KLJUČNA RIJEČ - ZDRAVLJE

INTERVJU - Prof. dr Milan Jokanović

kupujte od svoga prodavca

Milan Jokanović

I ove godine, ne po prvi put, pišemo o zdravstvenoj ispravnosti hrane koja je svakodnevno i na tržištu i na našim stolovima. Opšti je utisak da je ono što se kupuje u prodavnicama upitno ali je ipak snošljivo, odnosno manje-više u redu. Problem ostaje pijaca na kojoj nikad nije obavljena niti jedna jedina kontrola zagađenosti nekog artikla pesticidima i drugim opasnim materijama tog "kalibra"....

Dr. Milan Jokanović, rodom Trebinjac, ekspert je za pesticide i, vjerovatno i  zbog toga, kad je ova tema u pitanju, spokojan je manje od prosječnog građanina. Qetos, uz kafu "Pod platanima" nastojao sam da iz njega prosto nešto "iskopam" na ovu temu, nešto što bi našim čitaocima moglo biti korisno, a što se često prećutkuje ili shvata nedovoljno ozbiljno. Interesovalo me i to koliko su pesticidi opasni, o njima se piše kao o sporim i nevidljivim trovačima?

- Opasni su, naravno. Zavisno od unesene doze, od oblika u kome se unose, a i od čistoće preparata, ali, moram  reći, i poslije par minuta, možeš imati reakciju. Neki pesticidi mogu izazvati i smrt za nekoliko minuta. Ali, generalno, ako se unose manje doze u toku dužeg vremenskog perioda, mogu da se jave dugotrajne posljedice u funkcionisanju nervnog sistema.

Poslije desetak-petnaest ili mjesec dana unošenja tih malih doza, koje su, svaka posebno, daleko ispod toksičnog nivoa, mogu da se jave neurološke posljedice koje traju godinama kasnije i koje mogu dovesti do značajnog smanjenja radne sposobnosti.  

Pesticidi, naravno, nisu jedini koji nam prijete?! U prirodi je štošta degradirano ili direktno, ponegdje i kritično ugroženo...

- Što se tiče Hercegovine i njenog okruženja, mislim na ono što se vidi svaki dan, uočava se nekoliko vrsta zagađivača. To ljudi uglavnom znaju. Mislim na sve ono što od Termoelektrane Gacko stiže nošeno vazdušnim strujama, zatim na sve ono što stiže podzemnim vodama za koje narod standardno misli da su čiste, ali uvijek je pitanje koliko su zaista čiste. Dok se ne urade analize, mi praktično ništa ne znamo. Ne treba stvarati paniku, ali uvijek sa pažnjom treba pratiti koliko je voda za piće čista, i to bilo gdje. Mislim i na Vrelo oko, i na gradski vodovod, ali i na svaku čatrnju koja služi za piće po selima i uopšte u okolini Trebinja.  

Voda se godinama analizira, bar ona koja se pije u gradu...

- Naravno, znam, ali analize mogu biti i ovakve i onakve. Bitnije je ko radi i kako to radi, kao i da li oprema funkcioniše ispravno. Sve je to važno jer ima dosta otvorenih pitanja s kojima se suočavamo, iako je sve prividno u redu, iako iza svega stoji neki papir. Puno se poslova kod nas otaljava, to nije od juče. Zato i prividan višak pažnje nije na odmet...

Da li je glavni problem ono što donose sjeverni vjetrovi i ono što nam pristiže iz podzemlja?

- Ne mogu da govorim bez egzaktnijih podataka, ali mogu da govorim iz iskustva. Čini mi se da je uvijek veća opasnost od pesticida koji se koriste u nekontrolisanim količinama. Dakle, da stvar svedemo na svakodnevnu praksu, kritične su one situacije kada se pesticidi ne koriste prema uputstvu proizvođača.

