NOVI IZBOR PJESAMA BRATA PAVLOVIĆA

neuhvatljiva pjesniČka rijeČ

Brato Pavlović, PTICE LETE KROZ MRAMOR, P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008 (povodom 80-godišnjice rođenja pjesnika)

Zbirka pjesama Brata Pavlovića Ptice lete kroz mramor predstavlja izbor iz pjesnikovog književnog djela od samih početaka, pa gotovo do kraja života. Naslov knjige i većine ciklusa su stihovi njegovih pjesama.

Pjesnik Brato Pavlović počeo je rano da piše i to u duhu Dučićeve i Šantićeve poezije. Takav je veći broj pjesama u ciklusu Rijeka i jablanovi.

U mom gradu na jugu Ima jablan.

Nekad je tih ko san

A nekad u noć dugu

Lišćem šumori

I nikad da se umori.”  

“Jablan”

Padajuć sa stijenja ko blistavi stub

Radobolja teče u veće Mostara

Na obali baš uz sami rub

“nakrivljena ćuti vodenica stara”.

“U Šantićevom Mostaru”

Kao i većina tadašnjih bosanskohercegovačkih pjesnika pisao je i ijekavski i ekavski. Za ijekavski je govorio da je snažniji, sadržajniji, a za ekavski da je smireniji, elegantniji. Dječija poezija pisana je ijekavski, dok je veći dio ostalih pjesama, a naročito ljubavnih, napisan ekavski.

U prvoj zbirci Sjećanja, objavljenoj 1950.godine, ima i pjesama napisanih u socrealističkom duhu. Takve su: Tri si me ljeta, majko, ispraćala, Pismo sestri, Dolazak francuske brigade i druge.

Rijeko...

Daj da pjevam o našim jurišima radnim

I o pjesmi rada,

0 brdu kog ruši mladosti rijeka.

Da pjevam u slavu titovskih brigada

I za crven barjak u vrhu usjeka!

        “Pjesma o rijeci”

Početkom pedesetih godina prošlog vijeka pjesnik odlazi na studije u Beograd. Bile su to burne godine studentskog života, pune zanosa i poleta, življenja u ratu neiživljenog, oduševljenja ruskim pjesnikom Sergejom Jesenjinom, književnih večeri po školama, domovima kulture, aulama fakulteta, recitovanja u Ruskom caru i drugim brojnim beogradskim kafanama. Bio je i nezaboravan recitator svoje poezije.

Na studijama se neposrednije sreo sa modernim evropskim pjesnicima i književnim pokretima i pravcima, što se osjetilo naročito od knjige Ravnica neba. Mada i ranije, ali otad se za Brata Pavlovića može reći da je među prvim bosanskohercegovačkim pjesnicima modernistima, najvećim dijelom ljubavne poezije, sa mnoštvom neočekivanih metafora, nevjerovatnih slika, poređenja i asocijacija.

Koliko vaših ravnica

Vodim kroz bistre i hladne kapljice

Dok oslonjeno na koplje

Gleda kiše vreme

“Crvena klupa u parku”

Između dva svjetska rata u Beogradu je bila vrlo aktivna grupa pisaca nadrealista: Akleksandar Vučo, Dušan Matić, Marko Ristić, Koča Popović, Oskar Davičo i drugi. Nastao u Francuskoj /A. Breton, G. Apoliner i dr./ nadrealizam je htio da revolucioniše umjetnost slikom svijeta u kome nema protivrječnosti između sna i jave.

Nadrealisti su težili ka spontanom, nadrealnom bilježenju podsvjesnih doživljaja i impresija /automatsko pisanje/, stvaranju apsurdnih slika nastalih kidanjem veze između mašte i stvarnosti, nepriznavanju bilo kakvih zakona logike, sintakse, pravopisa. U želji da radikalno revolucionišu umjetnost zamjenjivali su realno irealnim, javu snom, dok su fantastično i stvarno proizvoljno miješali.

Lijevo orijentisani, takvim svojim pisanjem i svojom “iščašenom” poetikom provocirali su i zbunjivali malograđane uvjerene da sve znaju i razumiju.

Govoreći o pjesnicima koje voli i o svojim pjesmama, Pavlović kaže: “Volim Majakovskog, Jesenjina, Bloka, Lorku, E. A. Poa, Vitmena... Ponekad i nadrealizma ima, ali tek kolika je sjenka predmeta u danu kad je najmanja”.

Ta “sjenka nadrealizma” rano prerasta u dominantnu odliku njegove poezije. Kod Brata Pavlovića ima sve više nadrealističkih pjesama i stihova, slika kojih nema u stvarnosti, obilje podsvjesnih doživljaja, nepriznavanje bilo kakvih zakona pravopisa i logike /”diktat riječi bez kontrole misli “/.

