134. Nevesinjska olimpijada

trka i - velika frka

O nevesinjskim konjskim trkama, ili o “Nevsinjskoj olimpijadi”, najvećem tradicionalnom narodnom skupu u Hercegovini, ljudi dosta pričaju, jer se dosta i upamtilo, ali ponešto se ipak nagađa i dopričava... Kad je sve stvarno počelo niko pouzdano ne zna, iako se moglo u više prilika moglo pročitati da su se za vrijeme turskog vakta na Bratačkom lugu kod Nevesinja okupljali domaćini da se vide, progovore, i dogovore... Uz takve sabore, nadmetanje je došlo nekako prirodno. Nadmetanje viteško a, kasnije, sportsko.

Termin viteški često se spominje u Nevesinju u danima olimpijade. Izraz nema potpuno, bukvalno značenje, uglavnom je metaforičan, ponekad nosi i notu lakrdije ili parodije, ali, u cjelini, oni koji obnavljaju tradiciju, u sličnim prilikama,  često naprave velike poslove uvažavajući još manje činjenica.

Osim toga, pridjev viteški ovdje se koristi više u moralnom smislu, nego u svom osnovnom značenju, jer u Bratačkom lugo čuje se topot konja, ali još se nije čuo zveket mačeva, kao u Trebinju ili na Berkovićima za Dan Evrope...

Sve u svemu, značajniji podaci o “Olimpijadi” počeli su se  bilježiti za vrijeme Austrije. Kako je tada bilo onih koji su mogli i da posvjedoče i da zapišu, utvrđeno je da je “Nevesinjska olimpijada” (izraz koga će možda neko i promijeniti, jer je riječ o dugoj tradiciji koja nema veze sa savremenim olimpizmom) započela 1850. godine.

U svemu, ruke je dala, kažu stari, i turska vojska, koja je imala konjicu, a u Nevesinju i dobru pašu i solidnu rezervu. Navodno, i to smo čuli, Baratački lug bio je poligon za obuku turskih konjanika.

Zašto su turski oficiri izabrali baš Bratački lug?

Najvjerovatnije zbog činjenice da je u pitanju pašnjak, a ne obradiva zemlja. I danas ljudi iz okoline će kazati da su tu nikad nije sijalo žito, niti se zemlja orala, jer je tlo podvodno.

Uz turske konjanike, tako, i narod je prihvatio jednu novu zabavu. Konjske trke, redovno, počele su da se zakazuju u avgustu, i, kako ljudi svjedoče, velika propaganda nikad nije bila potrebna, “Olimpijada” je narodu legla na pravo mjesto.

Krajem 19. vijeka trke se organizuju i službeno. To već nije samo narodni običaj. Čujem da u arhivi Crkvene opštine Nevesinje čuvaju plakat za trke iz 1891. godine. U potpisu plakata je tadašnji namjesnik Austrugarske carevine za BiH.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije konjske trke već su poprimile nešto širi karakter. Navodno, tada je bio običaj da se nagrada potroši u Nevesinju, da se časte svi gosti hotela, da ništa ne pretekne do ujutru...

Kako su se olimpijske godine nizale i brojale, teško je reći. Pominju se i kraći prekidi, ali sada to nikom nije posebno važno.

Jedna od podužih pazua bila je za vrijeme drugog svjetskog rata. Ipak, domaćini su najbolje konje izveli na start 1952. godine.

Tada, prvu nagradu odnio je Veljko Dzeletović sa konjem kome je dao ime Vidra. Inače, tih godina, već se jasniije osjeća tradicionalno rivalstvo između Nevesinjaca i Gačana.

Druge hercegovačke opštine tu se ne pojavljuju. Pitam pamti li neko da je pobijedilo kakvo grlo iz Qubinja, Bileće, Trebinja?

Svi odrečno mašu glavom. Poneko se i nasmije. Kao: svi ste vi dole sitna buranija, mekan svijet, viteške igre zu za malo jaču ljudsku građu, za gorštake od Nevesinja do Gacka, a, ako plan jednim i drugim pokvari kakav Crnogorac, kao štyo je ove godine izronio Mojkovčanin - Danilo Ristić, hitnuvši kamen preko 16 metara, to nije sramota, nego čast.