Ima ljudi koji misle ovako - što bi u deset litara vode stavio jednu kašiku nekog sredstva kad će i brže i bolje djelovati dvije ili tri kašike!? Posljedica toga poteza izvjesno je da ćemo mi u organizam unijeti tu veću količinu i u našem organizmu ti otrovi će početi da djeluju.

Kakvo je stanje u RS? Često ste u Banja Luci, član ste vladine Komisije za otrove, imate li konkretnije uvide?

- Imam. Prvo, što se tiče regulative u RS, sve je na svjetskom nivou. I, mogu vam reći, sve se to poštuje. Ja sam u Komisiji za otrove pri Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u Banja Luci. Ta komisija funkcioniše više od tri godine, i, globalno, na tržište se ne pušta ništa što stvarno ne zaslužuje.

Dakle, nema nikakvih emocija, nema popusta za nikog. Mi smo u toj komisiji potpuno svjesni svoje odgovornosti i puštamo samo ono što je odgovarajućeg kvaliteta, ono što treba da se registruje.

Osim toga, postoji inspekcija, postoji kontrola od raznih državnih institucija. Transport kroz Republiku Srpsku je kontrolisan, "papirologija" je potpuno jasna, i sve, moram reći, funkcioniše jako dobro.

Problem je sa Federacijom BiH. Federacija prvo nema zakon o otrovima, nema zakon o hemikalijama, nema zakon o biocidima. Tamo postoje uslovi da se pusti sve i svašta i to u nekontrolisanim količinama.

Dakle, pitanje je šta dolazi na tržište Federacije, i koja se sredstva i na koji način tamo koriste u poljoprivredi, na primjer.

Znam da ima dosta neregistrovanih hemikalija koje dolaze iz Federacije. Potpuno sam siguran da ništa loše ne dolazi iz Republike Srpske. Kontrola rada sa otrovnim materijama vrlo je organizovana, i radi se kao svugdje u Evropi.

Sve u svemu, i pored industrijskog otpada i industrijskih otrova, u cijeloj RS, pa i u BiH, pesticidi su najopasniji?

- Da, ali samo zato što su najviše prisutni u hrani koju unosimo. Industrijski otrovi ne tiču nas se tako direktno. Zato je ta kontrola bitna. Tačno se zna ko je kada i gdje nešto uvezao. Gdje i kolike količine tih hemikalija neko ima i gdje ih skladišti.

Postoji lista od tridesetak zabranjenih hemikalija na nivou Evrope. Tačno se zna do kada i te dozvoljene hemikalije mogu da budu u upotrebi. Recimo, sjećam se predposljednjeg sastanka Komisije. Neke supstance su zabranjene u Evropi, i mi smo ih zabranili odmah, samo deset dana poslije toga.

Zato tvrdim da idemo u korak sa razvijenim svijetom.  To nije automatska zabrana, mi smo o tome raspravljali. Međutim, trebate imati u vidu da je Zakon o hemikalijama praktično prevedeni evropski zakon. Isti takav zakon postoji i u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj...

Čuje se da je Vlada RS odvojila novac za područne laboratorije, da će početi kontrola zelenih pijaca!?

- Da, ali nije sve u tome. To će ići jako teško. Trenutno, nemamo ovlašćenu laboratoriju, nemamo kvalitetnu opremu, nemamo specijaliste toksikološke hemije koji bi to mogli da rade i koji su jedini ovlašćeni da potpisuju takve analize na području RS i u državama u okruženju.

Ko je u Beogardu ovlašten za takve analize?

- Ovlašćene su laboratorije u VMA, ali nisam siguran da i oni rade sve kako treba. U Beogardu je formirana Agencija za hranu i ona bi trebala da radi analize hrane.

Da li ste razmišljali, bar kad ste u Trebinju, šta se sve nalazi u onom cekeru koga vaša majka napuni na pijaci?