Takav je i naslov ove zbirke Ptice lete kroz mramor i ciklusi: Labud dune jezero, Nasukani na list lirike, Vitki topot svetlosti i drugi, a i naslovi mnogih pjesama: Na balkonu tek iseljenog jutra, Nepomerena zagonetka, Internirano lišće lustera, Nejasna vitka reč, Rajsnegla na oglasnoj tabli muzičke škole i dr.

Elemente nadrealizma u pjesmama Brata Pavlovića prvi je uočio književnik i pjesnik Josip Osti: “Pavlovićev pjesnički postupak mogao bi biti, uglavnom, nazvan nadrealističkim, ali ne radi se o podređenosti nadrealističkoj doktrini... nego o prirođenom mu načinu prizivanja uspomena.”

Svetiljka Plavog oka Uska Uspravlje

na flauta

Biser kraljičin Pred ogledalom Na

noći jedne ivici

Pred oblakom Nad visokom ulicom

duhovi auta

A na srebrnu senku vodoskoka

Naslonjen bicikl

“Plava svetiljka”

Ruski pjesnik i idol nekoliko poslijeratnih generacija Sergej Jesenjin, autor čuvene pjesme “Doviđenja druže, doviđenja” napisane sopstvenom krvlju, imao je uticaja i na život i na poeziju Brata Pavlovića, a posebno na mjesto i ulogu pjesničke slike.

U Americi se početkom prošlog vijeka pojavio novi umjetnički pokret zvani imažinizam, koji je u središte umjetnosti stavio umjetničku sliku. U Rusiji je jedan broj ruskih pjesnika, među njima i Jesenjin, prihvatio taj umjetnički pravac, te izdao manifest ruskih imažinista u kome se kaže: “Jedini materijal poezije jeste slika, riječ kao takva. Riječ je samocilj... Svaki sadržaj u umjetničkom djeluje isto tako glup kao i nalijepljeni komadići novina na umjetničkoj slici”.

Kao jedan od istaknutih ruskih imažinista Jesenjin pjeva:

Mjesec rogom po oblačju bode

U plavilu kupa žuti list

Dal će mjesec već prestati samo

lokati na nebu oblake

“Kobilji brodovi”

Brato Pavlović:

U kamenu Uvučen Teše Tačku ćuk

 “Goli mlin”

Drumovi su prvi u skitnice odlutali

Samo ih zaboravljaju zvonici i

mornari.

“Ponovo pred cestom”

Savremeni književnik Miljenko Jergović o tom i Bratu Pavloviću kaže: “Pjesničke slike kreću se od uobličenih “uobičajenosti” do čudesnih konstrukcija koje i kada se izdvoje iz pjesme mogu stajati kao lirska cjelina:

Na novčanici zamišlja prolaznik

Utisnut tihi manastir.

Gotovo sve pjesme iz ove knjige svrstavaju se u red onih djela ljudske duhovnosti koja nas vrate već zaboravljenim... objašnjenjima prirode umjetničkog djela božanskim nadahnućem.”

Zbog svoje usamljene pojave, automatskog pisanja nadrealista i moderne poetike Brato Pavlović je kao priznat pjesnik tek nakon smrti uvršten u “Antologiju poslijeratne bosanskohercegovačke poezije”, koju je priredio pjesnik Ivan Kordić.

Tražiti uzore i uticaje na poeziju Brata Pavlovića nije ni jednostavno ni lako, a možda ni potrebno, jer su njegove pjesme, pisane samo njemu svojstvenim pjesničkim iskazom, originalne i izvorne, bez sjenke podražavanja.

Mi nailazimo sneni Do pola hitrog

neba

Od pola neba Pa: dalje Gitaru dečak

nađe

I zakasnismo na bal zagonetke Traje

priredba

Dok pod balkonom sidro i srebro

Spuštaju lađe

“Vijugavo staklo biblioteke”

Jedno je izvjesno - Brato Pavlović je samosvojan, originalan, autentičan pjesnik. Wegova nenametljiva, neuhvatljiva, nestvarna poezija, više iluzija nego stvarnost, više asocijacija nego zbilja kao da je odnekud doletjela, spustila se na meko tlo zavičaja i tu ostala da traje.

Brato Pavlović je, besumnje, pjesnik modernista, bosanskohercegovački nadrealista, bez preteče i nasljednika u našoj književnosti.

Vera PAVLOVIĆ

 (Predgovor za knjigu, naslovi - redakcija G.T.)