Olja Žerajić, svjetska profesionalna Šampiona u kik boksusestre

SVJETSKI UJED TREBINJSKE KOBRE

Prije borbe sam imala malu tremu, ali čim sam izašla u ring sva trema je nestala. U potpunosti sam se skoncentrisala na meč. Nisam znala ništa o stilu borbe protivnice, pa nisam htjela da se upuštam u preveliku borbu.

Nakon toga je uslijedila priprema taktike. Sam meč je stvarno bio veoma težak. Pandova je imala lijevi gard, što je prava rijetkost u kik boksu, pa mi je trebalo vremena da se i na to prilagodim.

Trebinje je dobilo svog svjetskog šampiona. Olja Žerajić, nakon što je prošle godine u Trebinju postala evropski šampion, osvojila je pojas namijenjen svjetskom šampionu. Članica kik boks kluba Kobra iz Trebinja je na maestralan način porazila svoju protivnicu Cvetomiru Pandovu iz Bugarske, koja je aktuelna svjetska šampionka u tajlandskom boksu. Svake godine Olja je rušila jednu po jednu prepreku: Balkan, Evropa, a ove godine je na red došao i Svijet.

Kako se osjećaš sada pet dana nakon borbe i osvojene svjetske titule?

- Imala sam vremena da razmislim o svemu tome i da saberem utiske. Krajnji doživljaj je zaista fenomenalan. Veoma mi je drago i veoma sam polaskana što sam uopšte imala priliku da se borim za ovu titulu. Sjajan je osjećaj biti najbolji na svijetu, a pogotovo kad znam koliko je prolivenog znoja i rada za mnom. Ali ne žalim uopšte, jer se na kraju sve isplatilo.

Kako je izgledala sama borba? Gledajući sa strane, Bugarka je bila veoma nezgodan protivnik i borba je izgledala veoma ujednačeno.

- Prije borbe sam imala malu tremu, ali čim sam izašla u ring sva trema je nestala. U potpunosti sam se skoncentrisala na meč. Prva runda je bila ispitivanje snaga. Nisam znala ništa o stilu borbe protivnice, pa nisam htjela da se upuštam u preveliku borbu. Nakon toga je uslijedila priprema taktike. Sam meč je stvarno bio veoma težak. Pandova je imala lijevi gard, što je prava rijetkost u kik boksu, pa mi je trebalo vremena da se i na to prilagodim.

Da li si u nekom trenutku za vrijeme borbe pomislila da si pobjedila, da ti ne može ništa ili možda da si izgubila svaku nadu da možeš da pobjediš?

- Tokom cijele borbe sam bila svjesna da sam ja bolja ili da smo približno iste po kvalitetu borbe, tako da me odluka na samom kraju i rezultat 3:0 nisu ni malo iznenadili. Stalno sam imala osjećaj da sam ja ta koja je bolja, koja diktira uslove. Poslije pete runde došlo je do pada u kondiciji. Nastojala sam to da prikrijem i na kraju je sve ispalo odlično.

Kako su izgledale pripreme za ovaj meč?

- Pripremala sam se za ovaj meč mjesec ipo dana. Radila sam dva puta dnevno, ujutru i uveče. Imala sam jedan dan dmora u sedmici. Subotom smo trčali prema Ublima na dužoj relaciji. Večernji treninzi su bili rezervisani za sparing i za tehniku.

Da se vratimo na početak tvoje karijere. Otkud baš opredjeljenje za kik boks?

- Pa nema neki posebni razlog zašto sam počela da treniram kik boks. Želila sam da popunim slobodno vrijeme koje sam imala. Htjela sam da to bude neki sport, a pošto sam bila oduvijek zainteresovana za borilačke vještine, htjela sam to da isprobam i izbor je pao na kiks boks. I prije sam trenirala nekoliko sportova po dva-tri mjeseca, ali ništa ozbiljno kao što je to ovdje bio slučaj sa kik boksom.

Kada si počinjala da treniraš, jesi li negdje u podsvijesti imala ideju o tome da ćeš se jednog dana popeti na krov svijeta?

- U samom početku sve je to bilo rekreativno. Nisam imala nikakve ozbiljne namjere, a kamoli da se profesionalno bavim sa tim. Krenula sam sa lakšim disciplinama, gdje nije ostvaren puni kontakt i vremenom sam polako došla do ringa i dalje je sve išlo svojim tokom, bez nekog posebnog planiranja.

