VATROGASCI IZ LASTVE SA OTPADA NAPRAVILI CISTERNU

BOLJA NAM JE OD MERCEDESA
 

PRIPADNICI VATROGASNE JEDINICE LASTVA PREPRAVILI SU, U OVOJ GODINI DRUGO PO REDU, VATROGASNO VOZILO. OVOGA PUTA JE U PITANJU CISTERNA OD BLIZU 9.000 LITARA KAPACITETA.

Lastvanski vatrogasci, koje zbog komandira Zdravka Paranosa nazivaju "Zdravonom družinom", ponovo su, nakon što su početkom godine napravili sličan poduhvat, prepravili još jedno vatrogasno vozilo.

Ovoga puta je u pitanju veća zapremina cisterne, a glavni dijelovi - sa otpada.

"Nije dobro da čovjek ne radi ništa, pa ni ovo zimsko vrijeme ne ide na ruku  vatogascima u krajevima gdje nema snijega, jer prazno vrijeme brzo dosadi. Tako smo se i mi u Vatrogasnoj jedinici Lastva još ranije odlučili da za period kada budemo imali manje posla ostavimo prepravku ovoga vozila koje smo još ranije - našli na otpadu", ovako priča Zdravko Paranos, umazan do lakata uljem, jer, kako se sa njim šale njegove kolege, on ima najviše iskustva pa može dati i najviše ruke.

Rade, kažu, na cisterni kapaciteta blizu 9.000 litara, koja će, kao i ona koju su početkom godine prepravljali, biti kombinovano vozilo sa vodom i pjenom, ali je ovo jače od prethodnog i sa zapreminom većom za oko 1.500 litara.

CISTERNI NEMA SMRTI

Iskoristivši dobra iskustva koja su imali sa prethodno urađenim vozilom, starim preko 20 godina, vatrogasci u Lastvi su ponovo sklopili novu cisternu od starog komunalnog vozila kupljenog na auto otpadu negdje na Makljenu, dok je sama cisterna kupljena na vojnom otpadu.

"Iako svi radovi na vozilu još nisu završeni, do sada smo u kupovinu dva pomenuta glavna dijela i u sitne dijelove uložili oko 20.000 maraka, ali ovdje ima još posla", kaže Zdravko Paranos.

Za to "još posla" će trebati i još novca, jer sitnice uvijek koštaju više nego li sami glavni dijelovi, ali je ušteda, i pored svega, ogromna.

Vatrogasci tvrde da, ako ovakvo novo vozilo košta 350.000 do 400.000 maraka i više, i njihovo vozilo vrijedi barem oko 100.000 KM, a koštaće samo četvrtinu toga novca.

Iako na prvi pogled ne izgleda logična isplativost u tome što su u Lastvi uradili, jer je vozilo samo staro dvadeset godina, dok je kazan za vodu proizveden prije dvadeset pet godina, njihova je računica jednostavna - najprije, vozilo koje vuče kazan do u detalje je renovirano i svaki dio koji se nije mogao popraviti zamijenjen je novim, a cisterna je napravljen od prokroma, što znači da praktično "nema smrti", odnosno, ne može zarđati, tako da vatrogasci u Lastvi tvrde da su, sa svim izmijenjenim dijelovima i popravkama gdje je to trebalo uraditi, sada dobili novo vozilo.

Zanimljiva je i njihova vrlo samouvjerena tvrdnja da je bolje od novog mercedesa.

"Da nam neko pokloni novog mercedesa, mogli bismo ga voziti samo po asfaltu, pa bi nam bio praktično neupotrebljiv, s obzirom da mi intervenišemo uglavnom po neasfaltiranim stazam i teško prohodnim brdsko-planinskim putevima, a za takve puteve su potrebna specijalizovana vozila", obrazlaže njihove tvrdnje komandir Paranos.

Zbog toga su, između ostalog, prilikom adaptacije, kod ove cisterne skraćeni rasponi točkova zbog uskih i krivudavih puteva, ali su izvršene i neke druge ispravke, a vatrogasci sami su pronašli i modus da ugrade pumpu u vozilo koje nije bilo namjenski namijenjeno tome.

Sve ove poslove, i varilaca, i brusilaca, i auto mehaničara, radilo je sedam vatrogasaca, koliko broji Vatrogasna jedinica Lastva, tako da ni jedan fening nije plaćan nekoj radionici ili majstoru, što u ovome društvu takođe smatraju normalnim.

"Kada bi Vatrogasno društvo zapošljavalo mehaničare, varioce i slično, makar i honorarno, odnosno, samo kad nam zatrebaju, mi bismo vrlo brzo potrošili svoj skromni budžet, tako da smo sve morali raditi na onaj način i sa onim sredstvima sa kojima raspolažemo.

Sa druge strane, u redove vatrogasaca se i zapošljavaju mladići mašinske, tehničke ili hemijske struke, a moji momci su, povrh svega, i složan tim kome nije teško uraditi bilo šta", kaže Paranos.

