KAKO DO POSLA - IZ UGLA SLUŽBENOG POSREDNIKA U ZAPOŠLJAVANJU

KO ČEKA - NE DOČEKA

Za biro rada kaže se da je najveće preduzeće u istočnoj Hercegovini.

Bila ona neslana šala na sopstveni račun ili zajedljiva optužba na nečiji tuđi - tvrdnja se odnosi na brojnu klijentelu ove ustanove - preko 14 hiljada nezaposlenih sa područja opština istočne Hercegovine, koji čekaju svoju životnu šansu da počnu zarađivati svakidašnji hljeb.

Na evidenciji, kažu u trebinjskom birou, ima i onih koji na posao čekaju i cijelih 30 godina, zajedno sa novopristiglim koji svake godine dospijevaju na registar po završenoj školi ili uslijed prekida radnog odnosa.

Radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, među registrovanim nezaposlenima su, dodaju na birou, i oni koji "na crno" rade, a kojima, zahvaljujući aljkavosti ili širokogrudosti inspekcijskih službi, država plaća ono od čega poslodavci uporno bježe.

Najposle, preko Zavoda za zapošljavanje provode se i drugi projekti i  programi iz oblasti rada i socijalnog staranja, kao što su isplata novčanih naknada za gubitak radnog mjesta ili dokup nedostajućeg radnog staža za penziju, te su korisnici i ovih prava, iako njihov broj nije veliki, klijenti biroa.

Ipak, većina na evidenciji su oni što, sa sve manje nade a više nestrpljenja, svakodnevno čekaju na telefonski poziv službenika sa biroa - da im ponudom za posao riješi životne probleme.

Pitali smo se - zašto su danas pozivi sa ovih brojeva tek sporadični.

BIRO SAMO POSREDUJE   

Vaso Kučinar, direktor Zavoda za zapošljavanje regionalne filijale Trebinje, kaže da nesporazumi sa klijentima najčešće proizilaze iz njihovog nerazumijevanja - da ne zapošljava biro, već poslodavci, te da je uloga ove ustanove samo u posredovanju.

Takođe, vrijeme kada je biro bodovanjem i rangiranjem neposrednije uticao koji će od kandidati dobiti posao prošlo je sa bivšim sistemom i danas je ta odluka u potpunoj autonomiji poslodavaca, a biro je u tom smislu tek informativni servis, koji na interesovanje poslodavaca dostavlja podatke o traženim stručnim profilima.

- Zavod za zapošljavanje je ustanova koja ne otvara radna mjesta, a u svakom slučaju učestvuju i pomaže u zapošljavanju kroz razne programe, u okviru svojih mogućnosti. Ova filijala je u godini iza nas učestvovala u programu zapošljavanja 180 pripravnika na području filijale Trebinje, u programu zapošljavanja ciljne grupe - gdje je učestvovalo 48 poslodavaca, koji su zaposlili 66 lica. Dakle, ovo je ustanova koja je u svakom momentu spremna da učestvuje u posredovanju. S druge strane, mi smo izdali prošle godine preko 700 rješenja o isplati novčanih naknada za one koji su ostali bez posla, preko 120 rješenja za dokup radnog staža, 50-ak radnih dozvola. Svi ti poslovi funkcionišu preko Zavoda za zapošljavanje.

Iako je za izgradnju saradnje nekada dovoljna samo dobra volja interesnih strana, za posredovanje u zapošljavanju potrebno je mnogo više od toga. U devastiranoj privredi i malom i nerazvijenom tržištu rada nema uslova da se obezbijedi svakom prilika za posao. S druge strane, i kadar koji proizvodi obrazovni sistem nerijetko otežava ovaj nesporazum.  Zato, kaže Kučinar, i ne postoji univerzalan recept za siguran posao, koji bi pri profesionalnoj orijenatciji mladih bio pouzdana smjernica koje škole da uspisuju.

- Sa direktorima srednjih škola i načelnicima opština sastajemo se prije početka školske godine, gdje mi iznesemo na šta ukazuju podaci sa biroa. Ali je problem, prije svega, kod Ministartva prosvjete, jer nije moguće da se nešto desi i da se promjeni postojeća struktura na evidenciji. S druge strane, kad sagledamo tržište rada u Hercegovini, koje je poprilično ugašeno a privreda dosta stala, nemamo adekvatnih pokazatelja šta nam to treba. Dakle, s jedne strane, problem je kako stvoriti povoljniju kvalifikacionu strukturu nezaposlenih na evidenciji, a sa druge, šta je to što danas tržište traži.