Olja studira tehnološki fakultet u Banja Luci. Za nju nije problem da uskladi obaveze u sportu i na fakultetu.

- Za razliku od ostalih, kojima je prvo škola, pa sport, meni je kik boks na prvom mejstu. Treniram u Banja Luci u kik boks klubu Draženko Ninić. Ipak, znam da će mi školovanje u životu mnogo značiti, pa se trudim da ispunjavam redovno svoje obaveze i na fakultetu.

Kako su reagovale kolege na fakultetu kada su saznali da pored sebe imaju evropsku i svjetsku šampionku u kik boksu?

- Većina je pozitivno reagovala na to. Malo su u početku bili iznenađeni, jer im je bilo čudno da djevojka trenira kik boks. Uglavnom su svi komentari pozitivni .

Šta je najbitinije da bi se došlo do svjetske titule u nekom sportu?

- Ne samo u kik boksu, nego u svemu što radite u životu potrebna je velika volja i podrška ljudi koji vas okružuju, koji vam svaki dan daju snage da idete dalje. Naravno uz sve to treba i veliki rad.

Ko je najzaslužniji za tvoj uspjeh?

- Najzaslužniji je moj trener Maksim Bošković, koji je od prvog dana sa mnom i uz mene i zajedno smo krenuli praktično od nule i došli tu gdje se sada nalazimo. On je na početku vidio talenat u meni i mojoj sestri Nataši i posvećivao nam je punu pažnju i nadam se da smo mu vratili na pravi način. Naravno tu je i moja sestra Nataša, koja mi je najčešće sparingovala. Tu su porodica i prijatelji koji imaju  svoj udio u mojim uspjesima.

Olja je pokazala kakva je u ringu agresivna, požrtvovana, uporna... Kakva je Olja van ringa?

- Nema ništa specifično. Sve zavisi od situacije. Uglavnom sam staložena i mirna, ali ponekad znam da reagujem i jako agresivno, kada dođe takva situacija.

Kakve su dalje ambicije? Šta  dalje nakon svjetske titule?

- Za sada samo planiram da se dobro odmorim. Nakon toga ću vjerovatno da napadam na veću kategoriju. Titulu evropskog šampiona sam osvojila do 62 kg, a svjetsku do 58 kg, jer je bilo nekih komplikacija. Neću se na ovome zaustaviti. Idem dalje.

OLJIN TRENER MAKSIM BOŠKOVIĆ

- Možda je ovih pet dana malo da bismo shvatili šta smo postigli. Ovo je zaista veliki uspjeh za Olju i za sve nas i malo je vremena prošlo da bismo bili svjesni svega što se dešava. Imali smo neke pretpostavke kako se bore bugarski bokseri, ali me je Pandova iznenadila. Ona je svjetska šampionka u tajlandskom boksu. Imala je kontra gard, pa je bilo sitnih iznenađenja, bila je odlično pripremljena. I pored svega toga da sam mogao da igram na kladionici, sve što imam bih stavio na Olju.

NATAŠA ŽERAJIĆ, OLJINA SESTRA BLIZANKA I SPARING PARTNER

-    Presrećna sam što je moja sestra postala svjetski šampion. Znam koliko njoj to sve znači, jer sam non-stop uz nju i znam koliko se trudila, spremala i odricala da bi došla do svjetske titule. Ja nisam ni sumnjala u Olju, jer koliko god da je Bugarka žilav borac Olja je još žilavija, što je i pokazala. Ja kao njen sparing partner nisam mogla dovoljno da doprinesem, jer sam lakša od nje, ali u kombinaciji tih starijih partnera sve je dobro izgledalo.

