NAŠE LICE I  NALIČJE

Piše:Šćepan Aleksić

PAMETNE  NEZNALICE

Jedan prirodnjak iz Beograda špartao Hercegovinom uzduž i poprijeko, divio se njenim prirodnim ljepotama i razgovarao sa ljudima. Bježao je pri tom od ljudi iz vlasti i onih koji su nešto učeniji, a razgovarao sa običnim seoskim svijetom i siromašnim i manje školovanim radnicima. Sve su mogli da shvate, ali prirodnjakove tvrdnje da je Hercegovina prelijepa teško su prihvatali. Otkud lijepa kad je sva od kamena? Objašnjenja da je i kamen na svoj način lijep nisu prihvatali.

Divio se prirodnjak hercegovačkoj pameti, rječitosti i mudrosti. Divio i tvrdio da nigdje u svijetu običan i neškolovan svijet nije tako razborit i pun znanja. A tek što umiju da pričaju i slikovito i duhovito da se izražavaju.

Samo, nevolja je bila u tome što je naučnik uporno navodio na priču o malim stvarima, a Hercegovci htjeli da bistre visoku svjetsku politiku. On bi da se priča o bubama i travama, o pticama, vjetrovima i kiši, a oni - o Rusiji, Americi i Kini koja će uskoro da bude sila ovoga svijeta, ravna Amerikancima i Rusima, a možda i još jača. Zato Hercegovci nisu bili oduševljeni sa prirodnjakom.

- Nosi ga hiljadu đavola. Uzo da ispituje i zapisuje o bubama i travuljini, a kriza pritisla na sve strane i treći svjetski rat visi o koncu, govori naš običan svijet.

I nikada ne zaborave da kažu da nije trebalo ni da dolazi ovamo ako ga već ne interesuju glavne stvari.

Prirodnjak je bio pun razumijevanja za naše ljude i njihove navike i nastojanja da raspravljaju o svjetskoj politici i političarima i hvalio ih na sve strane. Priznavao im je da se zaista dobro razumiju u svjetske ekonomske i političke tokove i da su im jasni ciljevi Zapada i Istoka.

- Što je ovdje svijet načitan i pametan i što poznaje svjetsku problematiku, govorio je prirodnjak.

Ali muka je bila kada je prirodnjak od naših ljudi htio da sazna nešto i o zanovijeti i drugim rijetkim biljnim vrstama ovoga kraja. Za njih je to bio samo grm kao i sve ostalo grmlje. Uzalud ih je nagovarao da  mu kazuju o tome kad zanovijet cvjeta, kakav je med sa nje, kad najviše vole da brste njeno lišće ovce i koze...

Prirodnjak se još više iznenadio kada je naše seljake počeo da ispituje o vremenu sjetve pšenice, ječma, raži i zobi u ovim krajevima. Nisu znali ni kako, na savremeni način, da se uzgoje paradajz, krompir, grah...

O savremenom uzgoju krava, ovaca i koza ili tovu junadi pojma nisu imali.

Prirodnjak je najprije mislio da oni ne žele da razgovaraju o malim stvarima, ali se na kraju uvjerio da zaista ne znaju.

- Što ovdje običan svijet malo zna o onome što mu je najpotrebnije, zaključio je pred polazak.