NA PIJACI ORGANIZOVANA DEGUSTACIJA GRAHA POLJAKA

ELIKSIR ZDRAVLJA I GASTRO SPECIJALITET

Povodom 10. decembra, Dana majke zemlje, koji prvi put na dvadesetogodišnjicu postojanja obilježava Fondacija Slonj Food, na trebinjskoj pijaci je upriličena degustacija graha poljaka, autohtone biljke ovoga kraja.

Ovim neobičnim gastronomskim događajem, na kojem su građani bili u prilici da probaju čorbu od ove gotovo zaboravljene mahunarke, Trebinje se, zahvaljujući organiyaciji Slonj Food Convivium, svrstalo među zajednice hrane iz stotinu zemalja svijeta koje na ovaj dan skreću pažnju na problem zdrave ishrane i vraćanja zdravom načinu života.

Prema riječima Slobodana Vuleševića, člana Slow Food Convivium Trebinje, odluka da se na ovaj dan i na ovaj način promoviše upravo grah poljak sama se nametnula, jer je u potekle tri godine urađen veliki dio posla na zaštiti ove mahunarke koja je izuzetno zdrava u ishrani.

"Mi smo krajem maja formirali i Slow Food Hercegovina Trebinje Convivium, s ciljem da na način na koji je to odavno trebalo da se uradi, promovišemo ne samo grah poljak, nego i autentična hercegovačka jela, poput sira iz mijeha, vina i slično, što se moglo probati i na degustaciji graha poljaka", kaže Vulešević.

Gordana Radovanović, koja je takođe član ove organizacije za zaštitu hrane, objasnila je, uglavnom za mlađu populaciju, jer starijima je on, iako pomalo zaboravljen dobro poznat, da je ovo specifična biljka koja nije mnogo zahtjevna za uzgoj ni u kom pogledu.

MAHUNARKA BOGATA PROTEINIMA

Iako smo o poljaku u nekoliko navrata pisali u "Glasu Trebinja", upravo u cilju njegove promocije, ipak je zgodno napomenuti nešto o njegovom ukusu, barem za one koji ga ranije nisu probali, niti su na njegovoj promociji stigli na red, s obzirom da je toga dana pijaca bila prepuna, a nekoliko pripremljenih lonaca se pojelo za sat vremena.

Ako je suditi po utiscima brojnih Trebinjaca koji su ga toga dana probali, ukusniji je i od slanića i od pasulja, svojih srodnika iz reda mahunarki, a, što je zanimljivije, mnogi tvrde da je ljepši "solo" nego li kuvan sa mesom.

Iako ove karakteristike mnogim gurmanima i ljubiteljima mesa ne zvuče najprimamljivije, potrebno je napomenuti da je upravo ovako kuvan dvostruko zdrav u ishrani, jer se na taj način izbjegava konzumacija masnoća iz mesa, a i sam je zdrav.

"Ono što je značajano naglasiti za poljak, a toga smo mi u Slow Food Conviviumu itekako svjesni, jeste da ova mahunarka ima mnogo više proteina od klasičnog pasulja, ili bilo koje druge vrste grahorica kojima pripada, pa su samim tim i prehrambeni kvaliteti poljaka bolji", objašnjava Radovanovićeva.

Upoznati sa činjenicom da se poljak zbog svojih kvaliteta sve više traži na trpezam i da se na njegovom uzgoju može lijepo zaraditi, mještani Petrovog polja, gdje se sve više uzgaja, imaju tendencije upravo da se zaštiti autohtonost biljke sa njihovog lokaliteta.

"Grah poljak je samo jedan od primjera zdrave hrane i načina uzgoja te hrane na potpuno organski način, toliko prirodan da se čak ne treba ni navodnjavati dodatno, jer ova mahunarka i ne trpi veliku vlagu", nastavlja priču Gordana Radovanović.

Ona kaže da u  Slow Foof Conviviumu Trebinje pozivaju sve hercegovačke poljoprivrednike koji imaju autohtona stara sjemena biljaka poput trebinjskih breskvi, paradajza jabučara, ali i one koji posjeduju stare recepte za spremanje hercegovačkih jela da im se pridruže u očuvanju, kako kaže, starog, dobrog, ali i zdravog načina života.

Trebinjski proizvođači poljaka i nekoliko nevladinih aktivista su krajem maja ove godine i zvanično dobili podršku od Slonj Foof Conviviuma za zaštitu i novi uzgoj ne samo ove biljke, nego i mnogih drugih jela ovoga kraja.

