INTERVJU - dRAGAN mIJOVIĆ,

predsjednik Gradskog KUD-a ALAT – SWISSLION

Iz SALE - NA STADION

Gradski KUD ALAT spada u najbrojnija društva u Trebinju. Da li je tačno da imate preko 400 članova?

- Jeste. Imamo 420 članova raznih uzrasta, od 5-6 godina do prvog ansambla. Imamo i veliki narodni orkestar koji sada broji 15 članova. Nadam se da će se i dalje povećavati. Osim toga, imamo mušku i žensku pjevačku grupu, “Na kamenu kamen” i “Nagorkinje”. 

Imate i školu folklora?

- Da. Škola radi i ove godine. U ovom trenutku pohađa je oko 70 naših sugrađana.

nKad se i oni uračunaju, to je blizu 500 članova?

- Preko petsto. Ja zato uvijek sa ponosom kažem da je ALAT najveće sastajalište mladih, i to ne samo u Trebinju nego i u širem okruženju. Mislim da se ni jedno društvo u RS, ni u BiH, pa ni u bivšim jugoslovenskim republikama ne može pohvaliti sa tolikim članstvom.

U kome rangu, da li su u tom poređenju i veliki nacionalni ansambli, ili samo društva iz manjih gradova?

- Upoređujem naše društvo sa amaterskim društvima. Izuzimam samo nacionalni ansambl “Kolo” iz Beograd, “Lado” iz Zagreba, i “Tanec” iz Skoplja. Izvan toga, “Alat” je u vrhu. Tako je i prema izjavama gospodina Kuzmanovića, direktora “Kola”, koji je prisustvovao našem koncertu. Poslije je rekao da je ono što je vidio dostojno najvećih društava. Impresioniralo ga je to što smo na jednom mjestu uspjeli da okupimo toliko mladih, toliko djece. To bi, kazao je, moralo da bude na ponos svim građanima Trebinja.   

nOnaj ko je pažljivo slušao vaš govor, odnosno onaj dio kad ste se zahvalili sponzorima, kad ste nabrojali sve one koji su vam pomogli, mogao je zaključiti da imate mnogo finansijskih problema. Mnogo sponzora, mnogo nevolja?!

- To, naravno, nije nikakva tajna. Najveći problem je finansiranje društva. Sav novac do koga dođemo uglavnom ide u program.

Nemate profesionalaca?

- Samo jednog, sekretara. On u društvo dobija plalatu. Moramo izvjesna sredstva obezbijediti i za umjetničke rukovodioce. Teško je zamisliti da će vam neko doći deset puta mjesečno bez ikakve nadoknade. Međutim, uz pomoć sponzora, i ove godine, nekako smo opstali. Sad već znamo da ćemo sa uspjehom i bez ikakvih dugovanja završiti i ovu godinu. Inače, i dalje glavni sponzor je Snjisslion IAT, gdje je društvo 1956. i osnovano, i lično, svojim sredstvima, gospodin Rodoljub Drašković, koji je prvi put kada je gledao “Alat” dao riječ da će biti doživotni pokrovitelj, i on tu datu riječ i obećanje upotpunosti ispunjava. Pomaže nas i Opština Trebinje, iako su to sasvim mala sredstva za društvo od 420 članova, a stiže pomoć i od ERS-a, HET-a, Elektro Hercegovine, zatim od mnogih banaka, od mnogih vlasnika privatnih preduzeća, i od dosta ljudi dobre volje kojih na svu sreću ima u našem gradu.

Ipak, i dalje, i otac i majka društva je Industrija alata?

- Jeste, i dalje je tako. I ja sam na platnom spisku Industrije alata. Tamo primam i platu, i topli obrok, i dnevnice, ako pođem negdje na put. Ono što se izdvaja i ono što lično daje gospodin Drašković zaista je za svaku pohvalu. Znate u kakvim se vremenima sve ovo odvija i događa...

Ipak, u jednom segmentu nikad niste imali problema. To je očito publika?!

- To je tradicionalno. Godine 2002. krenuli smo sa godišnjim koncertom u pozorišnoj sali. Tada je došlo do neviđene gužve, i čim sam došao na čelo društva, odlučio sam da se koncerti održavaju u sportskoj dvorani. Sada, iz godine u godinu, dvorana je sve punija. Po izjavama ljudi koji rade u sportskoj dvorani, zaključili smo da je oboren rekord.

Dakle, uskoro, godišnji koncert organizovaćete na stadionu?

