Intervju - Obrad Ninković, pčelar i predsjednik nekoliko pčelarskih udruženja...
pČelarstvo - hercegovaČka protekcija
 |
| Obrad Ninković |
Zasuti gomilom dnevnopolitičkog smeća i opterećeni "brigom" o tome šta MALI I VELIKI predsjednici misle kada govore to što govore, promiču nam za život važne stvari tako da činjenicu da pčelarstvo postaje naša najveća privredna šansa ignorišemo do bezobrazluka.
Naravno, uvijek je kriv neko drugi pa, shodno tom uvriježenom stavu, preuzimamo dio te krivice kada je u pitanju (ne)informisanje i nudimo vam podatak da na području naše opštine ima preko 500 pčelara.
Ako oni, u prosjeku, imaju do 15 pčelinjih društava i ako je, ove godine, prinos po jednom društvu bio osrednjih 10 kilograma meda te ako kilogram našeg meda košta 15 KM treba li vam dalje objašnjavati da je pčelarstvo biznis i to veoma realan i isplativ. A sve cifre su paušalne i služe samo ilustracije radi. Realne brojke su mnogo veće pa čak i u kontekstu loših pčelarskih sezona koje su, nadamo se, iza nas.
Kako bismo sagledali ovaj sektor iz više uglova, razgovarali smo sa Obradom Ninkovićem, pčelarom prije svega, a zatim i predsjednikom Udruženja pčelara Trebinja, predsjednikom Saveza udruženja pčelara istočne Hercegovine i predsjednikom Skupštine Saveza pčelara RS.
Gospodine Ninkoviću, kako se, ukratko, može ocijeniti ova godina kada je u pitanju količina sakupljenog meda?
- Na osnovu podataka kojima raspolažemo, ova godina se može okarakterisati kao nešto bolja u odnosu na prethodne dvije godine. Ipak, ako se uzme prosjek za Hercegovinu, koji se kreće oko 20 kilograma meda po pčelinjem društvu, ovogodišnja količina sakupljenog meda je daleko, daleko ispod tog prosjeka.
Naravno, ovo nisu precizni podacii i ja govorim na nivou mikrolokacija. Recimo, kada govorimo o kvalitetnom medobranju, tu onda moramo istaći vrijesak, ali u planinskim predjelima jer je na manjim nadmorskim visinama ove godine medobranje sa vrijeska bilo zanemarljivo.
Dalje, zanovet je, takođe, podbacila kada je u pitanju medobranje jer su prethodne godine bila veoma sušne i to se direktno odrazilo na cvjetanje ove medonosne biljke.
Sada imate situcaiju da je med, ove godine, uglavnom livadski ili, kako mi kažemo, sa hiljadu cvjetova i on nema onu intenzivnu i jaku boju na kakvu smo i navikli kada je u pitanju hercegovački med.
Dakle, pčelar koji je izvrcao u toku ove godine 10 kilograma meda po pčelinjem društvu je imao dobru godinu kada je u pitanju količina sakupljenog meda. Prema informacijama koje imamo situacija je ista u cijelom prekograničnom pojasu (crnogorsko i hrvatsko priobalje i zaleđe), dok je u Srbiji situacija izuzetno dobra prvenstveno zahvaljujući bagremu koji u tom području dominira kada je u pitanju medobranje.
Imamo informacije da su prinosi bagremovog meda kod nekih pčelara bili i do 50 kilograma po društvu. Slična situacija je bila i na sjeveru Bosne i pčelari iz tog regiona su mnogo bolje prošli od nas".
Vi ste predsjednik Udruženja pčelara Trebinja, predsjednik Saveza ydruženja pčelara Istočne Hercegovine i predsjednik Skupštine Saveza pčelara RS. Ima li "butmirskih" aktivnosti među pčelarima?