Valja kazati da je bilo i rivalstva, ali da bi ponekad sinula i koja grka među susjedima. Navodno, 1954., pošto su Gačani trijumfovali, neko je podigao gangu... “Nevesinjske duge bare, Gačani vam nose pare”. Kasnije, sve je otišlo na šalu, pa, čak i ako zapjevate “Nevesinje da te nije, ne bi bilo milicije”, ovdje vam niko trijezan neće zamjeriti.

Niko trijezan, to treba podvući, jer na Olimpijadi se mnogo toči, mnogo pije i glasno pjeva. U nekim šatorima pojačala su tako jaka da bi, da se iznesu na Velež, kaže jedan Nevesinjac koji je za mirnije note, ganga mogla da se čuje po cijeloj staroj Jugi, od Triglava do Đevđelije...

Olimpijada se, dakle, ne da. I za vrijeme posljednjeg rata ljudi su se sakupljali u Bratačkom lugu. Pamte da su konji stigli iz Šabca, tako da sve nije spalo na Nevesinjce i Gačane.

Nevesinjci su se stalno borili da Olimpijadi daju širi karakter, da se ne ogledaju samo sa Gačanima i prvim susjedima. Interesantno, i za vrijeme  FNRJ Olimpijada je imala status saveznog takmičenja. To znači da su dolazili i sportisti i konji iz raznih republika, ali i da je, najvjerovatnije, za olimpijadu novac curio i iz državne kase.

Inače, olimpijske godine Nevesinjci pamte po raznim ljudima i raznim potezima koji su im izgledali neobični ili iznimni. Tako, od zaborava se oteo i jedan naobičan gest. Višestruki pobjednik Sinjske alke Dražen Jenić čitav iznos svoje nagrade za prvo mjesto u velikoj trci konja 1980. godine darovao je organizatoru.

Legendu Olimpijade, Ratka Zubca, ne moraju da pamte, on je tu svake godine sa svojim sinovima, takođe pretplatnicima na nagrade. Ratko je bio dugo godina nepobjediv u bacanju kamena s ramena. Ako sam dobro zabilježio, pobjeđivao je stalno od 1972. do 1985.godine. Ove godine, desilo se nešto neobično, njegovi sinovi, kao i prethodnih godina, našli su se u finalu discipline koja nosi stari narodni naziv - potezanje a neko kaže i natezanje klipa. Prvo je pobijedio Dragan, a zatim Goran. Prije trećeg, odlučujućeg pokušaja među braćom, inače kolosima od po dva metra visine, došlo je do nekog nesporazuma, sudija je pokušao da interveniše, ali tu njegov autoritet nije imao nikakvog značaja. U svijetu ovih ljudi važe druga pravila. Zato je čilim korakom prišao otac, poravnao sinovima noge i ruke, rekao par riječi, i sinovi su zapeli. Pobijedio je Dragan, a brat mu je prvi čestitao.

Legenda Olimpijade je i Radomir Andrić o kome je Glas već pisoa. Nakon petnaestak godina stalno je pobjeđivao u trci u džaku a pamtimo ga i kao pobjednika u penjanju uz stub. Ove godine pretekao ga je mnog mlađi tamičar....

Među Nevesinjskim čudima pominje se i Nikola Dubajić iz Prigrevice kod Apatina. Wegova disciplina je  potezanje konopa, Ključni igrač je za ekipu “Ximi trans”, jer ima, vjerovali ili ne,  420 kg.

Po čemu će biti upamćena ovogodišnja Olimpijada?

Izgleda po mnogo rasnih grla i po nekoliko olimpijskih rekorda.

Prvo, u  30 disciplina nastupilo je oko 1.000 sportista,

Za veliku trku konja prijavljeno je 14 grla. To je dosadašnji rekord. Ove godine, trijumfovao je  Žarko Dragičević iz Gacka koji je u velikoj trci osvojio prvu i treću nagradu. Prvu nagradu i 4.000 KM Dragičeviću je donijelo grlo Mini Ful koga je jahao džokej Tika Vujković. Između Drgičevićevih konja u cilj je ugalopirala Šarlota Zijada Okanovića iz Gradačca.

Naš pulen, o kome smo pisali u prošlom broju, “bijeli arapin” Mirka Teletine sa imenom Samuraj u trci polukrvnih i arapskih konja odnio je pobjedu. Drugi kroz cilj prošao je Lenkoran Antona Dolinšeka iz Slovenije. Treće mjesto pripalo je Vidranu, konju Jovana Leptira iz Gradiške.

