TEME SA TREBINJSKE PIJACE

KOGA TREBA DA JE Stid

... ŠTO TREBINJE PLUTA NA VODI, A MI KUPUS DOVOZIMO IZ ČAPLJINE. ČIJA JE TO PAMET TAKO UDESILA?!

Pijaca, i dalje ko svaka pijaca...

- Pošto smokve?

- Tri marke.

- Pa jesu li od zlata?

- Nisu?

- Nego?

- Od pasjaluka!

U isti mah nasmijaše si u kupac i trgovac.

Rajko Rajković iz Mostaća ima poprilično staža na pijaci. On jednostavno objašnjava što su cijene pale. Ne, naravno, sve...

- Veća je ponuda od potražnje. Trenutno, nešto bolje ide voće nego povrće. Najbolja je prodaja kad stignu plate, a tačno je da pijaca živne i kad se stignu penzije.

Ali, to nije sve...

- Ljudi danas gledaju šta će i kako kupit. Ako te mušterija ne pozna, ne hvata se za džep. Svak hoće da je siguran u ono što nosi kući...

Ćorđo Džudža i ove je godine na pijaci sa čuvenom dživarskog rogom...

- Bilo je kiše, i bilo dosta maće. I na grahovima i na krompiru. A u gradu tržište je prezasićeno. Mnogo je proizvođača na ovoliki grad. Ja danas jedva prodam 20 kila naše čuvene roge bez žice. Lani, roga je bila 4, a ove godine 1,5 KM. Pa sad vidi kakav nam je račun izaći na pijacu. Imaš ljudi koji više robe vrate kuće i bace je svinjama, nego što prodaju na pijaci.

Malo tržište, šta je onda lijek, proizvoditi za veće i bogatije tržište?

- Jeste, ali treba nam tržnica, treba nam neka robna berza. Kad bi mogli na jednom mjestu prodati sve što imamo, sve bi zasijali i zasadili. Mnogi bi od nas Xivaraca sadio po 10.000 paprika. To ne bi bio problem.

Neko sa strane dobaci kako se i narod progospodio?

- Nije - demanti stiže za svih strana - nego džep prazan, nevolja velika, pa bar kad kupujem, daj da je čisto, nemoj da me presvlačiš za moje rođene pare. Nemoj mi prodavat dopingovane lubenice?

Gdje tih dopingovanih ima?

- To nećeš saznat na pijaci, nego u Hitnoj, kad se dobro ispovraćaš. 

Koliko je hrana zdrava? Da progovorimo malo ozbiljnije...

- Jedno 20 posto je zdravo. A ono drugo niko ne zna. A, doduše, još niko mrtav nije pao preko tezge. Roba nije čista, osim kod domaćina što sade manje količine. Svak treba da živi, ali trebalo bi razdvojiti pijacu, da su na jednoj strani domaćini koji donose robu za svoje zemlje, i oni koji donose rodbu sa strane recimo iz Čapljine i samo je preprodaju. Ni oni sami ne znaju šta vam prodaju. Danas se prska sve što lista i što cvjeta.

Kako to razdvojiti?

- Domaćinima koji donose robu sa svoj yemlje treba dati licencu. Jasno, ni nakupcima ne treba zabraniti da rade. Ne, svak treba da živi. Ali, nakupac ne zna šta ti prodaje, on pojma nema kako je neka roba proizvedena.

Dobro, a ko bi izdavo, a ko provjeravao te licence.

- Inspekcije!

Opšti smijeh.

- Narod i sada, a da se ne zna daje licence. Narod danas više nego ikad birka kad kupuje, i ne možeš ka lako prevariti.

- Tačno, meni jednom skakavc udario u kupus. Sve ga isprobijo. Kaže mi žene da ga nosim na pijacu. Sramota me, velim, to prodavat, vidiš kako jadno izgleda. Međutim, žena navalila, nosi, nosi... Kad sam donio iznanadio sam se. Svi su navalili na onaj moj jadni kupus. Kad ga je skakavac napao, znači nije otrovan, nije “nadojen”, nije “dopingovan”.

Miro Parijez zna kako pijaca diše. Čuveni je voćar, u nekoliko riječi objašnjava zašto su cijene pale...

- Cijene su pale, a prodaja je loša. Bilo je kiše pa su sve sorte sazrele skupa. Zato je tržište zasićeno. Ova godina duplo je lošija nego prošla. Cijene su duplo niže. Breskva ide za 0,8 ili za 1 KM. A lani je bila 2 ili 3 KM. Imam nove holandske pipune, nisu veliki, do 2 kila, ali su kvalitetni, narod ih traži. Hoću reći, ipak uvijek nešto ide.

Zdravka Ružić kaže da je rođena i odgojena u siru. Kupuje sir po Hercegovini i donosi ga na trebinjsku pijacu.

- Ja sam rodom s Berkovića, pa mi je taj sir najbolji. Punomasni dobijam i iz Qubinja. A nemasni, iz Nevesinja i Gacka. Masni su od 10 do 14 KM, a torotani 6-7 KM. Trebinjski okrugli sir je od pola kila do 70 grama. Uzimam ga u  Trebinjskoj Šumi i na Mosku.

Zdravka kaže da je godina počela slabo što se sira tiče. Kad ima prolaznika, više se sira proda. A kad su Trebinjci sami, velika je ponuda a manje se trži. Inače, ove godine okruglog trebinjskog sira ima mnogo više nego lani.

Naravno, na pijaci i dalje ima kontraša koji pričaju mimo sve druge.

Za jednom velikom tezgom sve ćeš čuti, osim imena onog s kim pričaš. Negdje na TV rekao nešto što ne treba, pa ga žena izružila. Otada drži jezik za zubima, ali isto progovori...

- Slušam ove moje komšije što vam se žale. Imaju i pravo, kako koji, nije svak isti. Ali, sve Trebinjce treba da je sramota.

Zašto baš sve?

- Zato što je bruka neviđena da ovo lijepo Trebinje pliva na vodi, a kupus stiže iz Čapljine. Hajde mi to objasni, pa ako uspiješ, evo ti tezgu, nosi sve džaba kući!

Nisam ni pokušao. Ionako mi je stan mali...

Zato, udarili smo u priču kako bi poteko med i mlijeko kad bi samo naša mlada državica napravila kakvu tržnicu na koju proizvođači ne bi dolazili sa robom u gepektima, nego u prikolicama od velikih kamiona i šlepera...

Te.O.