Sami su, kažu, ozidali i garažu Vatrogasne jedinice Lastva od 110 metara kvadratnih, gdje su samo za postavljanje krovne konstrukcije tražili majstore, jer to nisu znali raditi.

Neophodno im je jedino proširenje ove garaže za, kako kažu, još 50 kvadrata, s obzirom da su sada proširili i vozni park, u kome trenutno raspolažu sa četiri velika vatrogasna vozila i dva manja.

VATROGASCU UVIJEK GORI POD NOGAMA

Iako na prvi pogled služba vatrogasca u zimskom periodu djeluje poprilično laka, ima situacija koje su gore od onih kada se čovjek nalazi u požarištu, barem tako tvrdi Zdravko Paranos.

"Mnogi bi se prevarili kada je zimska sezona u pitanju, naročito ovdje u Trebinju, jer ljudi razmišljaju - vama je lako, ovdje nema snijega, iako se dešava, naročito ovdje u Lastvi, oko rijeke i oko jezera, da se suočavamo sa snijegom i poledicom da ne znamo gdje ćemo prije reagovati.

Dešavalo se da idemo i na ispomoć trebinjskim kolegama u grtanju snijega, kao što je bilo prije dvije i prije tri godine. Tih smo zima u jednom danu znali grtati snijeg i u Lastvi i na Zupcima, idi na ispomoć gdje god te zovu.

A onda, dešavaju se požari i zimi, pa je potrebno najprije razgrnuti snijeg, pa onda doći do požarišta", priča Paranos i prisjeća se doživljaja za koje bi mnogi pomislili da spadaju u domen naučne fantastike.

Najgora je, kaže, takozvana pijavica kada vatrena stihija usiše vazduh, a drveće leti na sve strane.

 Bilo je, priča dalje, samo u prošloj i preprošloj požarnoj sezoni, dana kada su njegovi vatrogasci, zajedno s njim, spavali samo na smjenu po nekolika sata, a, i da im je nekim čudom moglo biti da spavaju duže, tvrde da nijedan od njih u tome ne bi uspio, jer zna da su mu drugovi u opasnosti.

Lastvanski vatrogasci su imali nemali broj veoma opasnih akcija, ali i izuzetnih poduhvata, u kojima je najbitnije bilo spasiti ljudski život, pa onda sve ostalo.

Jedan takav poduhvat bio je i prošlog ljeta kada su u Parežu, iz požara koji je, goreći danima svuda unaokolo, došao i do kuća, uspjeli spasiti troje ljudi koje je vatreni obruč već opkoljavao.

Nije zanemariva bila ni prošlogodišnja akcija kada je u okolini Trebinja gorela jedna štala, a vatrogasci iz Lastve devet kilometara puta, sa punom  cisternom vode, prešli za osam minuta i uspjeli spasiti gotovo svu imovinu.

Iako Zdravko kroz osmijeh dodaje - "Zakoči, brate, malo, prefalićete nas", potrebno je ipak reći i to da njegovi vatrogasci, osim što djeluju na prostoru, ne samo Lastve i Trebinja, oni stižu i do teritorije Crne Gore.

Pozivajući se najprije na ljudsku i moralnu obavezu, a onda i na Dogovor o prekograničnoj saradnji, potpisan sa vatrogascima iz Nikšića i  Crnogorskim vatrogasnim savezom, o uzajamnom zjadničkom djelovanju, potvrdio nam je da su nemali broj puta djelovali na teritoriji Republike Crne Gore.

U svemu ovome, dodaje na kraju, imaju veliku podršku lokalnih vlasti u Trebinju, posebno od službe za upravu i lokalnu samoupravu, ali i od Vatrogasnog saveza RS, od kojih su dobili dovoljno vatogasne opreme za gašenje požara, pa će u narednu sezonu, zajedno sa voznim parkom osnaženim sa dvije cisterne koje su u ovoj godini napravili, ući spremni…                     V.Duka

Osim dvije cisterne prepravljene u ovoj godini, pripadnici Vatrogasne jedinice Lastva ranije su prepravili još jedno slično vatrogasno vozilo i jednog manjeg landrovera za prevoz ljudi.

Komandir Paranos kaže da su na otpadu nabavili i priključak za razgrtanje snijega, koga su adaptirali u profesionalnu grtalicu i koja im je prethodnih godina pomogla u nekoliko navrata, ne samo u čišćenju snijega, nego i u dolasku do mjesta požara koji se i u zimskim mjesecima znaju desiti… 

Vatrogasna jednica Lastva je u  proteklih godinu dana za tehničko opremanje jedinica od opštine Trebinje dobila 20.200 maraka, ali se nadaju i sredstvima iz Vatrogasnog saveza.

 Sa druge strane, vatrogasci su u posljednjih nekoliko godina prošli najsavremenije kurseve i obuku u zemlji i  regionu i jedini su u istočnohercegovačkoj regiji koji imaju položene specijalne ispite za gašenje požara na otvorenom prostoru…