Ništa manje zaimljiva nije bila ni trka “naših konja”, onih što se po knjigama zovu i brdskim i bosanskim. Ove godine, u domaćoj kategoriji najuspješniji su bili Nevesinjci. Najbrže je bilo grlo Gorski vlasištvo Boža Grahovca, na drugom mjestu je bio prošlogodišnji pobjednik, grlo Zvjezdana, vlasništvo Jefta Mučibabića iz Gacka (koga ste, takođe, mogli vidjeti u prošlom broju “Glasa Trebinja”), a na tređem Soko koga je jahao njegov vlasik, 79-godišnji Mišo Ilić sa Divina, koji je, već zapažaju izvještači, postao legenda Nevesinjske olimpijade.

Sve u svemu, Nevesinjska olimpijada postala je turistički izlog cijele Hercegovine.

Organizatori sami izstiču da je riječ o kulturno-sportskoj i turističkoj manifestaciji koja, eto, u nekoliko lijepih avgustovskih dana, u raznim programima, okupi oko desetak hiljada ljudi.

- To je u Hercegovini - bilježimo komentar jednog ugostitelja - pošlo za rukom samo Josipu Brozu pedesetih i Lepoj Breni osamdesetih godina 20. vijeka, pa neka se zna...

Naravno, centralni program izaziva najviše pažnje, ali pojedine discipline, osim konjskih trka, već imaju svoju publiku.

Jedini takmičar iz Trebinja ove godine je bio Lazar Vučković. Da li će trebinjski sportisti i dalje s distance gledati na ovo takmičenje, pretpostavljam da ne zavisi samo od njih.

Nevesinjska olimpijada nije događaj za sve ljude. Da biste proveli jedan dan na vreloj bratačkoj ravnici na kojoj stalno vjetar pirka, morate biti fizički zdravi i dobri na nogama.

Na početku, spomenuh prejaku muziku, Mogu tome,za kraj dodati i dim sa roštilja, ali i jata ptica u polju podalje od olimpijskih čadora, jata  koja se susreću, slijeću i podižu u ritmu Štrausovog valcera...

Te.O.

Tradicionalne sportske i viteške discipline takođe su izazvale veliku pažnju publike.

U  skoku u dalj i skoku u vis i ove godine, superiorno, bez ikakvog napora i bez pravog konkurenta,  trijumfovao je Zoran Šuković iz Gacka. Komentari su bili da taj momak, ne skače, nego leti.

U trci u džaku, koja izaziva veliki aplauz ali i dosta smijeha, pobijedio je dugogodišnji šampion Radomir Andrić.

Ove godine Andrić nije pobijedio u penjanju uz stub. Pretekao ga je  Štefko Fabijanov iz Apatina. Ovaj Lala na stub visok 10 metara popeo s brzinom koja odavno nije zabilježena.

Najviše smijeha, a i sažaljenja, izazvala je disciplina skakanja na mijeh. I pored dobre zabave, i pored velikog truda, i pored dobre tehnike i velike kilaže, mijeh je ostao čitav. Ipak, pobijedio je Nevesinjac Danilo Mrkovića, poznat pod nazivom Papa.

Kako južnih Hercegovaca nema (ili se ne vide) u viteškim disciplinama, ove godine, ipak, jedan Bilećanin pobijedio je u disciplini koja favorizuje spretnost i mirne nerve. O trci sa jajetom u kašici pobijedio je Borislav Hrnjez iz Bileće.

U bacanju kamena sa ramena bila je oštra konkurencija. Pobijedilo je jedno novo ime - Danilo Ristić iz Mojkovca sa hicem od 16,47 m. Uz njega, blizu, bili su Nevesinjci Dražen Kuljić i Boško Kovačevića. Trka na 1.500 metara završena je pobjedom Saše Kecmana iz Banja Luke.

Potezanje klipa donijelo je dosta uzbuđenja. Nakon duela za bratom Goranom, pobijedio je Dragan Zubac.

Nadmetanje u potezanju konopa popraćeno je burnim reakcijama publike. Kako se zapaža u prvim izvještajima nakon Olimpijade, uz veliku podršku publike pobijedila je ekipa Srpski Soko, sastavljena od dobro komponovanih rivala, Nevesinjaca i Gačana. Oni su u finalu povukli i pretegnuli ekipu RPM iz Qubuškog. Prvak Srbije, ekipa Ximi Transa iz Prigrevice, osvojila je treće mjesto.