Marija PikiĆ uskoro na velikom ekranu

GLUMA NAM JE U KRVI

Kada sam primila poziv, mislila sam da me neko od prijatelja zeza. Dugo mi je trebalo da "svarim" tu informaciju da sam ja, student tada prve godine Akademije umjetnosti, pored mnogih školovanih glumica, dobila ulogu.

Nakon Nataše Ninković, Trebinjke o čijem uspjehu u Beogradu ne treba trošiti riječi, čini se da još jedna Trebinjka, za sada još uvijek stidljivo, kuca na vrata velike glumačke scene.

Kada je prije nekoliko godina Marija Pikić dobila zlatnu masku na Festivalu festivala  za ulogu Dulčineje u predstavi "Don Kihot", mnogi su, zlonamjerni, pomislili da je ova nagrada u Marijine ruke došla slučajno.

No čini se da je tek tada počelo glumačko uzdizanje ove mlade glumice. U pozorišnom amaterizmu napravila je prve prave korake, a kada je počela da studira na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, bilo je jasno da će se glumi ozbiljno posvetiti.

Marija se našla među poznatim glumačkim imenima kao što su Slavko Štimac, Vuk Kostić, Tihomir Stanić i Ljubomir Bandović, na snimanju filma "Neprijatelj" Kasting za izbor glumice za jedini ženski lik u filmu održan je u Beogradskom dramskom pozorištu, a konkurencija je, prema Marijinim riječima, bila zaista velika. Odluka reditelja Dejana Zečevića da baš nju izabere za Mariju bila je iznenađenje.

Bila si jedini ženski lik u filmu i najmlađi u ekipi, kako su tekli dani snimanja, da li je bilo naporno?

- Ekipa je bila zaista super. Svi su bili složni. Bilo je malo nezgodno na presjeku sa dnevnih u noćna snimanja. Umor bi nas prije sustigao, ali smo se adaptirali i na to. Svaka prepreka je zanimljiva na svoj način.

Prijavila si se za kasting na kome je bilo mnogo glumaca. Da li si bila iznenađena kada si čula da ćeš igrati u filmu "Neprijatelj"?

- Iznenadila sam se, naravno. Kada sam primila poziv, mislila sam da me neko od prijatelja zeza. Dugo mi je trebalo da "svarim" tu informaciju da sam ja, student tada prve godine Akademije umjetnosti, pored mnogih školovanih glumica, dobila ulogu.

Koju ulogu imaš u ovom filmu?

- Igram Danicu, djevojku vojnički vaspitanu, koja je kao jako mala ostala bez majke, a kojoj je otac nestao u toku rata. Kada se na kraju rata vrati kući, u njoj zatiče grupu vojnika. Veoma je temperamentna, naučila je da se brani od svega

Kako je bilo raditi sa Dejanom Zečevićem, da li je zahtjevan kao reditelj?

- Svi su u ekipi divni ljudi, raspoloženi da mi daju savjet kad vide da ga trebam ili kad ga sama tražim. Nisam ih doživjela kao pritisak i opterećenje, već kao, u okviru cijelog projekta, priliku da naučim od svakoga ponešto.

Do sada nisi imali filmskog iskustva, a odmah si "bačena u vatru" jer igraš pored Slavka Štimca, Tihomira Stanića, Vuka Kostića. Da li je to bilo opterećenje ili podstrek za rad?

- Jako je teško ostati u kontinuitetu sa nastavom i snimati. Zato se, između ostalog, ne praktikuje da studenti bilo šta rade do treće godine. Moj profesor glume Željko Mitrović to mi je omogućio i veoma sam mu zahvalna za dozvolu da steknem i ovo iskustvo.

Takođe su mi podrška i moji prijatelji sa klase na Akademiji umjetnosti. Bez njih devetoro ne znam šta bih radila! Sve ih obožavam! Ali posebnu zahvalnost Tiki Staniću koji mi je pomogao u mnogim tehničkim detaljima. I svi ostali su bili sjajni.Posljednja predstava koju sam radila bila je prije upisa na Akademiju umjetnosti u Banja Luci jer, kao što sam već rekla, ne radi se ništa prije treće godine.

Kao izuzetno mlada osoba, vjerovatno imate velike planove koji su prioritetni?

- Pa nemam nikakve planove. Polako. Neka sve ide svojim tokom. Prvo da završim Akademiju umjetnosti...

Da li je u glumačkom svijetu teško biti glumica i da li Vam je neko u porodici bio glumac?

- Kažu da je teže biti glumica nego glumac. Do sada nisam osjetila tu razliku. Radimo istim tempom, bavimo se istom materijom. Moja sestra od tetke, Ana Mazalica, je glumica. Radi u Dječijem pozorištu Republike Srpske. Gluma nam je nekako u krvi.

Je li studiranje naporno?

-  Da znate da jeste. Imamo naporna predavanja i vježbe i ujutro i popodne, ali snalazimo se.

Neki

 profesori su skloni da kažu da više vole da budući glumac dođe bez iskustva i da ga oni oblikuju i formiraju a ne da dođe skoro pa formiran?

- Istina je, ali Akademija pruža ogromne mogućnosti za napredovanje. Ja koristim svaki trenutak i mislim da se glumac formira tokom čitavog glumačkog vijeka a ne za četiri godine studiranja

To znači da u Banja Luci postoji neki "trebinjski klan"?

- Pa da znate da postoji. Tu je Ana, njen muž Duško, on jeste iz Krajine, ali znate onu "odakle si, odakle ti je žena", tu je Snežana Štikić, ima nas dosta. Hahaha...                     R.MI