INTERVJU - MIROSLAV KRSTOVIĆ, DIREKTOR “ELEKTRO HERCEGOVINE” AD TREBINJE

PROBLEMA IMA, ALI I INVESTICIJA

Miroslav Krstović

Samo u posljednje četiri godine u osavremenjavanje tehnologije i rekostrukciju mreže uloženo oko šest miliona maraka. Kada je krenula ekspanzija gradnje, Trebinje se našlo na gornjoj  granici distibutivnih kapaciteta za nove priključke. Izgradnja trafostanice “Trebinje 3” obezbijediće za narednih minimalno trideset godina kvalitetan priključak za nove potrošače.

Hercegovački elektromonteri vole da kažu da je njihov hljeb znatno tvrđi od onoga koji jedu njihove kolege u drugim krajevima.

Tvrdi hercegovački krš uvijek je bio negostoljubiv za svaki rad i gradnju, a česta atmosferska pražnjenja u stanju su da sve napore i uloženi trud za čas učine uzaludnima. Ne treba posebno naglašavati činjenicu da su raštkrkana i slabo naseljena sela ovog kraja odavno posao elektifikacije u Hercegovini stavila na ozbiljan ispit ekonomske opravdanosti.

S druge strane, pritužbe potrošača koji imaju nesreću da se češće frustriraju zbog nestabilnog napona, te uperivanje prstom uglavnom u pravcu elektrodistribucije, zazvuče kao nešto blisko i svakidašnje, pogotovu kod onih koji polovinu mjesečnih primanja moraju izdvojiti za plaćanje ovih usluga.

Kao što su, uostalom, prihvatljiva i opravdanja elektrodistibutera da starija elektroinfrastruktura, pogotovu ona od prije pola vijeka, ne može besprijekorno da funkcioniše, te da zahtjeva stalne rekonstrukcije i investiranja.

Te da je uvijek u pravu samo onaj mušterija koji plaća, ali ne nužno i onaj što ne razumije da bi zasigurno više ulaganja u sistem bilo kada bi naplata utroška struje bila na višem nivou...

Dio odgovora na ovaj nerazmrsivi krug nesporazuma potražili smo od prvog čovjeka hercegovačke elektrodistribucije Miroslava Krstovića.

Koliko geološke, klimatske i ostale specifičnosti Hercegovine usložnjavaju napore da struja i stabilan napon dođe do svake kuće , pa i one najudaljenije?

- Istočna Hercegovina je slabo naseljeno područje, i da bi obezbijedili struju svakom domaćinstvu u udaljenim selima, koja nerjetko imaju svega po nekoliko potrošača, mora se često uložiti puno više od prosjeka ulaganja te vrste u nekim drugim, za život stanovništva prihvatljivijim, sredinama. Transformatorske stanice i dalekovodi, kao i dijelovi niskonaponske mreže, nisu racionalno iskorišteni zbog neravnomjerne opterećenosti, specifičnosti terena, nestalnih, odnosno povremenih potrošača, velikih visinskih razlika terena, što sve utiče na kontinuitet potrošnje električne energije. Dakle, područje Istočne Hercegovine, kraško ovakvo kakvo jeste, sa čestim atmosferskim pražnjenjima, može se reći da je najnezahvalnije za održavanje sistema i ulaganja u elektrodistribuciju. Dosta puta naši radnici moraju da se bore i sa pravim krševitim bespućima i raznoraznim nepovoljnim vremenskim uslovima, koji su ovdje i ljeti i zimi. Na svu sreću, pored svih teškoća koje druge elektrodistribucije uopšte ne poznaju, ja sam zadovoljan svojim zaposlenim i njihovim odnosom prema našoj obavezi da svaki naš potrošač u svakom trenutku ima električnu energiju.

Da li elektrodistribucija ima neku vrstu zakonske obaveze da obezbijedi snabdijevanje električnom energijom svakog domaćinstva, bez obzira na udaljenost i isplativost investicije?

