Početna

 

 

o novim pojavama iz novih izvora

 

“DOP” SVIMA DONOSI DOBIT

 

Oni koji u svemu vide ideološke podvale, teško da će shvatiti da Društveno Odgovorno Ponašanje obavezno ne mora biti još jedna podvala sa zapadne strane!

Dugo se, ali dosta anemično kod nas govorilo o moralnoj i duhovnoj oobnovi. Kakvi su ciljevi postignuti u duhovnoj obnovi, pokazuju brojna istraživanja religije i društva, međutim na moralnom planu nastavljena je davno započeta atrofija.

Otud, korporativni moral, ili društveno odgovorna proizvoda/ponašanje (DOP), o čemu je Glas pisao u prošlom broju,  u neku ruku ima ambiciju da se postavi i na duži rok parkira na isto ono mjesto na kome je dugo, i, pokazalo se, s visokom cijenom, boravio socijalistički moral u našoj autentičnoj kreaciji.

Pridružujući se Glasovom naporu da blagovremeno (redovno prije drugih, što se, čini mi se, malo zapaža) uhvati sve javne trendove koji idu za obnovom odnosno samoodržanjem društva, pokušavam dati svoj doprinos utvrđivanju tih novih pojava i procesa o kojima se dosta govori ali jako malo zna (kao i u drugim prilikama kad intelektualci vode debatu među sobom, ne testirajući svoje ideje na realističnijim i snažnijim izbornim spratovima).

 

Mnogi koji pišu o ovoj popularnoj temi pitaju se zašto danas, u ovakvim okolnostima, biti društveno odgovoran kad se većina ponaša drugačije, ili se takav utisak stiče svakodnevno (i uglavnom niko ga ne osporava).

Teoretičari DOP-a obično na tom pitanju morališu, ali ima i nekih, kao što je npr. Eleonora Dukovac, koja tvrdi da društveno odgovorno ponašanje donosi dobit. Naime, dobri, iskusni i vizionarski lideri u poslovnom sektoru (kakvih je, na žalost, kod nas malo) svjesni su da težnja za pukim zgrtanjem dobiti donosi kratkoročan uspjeh. Kako na tržištu nekako treba opstati, aktivno postavljena  društvena odgovornost donosi svakoj firmi veći ugled, a dalje ide sve samo po sebi: veći ugled stvara bolji imix, a bolji imix donosi veći profit.

DOP, da posjetim ili obavjestim, podiže cijenu dionica. Otud je DOP u ovom trenutku zajednička ideologija svih društvenih slojeva, pa i onih najbogatijih. Biti korporativno human, biti socijalno osjetljiv, što u našim uslovima znači finansirati i ono što ne moraš, znači biti u trendu, i to s izgledima da na tom rezonu profitiraš mimo očekivanja.

Naime, u državama Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike (Dukovac), društveno odgovorno poslovanje postaje imperativ. Tako, BT Mobajl u Velikoj Britaniji procjenjuje da aktivnosti društveno odgovornog poslovanja doprinose s 25 posto ugledu poduzeća i zadovoljstvu potrošača! Danas, javno mnjenje može da se mjeri i kvantifikuje veoma precizno, i sve firme kojima je do ugleda tačno znaju šta sa favorizovanjem DOP-a dobijaju. Naravno, i sam menaxment, bez velikih analiza, lako može da dokuči koliko društvena reputacija preduzeća utiče na vrijednost dionica.

Otud, svi oni koji su bliže Evropi, danas mnogo govore o dop-u. Najsnažnije i najuglednije, ali i kompanije za koje ste jedva i čuli, u javnost iznose svoje DOP-strategije. Tako rade i brojne opštine, u DOP projektima oni ostvaruju jedan novi, znatno prisniji kontakt sa građaninom. Nije tajna ni među političarima, oni koji se iskažu u dopovskim projektima imaju više šanse da dobiju i globalno povjerenje, ali i povjerenje u lokalnoj zajednici.

