USKORO POČINJE REKONSTRUKCIJA DOMA PENZIONERA

OAZA ZA TREĆE DOBA

Uzimajući u obzir da na ovim prostorima nije ništa izvjesno kao starost, možemo očekivati potrebu za sve više kapaciteta u Domu penzionera, međutim imajući u vidu aktuelnu krizu, izvjesno je da će mnoge porodice odlučiti da brinu o  starijim članova porodice, i to iz nemogućnosti da  plate smještaj u Domu...

U više navrata iskazan je interes inostranih ulagača za rekonstrukciju Doma penzionera, kako bi on postao ustanova sa  najvišim  nivoom sadržaja, usluga i opreme, te do kraja  godine očekujemo početak realizacije ovog posla, kaže Dara Cvijetić, direktor ove ustanove.

Ona napominje da je od juna mjeseca ove godine u primjeni Zakon o javnom partnerstvu koji omogućava  privatnom kapitalu da bude partner državi, a s obzirom da je Dom penzionera u Trebinju ucijelosti u vladinom vlasištvu, ovaj Zakon će ovdje naći svoju primjenu i u tom pravcu mi smo imali više posjeta i razgovora, a jednoj od njih prisustvovao je i resorni ministar u Vladi Republike Srpske.    

“Dom penzionera  Trebinje osnovan je 2005. godine sa inicijalnim sredstvima koje je obezbijedila Vlada Republike Srpske i do sada je u ovu ustanovu uloženo oko 450 hiljada konvertibilnih maraka, što su bila nedovoljna sredstva, jer je ovaj objekat predhodno koristio kao kolektivni  i ostaci kolektivnog centra. Za rekonstrukciju Doma penzionera potrebno je još da se uloži od 500 do 600 hiljada konvertibilnih maraka. Do sada smo se rukovodili principom da se sve popravi što se da popraviti, a da se mijenja ono što  je potpuno neupotrbljivo i uspjeli smo da ovu ustanovu vratimo njenoj pravoj funciji, a na zadovoljstvo štićenika koji su ovdje smješteni. Projektovani kapacitet doma je 150 ležajeva, a trenutno je u njemu 117 štićenika, dok su trenutno 3 mjesta slobodna koja su u fazi popune.  Jedan dio Doma koji je rekonstruisan nije  opremljen, odnosno postoji prostor za još 20-ak mijesta koji će  u budućnosti  biti popunjeni, ističe direktor trebinjskog Doma penzionera.

Republika Srpska kao i mnoge zemlje  u okruženju, ima tendenciju brzog starenja stanovništva. Oko 20% osoba starije su od 60 godina, 12 % imaju iznad 65 a značajan je i broj lica koja imaju više od 80 godina. Posljednjih deceniju, dvije, promijenio se i taj tradicionalni način življenja, pa je i odnos prema starijim drugačiji, ali na žalost, u negativnom smislu. Zato je obaveza države u voćenju brige o starijoj populaciji još značajnija nego prije.

“Uzimajući u obzir da na ovim prostorima nije ništa izvjesno kao starost, možemo očekivati poterbu za sve više kapaciteta u Domu penzionera, međutim imajući u vidu nastalu krizu izvjesno je da će mnoge porodice odlučiti da brinu o starijim članova porodice, i to iz nemogućnosti da  plate smještaj u domu. Ima mnogo ljudi koji se interesuju za smještaj u ovoj ustanovi, međutim, problem  je često cijena smještaja koja je za mnoge još uvijek visoka”, mišljenja je Cvijetićeva.

Cvijetićeva  informiše da najnižu cijenu smeštaja u domove, koja je ove godine 550 konvertibilnih maraka, kao i u svim drugim javnim domovima, određuje resorno ministarstvo, ali ona nije obavezujuća. Kaže da zbog jako malih penzija, većina  penzionera ne može sebi da priušti smeštaj u dom.

