U SUSRET 15. GODIŠNJICI VISOKOG OBRAZOVANJA U TREBINJU

Visoko obrazovanje u Trebinju uskoro će proslaviti svoj skromni jubilej - deceniju i po postojanja. Kao što to biva sa svakim sličnim poduhvatom - nastale, ne na bazi objektivnih kadrovskih i infrastukturnih preduslova, već "na mišićima" sirovog entuzijazma -  ustanove visokog obrazovanja u Trebinju stasavale su zahvaljujući uvoznom nastavnom kadru - iz najbližeg Univerziteta Crne Gore, te u iznajmljenim improvizovanim prostorima, koji su pružali tek infrastrukturni minimum.  Generacije su se školovale, stvarali se uslovi za kvalitetniji rad, obrazovao se sopstveni nastavni kadar, osnivali novi studijski programi. Nakon uspješno prebrođenih porođajnih muka i dječijih bolesti odrastanja, trebinjsko visoko obrazovanje sačekali su drugi izazovi - potreba da se uhvati korak sa savremenim standardima nastavne prakse, te osiguranje i unapređenje kvaliteta  rada, koji bi otvorili vrata jedinstvenog evropskog prostora obrazovanja.

Najstarije među ovim ustanovama, na koje se i odnosi pomenuti jubilej - Fakultet za proizvodnju i menadžment i Akademija likovnih umjetnosti, koji rade u okviru Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u ovom periodu obrazovale su preko dvije stotine studenata. Broj visokoškolaca koji su diplome stekli u Trebinju u narednim godinama biće značajno veći, kada stasaju prve akademske generacije na, mlađoj od ove dvije, Visokoj školi za turizam i hotelijerstvo, za koju - sudeći po tri do sada upisane generacije - vlada najveće interesovanje.

Iako dosezanje željenog kvaliteta rada i u budućnosti obavezuje na neprestan i veliki trud, u jednom  se svi slažu - dodjelom objekata bivše kasarne univerzitetskom kampusu za visoko školstvo u Trebinju počinje novo, mnogo uspješnije, razdoblje...

PROF. DR RADE IVANKOVIĆ, DEKAN FAKULTETA ZA PROIZVODNJU I MENADŽMENT
 

ZNANJEM - U SUSRET PROBLEMIMA

Petnaest godina postojanja Fakulteta za proizvodnju i menadžment, kao i kod svake visokoškolske ustanove koja se u poratnom vremenu stvarala "sa ledine", obilježeno je neprestanim naporima da se obezbijede nedostajući uslovi za normalno funkcionisanje i razvoj. Za ovaj period FPM je obrazovao preko stotinu inženjera. Uz to, radilo se na unapređenju kvaliteta nastave i poboljšanju uslova rada, stvarao se sopstveni nastavni kadar, osnovale postdiplomske studije na kojima je do sada zvanje steklo devet magistara i dva doktora nauka, te pristupilo procesu bolonjske reforme. Posljednje tri generacije FPM-a obrazuju se prema studijskom programu usklađenom principima Bolonjske deklaracije.

Pored postojećeg studijskog programa - proizvodnja i menadžment, pokrenute su i aktivnosti na osnivanju drugog studijskog usmjerenja - energetika i procesne tehnike, koji zbog nedostatka nastavnog kadra za ove oblasti još uvijek od Ministarstva prosvjete i kulture RS nije dobio potrebnu licencu za rad.

Obezbjeđivanje nastavničkog i saradničkog kadra i u proteklih deceniju i po bio je veliki izazov na koji se morao nalaziti adekvatan odgovor.