Zato, primjetićete, u novim kulturnim projektima sve je manje onih starih imena (firme-giganti, državna preduzeća i sl.), a sve više novih firmi koje vode nepoštedan tržišni rat sa konkurencijom, i do profita ne dolaze nimalo lako.

Jasno, na tom planu, ističe se i opština, koja, iako sa suženim odgovornostima, ne samo da podržava nego i stvara novi buxetski okvir za dopovske projekte, a i na srodnim ili paralelnim razinama provocira ili stimuliše dopovske mehanizme, od kojih su neki, kao onaj kulturni u trebinjskom slučaju, orijentisani i na ekonomski razvoj (kultura kao osnovni elemenat turističke ponude, kao što je slučaj u primorskim gradovima, posebno u susjednom Dubrovniku).

Da sve ipak nije post-socijalistička fikcija, dokazujemo i uvođenjem novih parametara i kriterijuma vrednovanja vrijednosnih papira koji se izražavaju društvenim indeksima kao što je, na primjer, Domini 400 društveni indeks (Domini 400 Social Indeks - DSI). Uz globalni indeks vrijednosti dionica Donj Jones uvodi Indeks održivosti (Donj Jones Sustainability World Index). Na taj način, direktno, društveno odgovorno ponašanje utiče i na berzanski status i aktuelnu poziciju kompanije.

Neko može reći da su berzu osvojili boljševici, da u svjetski poredak ulazi novi socijalizam na mala vrata, međutim, bilo kako bilo, stvari tako stoje i nije bitno kako ih neko naziva ili kakva značenja hoće da im nakalemi.

 

Poslovna strategija svake firme koja ima jasne ciljeve prosto mora  uključivati načine postizanja ekonomske, ekološke i društvene odgovornosti. Uz to, obavezna su stalna ulaganja u inovacije te briga o interesu zaposlenih kao i svih onih koji su u partnerskim odnosima sa firmom koja ovako projektuje svoj DOP-sistem.

Naravno, u našim uslovima u razvoju DOP ideologije trenutno možda ako ne važniju, a onda nekako pretežniju i glasniju ulogu imaju pripadnici raznih društava, građanskih inicijativa, nevladinih organizacija, itd.

Praktično, da pojednostavimo stvari do nivoa koji se ovdje lakše shvata: nekada, gotovo sve trebinjske firme podržavale su KUD Vaso Miskin Crni zato što je tako htio Komitet, a danas, neke druge firme podržavaju i sve će više podržavati neka druga društva koja su odnedavno na sceni jer u tome nalaze ne samo svoj račun, nego i svoj dugoročni sporazum (katkad i pakt o nenapdanju) sa lokalnom zajednicom.

 

Zašto to saopštavamo sa ovako-nedvosmislenom izvjesnošću?

Zato što je više nego sigurno da će svako ko želi da se pozicionira na lokalnom ili na regionalnom tržištu, ako bude trčao samo za parama, ako ne bude, u najmanju ruku, na vidan i nedvosmislen način vodio računa o o socijalnom i ekološkom okruženju, biti kažnjen time što će izgubiti i povjerenje konzumenata i razumijevanje partnera. To se i sada događa, samo je pitanje, pošto smo ophrvani brojnim egzistencijalnim problemima, koliko nam dopire do svijesti.

 

U prošlom broju naveden je primjer direktora neke bankarske filijale koji u Trebinju nema prava da izdvoji ni jedne marke za DOP funkcije. To je u neku ruku dokaz da filozofija DOP-a kasni na lokalnom nivou, dokaz da birokratija nije povezala osnovne pojmove i da se loše snalazi u ovom vremenu.

I danas, dakle, još je mnogo onih koji razmišljaju na stari način, onih za koje su sve promjene bolne (makar bile i u njihovu korist), međutim, treba očekivati da ćemo uskoro imati sasvim drugačiju situaciju i da će oni koji pružaju otpor uskoro postati novi DOP-aktivisti (možda i filozofi).