 Čedomil Mucović

U trebinjskoj noĆi Šampiona Olja ŽerajiĆ pobjedila Bugarku Svetomiru Pandovu

OLjA NA KROVU SVIJETA

Iz Trebinja je u svijet krenula vijest o velikom uspjehu Olje Žerajić, članice kik boks kluba Kobra iz Trebinja, koja je postala profesionalna prvakinja svijeta u ful kontaktu u kategoriji do 58 kg pod okriljem WAKO profi asocijacije. Ona je pobjedila Bugarku Svetomiru Pandovu, svjetsku vicešampionku, aktuelnu evropsku vicešampionku i svjetsku prvakinju u tajlandskom boksu. U meču koji je trajao deset rundi Olja Žerajić je bila superiornija i pobjedila sudisjkom odlukom 3:0. Sudije su bile: Neđo Bratić  BiH(u ringu), Veldin Halilović (BiH), Miljenko Kutleša (Hrvatska) kao neutralni sudija, Krasimir Korukov (Bugarska), Kristijan Bošković (vrijeme), WAKO supervizor Zijad Halilović.

Olja  je tako dodala još jednu značajnu tituli onim prethodnim (balkanska i evropska profesionalna šampionka, državna prvakinja, svjetska vicešampionka...). Na putu do nove titule je mala podršku opštine Trebinje, ministarstva civilnih poslova BiH, Ministarstva za porodicu, omladinu i sport Republike Srpske i brojnih drugih sponzora.

Olja Žerajić je tokom deset rundi bila superiornija, pa je nošena podrškom preko 1.000 navijača pokazala da trenutno nema pravu konkurenciju, te da će još dugo vladati profi ringom.

Šampionski pojas novoj svjetskoj profi prvakinji je uručio načelnik opštine Trebinje dr Dobroslav Ćuk, koji je tom prilikom rekao:

- Bio sam ubjeđen da će Olja pobjediti, presretan sam zbog toga. Još joj jednom čestitam u ime Trebinja  i želim još dosta uspjeha u životu.

Nova svjetska prvakinja je bez euforije primila pojas, svjesna da je njen rad dobio najveću takmičarsku potvrdu, a o sveme je rekla:

- Bugarka je bila nezgodan protivnik, radi lijevi gard, veoma je nezgodan protivnik. Imala sam malo problema, dok se nisam snašla sa tim. Bila sam ubjeđena da ću pobjediti. Nisam zadovoljna mečom u cijelini, bilo je prostora za još bolju borbu, morala sam kontrolisati protivnicu, ali uspjela sam, titula je tu, sada će biti mnogo lakše. U radu do ove titule najviše mi je pomogao trener Maksim Bošković, ali moram izraziti zahvalnost opštini Trebinje koja nas je podržala maksimalno i pomogla da se organizuje ovaj meč. Odužili smo im se titulom profesionalnog svjetskog prvaka. U tituli je i veliki udio moje sestre Nataše, koja mi je bila sparing partner i koja takođe ima dosta razloga za zadovoljstvo.

Trener Maksim Bošković je  meč prokomentarisao riječima:

- Bio je težak meč, nismo imali mnogo informacija o protivnici, koja je pokazala čvrstinu. Ipak, naša takmičarka je bila bolja i Trebinju donijela titulu svjetske prvakinje. Olja je pokazala veliku volju, bila je čvršća i ostvarila svoje želje. Uradila je sve ono što smo prije meča zamislili.

Glavnom meču je prethodilo pet uvodnih Borbi u lou kiku i ful kontaktu u kojima je Draženko Ćosović (Kobra Trebinje) pobjedio Vladana Subotića (Tigar Gacko) odlukom sudija 2:1, Nemanja Lojpur (Tigar) je pobjedio Miljana Vidovića sa 2:1, Nataša Žerajić je pobjedila Manuelu Žulj iz Imotskog sa 2:1, Siniša Gambelić (Velež Nevesinje) Milana Vitkovića iz Istočnog Sarajeva sa 3), dok je Dražen Lovrić (Kobra Mostar) Janka Kuzmana (Budva) 3:0  (KO). U programu je učestvovala i plesna grupa Maris iz Trebinja. (ZrM)

Klub borilačkih

sportova Trebinje

KVALITET KOJI SE NE PORIČE

Članovi KBS Trebinje su učestvovali na dva jaka takmičenja u điu đici, prvo na međunarodnom turniru u Budvi, a zatim i na Vidovdanskom turniru u Istočnom Sarajevu. Potom je slijedio nastup na truniru, kojim je završio sportski kamp RS za borilačke sportove u Trebinju.