- Kod nas na Fakultetu za proizvodnju i menadžment stvara se kadar. Kadar zaista nije lako stvoriti. Moram da kažem da se ovaj fakultet održao na jednom dobrom, zadovoljavajućem nivou zahvaljujući profesorima sa Univerziteta iz Crne Gore. Sve su to redovni profesori sa visokim rangom, a jedan je i član Akademije nauka. Svjesni šta za jednu ovakvu ustanovu znači kvalitetan kadar, mi smo angažovali i profesora iz Štutgarda, od koga svi možemo dosta da naučimo, i profesori, i asistenti, a naročito studenti. To je profesor internacionalnog ranga. I samo sa takvim, jakim, kvalitetnim i obrazovanim kadrom možemo da održimo postojeći nivo, ali i da ga nadograđujemo. Na ovom fakultetu, uvažavajući bolonjski proces, potrebno je povećati rad i profesora i asistenata i studenata minimalno za 50 odsto. Znači, obavezna je prisutnost i profesora, a naročito asistenata na fakultetu. Bez toga nema ni kvalitetne nastave. Ako nema praćenja problema, ne možemo ići ni problemu u susret. Globalizacija svjetskog tržišta zahtijeva permanentno, svakodnevno, aktivno učenje. Mada, takav pristup kod nas dugo je zanemarivan, kaže prof. dr Rade Ivanković, dekan FPM-a.

Kvalitet studijskog programa FPM-a najbolje potvrđuje svršeni akademski kadar, koji danas sa mnogo uspjeha primjenjuje stečena stručna znanja u preduzećima, ustanovama i institucijama gdje su našli zaposlenje, kaže prof. Ivanković. Najmanje ih, dodaje, ima tamo za šta  su se i školovali - u proizvodnji, ali to je stoga što je i proizvodnje u našoj privredi najmanje. U okolnostima kada rad i entuzijazam moraju da nadoknade nedostatak tradicijom stečenog renomea i suzbiju predrasude prema školama iz male sredine, teško da ima bolje motivacije za rad nego kada potvrda kvaliteta dolazi otamo gdje se kvalitet bilo kakvog našeg proizvoda rijetko ocjenjuje pozitivno.   

 - Cijeneći situaciju u kojoj se nalazimo, da nam odlazi kadar, dobili smo određenu satisfakciju kada je jedan prosječan student sa ovoga fakulteta nostrifikovao diplomu u sred Sjedinjenih Američkih Država, u Njujorku. Znači, naš studijski program je dobro postavljen. Uvjeren sam da će se školovati na ovom fakultetu kadar koji će moći da se suočava sa problemima sa kojima se susreće ne samo grad Trebinje, nego i Republika Srpska. Problemi zaista postoje, međutim, ukoliko ne obrazujemo ljude koji će ići u susret problemima, a ne čekati da se problemi pojave - bavićemo se posljedicama. Visoko su postavljeni ciljevi. Ja znam gdje treba da bude ovaj fakultet. Međutim, još uvijek pravih uslova za to nema.

A problem preduslova priča je o 15 godina podstanarenja u neadekvatnom prostoru Doma kulture. Dodijeljeni novi objekat u krugu nekadašnje kasarne još nije adaptiran za useljenje, i izvjesno je da će Fakultet za proizvodnju i menadžment biti posljednja visokoškolska ustanova u Trebinju koja će prinudno poratno rješenje smještaja zamijeniti boljim i uslovnijim. 

 - Prostor u kome još radimo je neadekvatan. Znanja koja pružamo izuzetna su u odnosu na prostor sa kojim raspolažemo. Jer, ovdje nema ni čitaonice za studente. I kadar se teško stvara ako nemate adekvatnog prostora za rad. Međutim, mi od prošle godine redovno održavamo nastavu od 8 do 14 časova, tako da studentima ostaje poslijepodne dosta vremena za usavršavanje, izučavanje, korištenje interneta na fakultetu. Imamo dobro opremljenu salu sa najsavremenijim računarima, a taj informatički segmet pokriven je i izuzetnim kadrom. Što se tiče novog objekta, za završetak adaptacije  potrebno nam je još oko 500 hiljada maraka. To je mali iznos u odnosu na značaj kakav ima ova ustanova. Dodao bih i da smo aplicirali na austrijski kredit preko Univerziteta za nabavku opreme. Namjeravamo da u novom objektu, pokraj amfiteatra, instališemo jednu laboratoriju svjetskoga nivoa, koja će služiti za potrebe praktične nastave i naučno istraživačkog rada. Jer, pravog fakulteta nema bez naučno istraživačkog rada.

