TURISTIČKI FELJTON - suŠica, rijeka za piĆe i odmor (1)

MALA NIJAGARA

Vule Krivokapić: Moje je mišljenje, da je ova rijeka i ovo korito u bilo kojoj zapadnoj zemlji, napravili bi turističko čudo. To je rijeka u kojoj možeš da se kupaš a i da je istovremeno piješ. Koliko je danas takvih rijeka u Evropi? Nikad ta voda nikom nije naškodila. I mi ovdje, dok nismo doveli vodu iz brda, pili smo vodu iz Sušice...

Vule Krivokapić (iz Aranđelova) kraj Sušice se rodio i proveo više od pola vijeka. Zato, o toj neobičnoj rijeci može mnogo da kaže i zato njegovim riječima otvaramo ovaj turistički feljton...

- Sušica je ljeti jedan mali potok. Sastavlja se iz više izvora koji se ulijevaju u njeno korito. To su mali izvori, nemaju ni posebne nazive, a Sušica se zove zato što njen pravi izvor presušuje. Radi samo zimi kad su velike bujice. Radi po dva-tri dana i prestane. Tako, rijeka se formira se od onih manjih izvora. Mali je izvori održavaju. U zimskom periodu u Sušicu se ulijeva i Zaslapnica i Mirotišnica. Tada je, normalno, voda veća. Zaslapnice i Mirotišnice nema tokom ljeta. Te vode koriste se za navodnjavanje, zagrade se pa odu na drugu stranu.

Sušica, znamo, ne donosi samo vodu...

- Ne. Moji su mi stari pričali, ne znam koliko je to istina, kad je jedne godine njezin izvor proradio, voda još nije uspjela da dođe do korita ovamo, a izvor je usaho, voda se povukla. Tada, izbačeno je mnogo ribe. Iz toga se izvlači zaključak da je Sušica povezana sa nekim podzemnim ili nekim drugim jezerima.

Koju je ribu tada izbacila?

- Pastrmku. Možda se tu malo toga i dodavalo, ali pričalo se, koliko je tada ribe izbačeno, ljudi nisu mogli sve pokupiti, pa je smrad trajao mjesec dana u Vučjoj, tamo gdje ona izvire. Kasnije, dolazili su speleolozi i razne druge ekipe, spuštyale se u  Sušičku jamu. Šta su oni tamo našli ne znam, ali sigurno je da Sušica izbacuje ribu i mulj, odnosno riječni pijesak. U njezinoj jami uvijek ima tog mulja. Taj se pijesak nekad izgonio na konjima i prodavao. Najkvalitetniji mulj za građevinu bio je iz Sušičke jame. O tome mnogo više znaju ljudi iz Vučje... Sušica zimi toliko nabuja da je to prosto mala Nijagara. Mi smo se tako šalili.

Nekad bi se ovuda rušilo i po hiljadu kubika vode, jeste li ikada bježali...

- Nismo. Voda bi tu preko livada izašla nekada na metar, metar i po. I ne bi više, takva je pozicija. Weno korito bilo je zaraslo, plitko, tako da bi brzo došlo do zagušenja, i Sušica se izlijevala. Tu je bio jedan stari drveni most. Mirotišnica bi ga odmah porušila, napravila od njega kao neku branu, i onda bi voda krenula preko našeg imanja. To bi trajalo dva-tri dana a onda opet sve po starom.

Pastrmka se u Sušici mrijestila...

- Da. To je poznato...

Ima li je danas?

-Ima, kako ne.

Ima li krivolova?

- Ima, vazda ga je bilo. Čak i kad su bili, prije rata, čuvari pored kojih mušica nije mogla proletit, i tada je bilo krivolova, danas da ne govorim.

Jeste li vi ribolovac?

- Ne. Nikad nisam sišao na vodu da lovim.

Zašto?

- Nemam volje. Lovio sam kao dijete s drugovima, "na ruke", ispod kamenja.

Je li ikada iko o Sušici posebno brinuo? Dolazi li iko danas, posmatra li šta se događa, mjeri li se protok...

- Dolazili su prije ljudi. Bio sam dječak kad je došla jedna ekipa iz Sarajeva. Došli da mjere protok. Bila je jesen, Sušica nadlošla solidno, ali nije onoliko koliko zna. Sašli su ispod kuće da izmjere. Moj pokojni otac im kaže: "Ljudi, vi ne znate koja je ovo rijeka", a oni njemu vele: "Moj stari, mi smo mnoge rijeke savladali, mjerili, čuda činili, nismo neiskusni, znamo šta radimo". Stari ih je tada opomenuo na naš seoski način: "Ljudi, ovo je manita rijeka!".

Oni mu nisu povjerovali, sa gumenim čamcem, zakačili se za sajlu i krenuli u sredinu da mjere. Nisu došli ni do pola, voda ih je izvrnula, Pošto su bili vezani, naniže su se izvukli. Čudo je kako je Sušica brza i jaka. Ona krči vrbe i topole, i nosi sve. Dole, je naše imanje, taj dio zvao se Krivača. Sve je to Sušica odnijela. Bila je zemlja oranica, otac mi je pričao da tu zemlju niko nikad zanikad nije nađubrio. Sušica je tu njivu plavila, ali tu nije bila baš brza. Župsko polje se navodnjavalo jednim jazom. Te godine jaz nije nz vrijeme oboren, voda je nadošla, došla do tjesnaca, načela kameni zid koji je bio uz njezino korito, i počela da nosi tu našu parcelu.