"Naš cilj je bio da, u ime svih proizvođača, ali i potrošača koji sve više traže ovu vrstu graha, ukažemo na problem unosa nezdrave hrane u organizam i da je naša najbolja hrana, u stvari, hrana ovoga podneblja, uzgojena na organski način", dodaje dalje Gordana Radovanović.

Zanimljivo je reći i to da poljak, pored činjenice da ima bolji ukus i veće prehrambene kvalitete od uobičajenih grahorica, poput pasulja, ne izaziva ni osjećaj nadutosti nakon konzumiranja, niti težinu u stomaku.

UZGOJ JEDNOSTAVAN

Kuzman Radovan je izbjeglica koji trenutno živi u Petrovom polju i koji se, iako od ranije nema iskustava sa sadnjom ove kulture, prihvatio ovoga posla u nadi da će uspjeti.

Uzeo je u zakup zemlju, učlanio se u Poljoprivrednu zadrugu Petrovo polje i od nje dobio sjeme poljaka, krenuvši odmah u početku sa velikim ambicijama.

"Imam površinu od oko tri dunuma, odnosno 3.000 kvadratnih metara zasijanih grahom poljakom koji je dobro rodio, ali ga još nisam prodavao, iako ga ima dosta za prodaju", kaže Kuzman. 

On očekuje cijenu poljaka od oko 20 maraka, što bi, tvrdi, bilo zadovoljavajuće, uzdajući se i u skori organizovani otkup, a ako ga ne bude, krenuće sa maloprodajom.

Ovome su ga poslu privukle povoljnosti i kada je njegov uzgoj u pitanju, a koji u Slonj Foodu objašnjavaju ovako:

"Ono što je specifično za poljak, najveća njegova vrijednost je što je ovo otporna biljka na različite vrste bolesti, tako da uopšte nije potreban nikakav hemijski ili bilo koji drugi zaštitni tretman, pa čak ni prihrana mineralnim đubrivima, jer ga bilo koji vid dodatnog tretmana izobliči i preinači u nešto drugo".

Osim ovih karakteristika, iskustva samih mještana Petrovog polja govore da ova biljka nije zahtjevna ni u smislu kvaliteta zemljišta, osim što ne podnosi vlažna područja, već mu je, sudeći po dosadašnjim iskustvima, ali i istraživanjima koja su rađena u saradnji sa stručnjacima sa poljoprivrednih fakulteta iz Sarajeva, Banjaluke, Beograda i Italije, potrebno sušno medtiransko tlo.

Poljak se, tvrdi još jedan od proizvođača Đuro Vujović, pokazao i kao izvanredan lijek za dijabetes.

"Davao sam ga svojim prijateljima koji imaju problema sa ovom bolešću i pokazao se djelotvornim, ali je zbog svoje hranljivosti koristan svakome u ishrani", kaže Vujović, koji i sam, budući da je sportista po profesiji, poljak dosta konzumira.

On se, kaže, ovoga posla prihvatio prije nekoliko godina kada se krenulo sa oglednim poljima, a koji je priču o djelotvornosti ovoga graha čuo i od svojih predaka.

I on tvrdi da je ovo najzahvalnija i najmanje zahtjevna biljka koju je uzagajao, te da joj je samo potrebno mijenjati lokaciju na kojoj se sadi da se ne bi razboljela i da bolje rodi.

Najviše ga ipak raduje to što joj ne treba hemije, pa je sa te strane potpuno siguran u to da je zdrava.

U Slow Food Conviviumu vjeruju da bi Trebinje, ukoliko bude razumijevanja za ovaj projekat, u budućnosti trebalo da postane jedna od destinacija za gastro nomade iz cijelog svijeta koji tragaju za ukusnom i zdravom hranom, koja, uz to, nosi miris i okus lokalnog podneblja…

Vesna Duka

SARADNJA SA UCODEPOM

Priča o zaštiti autohtonosti graha poljaka krenula je zajedno sa saradnjom sa italijanskom nevladinom organizacijom UCODEP.

Predsjednik ove organizacije Sorinel Getau koji je bio na prezentaciji ove mahunarke u Trebinju kaže da je cjelokupan projekat zaštite još na početku, te da je do konačnog cilja dugačak put.

"Naše su ideje ne samo zaštita i brendiranje ovdašnjeg graha poljaka, sira iz mijeha i hercegovačkog meda, nego i razvoj turizma koji sve više zahtijeva, ne mondenska ljetovališta, nego što više autentičnosti krajeva u kojima turisti borave, zajedno sa autentičnošću hrane", kaže Getau...