OBRAZOVANJE I SAVREMENI USLOVI PRIVREĐIVANJA

Prilagođavanje zahtjevima tržišnog privređivanja u našoj sredini još uvijek ide sporim i teškim koracima, uz poslovični nedostatak svijesti i hronične nesporazume. Prof. Ivanković kaže da se stručna znanja koja pruža ovaj fakultet oslaljaju na standarde savremenog poslovanja, što uspješnim rezultatima po zaposlenju dokazuje i svršeni kadar sa ove ustanove. 

-         Za uspješno poslovanje preduzeća potrebno je integralno djelovanje menadžer tima, dakle, svih njegovih pet funkcija - marketinga, proizvodnje, istraživanja i razvoja, finansija i upravljanja ljudskim resursima. Ukoliko nemamo adekvatno razvijen ovaj posljednji segment, koji se tiče ljudskih resursa, nemamo ništa ni od  drugih, naprijed naznačenih, funkcija. Ljudski resurs koji proizvodi ovaj fakultet najpribližniji je privredi. Šteta je što su mnoga preduzeća propala, a propala su zbog neadekvatnog marketinga, jer se nijedan kupac ne može dva puta prevariti. Ukoliko se ne zadovoljavaju potrebe kupaca, nema toga tržišta koje može ostvariti profit. Tu imate i primjer iz našeg grada. Nije lako promijeniti mišljenja u glavama ljudi da idu ka tržištu i da je tržište jedinica mjere uspjeha i neuspjeha. Zato, ovaj fakultet i odgaja kadar sa takvim shvatanjima i pristupom. Možete samo pogledati preduzeća, ustanove i institucije kojima rukovode inženjeri sa ovog fakulteta, pa ćete se uvjeriti, kaže prof. Ivanković.

ŠTA KAŽU STUDENTI?

Ako bi zaobišli razmišljanja studenata o kvalitetu stručnih znanja ovdašnjih fakulteta i uslovima studiranja u Trebinju, priča o trebinjskim visokoškolskim ustanovama ostala bi na jednoj dimenziji. Mihailo Mijanović i Miljan Milojević apsolventi su Fakulteta za proizvodnju i menadžment, a uz to - Mihajlo je i predstavnik studenata ispred regije Trebinje-Foča u Senatu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, dok Miljan rukovodi Studentskom organizacijom FPM-a.

- Zadovoljni smo kvalitetom studijskog programa. Imali smo vrhunske profesore, neki su članovi i akademije nauka. Mislim da studenti nemaju na šta da se požale - imaju odlične predavače,  redovnu nastavu i vježbe. Čak je ove godine, u odnosu na sve prethodne, interesovanje za studije na FPM-u bilo najveće. Za duplo je poraslo. Prethodnih godina bivalo bi  15-ak zainteresovanih godišnje, dok se ove godine upisalo njih 35. Koliko čujem, interesovanje je poraslo i na Akademiji likovnih umjetnosti, kaže Mihajlo.

- Većina ljudi koji su završili ove studije našli su i posao, nastavlja Miljan tražeći razloge povećanog zanimanja mladih za ovaj studijski program. Najveći broj inženjera iz prvih šest-sedam generacija našeg fakulteta danas radi. Međutim, sada je i zapošljavanja sve manje. Čini se da je sve više inženjera, a sve manje radnih mjesta. Mislim da naš fakultet daje dobro stručno znanje, a koliko to poslodavci cijene i koliko to njih interesuje, to je druga priča.

I Mihajlo i Miljan smatraju da Trebinje pruža dobre uslove za život i studiranje studentima koji za sticanje akademskih znanja u naš grad dolaze iz drugih sredina. A uglavnom dolaze, kažu, iz drugih gradova Hercegovine, a poneko i iz Crne Gore.

- Uslovi su dobri a studiranje nije ni skupo toliko. Imamo studentski dom koji je poprilično opremljen, ima dovoljno i soba i prostora za rad i učenje. Na hranu u menzi nije se još niko žalio, kaže Miljan.