- Postoji, prije svega, moralna obaveza. Ali može se slobodno reći da postoji i neka vrsta zakonske obaveze, jer svakome onome koji se obrati nama za priključak moramo izaći u susret. Samo, pod različitim uslovima jer sada sve funkcioniše na ekonomskom principu. Vrlo često se dešava da zbog nekoliko potrošača moramo vršiti velika ulaganja, ali pritom veliki dio troška mora da snese i sam investitor jer je ekonomski neopravdano voditi  čak i po nekoliko kilometara visokonaponske i niskonaponske mreže, te graditi trafostanice zbog tako malog broja potrošača.  S druge strane, ako bi se gledala ekonomska opravdanost ovakvih radova, onda sigurno nikada ne bi ni došlo do elektrifikacije takvih mjesta. Međutim, to i danas  radimo, a radićemo i ubuduće, da svakom ovdje obezbijedimo električnu energiju.

Problema ima i u ostalim istočnohercegovačkim opštinama?

- Ravnomjerno vodimo računa o ulaganju u svih šest istočnohercegovakih opština. Ne dajemo prioritet nijednoj sredini - prioritet je uvijek kupac, bez obzira gdje se nalazio. Tačno je da se dio opština snabdijeva električnom energijom iz Federacije, dakle nisu svi na proizvodnim kapacitetima RS. Takvo je zatečeno stanje elektrodistibutivnog sistema od prije rata i entitetskih granica. Opština Qubinje se snabdijeva dalekovodom iz Stoca, opština Nevesinje takođe iz Federacije, iz Mostara. U dugoročnom smislu se razmišlja da se u tom pravcu nešto uradi.

Posljednjih godina u funkcionisanje distributivnog sistema investirano je dosta novca. Šta biste izdvojili kao najveće radne pobjede “Elektro Hercegovine” u ovom periodu?

- Samo u posljednje četiri godine uloženo je oko šest miliona maraka. Moram da kažem da pratimo najsavremenija tehnološka dostignuća u distribuciji, zadnju riječ tehnike velikih svjetskih kuća koje proizvode opremu za distributivna preduzeća. Investicije su se mahom odnosile na mrežu i elektroenergentska postrojenja. U samoj opštini elektrificirano je pet naselja koja uopšte nisu imala električnu energiju. Sada ti kvartovi imaju struju. Od značajnijih radova izdvojio bih potpunu rekonstrukciju trafostanice u Planoj, te izgradnju preko trideset kvartovskih trafostanica, od kojih je možda više od drugih značajnija ona na Vrelu oku, koja obezbjeđuje kvalitetno funkcionisanje crpnih pumpi na izvorištu i snabdijevanje grada vodom.

Takođe,”Elektro Hercegovina” je posljednjih godina uvela i niz novih tehničkih osavremenjavanja, kao što je formiranje dispečerskog centra, zatim, uvođenje pilot projekta za daljinsko očitavanje brojila električne energije, te nabavka i ugradnja veće količine brojila i mjerno-razvodnih ormara za izmještanje mjernih mjesta na dostupno mjesto, što je naša mjera za smanjenje gubitaka, koja će se u svim domaćinstvima upotpunosti realizovati o našem trošku.

U toku su radovi na ugradnji reklozera za daljinsko sekcionisanje dugačkih radijalnih dalekovoda, a kada ovaj proces bude jednog dana zaokružen - sa jednog mjesta moći ćemo da upravljamo elektromrežama na cijelom području kojima gazduje “Elektro Hercegovina”. Naše preduzeće je zajedno sa HET-om i “Elektroprivredom RS” ušlo u projekat FMIS (Finansijski menadžment informacioni sistem)  - to je softverski pilot projekat kojim će uprave sva tri preduzeća moći na jedan kvalitetan način pratiti svaki proces u preduzeću i međusobno jedni druge. Naglasio bih da je u toku i rad na uvođenju novog sistema kvaliteta ISO 9001/14001. Oba ova projekta bi mogla biti zaokružena do kraja ove godine.   