“Mi pokretne korisnike smještamo za 550 KM, zato što smo mi s tom cijenom samoodrživi. Cijena za poluzavisne je 600 i za zavisne 650 maraka. Kod formiranja cijena rukovodili smo se da Dom mora da bude sa cijenama prihvatljiv, s obzirom  da je nerekonstruisan i naše su cijene niže  za 50 maraka po jednom žitelju, nego što su u ostalim domovima u Repubici Srpskoj. Jedini nedostatak Doma, po našoj ocjeni, vidljiv je na prvi pogled, a to je izostanak rekonstrukcije, a što se tiče sadržaja i zadovoljenja potrebe naših žitelja, stalno  radimo na poboljšljnju uslova smještaja. Centar za socijalni rad snosi troškove smeštaja svojih korisnika, shodno postojećem Zakonu o socijalnoj zaštiti. Troškove njihovog smeštaja Centar pokriva delimično njihovom penzijom, a delimično iz svog budžeta. Centri svojim korisnicima daju i određena novčana sredstva u vidu džeparca. U Dom je 50 štićenika smješteno preko Ministarstva za izbjegla i raseljena lica  Republike Srpske, njih 35 što su se ovdje zatekli i 15 onih koji su ovdje useljeni  1. oktobra prošle godine zahvaljujući odluci Vlade  da riješi  problem ljudi koji su živjeli u ostacima kolektivnih centara,  a imali su pravo na alternativni smještaj. Ministarstvo je provelo anketu među našim žiteljima, ko želi da mu se obnovi kuća, a da napusti Dom, međutim, nismo imali ni jedan pozitivan odgovor u tom smislu. Oko 60 posto štićenika Doma je sa područja opštine Trebinje, ili bivših područja trebinjske opštine koji su Dejtonskim sporazumom pripali Federaciji BiH, a ostali su sa prostora cijele Republike Srpske” - kaže Dara Cvijetić, direktor Doma penzionera na Gradini.

“Što se tiče popunjenosti, mi imamo listu od 40-ak osoba na čekanju, mada tačan broj ne znamo, a  pretpostavljam da je veći broj tih ljudi našao neka druga rješenja. Koliko znam,  ostali domovi penzionera u Srpskoj su popunjeni, jer često, u namjeri da nekom od  tih domova pomognemo,  rijetko se dogodi da postoji neko slobodno mijesto u ostala tri doma u Republici Srpskoj”.            

 I da u Domu penzionera nije sve u znaku trećeg doba  govori podatak  da  je   jedna ljubav prošle godine u ovoj ustanovi krunisana vjenčanjem. Ostaje  da se nadamo da će se u Domu na Gradini, koji uskoro treba da dobije novi izgled,  rađati   i nove ljubavi. Pa zašto se one ne bi  događale i u trećem dobu.

Stotinu  je različitih sudbina u ovom Domu i svako ima svoju priču.

Iako je stambeni prostor bitan za život korisnika Doma, ono što je puno važnije jeste topla ljudska riječ.

Mara Vukalović i Persa Dzematović  “cimerke” su  u trebinjskom Domu penzionera pune dvije godine, i primjer su, kako kažu stanari i osoblje, lijepog slaganja. Mara, starica od 83 godine  rođena je  u Pridvorcima, ali je životni vijek provela u Sarajevu, sve do početka rata u Bosni i Hercegovini. Persa je iz Kozarske Dubice, sviđa joj se u Domu, a sa Marom joj vrijeme brže prolazi.

Srdačna baka Mara  u domu je tri godine i za osoblje i rukovodstvo   ima samo riječi hvale.

“Dopada mi  se  topla porodična atmosfera i poklonjena pažnja svakom pojedincu. Lijepo nas paze, ništa nam ne fali,  a i fino se slažemo. Ja bi ovaj  naš dom  više nazvala hotelom, toliko nam je ovdje ugodno. Ponekad se prošetamo do grada, ali pošto je ljeto i jako  je sunce,  više se zadžavamo u domu  i dvorištu. Što se tiče zdravlja, ne mogu se požaliti, a kad je zdravlje u redu, sve ostalo ne predstavlja problem. Uveče nekad i zapjevamo, i bez obzira što smo iz raznih krajeva  odlično se slažemo, a ponekad se i poneki liker popije”, kaže baka Mara.

Milenko Ignjatić

SOLARNA ENERGIJA

Dom penzionera Trebinje je prva ustanova ovog tipa u BiH koja je početkom ove godine obezbijedila sistem grijanja vode na bazi energije sunčeve svjetlosti. Cjelokupan posao je  koštao 60 hiljada evra, od čega je Vlada španije finansirala 50.000, dok je 10.000 evra uložila opština Bileća. 

Sistem solarne termičke energije koji je instaliran na krovu Doma penzionera podrazumijeva solarno zagrijavanje vode, a na taj način se griju 74 sobe u smještajnom kapacitetu, te pomoćni i kancelarijski prostor. Riječ je o besprijekorno čistom izvoru energije koji ni u jednom dijelu ne narušava  životnu sredinu. U zimskom periodu  potrošnja električne energije  smanjena je za 30, a u ljetim mjesecima do 50 procenata.