajka, druga Novosađanka. Raspitivale su se već nije važno o čemu, a onda su objasnile da su u Trebinje došle s planom da ovdje spavaju, jer je jeftinije, a da dane provode u Dubrovniku. Plan im je bio da tako “iskoriste” sedam dana, međutim, neki drugi faktori pokvarili su im osnovnu ideju. U Trebinju su ostale punih šest dana, i tek sedmi dan - otišle se u Dubrovnik.

Wihova priča ponijela je osoblje u Turističkoj organizaciji, i jasno, kad je duša puna, jezik ne može da miruje pa smo tako i mi saznali za ove dvije neobične gošće.

Na žalost, kad smo ih potražili, one su već bile u autobusu. Ne za Dubrovnik, nego za Novi Sad

Još jedan detalj, još jedan dobar znak...

Po gradu počele su da se sade palme... Tako, nastavljena je jedna stara Glasova kampanja vezana za palmu kao oznaku specifičnog turističkog identiteta koji obavezno i ne mora baš svakom biti po volji (pamtim bar 7-8 tekstova na tu temu, pamtim i prijedloge čitalaca). O palmama se, eto, prvo počelo govoriti kao o nečem ne baš toliko važnom, a sada se palme masovno sade.

Iz toga čitam dvije važne stvari...

Prvo - Trebinje više nema problema sa svojim imidžem, konačno se pozicionira kao ekskluzivan BiH i RS-jug, ali i kao izvanredan i apsolutno autentičan supstitut za najskuplje turističke tačke na ovom dijelu jadranske obale.

I drugo - Trebinjci su izgleda konačno shvatili da je, čak i uz jednu vitalniju, obnovljenu Indsutriju alata, i HET u centralnom energetskom sistemu RS, turizam najmoćnija, najizdašnija i najvitalnija grana lokalne privrede.

Očito, oko toga više dileme nema.

Turizam, zajedno sa ugostiteljstvom i drugim manje ili više sekundardnim funkcijama, tiho i nimalo teatralno, donosi Trebinju više novca nego industrijska postrojenja u nizovima i grupama.

Ako se po strani ostavi novac koji dolazi sa dijasporom (prema nekim procjenama minimalnih 6-7 miliona KM godišnje), ako se izuzme i potrošnja u velikom trebinjskom “porodično-rođačkom pansionu” koji je dva mjeseca krcat, ako se isključi i kontakt između trebinjske nejake turističke mašinerije i proizvodnje vina, dakle, ako se samo računaju gosti koji bi morali biti evidentirani (a nisu, pa nam ostaje samo da procjenjujemo), nema sumnje da neminovnih 20-30.000 gostiju godišnje donosi još nešto više od 3.000.000 KM u pansionskoj i vanpansionskoj potrošnji.

Šta govore podaci? Gotovo ništa, jer su “isfabrikovani”, i do kraja upitni?!

Prema ovogodišnjim statistikama, u Trebinju je, zaključno sa julom, zabilježeno 7.159 noćenja domaćih, i 4.952 noćenja stranih gostiju. Ukupno, 12.111. Kada se posjeta analizira po objektima, više je nego jasno da činjenice stoje drukčije jer štošta može da se vidi i golim okom. Ovaj broj noćenja slobodno može da se pomnoži sa 2 ili 3 pa tek onda da se uđe u sferu prihvatljivih i logičnih cifri.

Da bi dokazali da je baš tako, osmotrićemo službene statistike. Jasno, ne sumnjam u podatke Republičkog Zavoda za statistiku, ali sumnjam u ukupnu metodologiju društvenog evidentiranja činjenica.

Naime, kako kod nas još uvijek ima i puno razloga, a i puno mogućnosti da se državni organi izigraju, da ne govorimo o korupciji, teško je povjerovati da u bilo kojoj djelatnosti sve treba uzeti zdravo za gotovo i iščitati baš onako kako piše na papiru.

U principu, u administrativne kanale ulazi ono što se prijavi, ono što se po određenim metodologijama indeksira ili na neki drugi način prati. Čak i kad ne bi bilo poznatih manevara, i onda bi se moralo sumnjati u vjerodostojnost izvornih podataka, jer još uvijek - to i vrapci znaju - najbolje se prikriti, primiriti, i državi uvijek pružiti ono što je neizbježan minimum.

Dakle, pogodite sami, ako vam neko indeksira 10.000 noćenja, koliko ih je stvarno bilo? Da ova pitanja imaju smisla, i da nisu postavljena da bi devalvirala ljude koji rade u tirizmu, dokazujem drugim službenim podacima...

Dakle, ukupan broj turističkih dolazaka u RS 2003. godine bio je 152.441, a 2007. godine 222.729. Od toga u Banja Luku gotovo jedna četvrtina - 52.270.

Koliko su ti brojevi realni, lakše ćemo zaključiti, ako pogledamo cifre koje se odnose na Hercegovinu...

Godine 2007. Bileća je zabilježila 947, a 2007 - 1.024 dolaska. Može li taj račun biti realan?

Sličan je omjer u Gacku (2003 - 1.027, 2007 - 1.615) i u Nevesinju koje ima (nemoguću?) regresivnu stopu (2003 - 184 dolaska, 2007 - 170 dolazaka?!). Od toga, u Nevesinju, 165 je domaćih, a samo 5 stranih gostiju? Ako je većina spavala u Mostaru, opet ovi podaci ne djeluju realno, no to je ono što statističari nalaze u službenim izvorima.