- Mislim da ovdje "ciljate" na aktivnosti vezane za donošenje Zakona o pčelarstvu i to je tema koja se već četiri godine spominje u pčelarskim krugovima. Ali, prije svega, da se osvrnemo na organizacionu strukturu udruženja koja okupljaju pčelare. U zadnjih četiri godine pčelari sa područja istočne Hercegovine su se organizovali i na dobrom su putu da ovu privrednu odnosno poljoprivrednu granu izjednače sa onima koje su uvijek bile ispred pčelarstva.
Ukoliko se zna da je pčelarstvo strateška grana za Hercegovinu, onda je jasno koliko je za nas važno donošenje ovog zakona. Kada je u pitanju pčelarstvo, istočna Hercegovina prednjači u smislu organizovanja pčelara i to u odnosu na osam ostalih regija u RS. Jedini imamo sudski registrovan Savez udruženja pčelara u koga su uključena opštinska udruženja pčelara (šest istočnohercegovačkih opština i Kalinovik). Redovno se sastajemo i usaglašavamo stavove po svim pitanjima.
Imamo Pčelarsku zadrugu "Žalfija" koja je u vlasništvu pčelara istočne Hercegovine i svih onih pčelara koji žele da se udruže u tu Zadrugu. Uspjesi ove zadruge su prepoznati ne samo u Hercegovini i RS, nego i mnogo šire i mi danas imamo kontakte, opet zahvaljujući ovoj zadruzi, sa nekim evropskim preduzećima koja žele da vide naš med na njihovim tržištima.
Dakle, i pored svega ovoga, Zakon o pčelarstvu još uvijek nije usvojen prvenstveno "zahvaljujući" jakom stočarskom lobiju koji nema interes da se ovaj zakon izdvoji kao poseban jer se, do sada, pčelarstvo regulisalo kroz Zakon o stočarstvu.
Zbog toga se i blokirala svaka pomisao da se Zakon o pčelarstvu uputi u proceduru iako bi se donošenjem ovog zakona mnoge stvari u pčelarstvu uredile.
Ovdje, prije svega, mislim na proizvodnju meda, uzgoj pčela, bolesti i njihovo liječenje, seljenje pčela, katastar paša i mnogo toga što do sada nije regulisano i uređeno niti se može urediti bez usvajanja ovog zakona. Na nekoliko zadnjih sastanaka Saveza pčelara RS postalo je i više nego očigledno da pojedine regije iz RS nisu za donošenje ovog Zakona iako je, na zahtjev Upravnog odbora Saveza pčelara RS, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi RS pokrenulo raspravu oko ovog Zakona. To znači da su sami pčelari željeli ovaj Zakon.
Međutim, kada je počela rasprava o nacrtu tog Zakona, pojedine regije su htjele da se taj zakon povuče iz procedure iz prostog razloga što su neki pčelari bili izlobirani od strane onih koji ne žele da se taj zakon donese. Dakle, ti ljudi žele da stanje u pčelarskom sektoru ostane kakvo jeste odnosno neuređeno kako bi isključivo pojedinci ostvarivali profit od otkupa meda, prodaje meda mimo svih standarda koje traži EU, prodaje matica, pčelinjih zajednica i svega ostalog. Kao što to obično biva pojedinačni interes je predstavljen kao opšti interes pčelara.
Nakon par sastanaka uspjeli smo da objasnimo pojedincima šta je suština ovog Zakona, šta on donosi te da ih približimo konstruktivnom djelovanju u smislu davanja konkretnih prijedloga kako bi se postojeći nacrt ovog Zakona poboljšao i unaprijedio.
Dakle, ovaj Zakon je ušao u proceduru i on bi trebao da se nađe na dnevnom redu jednog od narednih zasjedanja Narodne Skupštine RS nakon čega slijedi, nadamo se, njegovo usvajanje i sprovođenje na terenu.
Žalosno je to što smo imali ova usporavanja od strane ljudi koji ne razumiju činjenicu da ako, na primjer, meni neko omogući da jeftino dobijem neku opremu, ali od mene traži da ne podržim ovaj Zakon, ja imam samo kratkoročnu korist od svega toga, a dugoročno sam gubitnik kao i svi pčelari jer nema Zakona i oblast nije uređena.