Prekvalifikacije i dokvalifikacije, kao sistemska mjera koja omogućava nezaposlenima da naknadnim sticanjem tržištu potrebnih stručnih znanja lakše dođu do zaposlenja, kod nas, za razliku od zemalja okruženja, još uvijek je na nivou inicijative. Kučinar je mišljenja da rješenja iz susjedne Crne Gore u našim ekonomskim uslovima za sada nisu izvodljiva.

- U Crnoj Gori to rade na način da unaprijed gledaju šta im treba, pozovu klijenta, prekvalifikuju ga i vrate na biro, ali o njemu sve znaju i svakog trenutka on je spreman da krene na posao. Međutim, u našoj situacija mi još nismo spremni da radimo prekvalifikaciju i da klijenta ponovo vratimo na biro. To bi ličilo na promašenu investiciju. Ali pokašaćemo da radimo prekvalifikacije u saradnji sa poslodavcima, za one koji nađu radno mjesto, a potrebno je da se prekvalifikuju ili dokvalifikuju. Ako nam se poslodavac javi da je spreman da primi određen broj osoba koje treba prekvalifikovati, mi ćemo učestvovati u tome.

Programi zapošljavanja u trebinjskoj filijali Zavoda u narednoj godini zavisiće od količine sredstava koja za tu namjenu budu izdvojena. Kučinar kaže da prvi nagovještaji nakon ispitivanja tržišta rada daju razloga za optimizam.

- Programi se realizuju uz pomoć Vlade RS i nadamo se da će i finansijska situacija biti povoljnija kako bi konkretni programi uskoro mogli da krenu. S druge strane, upravo radimo jedan upitnik kako bi mogli da dođemo do nekih pokazatelja šta to poslodavci traže za ovu godinu. Podaci, samo za biro Trebinje, kažu da bi oni željeli da u ovoj godini zaposle oko 540 lica, od čega oko 50 njih tzv. ciljne grupe, starijih preko 40 godina. Ali, takođe,  moramo sačekati da riješimo neke stare probleme. Finansijska situacija nas je malo zakočila u izmirivanju redovnih obaveza u refundaciji naknada, i nadam se da ćemo u narednih mjesec dana i taj posao uspješno završiti.

ELEKTROINŽENJER NA ČEKANJU

Ne evidenciji Biroa za zapošljavanje Trebinje, najveće jedinice regionalne filijale Zavoda, registrovano je 3.727 naših sugrađana, od kojih njih više od tri hiljade traži posao, a 715 je na evidenciji radi ostvarivanja drugih prava.

Teško stanje u privredi i smanjena potreba za radnom snagom primarni je problem zbog kojeg ovoliki broj Trebinjaca ne može da ostvare svoje pravo na rad, mišljenja je i Branislav Kešelj, stručni saradnik za posredovanje u trebinjskoj filijali Zavoda za zapošljavanje.

- Prije dvije godine, kada je građevinska djelatnost bila u usponu i vladala potražnja za velikim brojem radnika, određenih građavinskih struka nije bilo dovoljno na našem birou - recimo, tesara, zidara, parketara, molera i sl. Kako je sada građevinska djelatnost u fazi opadanja, opala je i potražnja za građevincima. U 2009. godini traženo je dosta NK radnika, bez zaminanja, a uglavnom za obavljenje nekih fizičkih poslova. Kada su u pitanju osobe sa visokom stručnom spremom, u prošloj godini zaposleno je sedam doktora medicine, tri elektroinženjera, takođe nekoliko ekonomista i pravnika, ali njih najviše i ima na birou.

Ljetos se javila potreba za sezonskim ugostiteljskim radnicima. Posebno su tu potrebu iskazivali poslodavci sa crnogorskog primorja, koji su tražili specijalizovana ugostiteljska zanimanja - pica majstore, roštiljdžije, majstore za talijanske specijalitete i slično. Mi imamo dosta kuvara na evidenciji, ali ne i onih specijalizovanih koje oni traže.

Umjesto upornosti da se dokvalifikovanjem u skladu sa zahtjevima poslodavaca obezbijede bolje šanse na trižištu rada, progovore često subverzivne naslijeđene navike - da se posao čeka, zbog čega se izjalove i rijetke ukazane šanse.