- S obzirom na veliki broj mjesta na budžetu u odnosu na broj studenata koji upiše, dodaje Mihailo, većina naših kolega uživa privilegije redovnih studenata. Za takve studente znam da je školarina bila tek 40-ak maraka po semestru.

Vannastavni studentski život u Trebinju, priznaju, nije previše sadržajan i na tom polju može se mnogo više uraditi. U aranžmanu Studentske organizacije desi se tek neka žurka ili tradicionalno brucoške večeri. Razlog za to je što Studentska organizacija nije profitabilno udruženje, a novac danas niko ne daje na lijepe oči. Ipak, sadašnji dekan, potvrđuju i Mihailo i Miljan, najčešće nađe načina da finansijski podrži njihove aktivnosti.

-         Svake godine obično idemo na mašinijade, gdje imamo priliku da se upoznajemo i takmičimo sa drugim studentima mašinskih fakulteta iz cijele bivše Jugoslavije. Na pretprošloj mašinijadi vrlo smo uspješno predstavljali naš fakultet - u sportskim disciplinama i takmičenju iz matematike i informatike, u ukupnom plasmanu, osvojili smo šesto mjesto među mašinskim fakultetima iz cijelog regiona, ističe Miljan.

MR MIRKO TOLJIĆ, DEKAN ALU TREBINjE

DANAS BOLJI NEGO JUČE

Prof. Toljiću, Akademija likovnih umjetnosti Trebinje naredne godine proslaviće 15 godina rada. Kako biste ocijenili ovaj period rada i razvoja?

- Za ovo vrijeme prošli smo put od dva odsjeka na današnjih pet izlaznih profila, pokrenuli postdiplomski studij, prešli smo iz neuslovnog, ustupljenog prostora u 1600 m2 novog prostora, koji smo adaptirali za potrebe ALU-a, opremili prostor novim namještajem i opremom, potpuno izmijenili i inovirali planove i programe nastave, značajno popunili nastavni i nenastavni kadar, prošli put od samostalne institucije do članice novog integrisanog Univerziteta i uspješno prošli prvu akreditaciju. Da bismo se spremili za konačnu akreditaciju, uradili smo projekat adaptacije tavanskog prostora u aktivno potkrovlje, i taj projekat je odobren. Prva faza radova, sa početnih 100 hiljada KM, bi uskoro trebala da počne. U toku je i isporuka opreme za ateljea, radionice i učionice Akademije u iznosu od 350 hiljada KM od kredita koji je Vlada RS podigla za potrebe Univerziteta. Svim tim planiranim aktivnostima i radom težimo da ispunimo stroge uslove za predstojeću akreditaciju naše ustanove i Univerziteta u cjelini. Uslovljeni smo odgovarajućom kvadraturom po studentu, brojem bibliotečkih jedinica, opremom, određenim postotkom stalno zaposlenih nastavnika i saradnika, te brojem računara, vrstom i kvalitetom opreme, brojem mokrih čvorova i...još dosta čime. Sve u svemu, jako puno posla i ulaganja.

Mnoge, pa i one visokoškolske ustanove sa dužom tradicijom, suočavaju se sa nedostatkom kvalitetnog nastavnog kadra. Problem se često rješava angažovanjem profesora sa drugih univerziteta, koji su zbog obaveza nekada u prilici samo da povremeno dolaze i izvode nastavu. Na koji način Akademija izlazi na kraj sa ovim problemima? Koliko on može negativno uticati na željeni kvalitet nastave i držanje koraka sa savremenim obrazovnim standardima?

- Statutom određeni plan i program nastave osnov je rada na svakom fakultetu. Wime se, između ostalog, definiše i norma časova za svaki predmet i propisani broj časova se mora održati studentima, tako da ne postoji problem nastavnika u smislu - da samo povremeno dolaze i izvode nastavu. Nastavnici, oni koji ispunjavaju uslove i nijesu u sukobu interesa, dolaze i drže predviđen broj časova pokrivajući ga kvalitetnom nastavom. To iskustvo nastavnika iz drugih sredina je upravo ono što obogaćuje nastavu i pomaže nam da održimo korak sa savremenim obrazovnim standardima. Problem bi bio iznalaženje sredstava za još veći protok predavača i misli, tako potrebnih svakoj, a tim prije maloj sredini kao što je naša.

