OTVOREN CENTAR ZA REHABILITACIJU ŽRTAVA TORTURE

MEDICINSKA, PRAVNA I EDUKATIVNA POMOĆ

U OPŠTOJ BOLNICI OTVOREN CENTAR ZA REHABILITACIJU ŽRTAVA TORTURE PROTEKLOG RATA, GDJE ĆE SE PRUŽATI MEDICINSKA I PRAVNA POMOĆ, NE SAMO ŽRVAMA, NEGO I WIHOVIM PORODICAMA.

Vukan Kovač sa ljekarima

Od početka decembra u zgradi Opšte bolnice u Trebinju radi Centar za rehabilitaciju žrtava torture, koji, prema riječima direktorice ove bolnice dr Zdravke Vreća, neće djelovati samo kao zdravstvena oridinacija, već i kao neka vrsta univerzalne kancelarije.

"Ovdje će se budućim pacijentima pružati medicinska i psihoterapijska, ali i pravna pomoć osobama koje nisu bolesne, ali trebaju različitu vrstu savjeta i koje su preživjele torturu u proteklom ratu, a pravo na ovakvu pomoć imaju i njihove porodice", kaže Vreća.

U pitanju je projekat sveobuhvatnog programa rehabilitacije za žrtve torture u BiH i Srbiji, u sklopu kojeg se i otvara ovaj Centar, a finansiran je od strane Evropske komisije.

Evropska komisija je za cjelokupan ovaj projekat izdvojila 750.000 eura, od čega je na trebinjski Centar planirano da se utroši oko 120.000 eura.

Prema riječima Jelene Lončarević, programskog direktora u Centru za rehabilitaciju žrtava torture pri Međunarodnoj mreži pomoći IAN, u pitanju je, u stvari, trogodišnji projekat pomoći ovim ljudima i to na način što program traje već godinu dana, u kom vrmenu su takođe bili organizovani pregledi svih registrovanih žrtava, pa i trebinjskih, uglavnom bivših ratnih zatočenika hrvatskih i federalnih kazamata, da bi se sada u samom Trebinju otvorio ovaj centar u okviru istog programa, koji će djelovati još u naredne dvije godine zasigurno, koliko je predviđeno da traje i projekat.

"Naši potencijalni klijenti će biti ljudi koji su preživjeli torture u proteklom ratu i njihove porodice, gdje će dobijati stručnu, svobuhvatnu i besplatnu pomoć, u smislu medicinskog i psihološko-psihijatrijskog djelovanja, uključujući i lekove, ali i pravnu pomoć i edukaciju iz oblasti kompjutera, socijalnih veština i preduzetništva", kazala je Lončarević.

Ona je dalje objasnila da su u projekat uključeni i oni koji su preživjeli torture u logorima za vrijeme rata, ali i oni koji su takvom nasilju bili izloženi van logora, kao i porodice nestalih u BiH u proteklom ratu.

Za one koji imaju pravo na korištenje usluga Centra, a nisu u mogućnosti da dođu, organizovaće se mobilne stručne ekipe koje će ih posjećivati.

"Cilj celokupnog projekta je da najmanje 1.000 osoba koje su prošle torture ili članovi njihovih porodica budu osnaženi u ovom centru kroz različite vrste pomoći, ali i da se podigne svest opšte javnosti kada su ove žrtve i torture nad njima u pitanju", objasnila je dalje Lončarević.

Osim Opšte bolnice Trebinje, koja je partner Međunarodnoj mreži pomoći IAN, u projekt je uključen i Dom zdravlja "Sveti Nikola" u Milićima, gdje je takođe počeo sa radom sličan centar, a ova dva centra su, kako je rečeno, odabrana zbog velikog broja žrtava torture u proteklom ratu u regijama istočne Hercegovine i Birča, gdje je ostvarena i izuzetno uspješna sradnja u prethodnom periodu.

"Mi zaista, ali moram reći i nažalost, imamo veliki broj članova, bivših zatvorenika iz splitske zloglasne Lore, kao i bivših zatvorenika iz Federacije BiH, odnosno, doline Neretve, Sarajeva i ostalih krajeva gdje su tamničili uglavnom Srbi, ali je bilo i ostalih nacija.

Sada svi mi, ali i najmanje još toliko članova naših porodica, računamo na ovaj Centar, odnosno, u ovome Centru mogu da računaju na najmanje 400 svojih korisnika, a mislim da će taj broj biti i dosta veći", objašnjava Vukan Kovač,

predsjednik Udruženja logoraša regije Trebinje.

On dodaje da će ovo biti, pored redovne zdravstvene zaštite koju su imali u Opštoj bolnici Trebinje, bez obzira da li su osigurani ili ne, velika pomoć njihovom zdravlju, ponajprije, kako kaže, u onom psihološkom momentu.

Projektom koji je već zaživio i koji se već pokazao korisnim zadovoljni su i u lokalnoj vlasti u Trebinju.

Načelnik Odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu Opštine Trebinje Rajko Ćapin kaže da će lokalne vlasti, kao i do sada, podržavati i ovaj i sve one projekte koji će doprinijeti napretku boračkih kategorija, a naročito onih koje su prošle ratne torture.

U okviru projekta Centra za rehabilitaciju žrtava torture u Trebinju, sa pacijentima će raditi medicinski tim u kome su psihijatar, psiholog, endokrinolog i internista, a nabavljena je i neophodna medicinska oprema, EKG aparat, tlakomjeri, slušalice, oprema za neurološki pregled pacijenata, aparat za mjerenje šećera u krvi, kao i ultrazvučni aparat i kompjuterska oprema.

Najvažnije je, ipak, kako već sada mnogi od korisnika ističu, što će dolaskom u ovaj centar izbjeći čekanja na preglede kod pomenutih ljekara.

"Naš plan je da u naredne dve godine najmanje 250 osoba žrtava torture i članovi njihovih porodica dobiju neku od usluga koju Centar u Trebinju nudi, odnosno, ne samo lekarsku, već i pravnu i edukativnu, za šta takođe postoje stručnjaci", pojasnila je dalje Lončarević.

Doktorica Zdravka Vreća objašnjava da korisnicima Centra, iako ni do sada ove kategorije stanvništva nisu imale problema sa ovjerenim ili neovjerenim zdravstvenim knjižicama, neće morati ni da ih posjeduju  prilikom dolaska na preglede, te da će dovoljno biti samo da se registruju u Centru...

V.D.

Odmah nakon otvaranja Centra za rehabilitaciju žrtava torture krenulo se u proces evidentiranja potencijalnih korisnika, potvrđeno je u Udruženju logoraša regije Trebinje.

Prema riječima predsjednika udruženja Vukana Kovača, svi oni koji se prijavljuju podvrgavaju se najprije psihijatrijskom pregledu, a onda će se vršiti njihov dalji pregled kod ostalih ljekara predviđenih za rad u ovom timu.

"Mobilni tim koji je formiran u okviru Centra uskoro kreće po ostalim istočnohercegovačkim opštinama, kako bi se i tamo najprije registrovali potencijalni korisnici, a onda će mobilni tim povremeno oridinirati u ovim opštinama, najvjerovatnije u tamošnjim domovima zdravlja, kako bi se pregledali svi oni koji ne mogu da dođu u Trebinje", kaže Kovač.

uOn dodaje da su u toku pregovori sa gradskim apotekama, kako bi se odredilo u kojoj od njih bi pacijenti iz Centra za rehabilitaciju žrtava torture mogli podizati besplatne lijekove.