Ali, sada mislim da je to stvar prošlosti i isto kao i uvoz nekvalitetnog meda, matica i svega ostalog što je donosilo dobit malom broju ljudi, a štetu ne samo pčelarima, nego i ekonomiji RS. Ovdje hoću da istaknem da su pčelari istočne Hercegovine sve vrijeme djelovali veoma konstruktivno i sa svojim prijedlozima na nacrt ovog Zakona doprinijeli njegovom kvalitetu u završnici.
Da li se usvajanjem ovog zakona automatski ispunjavaju svi uslovi koje nam daje EU kada je u pitanju izvoz našeg meda u Evropu?
- Ne, na žalost ne! Ali ovaj Zakon je jedan od preduslova. EU traži monitoring plan na rezidue čije nepostojanje je vratilo naš med sa slovenačke granice prilikom pokušaja izvoza za Norvešku.
Dakle, moja je procjena da će usvajanje ovog Zakon ubrzati donošenje ovog plana. Takođe, ovaj zakon predviđa i izradu katastra paša, odnosno pravljenja baze podataka o svim pčelarima u RS, o mikrolokalitetima stacionarnih pčelinjaka i flore koja raste na tim mikrolokalitetima, a koja je bitna za medobranje, tako da će se moći jasno utvrditi na koji lokalitet i sa koliko društava se može izvrštiti selidba pčela.
Ovaj Zakon predviđa i evidenciju svih pčelinjaka na području RS. To znači da pčelar ne mora biti član nekog od pčelarskih udruženja, ali mora biti u ovoj evidineciji. Ovo govorim zato što velikim pčelarima problem prave mali pčelari jer oni ne vode računa o svojim pčelinjacima kao veliki pčelari.
Oni imaju par košnica i ne provode sve one mjere zaštite kao veliki pčelari i tu nastaje problem jer se eventualne zaraze iz tih malih pčelinjaka prenose u velike i zato i oni moraju biti u toj evidenciji kako bi svima nama pčelarenje bilo jednostavnije. Usvajanje ovog zakona će nam, u budućnosti, pomoći da zaštitimo i naše interese kada uđemo u EU jer će postojanjem spomenutog katastra biti regulisano i pitanje ko i sa koliko društava može seliti svoje pčele iz neke druge države na naše područje. Dakle, ovim ćemo štititi i interese i velikog i malog domaćeg pčelara.
Kakvi su odnosi sa pčelarima u Federaciji BiH, da li zajedno kreirate neke strategije prema trećim stranama?
- Prošle godine vođeni su pregovori Saveza udruženja pčelara RS i Federacije BiH sa ciljem formiranja krovne BiH organizacije koja bi sve nas predstavljala u APIMONDIJI.
Prije nego što objasnim šta se dalje dešavalo, samo da napomenem da je APIMONDIJA svjetska organizacija pčelara koja održava kongres svake druge godine sa ciljem unapređenja pčelarstva u svijetu. Ovo je ukratko, a oni koje zaista zanima šta je APIMONDIJA mogu da posjete neke od brojnih internet stranica gdje na više jezika, naravno i na našem, mogu dobiti detaljnija objašnjenja.
Dakle, kao i sa svim što ima prefiks zajednički, ni ovdje nismo imali uspjeha jer se pčelari iz Federacije nisu mogli dogovoriti o zajedničkom nastupu tako da smo se mi odlučili da sami apliciramo na članstvo u APIMONDIJU. U septembru ove godine Savez udruženja pčelara RS postao je punopravni član Apimondije i to je potvrđeno na kongresu APIMONDIJE koji se održao od 15. do 20 septembra ove godine u Montpeljeu (Montpellier) u južnoj Francuskoj. Naše interese tamo je zastupao gospodin Radivoje Maksimović, potpredsjednik Saveza udruženja pčelara RS. Naravno da mi željno očekujemo i pozitivan dogovor naših kolega iz Federacije kako bismo, nakon toga, svi skupa bili u APIMONDIJI".