Novim prostorom u krugu nekadašnje kasarne Akademija je dobila mnogo kvalitetnije infrastrukturno obezbjeđenje. Šta vam u tom smislu još nedostaje?

- Prelazak u nove prostore sigurno predstavlja novo poglavlje u razvoju Akademije i ne treba biti nezahvalan na tom daru, ali nastava se uvijek nanovo inovira, primjenjuju se nova tehnološka dostignuća i uvijek se želi za korak naprijed. Tako da novi prostor polako već zahtijeva novo obogaćivanje, nova proširenja i eventualnu adaptaciju, jer sa sredstvima sa kojima smo raspolagali, nijesmo bili u mogućnosti da angažujemo sve potencijale zgrade koja nam je stavljena na raspolaganje. Postoji naša spremnost da uradimo projekat dodatne adaptacije, ali mislim da će Univerzitet finansirati taj projekat tek pošto se reguliše imovinsko pitanje i zgrada bude pripadala Univerzitetu, na čemu bi službe Univerziteta i Opštine trebalo da rade. Značajnih infrastrukturnih nedostataka nema, ali se ne može ni reći da sve ne bi moglo biti bolje.

Prema kvalitetu kadra, infrastrukturnih uslova, organizacije rada i nastavnih standarda - gdje je mjesto trebinjske u odnosu na visokoškolske ustanove likovnih umjetnosti u regionu?

- Sama činjenice da smo prošli prvu akreditaciju, da imamo potpisane sertifikate o podudarnosti nastavnih planova sa akademijama iz okruženja, da naši studenti idu u razmjenu studenata na druge akademije i da kod nas dolaze sa drugih akademija - govore da smo ravnopravan partner sa sličnim institucijama. Bez obzira na naše ambicije i mišljenja, bilo bi pretenciozno nešto više reći. Mene bi više zanimalo da li smo mi danas bolji nego što smo bili juče. Ako bi se ispostavilo da jesmo, ne bih se mnogo brinuo kakvi su drugi. Mislim da trebinjska Akademija ima svoj specifični put razvoja i da će rezultati rada na identitetu naše škole postati vidljivi već izlaskom diplomiranih studenata koji su studije započeli po inoviranim programima, saglasnim principima Bolonjske deklaracije.

Najbolja afirmacija svake visokoškolske ustanove je akademski kadar koji ona proizvodi. Imate li povratnu informaciju šta biva sa svršenim studentima Akademije, u kojoj mjeri uspijevaju u svojim ambicijama da postanu zapaženi samostalni stvaraoci u slikarstvu, grafici, skulpturi, ili pak da stečena znanja uspješno primjenjuju u raznim sferama privređivanja?

- Naravno da imamo povratnu informaciju, i više od toga. Ne bih pominjao imena, niti izdvajao pojedince, ali zadovoljavajući broj studenata se afirmisao u struci. Pojedini su postali nezaobilazni na likovnim scenama sredina i država u kojima žive, dio ih je nastavio sa usavršavanjem i sve to sa našom punom podrškom, preporukom i praćenjem. Oni koji su se isticali na osnovnim studijama sada su kod nas na postdiplomskom studiju i, koliko znam, rijetki su oni koji su nezaposleni, ukoliko žele da rade.

Da li je skorije bilo inicijativa i planova za osmišljavanjem i pokretanjem još nekih studijskih programa. Na primjer, onih koji bi se oslanjali na nove umjetničke medije i forme ili onih za čijim kadrom postoje realne tržišne potrebe i interesovanje?