U Budvi na međunarodnom turniru u điu đici je nastupilo oko 250 takmičarki i takmičara iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Republika Srpske i Crne Gore. KBS Trebinje je osvojio 7 medalja (4 zlatne, 2 srebrene i 1 bronzanu). U kategoriji - 77 kg Lazar Vučković je osvojio dvije zlatne medalje, pa je u konkurencijama juniora i seniora proglašen za najuspješnijeg takmičara na turniru. Zlatne medalje su osvojili i Luka Kojović u konkurenciji kadeta - 60 kg i Nenad Cvjetić u konkurenciji nada u kategoriji - 60 kg, dok su srebrene medalje osvojili Jelena Novčić u konkurenciji ženskih nada - 60 kg i Stanko Vučurević u konkurenciji nada - 41 kg, a bronzanu medalju Gorana Novčić u konkurenciji akdetkinja - 63 kg.

Na Vidovdanskom turniru u Istočnom Sarajevu, gdje je učestvovalo oko 200 takmičarki i takmičara iz davedestak klubova iz BiH, KBS Trebinje je nastupio sa 50 takmičara u borbama i duo siostemu i osvojio 21 medalju (12 zlatnih, 6 srebrenih, 3 bronzane). KBS Trebinje je bio najuspješniji klub takmičenja.

Zlatne medalje u borbama su osvojili Lazar Vučković u konkurenciji juniora i seniora u kategoriji - 77 kg, Stanko Vučurević u kategoriji - 71 kg u konkurenciji nada, Predrag Cvijetić u kategoriji - 60- kg u konkurenciji nada, Luka Kojović u kategoriji - 60 kg u konkurenciji kadeta, Goran Novčić u kategoriji - 63 kg u konkurenciji kadeta.

Zlatne medalje u duo sistemu su osvojile Tamara i Maja Milić starije pionirke, Ivan Bešenji i Nikola Lakić nade, Marko Gudelj i Marko Miljković u konkurenciji poletaraca, Filip i Stefan Kuljanin stariji pioniri, Marija Anđelić i Tijana Govedarica poletarke, te duo miks Jelena Popović i Nikola Gluhović.

Srebrene medalje su osvojili Nikiola Lakić u borbama - 45 kg, Bijislav Bovan - 41 kg, duo sistem Dejan Bratić i Sara Nikolić u konkurenciji nada, Ana i Vanja Ćurić poletarke, Miloš Drapić i Mato Ratković poletarci, Ivana Miljanović i Anđela Mastilović pioniri, Ivan Bešenji i Sara Lakić nade.

Bronzane medalje su osvojili Srđan Tomašević u borbama za nade - 50 kg, Jelena Novčić nada + 57, duo sistem Nikolina Popadić i Kristiva Adžović pioniri.

U okviru ljetne škole sporta RS KBS Trebinje je bio domaćin turnira na kome je učestvovalo 9 ekipa iz RS. Trebinjci su osvojili 3o medalja (13 zlatnih, 11 srebrenih i 6 bronzanih). Zlatne medalje su osvojili seniori: Vladimir Jokanović i Lazar Vučković; juniori Lazar Vučković i Luka Kojović; kadeti: Nemanja Savović i Goran Novčić; nade: Predrag Cvijetić, Stanko Vučurević i Sara Lakić; pioniri:  Luka Vukalović, Aleksa Govedarica , Marko Gudelj i Vanja Ćurić. Srebrene medalje su osvojili kadeti: Stanko Vučurević, Milijana Zubac i Gorana Novčić; nade: Milan Kuljić, Savo Kovačević, Đorđe Gadža, Jelena Novčić i Dejana Bratić; pioniri: Marko Miljković, Miloš Gadža i Ivana Miljković, a bonzane kadeti: Luka Kojović, Predrag Cvijetić, Stanko Vučurević i Stefan Miljković, te pioniri Nikola Gl;uhović i Anđela Mastilović. (Z)

Karate klub Leotar plus

ŠAMPIONI KRENULI SA PRIPREMAMA

Nakon uspješne proljetne polusezone i kraćeg odmora, sportisti “Leotar plusa” ponovo su krenuli sa aktivnostima. Uoči odlaska na odmor održan je ispit za učenička i majstorska zvanja. Na ispit je izašlo stotinjak kandidata, od čega je najveći broj bio za učenička zvanja, od žutog pojasa do majstorskih kandidata.