- Moja majka kupuje iskljičivo kod ljudi koje poznaje dugo, i za koje je sigurna da ne upotrebljavaju opasna sredstva na neadekvatan način. Ona se drži tog starog i oprobanog recepta. Zato sam ja prilično siguran da je sadržina njenog cekera u redu.

Naravno, ja ovim ne mislim da ti proizvodi nisu tretirani pesticidima, na primjer, ali siguran sam, koliko čovjek uopšte u nešto može biti siguran, da su ti ljudi poštovali pravila, da znaju koliko su pesticidi opasni ako se ne poštuju karence i druga pravila korišćenja...

Kako vi lično kupujete na beogradskim pijacama?

- Isto kao moja majka u Trebinju, od ljudi koje poznajem. Već 24 godine kupujem na istoj pijaci. Ne kupujem po drugim pijacama. I sir, i kajmak, i voće i povrće, sve kupujem na svojoj pijaci. Ne kupujem kod preprodavaca, nego kod onih kod kojih sam relativno siguran da pravilno koriste pesticide.

Razgovor i višegodišnje poznanstvo sa prodavcem ili proizvođačem može da bude veoma koristan, jer on ti kaže ovaj paradaiz nije za tebe, a ovaj jeste.  Teorijski, ni tada nisam siguran, ali tog dana nešto moram kupiti, nemam drugih rješenja.

Države koje hoće u Evropu, nema sumnje, te procedure moraju dovesti do kraja?!

- Da, sve države-kandidati već imaju te propise. Neke ih poštuju više, neke malo manje. Na kraju, pokaže se da sve uvijek najviše zavisi od svijesti i od obrazovanja ljudi. Ovim ne isključujem zakonska i podzakonska akta koja će do kraja morati da poštuju svi koji uđu u EU. To je i logično, ako hoćeš da sa njima budeš u kolu, moraš prihvatiti njihova pravila igre i igrati u njihovom ritmu.

Ta pravila nisu smišljena da maltretiraju bilo koga, ona su svima podjednako potrebna, ma kakvu ekonomsku strukturu imala pojedina zemlja.

Poštovanje tih pravila stanovništvu omogućava da živi u zdravoj životnoj sredini i da koristi kvalitetnu i zdravstveno ispravnu hranu i vodu. Kod nas još ne postoji svijest da je to potrebno u tolikoj mjeri, ali se ipak napreduje. I u Beogradu i u Banja Luci intenzivno se radi na tome. U Sarajevu se kasni, ali ne vidim razlog zašto ne bismo imali jednu agenciju za hemikalije na nivou cijele BiH.

Možete li procijeniti, za koliko vremena će jedan Trebinjac moći da izađe na pijacu i da kupi povrće ili voće od bilo koga, ne misleći je li mu prodavac poznat ili nije?

- Za 4-5 godina, ne prije. Doduše, bezbijednost te vrste će se povećavati sa približavanjem Evropskoj Uniji. A, osim toga, više će se ulagati u opremu, u laboratorije u kojima će analize moći da se urade na kvalitetan način po standardima koji važe u svim zemljama zapada koje proizvode hranu i prodaju je na nekim drugim područjima.

Dakle, ako si analizu uradio po takvom standardu, ti onda imaš odgovarajući certifikat, i robu slobodno možeš da izvezeš u Wemačku ili u bilo koju drugu državu. Za robu koja je kontrolisana po tom standardu nema ni prepreka ni granica.

Kako u ovom trenutku dobiti takve certifikate?

- U Srbiji postoje dvije laboratorije koje imaju taj standard, u BiH, Crnoj Gori i Makedoniji nema ni jedna. U Hrvatskoj postoje laboratorije za kontrolu lijekova, ali u tim laboratorijama ne mogu se vršiti analize na pesticide, teške metale i druge zagađivače. 

U Banja Luci je pripremljen prostor koji će pripadati univezitetu, Odsjeku za farmaciju, u kome će se napraviti kontrolna laboratorija za lijekove i za otrove.