- Mladi ljudi se kod nas teško odlučuju, a mi pokušavamo da ih posavjetujemo u tom pravcu, da uče radeći sa starijim kuvarima, da se specijalizuju u nekom od ovih kuvarskih zanimanja, kako bi lakše došli do posla. Poslodavci danas primaju uglavnom radnike koji već znaju svoj posao. Nijedan od njih ne želi da obučava, žele da imaju gotovo zanimanje, jer se dešavalo da neki primljeni na obučavanje poslije napuste poslodavca, pojašnjava Kešelj.

Na evidenciji biroa Trebinje godinama su najbrojnije diplome srednje ekonomske, trgovačke, mašinske škole i gimnazije. Danas je među nezaposlenim 448 trgovaca i 378 ekonomskih tehničara, a na kraju svake školske godine ovaj broj povećavaju novopristigli svršeni srednjoškolci.

Slaba je utjeha što istu gorčinu čekanja na posao dijele sa svojim ambicioznijim sugrađanima, koji su veće šanse za uspjeh tražili u sticanju diploma različitih struka na visokim ili višim školama.

Ne bi bilo teško odgonetnuti među kojim strukama je tradicionalno konkurencija najjača, da se u posljednje vrijeme u mrtvu trku nije uključio i kadar školovan za elektroenergetski sektor.

Preduzeća koja su zamajac razvoja cijele regije postala su pretijesna za sve one koji su elektrotehnički fakultet odabrali sa uvjerenjem da će, u mjestu gdje je struja najjači izvozni brend, ovom diplomom lakše do zaposlenja.

- Kada je u pitanju visoka stručna sprema, u 2009. godini je na evidenciju biroa Trebinje najviše, kao i obično, pristiglo diplomiranih ekonomista i pravnika, a za razliku od prethodnih godina - i diplomiranih elektroinženjera, posebno energetičara. Na evidenciji trebinjskog biroa trenutno posao čekaju 23 elektroinženjera, a prije dvije godine nije bio niti jedan. Pravnika je 39, ekonomista 25, menadžera turizma i hotelijerstva 20, profesora engleskog jezika 10, a srpskog jezika 7, kaže Kešelj.

Na evidenciji Biroa za zapošljavanje u Trebinju je ukupno 309 osoba sa visokom, te 176 sa višom stručnom spremom.

Da stvar bude interesantnija, prilično "školovanu" evidenciju nezaposlenih u Trebinju kadrovski pojačava i šest magistara-mastera, te jedan doktor nauka.

I pored toga, dodaje Kešelj, u Trebinju ima deficitarnih struka.

- Na birou Trebinja nema diplomiranih farmaceuta. Stoga, privatne apoteke obično angažuju farmaceute iz drugih sredina. Naša je obaveza da im izdajemo radne dozvole.

U okolnostima kada je broj onih koji žele poslodavca nesrazmjerno veći od broja onih koji traže radnika, službenici na birou rada svojim klijentima mogu samo da savjetuju aktivniji angažman, po tradicionalnim a provjerenim metodama. Uporstvo"cimanja" za rukav i neumornog obijanja od vrata do vrata, uz zahvalno prihvatanje bilo koje ukazane šanse za rad, ispostavlja se kao jedina djelotvorna praksa u tranzicijskom nevremenu, kada privilegiju da biraju uvijek i samo imaju poslodavci.

- Na našoj evidenciji je i ekonomski tehničar koji na posao čeka čak od 1979. godine. Kada razgovaramo sa onima koji od nas traže da im nađemo radno mjesto upućujemo ih da oni sami traže posao. Posao se ne čeka, nego se traži. Obično im preporučujemo da prihvate bilo koji posao koji im se nudi. Danas je teško naći posao, a uvijek ga je lako napustiti. Pogotovu, kada su u pitanju mladi ljudi, koji tek završe školu. Kada poslodavac raspiše konkurs, pozovemo klijente da obavezno odu na razgovor i po mogućnosti prihvate ukazanu šansu, i u slučaju da ponuđeni posao nije u njihovom zanimanju. Mnogi koji su našli posao koji nije u njihovoj struci, zadovoljni ostaju u tom zanimanju, iako se za njega nisu školovali. Ima onih koji ne žele da prihvate oni što im se nudi, i čekaju. Većina njih vjeruje da će do posla nekim vezama ili na neki drugi način osigurati mjesto u državnim firmama, dodaje Kešelj.

Rade SAVIĆ

ŠTA KAŽE STATISTIKA

Sudeći barem prema statistikama regionalne filijale Zavoda za zapošljavanje, globolna ekonomska kriza u godini za nama nije značajno poremetila tržište rada u istočnoj Hercegovini.