Izgrađen je i centrali magacin u kome smo stvorili uslove za kvalitetno upravljanje i čuvanje nabavljenog materijala i skupe opreme, koji je, do izgradnje novog skladišta, bio podložan atmosferskim uticajima i propadanju. S obzirom da je savremena praksa polaganje visokonaponskih kablova pod zemlju, nabavili smo i veoma skupu ali kvalitetnu mašinu za iskop kanala u kraškim predjelima. Sada taj posao radimo vlastitim snagama i mehanizacijom, i izbjegli smo nepotrebne troškove. Zatim, tu su i nove mašine sa dizalicom i korpama za rad na niskonaponskim mrežama. Sve u svemu, nastojimo da nabavljamo najsavremeniju opremu kako bismo poboljšali funkcionisanje sistema elektrodistribucije i olakšali rad našim ekipama koje intervenišu na terenu.

Ekonomska situacija nije na nivou koji bi mogao, kod svih slojeva stanovništva, da garantuje redovno plaćanje utroška električne energije. U vezi sa tim nameću se dva pitanja - koliko dugovanja otežavaju poslovanje “Elektro Hercegovine”, u smislu održavanja i daljih ulaganja u sistem, a drugo - ima li mjesta primjedbama, koje već dugo postoje u javnosti, da je struja ovdje skupa, pogotovu kada se u obzir uzme činjenica da Hercegovina proizvodi oko polovine ukupne struje u Republici Srpskoj, a zato nema nikakvih privilegija?

- Svojim dolaskom na ovu mjesto zatekao sam ogroman dug. Danas su dugovanja  nešto smanjena, ali su i dalje na zabrinjavajućem nivo, pogotovu ona privrednih subjekata. Činjenica je da je hercegovačka privreda na koljenima, što je značajno promijenilo odnos potrošnje električne energije u privredi i domaćinstvima. Sada egzistencija ove firme počiva na domaćinstvima. Zahvaljujući reprogramima koje je definisala Vlada RS došlo je do izvjesnog olakšavanja zaostalih dugovanja. U budućem periodu kreće i treći ciklus reprograma za ljude koji su izmirili zaostalu potrošnju, a nagomilali tekuću. Izmirenje dugovanja “Elektro Hercegovini” bi omogućilo normalno funkcionisanje, održavanje i invesiranje u objekte i mrežu.

Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, činjenica je da polovinu ukupnog elektoenergetskog bilansa Republike Srpske daju dva najveće hercegovačka proizvodna preduzeća - to je sistem “Hidroeletrana na Trebišnjici” i “Rudnik i termoelektrana Gacko”. Ali, s druge strane, mi smo regulisano tržište - naš zadatak je samo da serviramo podatke o troškovima, a regulator određuje cijenu struje. Ja se upotpunosti slažem da bi na osnovu tih proizvodnih kapaciteta Hercegovina trebalo da ima veću korist. Meni je poznato da ti proizvodni sistemi izdvajaju jedan dio lokalnim zajednicama kao nadaknadu za potopljeno zemljište. Ali bi, mislim, objektivno bilo da se veći dio sredstava ostavi Istočnoj Hercegovini.

Nedavno je aktuelizovano pitanje nadoknade štete potrošačima kojima je, bar kako oni kažu, nemarom onih koji su zaduženi za održavanje elektromreže nanesena velika šteta u domaćinstvu od udara gromova. Kakva je praksa u svijetu kada su u pitanju ovakvi slučajevi, a kakav stav “Elektro Hercegovine” u vezi sa eventualnim obeštećenjima potrošača, ukoliko se utvrdi da je za štetu kriva i odgovorna elektrodistribucija?