 - Sa novim planovima i programima i sa osnovnim studijem, kakvog sada imamo, postoji osnov za školovanje svih izlaznih profila iz oblasti likovne umjetnosti potrebnih našem društvu. Postavili smo dobar osnov, a o tome šta će se sve moći studirati na ALU u Trebinju pričao bih kasnije, kada vidimo kako će proći neke inicijative menadžmenta Akademije, kako će teći razgovori o saradnji sa drugim fakultetima na Univerzitetu i okruženju i kako ćemo opremiti postojeće i nove radionice. To bi sve moglo biti tema za sebe, ali samo da kažem da su Novi mediji predmet koji se preko novih planova i programa već izučava na Akademiji.

Docent mr Risto Radmilović, docent mr Branko Vukić i viši asistent Savo Rupić uputili su ovih dana otvoreno pismo rektoru Univerziteta u Istočnom Sarajevu i ministru prosvjete i kulture RS u kojem se na račun menadžmenta Akademije likovnih umjetnosti u Trebinju iznosi niz optužbi. U pismu se, između ostalog, navodi da se na Akademiji "na perfidan način eliminišu najbolji studenti, da bi se nastavni kadar uvozio uglavnom iz Nikšića", da se negativnom selekcijom i angažovanjem, kako kažu, mediokritetskog kadra, godinama urušava kvalitet nastave, te da je, zbog takvog ponašanja odgovornih, Nastavno-umjetnički savjet Akademije, sa devet glasova za i dva protiv, svojevremeno izglasao i nepovjerenje dekanu. Koji je Vaš komentar na ove optužujuće javne istupe?

- O ovome bih kratko. Ne znam kome sve nijesu ili jesu uputili pismo. Pominjete grupu ljudi koji su jako malo, ili nimalo, doprinijeli svemu naprijed rečenom. Prije bi se moglo reći da su pravili štetu radu i ugledu Akademije, što i sada čine podstaknuti na izmišljanja, vođeni niskim interesima i ličnim nezadovoljstvima. Branko Vukić je razriješen funkcije prodekana zbog neodgovornosti i neizvršavanja radnih obaveza. Tako je i navedeno u rješenju, nije se žalio, niti je mogao. Savo Rupić je konkurisao za nastavničko zvanje, na raspisano mjesto nastavnika na slikanju. Recezentska komisija je po tom pitanju napisala negativan izvještaj, to je potvrdilo Vijeće ALU-a i Senat Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Žalba na takvu odluku Senata, koju je Savo uputio Upravnom odboru, odbijena je kao neosnovana, i on je nezadovoljan tom odlukom. Risto Radmilović je povukao dokumenta svoga sina koji je bio konkurisao za saradnika u zvanju asistenta na predmetu crtanje, pošto ja nijesam pristao da "štelim" komisije u njegovu korist.

INTERESOVANJE OPRAVDALO POSTOJANJE

Visoka škola za turizam i hotelijerstvo Trebinje javna je visokoškolska ustanova nastala statusnom promjenom nekadašnje Više škole. Osnovana sredinom 2007. studente upisuje tri školske godine, a prvi diplomirani menadžeri turizma i hotelijerstva svoja zvanja steći će školske 2009/10. Prema riječima prof. dr Milimira Lojevića, direktora Visoke škole za turizam i hotelijerstvo, ova ustanova nastavničkim i saradničkim kadrom, te prostornom infrastrukturom i opremljenošću obezbijedila je uslove za postizanje regulativom utvrđenih standarda nastave i učenja.

- Visoka škola za turizam i hotelijerstvo je jedina javna visokoškolska ustanova u Republici Srpskoj, a i na cijelom prostoru BiH, koja organizuje osnovne akademske studije prvog ciklusa studijskog programa turizam i hotelijerstvo. Naše strateško opredjeljenje od početka rada je implementacija principa Bolonjske deklaracije u nastavnoj praksi, s ciljem podizanja kvaliteta studija i povećanja efikasnosti studiranja. To ne znači i rušenje dobrih iskustava tradicionalne nastave, kako se često interpretira bolonjska reforma. Ono na čemu mi insistiramo je upravo uspostavljanje balansa između postojeće, dobre tradicije u nastavnom procesu i primjene definisanih standarda i procedura u stvaranju evropskog prostora visokog obrazovanja. Ova ustanova je u tri školske godine postojanja upisala 295 studenata, što govori o velikom stepenu zainteresovanosti mladih ljudi za ovaj studijski program i opravdanosti njegovog postojanja.