- U odnosu na 2008. godinu, gdje smo zaključno sa 31. decembrom imali 14.142 osobe na evidenciji na nivou filijale, na kraju naredne 2009. taj broj je iznosio 14.271 osoba. Što znači, više za 129 lica. Kroz evidenciju biroa u 2008. prošlo je preko 7.000 lica. Prvi put se javilo njih 1.456, a onih koji su došli iz radnog odnosa bilo je 2.412. S druge strane, zaposlilo se 1.598 osoba. Wih 1.519 zaposlilo se u razne firme, a 89 lica je posao našlo putem kredita za samozapošljavanje. Bilo je promjena i problema, ali u krajnjoj računici ova filijala je ostala gotovo na istom broju, kaže direktor regionalne filijale Zavoda za zapošljavanje Vaso Kučinar.

DA LI LJUDI ODLAZE ILI SE PRIVREMENO SNALAZE?

- U prošloj godini oko 240 osoba sa evidencije biroa odjavilo se sa obrazloženjem da odlaze iz Trebinja, kaže Vaso Kučinar, direktor regionalne filijale Zavoda, ali i dodaje:

- To ne mora obavezno da znači da su svi oni otselili trajno. Sistem kojim se vodi evidencija ne omogućava nam da imamo uvid u to - koji od njih su napuštali grad samo na određeno vrijeme, pa se nakon privremenog odsustva ponovo javili na našu evidenciju.

ŠKOLA I PRIVREDA

Završne sinteze koje treba da ukažu na najtraženija zanimanja u protekloj godini nisu moguće zbog činjenice da značajan broj klijenata biroa posao nalazi u zanimanju za koje se nisu školovali, kaže Branislav Kešelj, stručni saradnik u trebinjskoj filijali Zavoda.

Hronični problem neharmonične koegzistencije obrazovanja i privrede dodatno je usložnjen neželjenim trendovima u privredi, u mjeri da ljudi prihvataju i prinudna ili privremena rješenja.

- Tako da su oni kod nas, sa svojim završenim zanimanjima, zavedeni da rade, a ustvari nisu zaposleni u svojoj struci. Većina osoba sa visokom stručnom spremom, koji dobiju posao, rade u svom zanimanju, ali kada je u pitanju srednja stručna sprema, mislim da i više od polovine radi u nekim drugim zanimanjima. To od njih neposredno saznajemo kada ostanu bez posla i ponovo dođu na biro - ekonomski tehničari, trgovci ili gimnazijalci zapošljavaju se u Novoteks, rade za mašinom u Industriji alata, ili ih privatni poslodavac angažuje da rade u ugostiteljstvu, pojašnjava Kešelj.

U ČEKAONICI BIROA

 Na oglasnoj tabli trebinjskog Biroa za zapošljavanje tek povremeno osvane oglas ili javni konkurs za prijem radnika. U čekaonici ove ustanove srećemo uglavnom samo one koji su došli da izvrše svoju redovnu obavezu - javljanje službeniku biroa, kako ne bi bili brisani sa evidencije nezaposlenih.

Nataša Bjelica, nakon završenih studija na Fakultetu organizacionih nauka, na Birou za zapošljavanje posao čeka pola godine.

- Moja struka vezana je za poslove u administraciji, na održavanju informacionih sistema. Od avgusta, otkada sama na evidenciji, nije bilo nikakvih izgleda da dobijem posao. Što se biroa tiče, mislim da tu nedostaju aktivniji kontakti sa poslodavcima. Jer poslodavci kod nas, čini se, ne zapošljavaju preko biroa, nego preko veza.

-  Kakva nam je država, takav je cijeli sistem, takav nam je i biro. Od vrha te piramide, pa naniže - kako je gore, tako je i najniže, kaže nam Branislav Šigud , ekonomski tehničar, čije se radno iskustvo svodi na - sve privremeno i povremeno, a uglavnom "na crno".

- Tokom reorganizacije u službi dobio sam otkaz, a nakon toga već pet godina sam na birou. Sa biroa me nikad niko nije zvao ni na kakav razgovor, niti mi je nudio ikakav posao. A kakva je situacija, poslu se više i ne nadam. A prihvatio bih i radio sve, dodaje Branislav.

-  Bolje sreće nije bila ni trgovac Jelena Mrkajić - čijih se 12 godina na evidenciji biroa svodi uglavnom na obavezu redovnog javljanja službeniku.