Kontrole će se obavljati vremenski odvojeno, nezavisno jedne od drugih. Obezbijeđen je i novac za opremanje laboratorije. Ta laboratorija bi trebalo da predstavlja i naučnonastavnu bazu za biomedicinska istraživanja na Univerzitetu u Banja Luci.

Kako sve ovo da pročita neko ko se bavi poljoprivredom i svoje proizvode iznosi na trebinjsku pijacu? Šta je ono što bi morao imati na umu?

- Jednostavno, treba da se ponaša kao da smo već ušli u EU. Ili, da iskoristi ovo vrijeme da se adaptira, da nauči sve što treba, i da sutra ne bude zatečen. Jer, svakog dana sve će se više tražiti od svih onih koji proizvode hranu. Danas, u suštini, od seljaka se traži najmanje...

A to najmanje je...

- Samo da se drži onog teksta u uputstvu koje dolazi uz svaki preparat.
 

N. MARIĆ

Milan Jokanović član je Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci, redovni profesor toksikologije na Medicinskim fakultetima u Banja Luci i Nišu. Wegove oblasti naučnog interesovanja su toksikologija pesticida i istraživanje i razvoj lijekova. Autor je velikog broja naučnih radova koji su objavljeni u najznačajnijim stranim časopisima iz ove oblasti... Živi u Beogradu.

zamjena za sirĆetnu kiselinu

Kako da se zaštitimo od dejstava drugih otrova?

- Statistike u svijetu pokazuju da i do 70 posto svih slučajeva trovanja nastaje zbog pogrešne upotrebe lijekova koji se nalaze u skoro svim domaćinstvima i koji se mogu kupiti u svakoj apoteci bez recepta kao što su analgetici, lijekovi za smirenje itd. Te lijekove treba koristiti onako kao je preporučio ljekar i kako piše u uputstvu za upotrebu koje se nalazi u svakoj kutiji. Da bismo zaštitili djecu, te lijekove treba sakriti...

Pored toga, hemijska sredstva za održavanje higijene u kupatilima, hemikalije za konzervisanje hrane, kao što je koncentrovana sirćetna kiselina koja se u ovo doba godine koristi u pripremi kiselih krastavaca i druge turšije,  i ono što se nalazi u domaćinstvima, treba čuvati u originalnom pakovanju sakriveno odnosno izvan dohvata djece.

U regionu postoji značajan broj teških trovanja djece koncentrovanom sirćetnom kiselinom, koja nastaju kod kuće. Takve situacije bi se lako mogle izbjeći tako što bi nadležne institucije zabranile upotrebu koncentrovane sirćetne kiseline, a dozvolile upotrebu razblaženog 9% rastvora koji se koristi u pripremi hrane. Komisija za otrove u Banja Luci je preporučila zabranu upotrebu ove supstance u koncentrovanom obliku, ali nadležna Agencija za hranu BiH još uvijek nije zabranila njenu prodaju u samoposlugama.

karence potpuno pouzdane

Da li poslije isteka karence, zaista sve opasne materije nestaju?

- Da, stručnjaci su to izmjerili. Pesticidi potpuno nestaju u propisanom roku. Tako isto i veterinarski lijekovi koji se daju životinjama. Wihova koncentracija se određuje u vremenu, i kad neke supstance potpuno nestane, kad nestane i lijek, i otrov i njihovi metaboliti, onda je meso, na primjer, zdravstveno ispravno za prodaju.

Dakle, kad koncentracija neke supstance bude ispod granice detekcije, onda se izračuna i karenca. Zato, karenca mora strogo da se poštuje. O svemu tome kad se kupuje treba misliti, pogotovo kad se kupuju proizvodi koji se proizvode na većim farmama, gdje se, recimo, odjednom tovi 1.000 svinja koje u hrani dobijaju potrebnu količinu antibiotika, hormona itd. Tamo gdje je zaštita organizovana, svi ti procesi su kontrolisani.