Prof. Lojević dodaje da se nastavni proces na ovoj ustanovi realizuje kvalitetnim nastavničkim i saradničkim kadrom, čija kvalifikaciona struktura zadovoljava zakonske i evropske standarde.

-  Tako, u zimskom semestru ove školske godine nastavu izvodi šest nastavnika koji imaju izborna zvanja profesor doktor, dva docenta, jedan doktor nauka sa izbornim zvanjem predavača, dva magistra sa zvanjem predavača, dva profesora stranih jezika, engleskog i italijanskog, i jedan asistent. Ukupno, dakle, 14 nastavnika i saradnika. Od toga, stalno zaposleni sa punim radnim vremenom su dva profesora doktora, jedan docent, dva magistra i jedan asistent, što obezbjeđuje 69 odsto pokrivenosti nastave "domaćim" nastavnim kadrom."Gostujući" nastavnici pokrivaju 31 odsto nastave.

Visoka škola za turizam i hotelijerstvo kvalitetan prostor za rad i izvođenje nastave obezbijedila je u jednom od objekata nekadašnje kasarne. Prostori koji su im stavljeni na raspolaganje, adaptirani i opremljeni, upotpunosti odgovaraju regulativi i evropskim standardima u visokom obrazovanju, dodaje prof. Lojević.

- Što se tiče prostora za izvođenje nastave i učenje, raspolažemo amfiteatrom kapaciteta 100 sjedišta, zatim sa pet predavaonica-učionica, informatičkim kabinetom sa 25 računara, fonolaboratorijom sa 30 kabina za učenje stranih jezika, te bibliotekom i čitaonicom. Računarska opremljenost obezbjeđuje da je ukupan proces nastave na ovoj ustanovi, ali i rada studentske, tehničko pravne, finansijske i službe obezbjeđenja, informatički pokriven.

Strateški kurs razvoja Visoke škole za turizam i hotelijerstvom ističe prof. Lojević, jeste istrajavanje na putu osiguranja i unapređenja kvaliteta studija i otvaranje vrata jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja.

- Ono na čemu bi posebno trebalo insistirati jeste snažnija finansijska podrška ministarstva razvoju naučno-istraživačkog rada na našoj ustanovi. Iako kadrovski Visoka škola zadovoljava regulativom utvrđene standarde, stalno nastojanje da se kvalitetom ojača nastavnički i saradnički kadar obaveza je svake škole koja želi da raste i unapređuje kvalitet rada. Dodao bih da zasnivanje nastave samo na domaćem kadru nije dobro ni za jednu malu sredinu. To nužno vodi u zatvaranje i konzervatizam u obrazovanju. Mislim da bi trebalo obezbijediti snažniji protok znanja kroz nastavni proces, većim angažovanjem odgovarajućeg gostujućeg kadra. 

KOLEDŽ IPAK RADI

Koledž za ekonomsko-pravne nauke, koji je prošle godine osnovan kao jedinica privatnog Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment iz Banjaluke, najmlađa je visokoškolska ustanova u našem gradu. Početak rada škole, međutim, suspendovala je procjena komisije Ministartva prosvjete i kulture RS da ovaj studijski program neispunjava regulativom utvrđene uslove za rad, zbog čega je Ministarstvo školi uskratilo licencu. Nakon sudskog epiloga, stvari su se ipak okrenule u korist koledža.    

-         Koledž je tužbom reagovao na prošlogodišnju odluku Ministarstva prosvjete i kulture RS po kojoj se školi zabranjuje rad jer navodno neispunjava za to propisne uslove. Tužba je na sudu dobijena, te je komisija Ministarstva početkom mjeseca, pri ponovnom utvrđivanju uslova, konačno donijela odluku da Koledž ispunjava sve uslove za početka rada. Do kraja ovog mjeseca očekujemo da će ovaj studijski program biti i zvanično licenciran, kaže poslovni sekretar ove škole Maja Dursun.