NAŠE LICE I NALIČJE

ZAPAD ĆE SE ZACRVENJETI

Piše Šćepan Aleksić 

    Davno je rečeno: "U kome postoji i gram stida, još ima nade za njegov spas".

    Savremeni čovjek, međutim, sve se manje stidi i skoro da ne postoji situacija u kojoj će se zacrvenjeti. Stid još uvijek stanuje samo u nekim zabitim sirotinjskim krajevima, negdje istočnije i južnije, gdje, po mišljenju ljudi koji sebe smatraju savremenim, kultura i savremenost još nisu stigle. U zemljama, koje jednim imenom zovemo razvijene, ne stide se ni zbog čega više ni najmanja djeca. I njih su već naučili da su dio vodećeg savremenog svijeta, da su nešto veće i bolje od ostalih i da im je sve dozvoljeno samo ako imaju novac. Skine se čovjek čiple go i tako trči preko fudbalskog igrališta, pred očima desetina hiljada ljudi, sve dok ga redari ne sustignu i savladaju. Ili, uđe u "Kuću Velikog Brata" i tamo baljezga da ne bi "ni pas s maslom", a svako veče ga gledaju milioni. I džaba ti što ga gledaju nego na kraju svi vele:"Baš ga briga, digao je pare i postao popularan".

      U bogatim zemljama takva je i državna politika. Pokrenuti su toliki ratovi, pobijeni i na druge načine postradali mnogi nevini ljudi, pa niti se ko zacrveni, niti kad zatraži od koga oprost. NATO veli da je to sve radi i u ime čovječanstva. A NATO je, ako je dobro izračunato, samo jedna šestina čovječanstva.

      Tako je kod nas obraz, poslije učitelja i priganice, ponajviše izgubio vrijednost i devalvirao do te mjere da ne vrijedi ni pet para.

      Slušao sam, prije desetak ili više godina, kako jedan poznati Trebinjac, neću vam reći šta je bio jer bi odmah znali ko je, priča da je neka sirota žena sa Zubaca, odmah poslije Drugog  svjetskog rata, sašila kotulu od šatorskog krila, koje joj je, kao jedinu pomoć, dodijelio Narodni odbor. Uprtila ona breme drva ali, po nesreći, pozadi joj prihvatilo uže kotulu, a da to nije primijetila. I tako ide ona kroz selo sa bremenom drva na leđima i zadignutom suknjom, a pozadi sijeva gola zadnjica. Susrela je dvojica komšija, pa pokušavaju, na zgodan način, da joj daju do znanja o čemu je riječ.

      - Šta je to, ta i ta, kumimo te velikijem Bogom, pitaju i pokazuju na njenu kotulu.

      - Evo, pogledajte, ovo je obraz onih iz Narodnog odbora. Svima drugima podijelili ponešto, a meni samo šatorčinu, pa od nje sašila kotulu da nijesam gola. Ali ova vrsta obraza se ne može zacrvenjeti jer da su ga imali ne bi ovo uradili od mene.

       I zaista, izgleda, došlo je vrijeme ljudi sa đon obrazom, toliko debelim da će se zacrvenjeti prije po svim ostalim dijelovima tijela nego u obrazu.

       Nedavno je u Kopenhagenu propao pokušaj postizanja dogovora o smanjenju globalnog zagađenja. Nije ga bilo prvenstveno zbog toga što najbogatiji ne žele da se odreknu ni jednog djelića svoga bogatstva. Ni zbog toga se niko ne zacrvenje.

        Zapad će se ipak zacrvenjeti kad sunce bude zalazilo.