MjeŠoviti hor "Tribunia", nakon dvije godine rada...

PUNIM JEDRIMA NAPRIJED

Kako u knjizi "Škola i ognjište" bilježi naš sugrađanin Mladen Jokanović, prvi hor u Trebinju, odnosno Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo "Soko-sloboda", u okviru koga je djelovao, osnovan je daleke 1892.godine. Vremenom, smjenjivali su se i drugi horovi, a posljednji gradski hor, preciznije rečeno hor Gimnazije "Jovan Dučić", koji je okupljao i starije članove, a pod rukovodstvom Miodraga Stanisavljevića, nakon dvije godine rada, 1997.godine je prestao sa radom. Opšta je ocjena da nije bilo sluha u Trebinju za ovaj hor, odnosno da nije imao adekvatnu podršku lokalne zajednice...

Trebalo je da prođe decenija pa da neki novi entuzijasti smognu snage za obnovu rada gradskog hora. A problemi, kao i prije 118 godina ostali isti, kao u Jokanovićevoj knjizi: "oskudica kao svakodnevna kočnica", "nedovoljan broj izvršujućih članova", "bez odgovarajućih prostorija".

Sekretar Mješovitog hora “Tribunia” Predrag Milošević ističe da je prva godina rada bila najteža.

- Ideja o osnivanju gradskog hora je dugo postojala, a odluka o osnivanju Mješovitog hora "Tribunia" donesena je na osnivačkoj skupštini 20. jula 2007.godine. Hor je osnovan u cilju očuvanja, održanja i predstavljanja pjevačke i muzičke tradicije Trebinja i istočne Hercegovine, razvijanja kulturnoumjetničkog amaterizma, kao i povezivanja i unapređivanja odnosa sa drugim, sličnim udruženjima u zemlji i inostranstvu, a osnivači hora su: Bogdan Prelević, Mirko Vuletić, Qubiša Čučković, Nebojša Milivojević i ja. Slijedile su brojne proceduralne aktivnosti, usvojen je Statut hora, osnovan Upravni odbor, imenovana Radmila Anđelić za predsjednika, okupljeno 40-tak članova hora.

NEMA STALNOG PJEVAČKOG KADRA

Milošević kaže da je Tribunia, od prvih dana rada, imala veliku podršku Opštine Trebinje

 - Već po samom osnivanju, lokalna zajednica je imala ogromno razumijevanje za naš hor, u oktobru 2007.godine opštinskim grantom izdvojen je dio sredstava za rad našeg hora, pa smo odmah kupili klavir-sintizajzer i stolice za potrebe članova hora, a krajem 2008.godine kupljena su odijela i sašivene haljine za nastupe. Iako je, zbog opšte krize, i nama prošle godine, u rebalansu budžeta, oduzet dio planiranih sredstava, zahvalni smo Opštini Trebinje na pomoći. Opština Trebinje dala nam je na privremeno korištenje prostorije u zgradi bivšeg Vojnog odsjeka, a prethodno smo, zahvaljujući razumijevanju Centra za informisanje i kulturu Trebinje imali probe u prostorijama Fakulteta za prozvodnju i menadžment, u Domu kulture.

Za sada ne možemo adaptirati postojeće prostorije, dok ne dobijemo neki trajni prostor.

Kako Milošević ističe, osnovni problem u radu hora je nedostatak stalnog pjevačkog kadra:

- Gorući problem, osim trajnog rješenja pitanja prostorija za rad hora, jeste i pitanje stalnog pjevačkog kadra. Malo se Trebinjaca želi učlaniti u hor, a naši članovi su u horu  na dobrovoljnoj osnovi, bez ikakve novčane nadoknade: oni ili studiraju ili rade, pa se ne može uvijek računati na stalan pjevački kadar. Otud nemamo ni kontinuitet u probama. Ipak, ovo je tek početak rada, tek stvaramo pjevačku bazu. Planiramo koncerte i u drugim mjestima, rado ćemo se odazvati na svaki poziv za gostovanje. U planu nam je i razvijanje odnosa sa Klekom i Zrenjaninom, gdje živi veliki broj Hercegovaca, a sa kojima Trebinje njeguje dobre odnose već godinama.

Prema Miloševićevim riječima, hor "Tribunia" do sada je, osim od naše opštine, imao podršku i od Hidroelektrana na Trebišnjici, za šta im duguju veliku zahvalnost.

- Hvala svima koji su nam pomogli, a koji su prepoznali zalaganje članova hora Tribunia na unapređenju Trebinja kao grada kulture. Koristim priliku da pozovem sve ljude dobre volje, ustanove i institucije, da nam pomognu finansijski ili materijalno, jer raspolažemo sa skromnim sredstvima. Upravo zbog toga, za sada nismo u finansijskoj situaciji da organizujemo neko putovanje za članove hora, odnosno odlazak na horske svečanosti u RS i Srbiji, a to bi bilo neophodno za dalje razvijanje hora.