Na osnovu vremenskog staža,  ostvarenih rezultata od proteklog pojasa, te pokazanog znanja, vaspitanja i vještine na ispitu, najveći dio kandidata je položio za naredno učeničko znanje. Među njima već se naziru budući majstori vještine i vrhunski takmičari. A među onima koji su polagali za majstorska zvanja, pred komisijom Regionalnog karate saveza, od svih kandidata sa područja Regije, najuspješniji na ispitu u Višegradu bio je član “Leotar plusa”, Jovan Kovačina, koji je položio ispit za crni pojas 1. Dan.

Tradicionalno, i ove godine jedan broj sportista “Leotar plusa” učestvovao je na Ljetnjom karate kampu u Petrovcu na moru. Ovaj radni odmor, svakako, biće od velike koristi onima koji su se odmarali ali i pripremali u Petrovcu.

Prvih dana avgusta krenulo se sa pripremama za jesenju polusezonu. Zbog zauzetosti Sportske dvorane u Bregovima, za potrebe Qetne škole sporta, treninzi se obavljaju na bazenu u Bregovima i u dvorištu Osnovne škole “Jova Jovanović Zmaj”. Kao i proteklih godina, ponavlja se problem nemogućnosti korištenja male sale u dvorani u Bregovima, što je svakako hendikep u radu za ovaj uspješni kolektiv.

Inače, u trenutku izlaska ovog broja Glasa Trebinja, u okviru posljednje smjene Qetne škole sporta, u našem gradu borave najbolji mladi i perspektivni karatisti RS, njih oko 200, među kojima je i pedesetak sportista “Leotar plusa”, predvođeni sa šampionkom i jednom od najboljih sportista RS, Dragicom Drapić. Sa njima rade rukovodilac kampa Rajko Radulović, i treneri Dragiša Vuletić iz Bijeljine i Momir Crnjak iz Banjaluke, inače svi članovi Selektorskog tima reprezentacije RS.

Kao gosti, u Kampu borave i rade nekadašnji vrhunski reprezentativci eks Jugoslavije i RS, Siniša Gatarić, Slaviša Ćorović i Mirko Golijanin, a očekuje se i dolazak i učešće u stručnom radu proslavljenog reprezentativca Jugoslavije i sadašnjeg selektora juniorske reprezentacije Crne Gore Dragoljuba Fatića iz Nikšića.

U Karate klubu “Leotar plus” očekuju da će načelnik opštine doktor Dobroslav Ćuk, u narednom periodu ipak prirediti prijem za osvajače zlatne, srebrene i bronzane medalje sa posljednjeg seniorskog Svjetskog prvenstva, održanog početkom juna na Floridi u SAD. Ovaj prijem bio bi svakako još jedna potvrda da opština Trebinje vodi računa o vrhunskim sportistima i na pravi način vrednuje vrhunske rezultate. A Maja Mirdinja, Dragica Drapić i Jelena Milić i jesu ponajbolji ambasadori grada Trebinja i trebinjskog sporta.

ZORAN BAKMAZ

Osim u omladinskoj i seniorskoj sportskoj konkurenciji, zanimljivo je i značajno pomenuti da “Leotar plus”, i u konkurenciji veterana , u VKC verziji, ostvaruje odlične rezultate. Naime, veteran “Leotar plusa”, Zoran Bakmaz, takmičeći u disciplini kate pojedinačno, na posljednjem Evropskom i Svjetskom prvenstvu, u Banjaluci i na Floridi, osvojio je bronzane medalje za reprezentaciju RS i svoj klub.

Iako već u 45.oj godini života, on, nakon uspješne sportske karijere,  nije nikada prekidao sa treninzima i sa ličnim usavršavanjem, pa je u tom smislu, pravi primjer ljubavi i odanosti karateu za sve mlade sportiste. Karate je, interesantno,  na ovaj način još jednom spojio Zorana i menadžera Leotar plusa Rajka Radulovića, koji mu je osamdesetih godina bio trener i u sarajevskoj Bosni, gdje je Zoran trenirao i studirao.

I to nije sve, događa se još jedna lijepa karate priča. Karate je na neki način povezao Zorana i njegovu sestričnu Maju Mirdinju, koja studira u Novom sadu gdje Zoran živi i radi, i pomaže joj u karateu.

R.MIJANOVIĆ