OSVRT
 

HERCEGOVINA U CEFTA OKRUŽENJU

Hercegovina na specifičan način funkcioniše u CEFTA-a (Central Europe Free Trade Agreement) okruženju.

Riječ je o poznatom multilateralnom sporazumu o slobodnoj trgovini na području zemalja zapadnog Balkana kome je priključena i Moldavija.

Kako je poznato, tim ugovorom ukinute su carine na promet industrijskih proizvoda, s namjerom da se liberalizyje i promet najvećeg dijela poljoprivrednih proizvoda. I ovo drugo treba da se desi uskoro tako da s velikom nadom očekujemo sasvim nove prizore na granici sa Crnom Gorom, pa i Hrvatskom (ako se za ekonomsku djelatnost deblokira granični prelaz Ivanica u doglednom periodu).

Ovdje neću da pišem o globalnim CEFTA nesporazumima, niti o specifičnostima na granici sa Crnom Gorom (problem taksi kojih nema u CEFTA-sporazumu, kao što je ona na graničnom prelazu prema Herceg Novom na koju reaguju naši brojni sugrađani), nego o problemima koji izgledaju podjednako, ma sa koje strane se posmatrali.

Ipak, napominjem, u CEFTA ugovoru sve zemlje potpisnice dužne su da uklone necarinske barijere u međusobnoj trgovini. Da li su necarinske barijere lokalne putne taske, druga je priča. Onaj koji misli da jesu ima, naravno, mnogo dokaza da je to baš tako, kao i onaj koji misli da se CEFTA nije spustila do takvih finesa na lokalnom nivou.

Interesantno je a možda i značajno da se i na crnogorskoj strani razmišlja o necarinskim barijerama (Glasnik PKCG).

Nezadovoljstvo je utemeljeno na onom što je poznato svakom ko pokušava da razvije prekogranični biznis, ali mnogi, kada govore o barijerama, utemeljenje za svoje sudove nalaze i u istraživanjima koje su obavile ekipe istraživača u okviru Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope.

U tim istraživanjima, vjerovali ili ne, spominje se ni manje ni više, nego stotinu raznih vrsta barijera.

Šta predstavlja tu necarinsku barijeru? Glasnik PK CG u taj pojam slaže sve oblike kontrolisanja uvoza i izvoza, osim carina.

Glavna karakteristika tih barijera je da su netransparentne, da se teško otkrivaju, a efekat im je često razorniji od visokih carinskih stopa, jer uvode se uglavnom kao pokušaj da se koriguju posljedice koje su nastale smanjenjem carina.

Prema pomenutim izvorima, najčešće necarinske barijere u regionu su:

- komplikovane procedure na graničcnim prelazima, obimna administracija i neusklađenost rada carine i inspekcijskih službi (sanitarnih, veterinarskih, za radiologiju)

- nedostatak međunarodnopriznatih   akreditacionih   i sertifikacionih tijela i nedovoljnost ovlašćenih laboratorija i institucija. (Na primjer, uvjerenje o radiološkoj  ispravnosti izdaju samo četiri instituta u Srbiji.)

- nepriznavanje sertifikata  o kvalitetu. Još uvijek nisu doneseni sporazumi o međusobnom   priznavanju   ovih dokumenata između zemalja u regionu, pa ovu vrstu kontrole obavlja svaka zemlja za sebe. Svaka pošiljka robe se ispituje (uzorkuje) dva puta, sa obje strane granice.

- problem neusklađenosti domaćih standarda i tehničke regulative sa međunarodnim standardima

- nedostatak adekvatne  saobraćajne i druge infrastrukture

- dosta komplikovan vizni režim

- korupcija i krijumčarenje.

Prije dvije godine na stalnom forumu privrednih komora CEFTA zemalja dogovoreno je da se formiraju posebne radne grupe za necarinske prepreke i tehničke propise. Zadatak tih grupa bio bi da se razmijene informacija o necarinskim barijerama, kako bi se što prije otklonile. (Nemamo informaciju da je naša strana kao necarinsku barijeru kandidovala putne takse na putu prema Herceg novom?!)

Do sada, kako se ističe u Glasniku PK CG utvrđeno je da međusobno nepriznavanje sertifikata koji prate robu u prometu u regionu (sanitarni, fitosanitarni, veterinarski i sertifikati za industrijske proizvode koji podliježu primjeni nacionalnih propisa), predstavlja najozbiljniji problem za privredu.

Već su povučeni neki konkretni potezi u tom pravcu, ali do brzih rješenja teško da će doći, iako, svi ističu da otklanjanje necarisnkih barijera donosi korist u raznim domenima. Kao najznačajniji ističu se:

- jačanje regionalne saradnje i ravnomjeran razvoj regiona,

- brže pristupanje EU

- dalja liberalizacija i olakšanje trgovine,

- povećanje stepena harmonizacije i transparentnosti propisa i procedura,

- privlačenje stranih direktnih investicija.

NARAVNO, da je neko glasno spomenuo i onaj stari pojam koji se zove malogranični promet, mi bi ga rado citirali i pozvali na studijsku posjetu Trebinju, Nikšiću, Dubrovniku,  i Herceg Novom da se vidi kako to na konkretnom primjeru funkcioniše.        T.K.