Možemo li da govorimo o proizvodnji meda kao o porodičnom biznisu koji može da podigne ekonomsku konkurentnost proizvođača meda?
- Apsolutno da! Međutim, da bi se to nešto ostvarilo, mora da se ispune i neki preduslovi. Tu prije svega mislim na volju da se bavite ovim poslom i, što je karaktaristično za pčelarenje, ne smijete biti alergični na ubod pčele.
Ako ste ispunili ova dva preduslova, stekli ste uslov da se bavite pčelarstvom. Dakle, ponavljam, imate uslove da budete pčelar. Činjenica da živimo u Hercegovini je posebna "protekcija i privilegija" kada je u pitanju ovaj posao zbog toga što ovdje raste i uspjeva oko 300 vrsta ljekovitog bilja, zbog toga što je Hercegovina još uvijek ekološki izuzetno čista i spada u najčistije regione u Evropi i ja se iskreno nadam da će tako i ostati. Dodajmo ovdje i činjenicu da naše pčele ubiraju nekatar sa 99% samoniklog bilja što znači da nema plantaža i samim tim mogućnosti da pčele "pokupe" i razne pesticide i herbicide.
To je problem sa kojim su suočeni svi pčelari Evrope, a mi smo njega pošteđeni. Uz ove prirodne prednosti koje definitivno imamo, mi smo prije par godina krenuli sa edukacijom i starih i mladih pčelara jer smatramo da pčelar ne može biti nobrazovan bar kada je u pitanju proizvodnja pčelarskih proizvoda i njihovo čuvanje.
Dakle, pomažemo svim pčelarima da na najbolji način iskoriste sve prirodne prednosti Hercegovine odnosno da početak svake sezone dočekaju sa zdravim i snažnim društvima, da uz minimalne greške, ostvare veće prihode.
Ovdje mora da se zna da je svaka greška u pčelarstvu skupa. I da se zna da definitivno nema pčelarenja na način na koji su to radili naši djedovi nego se pčelari na savremen način koji zadovoljava zahtjevnog evropskog kupca i potršača.
l Ako sam dobro shvatio svako ko bude želio da se počne baviti pčelarstvom imaće priliku da se dodatno obrazuje odnosno organizovano prekvalifikuje izbjegavajući samim tim one početničke skupe greške i "moljenje naokolo"?!
- Da, upravo je tako!
Ima li konkurencije odnosno da li postoji "prazan prostor" kada je proizvodnja meda u pitanju?
- Mi smo uradili anketu i bazu podataka i konstatovali smo da na području opštine Trebinje ima preko 500 pčelara. Međutim, vrlo interesantno je jedno pitanje iz naše ankete na koje su uglavnom odgovarali stariji pčelari odnosno oni koji pčelare 50-ak godina. Pitanje se odnosilo na procjenu koliko se pčelarenjem sakupi nektara u odnosu na ono što daje priroda u Hercegovini.
Mislite na "sirovinu"za proizvodnju meda?
- Da, baš na to. E sada gledajte ovo! Odgovor na to anketno pitanje je bio: Do 15% na godišnjem nivou. To znači da, uslovno govoreći, od tone nektara koga nam je priroda poklonila naše pčele sakupe od 100 do 150 kilograma, a ostalo propadne.
Zamislite da proizvedete tonu grožđa i od toga uberete 150 kilogarama, a ostalo bacite. Suludo zar ne?! Iz ovoga možete zaključiti da prostora ima za sve one koji se žele baviti pčelarstvom jer su naši potencijali jako veliki i malo iskorišteni što jasno govori da nema dovoljno pčelinjih društava kako bi se sakupio sav nektar sa samoniklog bilja jer biljka luči nektar samo jedno određeno vrijeme i, ako pčela tada ne dođe, propada i nektar.