Tako, odnijela je devet i po dunuma zemlje. A tu je zemlja bila, otac mi je pričao, od tri do četiri metra debela. I ne samo to. Sve ovuda što vidite, ove neravnine, sve je to ona odnijela...

Kako ste se suprotstavljali velikim vodama?

- Kad sam stasao, ja bi ljeti otišao sa pajserima i ćuskijom, pa bi kroz korito pomjerao veće kamenje. Kad ona nadođe, sve to  očisti. Woj nije ništa ponijeti veliki kamen. Weno korito tako je spalo za metar ili metar i po u dubinu, pa nas i danas manje plavi. n Jesu li drugi ljudi radili nešto slično?

- Nisu, jer nisu ni imali tolike opasnosti.

Vule, je li Sušica sama sebi dovoljna? Da li joj onaj silni pijesak smeta? Može li sama da pročisti korito? Da li su ljudske intervencije poželjne ili bi joj zasmetale?

- Sušica nanese pijesak. Nekad ga nanese čudo. Moj otac taj je pijesak prodavao Šumskoj uravi. Prodavao jeftino, oni bi plaćali taksu koja se tražila. Toga sad manje ima. Meni je HET izlazio u susret. Gore gdje je usko grlo, gdje se ulijeva Mirotišnica, nanese se dosta pijeska i raznog materijala. Tu bi došlo do zagušenja i voda bi počela da se izlijeva. To se “ultom” pročistilo. Mislim da su takve interevencije potrebne, mada, u principu, Sušica samu sebe čisti i sama sebi otvara korito. Bio sam spreman da ustupim svoju yemlju, da se to korito proširi pet ili deset metara, samo da se rijeka tu malo ukroti, da ne luduje kao što luduje.

Nekoliko puta, otprilike svake četvrte godine, ja sam plaćao radnika koji je uz korito sjekao grane i čistio obalu da bi Sušica imala lakši protok, da se ne bi izlijevala. Jednom je došla jedna ekipa, mislim da su bili iz Sarajeva, pravili su betonske brane. Plan im je bio, valjda, da izgrade slapove, neka kupališta. To je bio obični špar-beton i, kad je sušica nadošla, sve je to, ko domine, poobarala. Pazite, koja je to voda. Kad proradi Sušička jama, odmah se zatvori brana Grančarevo. Sve ono vode što tada prolazi kroz Trebinje, sve je iz Sušice.

Vidio sam danas na Sušici dosta kupača, odakle uglavnom dolaze?

- Ima i mještana, ali uglavnom to su Trebinjci, i gosti koji dolaze u Trebinje, oni koji žive u Beogradu, po Srbiji, i dalje. Nekad, vikendom, od kupača ne možeš prići vodi. To nije nešto novo, mada je kupača dosta. I prije rata su ljudi dolazili, samo je u prosjeku bilo više Dubrovčana. Mnogo ih je dolazilo. Pitali bi nas ovdje mogu li sići dole na livade da malo hladuju. Nekad bi parkirali po desetoro kola. Oni bi se tu kupali roštiljali, i bilo bi im lijepo...

Misliš da je turizam šansa i za Sušicu i za ovaj kraj?

- Moje je mišljenje, da je ova rijeka i ovo korito u bilo kojoj zapadnoj zemlji, napravili bi turističko čudo. To je rijeka u kojoj možeš da se kupaš a i da je istovremeno piješ. Koliko je danas takvih rijeka u Evropi? Sve je kristalno čisto, ja ne pamtim da je ikada ikakve infekcije ovdje bilo. Nikad ta voda nikom nije naškodila. I mi ovdje, dok nismo doveli vodu iz brda, pili smo vodu iz Sušice. U pijesku bi iskopali malu rupu, i to bi nam došlo kao mali izvorčić iz koga bi pili i nosili u kantama vodu.

Razgovaraju li ljudi ovdje o tome da se Sušica iskoristi i u turističke svrhe?

- Mještani bi bili sretni da se to uradi. Sami malo o tome pričaju, jer svako ima svoje probleme, takvo je vrijeme. Kad moja rodbina dođe, kažu: "Pa ovo je, Vule, čudo". To pogotovo govore oni koji su  u zapadnim zemljama. Oni stalno ponavljaju da bi se ovdje moglo napraviti pravo turističko čudo. Obišli su svijet i vidjeli, mogu dobro da uporede. Savjetuju me da napravim ovuda bungalove, oni će svakoga napuniti.

Inače, vazda sam sanjao, kad bi došao do kakvih para, sve bi uložio u njezino korito, u dijelu moga imanja. Napravio bi šetalište. I ne bi u tome ostao sam. Ima ljudi koji slično misle i isto žele. Mogle bi da se naprave nekakve male brane, da se naprave kupališta, ali da se poštuje priroda, da se strogo vodi računa o ekologiji.

Tamo gdje dođe novac, ljudi znaju da pretjeraju, da izgube svaku mjeru. To se na Sušici nikad ne bi smjelo dogoditi, kad smo je ovakvu do danas sačuvali. Gdje danas čovjek može da se kupa i da istu vodu pije, gdje moe da vidi dno, gdje rukom može da uhvati raka, dotakne ribu? Za sve to ne bi trebalo mnogo novca. Možda ne bi trebalo ni velike priče...

N. MARIĆ