-  Možda, jer ljudi nas cijene. To pokazuje i anketa koja je provedena neki dan na Internetu. Nije nemoguće da neki od narednih godišnjih koncerata održimo ljeti na fudbalskom stadionu.

Kad dođu samo roditelji svih članova društva, vi već imate hiljadu gledalaca. Da ne govorim o djeci koja su ležeći pratila ovaj posljednji koncert?

- Na koju djecu mislite?

Na onu što su legli između prvog reda i izvođača, na one koji su netremice, ležeći, ispratili cijeli koncert...

- To je uvijek tako. Ja očekujem da će sva ta djeca doći u “Alat”. Mi smo ove godine upislai 90 novih članova, ali sad svake nedelje pristiže po desetak novih.

Možete li primiti sve?

- Teško, ali nekako se snalazimo. Nemamo dovoljno kapaciteta. Zauzimamo prostor Doma mladih nedeljom od deset ujutru do 10 uveče. Tako, svake nedelje smjenjuje se jedna rijeka mladosti na probama.

Otkud tolika popularnost folklora kod nas? Jeste li razmišljali o tome.

- Jesam, naravno. Mislim da ljudi osjećaju ono osnovno, a osnovno je da je KUD “Alat” garant očuvanja baštine, kulturne tradicije, narodnih običaja na ovim prostorima. Qudi to, kažem, prosto osjećaju, mi ih na neki način i povezujemo sa tim minulim običajima, sa onim što su mnogi zaboravili, neki se i ne sjećaju, a neki ništa od toga u životu nisu ni vidjeli, i zato sa interesovanjem prate sve što se dešava na našoj sceni. Zbog toga mi nastojimo da donesemo nove koreografije. Bazirali smo se na igre iz Hercegovine. Rezultat jednog takvog truda su i brojne nagrade koje smo osvajali sa koreografijom “Hercegovina”. Dalje, imamo “Hercegovačku svadbu”, “Hercegovačko sijelo”, “Hercegovačku prosidbu”  koju smo izveli prošle godine u beogradskoj “Areni”  pred 15.000 gledalaca, i doživjeli prave ovacije. Isto se desi kad odemo kod naših ljudi, kod kolonista, recimo u Klek ili u Gajdobru,  možemo primijetiti puno starijih ljudi kojima suze poteknu kada se zaigra hercegovačko kolo i zapjeva ganga.

U Trebinju nema profesionalnih koreografa, ko su autori vaših novih koreografija?

- Već četiri godine mi smo se bazirali na umjetničkog direktora Akademskog kulturno-umjetničkog društva “Lola” iz Beograda g. Velimira Agovskog, koji je za nas napravio nekoliko koreografija. To je čovjek koji je igrao u “Kolu” i mi smo njegovim radom izuzetno zadovoljni. Osim njega, angažujemo i direktora Nacionalnog ansambla “Kolo” g. Radojicu Kuzmanovića, posebno pred neke važne festivale. Posljednja koreografija (“Igre iz okoline Beograda”) djelo je prvaka nacionalnog ansambla Srbije g. Gorana Mitrovića. Nadam se, naravno, nastvaku saradnje sa svima njima, a kad je u pitanju pjesma, očekujem da će nam ove godine konačno doći Sanja Ranković, koja će nam sigurno puno koristiti. Ona uskoro treba da doktorira baš na temu pjesama i običaja iz Hercegovine.

Jesu li vam te koreografije skupe?

- Jedna koreografija košta 500 eura. Sa tom koreografijom dobijamo i autorska prava, to ostaje trajno naše. Tu su još standardni materijalni troškovi, koji nisu veliki, i zato sve se to isplati, sve to bogati naš repertoar i naš ugled među drugim društvima.

Koliko trenutno imate koreografija na repertoaru?

- Ukupno 25. Ove godine repoertoar smo proširili sa 3 nove koreografije, u idućoj godini računam da ćemo imati još bar dvije nove koreografije, mislim na neke atraktivnije igre. Imaćemo, nadam se, i igre sa Kosova i Metohije, jer to je korografija koja nam u repertoaru nedostaje, pogotovo ako se ide negdje dalje...

Imate li poziva?

- Imamo. U ovom trenutku aktuelan je poziv od Sropsko-kanadskog dobročinstva  “Jovan Dučić” iz Toronta i od Eparhije australijske i novozelandske, i od poštovanog vladike Irineja. Zbog svega toga moramo imati jedan splet igara.

Imate li neki dugoročniji plan, neku dogovorenu strategiju za naredne decenije?! Da li ćete ostati ovakvi, gradu uvijek na usluzi, uvijek prisutni tamo gdje se u kulturi nešto značajnje događa, da li ćete se više komercijalizovati?