Dobrom organizacijom i kvalitetno urađenim katastrom paša, mi maksimalno možemo iskoristiti naše kapacitete kada je u pitanju obilje nektara sa kojim raspolažemo.
Ovo pitanje se samo otvara ako znamo da se na sajmovima meda u regionu prvo proda hercegovački med, pa onda bosanski, crnogorski i ostali medovi. Dakle, koliko smo blizu ili daleko uspostavljanju brenda "Hercegovački med"?
- Mislim da smo na pola puta. Drugim riječima, sve ove aktivnosti kojih smo se dotakli u ovom razgovoru radili su pčelari organizovani ili kroz "Žalfiju" ili kroz Udruženje uz veliku pomoć lokalne zajednice i Vlade RS koja pčelarstvo kao granu privrede želi da podigne na veći nivo, da zaštiti pčelara i da im da podršku da povećaju kvalitetnu proizvodnju.
Naravno, načeli smo i temu brendiranja i započeli neke aktivnosti kako bismo zaštitili hercegovački med i doprinijeli tome da on što prije postane prepoznatljiv kvalitetan autohtoni proizvod Hercegovine.
Odavno je jasno da nije više upitan kvalitet našeg meda i mi imamo slučaj da se norveška Vlada maksimalno angažuje kako bi se naš med našao u toj nordijskog zemlji.
Dakle, kada kažem da smo na pola puta to znači da je pred nama još puno posla kako bi se zaokružio ovaj proces kao i to da smo na dobrom putu da to uspješno i završimo.
Mislim da je ovo prilika i da se spomene još jednom "Žalfija" i Centar za pčelarstvo koji bi uskoro trebao da se počne praviti u Petrovom Polju. Kada taj dugoročni projekat bude završen, pčelari će imati sve na jednom mjestu: od otkupa, prerade, pakovanja, laboratorije za med i vosak, odnosno sve ono što pčelarima u ovom trenutku nedostaje. Tek tada "Žalfija" će moći da garantuje za kvalitet i kontinuitet meda koga bude otkupljivala i to je ono što je potrebno svakom kupcu.
Da li se može zaključiti da je proizvodnja meda solidan biznis koji će, kada se završe sve ove aktivnosti, postati i veoma isplativ?
- Onog dana kada se završe svi ovi procesi, pčelaru će preostati samo da se što profesionalnije bavi svojim poslom i da preda taj svoj proizvod te, da na osnovu sklopljenog ugovora, dobije i materijalnu nadoknadu odnosno novac za med.
To će biti onog trenutka kada dobijemo mogućnost da med izvozimo na tržište EY, kada završimo Centar za pčelarstvo i kada izvršimo sve ono što smo pretpostavili nacrtom Zakona o pčelarstvu, odnosno kada uspostavimo katastar paša i brendiramo naš med njegovom zaštitom u odnosu na medove u okruženju i povećamo njegovu konkurentnost, a samim tim i cijenu.
Vremenski gledano očekujemo da se ovo desi u narednih tri godine ukoliko se nastavi saradnja sa organizacijama koje su do sada pomagale pčelarstvo u Hercegovini.
Da se razumijemo, sve ono što donosi novac nije hobi pa prema tome pčelarstvo je biznis koji se, već sam više puta rekao, voli ne samo zbog novca, nego zbog nekih drugih stvari.
Onima koji tek počinju sa pčelarenjem preporučujem da krenu sa pet do dest društava, da se obrate Udruženju ili ljudima koji imaju iskustva, da zaborave na fikciju da je dovoljno samo postaviti pčelu i zaraditi prvih 15 KM.
Moraju se permanentno edukovati počevši od osnovne edukacije pa do naprednih obuka. Tih će škola i dalje biti jer mi imamo viziju da permanentno edukujemo pčelare.
Znači, krenite malim koracima u svijet pčelarstva, nađite nekog iskusnijeg kome se možete obratiti za savjet i permanentno se obrazujte. Uspjeh neće izostati.
Slobodan Vulešević