Da se vratimo stvarnosti i tzv. živom primjeru... Da ne idemo dalje, sve one banke koje budu percipirane kao mašine sa usisavanje novca, biće nepoštedno kažnjene jer će ljudi sa njima izgubiti svaki humani kontakt a time i razlog da se ponovo svrati na staru adresu i stane pred prazan šalter.

 

Naravno, DOP je tema za razmišljanje i u monopolskim krugovima, jer odsustvo dop-projekata u najmoćnijim sistemima (elektroprivreda, naftna industrija, telekomunikacije) pojačaće opstruktivnu atmosferu koja postoji odranije, a time i generisati pritisak na Vladu da se tržišta sa jakim monopolima olabave i dublje liberalizuju.

Tada, naravno, o DOP-u razgovaraće ljudi sa novim rezonima, ljudi koji će znati da padaju i drugima prepuštaju svoje fotelje svaki put kad vrijednost dionica krene nadole...

Naravno, DOP danas nije samo moda nego i širok pokret koji je prisutan u cijelom svijetu i odvija se pod nazivom Global Compact/ Svjetski sporazum, čija načela kod nas, i na prvi pogled, mogu da popune prazninu koja već godinama prijeteći zjapi...

DOP, na svoj način, bez imalo taktiziranja, podržava i Svjetska banka. Ta činjenica, nadam se, ohladiće i najusijanije glave i razoružati najratobornije branioce nacionalne samobitnosti pred olujnim talasima novog imperijalizma.

 

Naravno, mnogi u svemu osjete prejak smrad finansijske oligarhije, ali, ma kako bilo, ovi procesi prekrivaju planetu. Oni koji im dugo budu mjerkali ideološke zube, izgubiće puno vremena u sustizanju onog što im u ovom trenutku nije puno odmaklo...

T. K.


dop u delta holdingu

Čuveni Miškovićev Delta Holding, korporacija za koju se kaže da je pola Srbije, svoj DOP projekat iznosi javno. Dela uvjerava građane da ukupnom etikom svog poslovanja ostvaruje poziciju poštovanog člana društvene zajednice kojoj pripada.

Društveno odgovorno ponašanje Delta Holding usvojio je kao poslovni princip koji ostvaruje u četiri segmenta:1. Kvalitet usluga i prozivoda, 2. životna sredina, 3. Briga o zaposlenima, 4. Odnosi sa društvenom zajednicom.

Članice Delta Holdinga u svom poslovanju obezbjeđuju proizvode i usluge najvišeg kvaliteta stvarajući podsticajne mogućnosti za kupce, dobaljvače i zajednicu. O kvalitetu poslovanja i usmjerenosti ka potrošaču govore ispunjeni ISO i HACCAP standardi u oblasti proizvodnje, distribucije i maloprodaje. Dobijanjem ovih sertifikata maloprodajni lanac Delta Maksi Grupe potvrdio je da svojim potrošačima nudi proizvode koji su zdravstveno ispravni i čiji je kvalitet konstantan.

Poslovanje Delta Holdinga podrazumijeva izraženu brigu o životnoj sredini u oblastima proizvodnih procesa i pružanja usluga.

Fabrika Yuhor u sastavu Delta Holdinga jedina je fabrika za preradu mesa u Srbiji koja je instalirala filtere za prečišćavanje otpadnih voda.Maksi objekti projektovani su tako da ispunjavaju sve uslove o zaštiti okoline, zdravlja i sigurnosti. Sve članice Delta Holdinga upotrebljeni papir, karton i plastiku organizovano predaju na recikliranje. Delta Holding podstiče zaposlene da ostvaruju vrhunske rezultate. Zaposleni su upoznati sa jasno definisanim etičkim i kodeksom ponašanja, regulativom evaluacije, edukacije i napredovanja u kompaniji.

Delta Holding primenjuje sve mjere zaštite na radu. Primjera radi, tokom izgradnje velikog objekta Delta City u Beogradu nije bilo nijedne povrede na radu.