- U ovakvim vremenima teško je doći do neke strategije. Na dnevnom redu danas je preživljavanje. Mnoga su se kulturno-umjetnička društva pogasila. Ove godine, samo u Srbiji, ugasilo se oko 50 KUD-ova. Dakle, naša jedina strategija za ova teška vremena je opstanak.  Svi daljni planovi zavisiće od priliva novca, dakle, uglavnom, od sponzora...

Razmišljate li o mogućnostima veće komercijalizacije, možete li zamisliti KUD “Alat” kao profesionalno društvo?

- Po mnogim parametrima, Društvo je i danas gotovo poluprofesionalno. Imamo mladost, imamo odličan igrački potencijal. Imamo sada i orkestar, imamo dobru saradnju sa Muzičkom školom, imamo ugled, imamo tradiciju. Imamo, dakle, dosta dobrih uslova da jednom postanemo profesionalno društvo, da postaneko dakle pravi folklorni brend Republike Srpske.

Dakle, plan je više komercijalnih nastupa, veći stepen samoodrživosti, ali i dalje podrška sponzora?

- Da, to bi bilo idealno, ali danas je teško izvodljivo.    Jednom, kad budemo mogli naplatiti naše nastupe, kad bude normalno da računamo na novac od onih koji nas zovu, biće druga situacija. Danas, samo je smještaj sa ishranom besplatan, ostale troškove snosimo sami. 

Kako ćete završiti ovu godinu?

- Odlaskom na poziv “Kola” na njihov godišnji koncert 25. decembra. Za nas je velika čast da budemo gosti na jednom takvom koncertu. Sve troškove snosi “Kolo”. Podsjećam, prije tri godine bili smo njihovi trodnevni gosti, kada smo učestvovali na “Beogradskom letu”. Inače, vjerujem da će pravi kraj sezone biti koncert za stara i iznemogla lica na Gradini i za djecu sa posebnim potrebama pred samu Novu godinu. To Će biti kraj jednem, mnogi kažu možda najuspješnije godine “Alata” u njegovoj bogatoj istoriji.               M.N.

LJETOPIS “ALATA”

- 1956 - osnovano Kulturno-prosvjetno društvo Industrija alata Trebinje

- 1963 - Društvo dobilo naziv Amatersko radničko kulturno-umjetničko društvo “Alat” (ARKUD “Alat”)

- 1966 - “Alat” osvojio sedmo mjesto na Međunarodnom festivalu folklora u Langolenu u Engleskoj između 27 društava iz 26 zemalja

- 1970 - “Alat” najuspješnije društvo na festivalu u Tuzli

- 1972 - Prvo mjesto na Festivalu hercegovačkog folklora u Mostaru

- 1984 - Najuspješnije društvo na smotri folklora tromeđe

- 1985 - Prvo mjesto na 13. svjetskom festivalu folklora u Montuaru (Francuska)

- 1986 - Prvo društvo iz BiH koje je nastupilo na Kolarčevom narodnom univerzitetu u Beogradu

- 1987 - Potpisan ugovor sa RT Sarajevo o snimanju i emitovanju emisije “Izvođenje igara BiH” u cilju podsticanja i prezentacije kulture naroda i narodnosti u BiH

- 1989 - Prvo mjesto na festivalu folklora BiH u Srebrenici

- 1991/1992 - “Alat” nije radio zbog ratnim zbivanja

- 2002 - Na inicijativu Opštine Trebinje, velikog broja starih igrača, poslovodstva IAT i velikog broja mladih, ponovo formirano društvo pod nazivom GKUD “Alat” (Gradsko kulturno-umjetničko društvo “Alat” Trebinje)

- 2008 - Uz postojeće ime, shodno promjenama u IAT, dodat naziv ALAT SWISSLION.

- 2004 - Najbolji ansambl Srba iz RS na Saboru folklornih ansambala Srbije “Zlatni opanak” u Valjevu

- 2006 - U Valjevu “Alat” najbolje društvo iz dijaspore

- Muška pjevačka grupa Popovo polje u Valjevu proglašena za najbolju

- 2007 - Srebrni opanak u Valjevu i prvo mjesto za najbolju koreografiju na zadatu temu - “Aleksinačko pomoravlje”

- 2008 - U Valjevu “Alat” proglašen najboljim društvom RS, osvojeno još niz nagrada,  i “Majstorsko pismo” za scenski nastup, pjesmu i igru; iste godine pioniri osvojili treće mjesto

- 2008 - Na festivalu Vršački venac osvojio treće mjesto za igru i pjesmu i prvo mjesto za originalnu nošnju.