U Trebinju cifre su mnogo veće, ali, takođe, traže komentar. Godine 2003. imali smo 5.632 dolaska, a 2007 - 8.046. Od ove cifre stranih turista (noćenja) je bilo samo 2.882. Ili, toliko je prijavljeno u hotelima i drugim smještajnm kapacitetima, gdje se to može pratiti ili kontrolisati.

Da ne idemo u debatu o tome zašto se ne prijavljuju svi gosti (to je valjda svima jasno), nego da pomenemo da je u Trebinju onih 5.632 dolaska iz 2003. godine dalo 17.066 noćenja, a onih 8.046 iz 2007. godine 19.166 noćenja.

Da li je ovakav miran rast mogao dati rezultat koga trenutno imamo, odnosno činjenicu da su i u ovom trenutku u izgradnji novi smještajni kapaciteti?

Inače, prema statistikama, najviše gostiju u RS stiže iz Srbije (30.134), Hrvatske (3.243), Slovenije (2.990), Italije (1.934), Wemačke (1.779)... Da ne pominjem prethodne sumnje, ima i onih koji misle da u samo Trebinje tokom godine stigne 15-20.000 turista iz Srbije...

Ne spominjem dijasporu raznih vrsta, iako, finansijski, i dijaspora može da se indeksira kao priliv, i to veoma značajan, ali skoro da bih mogao da tvrdim da Trebinje. i u tom segmentu, ostvaruje višestruko veći prihod nego što službene brojke mogu da posvjedoče.

Naravno, ova priča ima i jedan svoj drugi, mnogo realniji tok. Neću vas pitati koliko ste ove godine u kući imali gostiju (mislim na one kojima niste mogli naplatiti pansion), nego koliko često ste na ulicama čuli ruski, poljski, italijanski, njemački, engleski, a pogotovo koliko srpski-ekavski u dobro nam poznatoj beogradskoj varijanti?

Trebinje je u Beogradu i širom Srbije jedan novi hit. Uskoro bi, ako vlasti dobro iščitaju trendove, i brzo povuko adekvatne poteze, naš grad mogao postati pretijesan za sve one koji žele da dođu.

Da to nije prazna priča svjedoči i činjenica da se u ovom trenutku u Trebinju grade i novi restorani i novi hotelčići, a i da cijena nekretnina ne pada onako kako se najavljivalo i naslućivalo.

Kakve su poruke turističke 2009 godine?

Tatjana Bulajić, iz ugla Opštinske turističke organizacije, ovako rezmirira situaciju: prvo - ukupan broj gostiju veći nego lani, drugo - u ukupnom broju veće učešće domaćih nego stranih gostiju, i treće - manja vanpansionska potrošnja.

Dakle, ono što smo prognozirali (da će ove godine bolje proći jeftinije destinacije) upotpunosti se ostvarilo. U jednom znatno sumornijem turističkom okruženju, iako u malom, Trebinje je napravilo korak naprijed.

Sada je, naravno, pitanje šta sve treba uraditi do idućeg ljeta kako bismo sezonu dočekali sa sređenijim gradom, sa bogatijom ponudom i sa većim ambicijama.

Podsjećam, imali smo uspješnu sezonu, unatoč činjenici da nemamo ni izdaleka kvalitetna saobraćajne veze ni sa jednim od turističkih gradova kojim smo okruženi. Uz to podsjećanje, mogli bi da se upitamo na kakvu bismo turističku 2010. godinu mogli računati, kad bismo našim gostima mogli obećati samo dvije stvari: bolje veze za susjedstvom i nove turističke sadržaje-atrakcije (npr. hendek sa novom kapijom na južnoj strani Kastela i viteški turnir u srednjevjekovnom gradu Mičevcu u Gorici)?!

M.N.

finansijska maska i boraviŠna taksa

Zašto se godinama, standardno, ne prijavljuju sva noćenja? Da ne govorimo o porezima (to su isuviše velike misterije), ali jasno je da uzrok može biti mnogo prozaičniji. Mislim na cjepidlačenje, odnosno na izbjegavanje boravišne takse od 1,5 KM po noćenju.

Taj manevar odavno je evidentan, iako, kad se sve sabere i oduzme, oni koji boravišnu taksu stavljaju u svoj džep u stvari rade protiv sebe, jer, boravišnom taksom ne isplaćuju se nikom plate, nego se taj novac ulaže u turističku promociju.

A da u našim uslovima promocija zlata vrijedi, dokaz je serija Ranjeni orao i 48 sati svadba. Ove dvije emisije ove godine dovele su brojne goste u Trebinje...

CEH ISPOD STOLA

Potrošnja u ugostiteljstvu takođe je signal da su činjenice koje su u opticaju isuviše vitruelne, i sa stvarnošću imaju veze samo onoliko koliko je neminovno.

Naime, u bilećkom ugostiteljstvu 2003 godine, prema meritornim statističkim izvorima, napravljen je promet od samo 189.008 KM. Nešto kasnije, godine 2007. promet je porastao na 442.651 KM. U Nevesinju zabilježen je sličan rast, ali na minijaturnim ciframa (2003 - 69.107, 2007 - 174.957 KM). U Gacku, stanje je nešto bolje, nešto manje čudno, ali nešto više zabrinjavajuće jer je zabilježen pad (2003 - 2.329,010 a 2007 - 1.996.891 KM).

Slijedi paradoks koji se, naravno, našao samo na papiru. Naime, u Trebinju 2007, zabilježen je manji promet, nego u Gacku 2003 - svega 2.210.542 KM. Kako je to moguće ne znamo, ali službeni podaci tako govore?!