- U svijetu, na razvijenom Zapadu, gdje su uređeni elektrodistibutivni sistemi, nema ovih vrsta problema, sa kojima se mi ovdje susrećemo. Kada je u pitanju obeštećenje potrošača u slučajevima gdje je “Elektro Hercegovina” okrivljena strana - činjenica je da je prostor Hercegovine karakterističan po velikim i čestim atmosferskim pražnjenjima, što ne možemo niti predvidjeti, niti spriječiti. Ona i nama čine ogromne štete, pa samim tim i našim potrošačima. Kada se kupac nama obrati za nadoknadu štete, “Elektro Hercegovina” formira stručnu komisiju koja izlazi na teren, pravi zapisnike i ocjenjuje da li smo mi krivci u tom slučaju ili ne. Ukoliko se ustanovi naša krivica, mi snosimo odgovornost i teret obeštećenja, a bilo je nekoliko takvih slučajeva. Ako oštećeni nije zadovoljan mišljenjem komisije, oni mogu da zatraže svoje pravo putem suda. Međutim, veoma malo njih se odluči na taj potez, jer komisija, siguran sam, uvijek kvalitetno odradi svoj dio posla.

Rade SAVIĆ

postrojenja STARA 50 godina

Razvoj, nove tehnologije, novi standardi stalno generišu i potrebu za novim ulaganjima u elektromrežu, za dograđivanjima i osavremenjavanjima sistema. Kada su u pitanju potrošači u Trebinju, čini se da još uvijek ima i ispada iz sistema i povremenih planiskih redukcija. Koliko je postojeća elektroinfrastruktura u stanju da zadovolji savremene potrebe? Šta je ono što najviše nedostaje da bi naši sugrađani imali i kvalitetniji i stabilniji napon?

- “Elektro Hercegovina” je sve svoje poslovne planove podredila kvalitetnom snabdijevanju svih potrošača. Na žalost, istinito je da još uvijek imamo postrojenja koja su izgrađena i prije 50 godina, kada je vršena elektrifikacija Istočne Hercegovine. Neophodno je neka postrojenja rekonstruisati, a u drugoj mjeri planiramo potpuno izbacivanje zastarjele opreme i montažu nove, savremene tehnike.

Što se tiče beznaponskih stanja, ona mogu da budu redovna i vanredna. Ova prva se dešavaju prilikom potrebnih radova na rekonstrukciji. Najavimo preko sredstava informisanja planirano isljučenje i montiramo opremu - to obično traje jedan kraći period i za te poslove nadam se da imamo razumijevanje građana. Kada su u pitanju vanredni ispadi, oni su posljedica uticaja nekih atmosferskih pojava, i tu često nismo u prilici da proceduralno odreagujemo.

Kada je krenula ekspanzija gradnje, koja je sada ekonomskom krizom zaustavljna, Trebinje se našlo na gornjoj granici distibutivnih kapaciteta za nove priključke. Mi moramo priključiti sve te novoizgrađene objekte i nadam se da će taj posao uskoro biti priveden kraju. Nedostatak još jedne trafostanice 110/35/10 kV, mogu slobodno reći, suštinski je problem za kvalitetno napajanje budućih kupaca u opštini Trebinje. Operativno se radi na izgradnji trafostanice “Trebinje 3”, koja će obezbijediti za narednih minimalno dvadeset do trideset godina kvalitetan priključak i napajanje novih potrošača. To bi bilo jedno malo razvodno postrojenje na koje bi se mi, kao elektrodistibuteri, konektovali kvartovskim trafostanicama, i svakom od novih potrošača obezbijedili kvalitetan priključak, ne remeteći postojeće priključke u smislu kvaliteta. Vrijednost investicije bila bi pet do šest miliona maraka i zahvalan sam upravi “Elektroprenosa” što je imala razumijevanja da u svoje planove uvrsti izgradnju jednog takvog objekta.