Alat danas na repertorau ima: Igre iz Hercegovine, Hercegovačko sijelo, Hercegovačka svadba, Splet igara iz Srbije, Igre iz Šumadije, Igre iz Krajine, Banatske igre, Vlaške igre, Igre iz Vranja, Ženska Makedonija, Povardarje, Šopske igre, Igre iz Posavine, Igre iz Valpova, Bunjevačke igre, Izgre iz Pirot, Igre iz Leskovca, AleksinačKo pomoravlje, Vladižin han, Timočka krajina, poskočica, linđo i levač...

PUTOVANJA

Šta je motiv, šta je, osim aplauza i onog umjetničkog zadovoljstva, glavna nagrada vašem članstvu, šta ih privlači društvu?

- Jedno veliko drugarstvo, jedno veliko druženje. To se teško može naći na drugim mjestima. Uz to druženje, dolaze i putovanja. Posljednjih godina, osim na područjima BiH i Srbije, bili smo u Makedoniji,   bili smo na jednom velikom festivalu u grčkom ljetovalištu Kavala, a ove godine, u julu, bili smo 12 danau poznatom svjetskom ljetovalištu - Palma de Malorka u Španiji.

To je jedan godišnji odmor koji bi čovjeka koštao bar jedno 3.000 KM?!

- Jeste.  Otišli smo uz neka minimalna ulaganja članstva. Usput, posjetili smo mnoge gradove, nastojali smo da svaki sat bude što je moguće bolje ispunjen.

noŠnje i koncerti

Prvih godina, odmah nakon osnivanja, “Alat” je kupovao nošnje po trebinjskim selima, a neke su morali da naručujuju iz drugih gradova. Tako, uz kupovinu instrumenata, prema novim koreografijama, kupovale su se i narodne nošnje.

Danas, društvo raspolaže nošnjama koje su stare i preko 100 godina.

Inače, niko u “Alatu” ne zna koliko je u istoriji društva do danas održano koncerata. Qudi u Društvu obično kažu - više hiljada.

SVE ČEŠĆE NA SCENI

Iz godine u godinu, raste i broj koncerata “Alata”. Na početku, 2002. godine, kada je obnovljen rad društva, održano je deset koncerata. Godinu kasnije, 2003., takođe tokom rata - 18 koncerata, a 2004 - 19.

Krajem rata, 2005. broj je znatno veći - 33 koncerta, 2006 - 36, 2007 - 48, a 2008 - rekordnih 59. Da li će u 2009 godini rekord biti odboren ne znamo, ali, ne bi se reklo.  Do ovog trenutka, u 2008. “Alat” je održao 46 koncerata.

BORKO ĆORLUKA

srcem se igra

Kako si se “zapalio” za folklor?

- Moj deda bio je aktivan u folklornom društvu. To su kod mene valjda neki geni. Kako sam više vježbao i radio sa ljudima koji su dolazili sa strane, uz njihovu pomoć išlo je brže i bolje. Srce igra, a ja, eto, imamo volju. Tako, jedno uz drugo ide.

Imaš 22 godine, kakvi su ti planovi?

- Radim u Urbanizmu kao geometar. Plan mi je da igram koliko god budem mogao, koliko me noge budu služile. Nastaviću svom snagom sa folklorom. Moja je neostvarena želja da mi to bude osnovni posao, da se folklorom bavim profesionalno. U ovim uslovima, naravno, o tome nema govora.

Ovako, nemaš dovoljno vremena...

- Imam, nekad više vremenski radim u folkloru nego na poslu. Mislim na one sate poslije standardnog radnog vremena.

Koliko sam folklor traži truda i vremena?

- Traži mnogo. Imamo probe pjevanja, probe igranja, pa poslove oko nošnje itd. Ništa se ne smije prepustiti slučaju, sve se treba uvježbati. U tom smislu, folklor traži puno odricanja. Ali, ko to voli, nije mu teško. Umejsto da izađeš u grad, dođeš na probu i zadovoljan si. Tamo je druženje sjajno. Tu može da se ispolji i ono što drugi ispoljavaju kroz kladionice, fudbal, košarku i sl.

Imaš li sportske treninge?

- Pred svaku probu imamo zagrijavanje skoro 45 minuta. Zagrijavanje koje se radi od glave do pete. Utorkom i četvrtkom su probe “a” sastava,  a mimo toga imam probe sa ostalima, sa djecom, sa starijim članovima i sl.

Ne moraš trenirati kao npr. fudbaler?