KONCERT ZA PAMĆENJE

I pored poteškoća, hor "Tribunia" grabi punim jedrima naprijed. Od prvog zvaničnog nastupa, na solističkom koncertu Ranka Slijepčevića u Domu kulture 9.novembra 2007.godine (članovi hora pjevali su kao pratnja Slijepčeviću  u pjesmama: "Kad je čovjek sam", "Molitva", "Trebinjska" i "Slika uljana"), nije bilo značajnijeg kulturnog dešavanja bez nastupa ovog mješovitog hora. Prvi cjelovečernji koncert hora održan je 10.decembra prošle godine  u prepunoj dvorani Doma kulture. Sa 17 duhovnih i svjetovnih kompozicija, među kojima je bilo i ruskih i francuskih pjesama, ali i italijanskih kancona, i sa čak pet solista (Vladimir Vujović, Bogdan Prelević, Nina Radlović, Qubiša Čučković, Marija Ninković), uz klavirsku i pratnju na harmonici Boba Vučura, odnosno Nebojše Krulja, Tribunia je od prve pjesme osvojila publiku, koja je 30-tak članova, na čelu sa dirigentom Stojankom Gudelj, zdušno bodrila aplauzima. Koncert su uveličali i profesori srednje muzičke škole iz Trebinja: profesori Vesna Milojević i Qiljana Rajević, violina, mr Jelena Kovačević, klavir i prof. Dušan Stojanović, Željko Milošević, glumac Gradskog pozorišta Trebinje, koji je kazivao pjesme Brata Pavlovića (po izboru mr Đura Gudelja), kao i plesači - članovi Gradskog KUD-a Alat Svislajon: Nikolina Lučić, Borko Ćorluka, Nataša Bodiroga i Dražen Milić. 

HVALA TREBINJSKOJ PUBLICI

I pored najezde čestitki, poljubaca i buketa cvijeća koje je primala, po završetku koncerta hora Tribunia našli smo vremena za razgovor sa dirigentom Stojankom Gudelj.

Uživali smo u pojanju hora, čestitamo. Da li ste zadovoljni ostvarenim?

- Hvala na čestitkama. Kao i svaki dirigent, uvijek mislim da može biti bolje, da se može bolje uraditi, ali, u suštini, zadovoljna sam, jer je ovo tek dvogodišnjica rada, a na koncertu pojedini pjevači nisu nastupili iz opravdanih razloga. Naročito zadovoljstvo mi pričinjava osjećaj da su pjevači na koncertu dali sve od sebe.

Publika je bila ushićena, stalno vas je nagrađivala aplauzima!

- Zahvaljujem od srca publici, ona nas je stvarno podržala, bila sam iznenađena što je sala bila do posljednjeg mjesta ispunjena, to nije baš uobičajeno u Trebinju, podržali su nas i ponijeli i zato upućujem veliko hvala trebinjskoj publici. Moram da istaknem da Trebinje ima dugu tradiciju horskog pjevanja, preko 100 godina, smjenjivali su se horovi, nije ovo prvi put da gradski hor pjeva, bilo je i prije kvalitetnih horova, koji su njegovali dobru horsku muziku.

Otkud ideja za ponovnim osnivanjem gradskog hora?

- Ne želim sebe nešto da ističem, ali sam upravo ja došla na tu ideju, da treba da se obnovi gradski hor u Trebinju. Prije četiri godine iz Ministarstva prosvjete i kulture RS smo čak dobili oko 5000KM za obnovu rada, međutim, te pare je neko dao na drugo mjesto, i hor “Tribunia” je tek dvije godine poslije osnovan, i to zahvaljujući pjevačima, mladim ljudima koji su me podržali u toj ideji. Najteža je bila tehnička strana svega toga, da se završi potrebna procedura, a drugo je sve išlo lako. Svi su se složili i obradovali što se opet obnovio gradski hor, i ja se nadam da ćemo ga ustaliti, da nećemo prekidati rad. To je mukotrpan rad, pogotovo u malim mjestima, gdje se mali broj ljudi učlanjuje u hor a ne znam zašto, često i odustanu. Recimo, ovaj hor je imao na početku 40 članova, desetak ih je, vremenom odustalo, doduše, neki su to učinili sa opravdanim razlogom - mladi odlaze na fakultete, djevojke se udaju, dobiju djecu, ali smo, eto, uvijek na početku sa radom. Ne možemo ići naprijed kako bi trebalo, to je problem manjih mjesta. I sad to treba nadoknaditi, nije to uvijek lako.

Kako birate kompozicije?

- Kompozicije biram prema mogućnostima članova hora, kao i one koje se meni sviđaju, a za koje pretpostavljam da će se svidjeti i drugima. Osim toga, i pjevači nekada izraze želju za nekom pjesmom, i to se prihvati, ako ta pjesma odgovara nivou hora, a treba držati neki nivo, jer Trebinje to zaslužuje, ja takvo Trebinje znam, pamtim i ne želim da imamo niži nivo u horskom pjevanju nego što je to Trebinje nekada imalo.

Hor ima raznovrstan repertoar, od pjesama koje je na stihove Jovana Dučića komponovao naš sugrađanin Bobo Vučur do Betovena?

- Zaista, repertoar je širok, mislim da je publika mogla naći nešto za sebe, za svoju dušu, bilo je i svjetovnih, ali i duhovnih pjesama. Posebno volim kompozicije koje je komponovao Vučur, zahvalna sam mu na tome, mislim da dopiru do srca slušaoca.

Na koje kompozicije pjevači bolje reaguju?

- Pjevači sve što je lijepo osjete, i nije važno ko je kompozitor, da li je u pitanju italijanska kancona ili ruska pjesma, ono što je pjevno i što je lijepo, to se osjeti i sa zadovoljstvom pjeva.

Ima li “deficitarnih” glasova?

- Uvijek ima glasova koji nedostaju, Trebinje je poznato da nema dobrih soprana i dobrih tenora, toga fali, ali, šta je, tu je, shodno mogućnostima, nismo mi Beograd, gdje svaki hor ima profesionalce, mi smo amateri, sve radimo iz ljubavi. I sad je lako upoređivati, niste kao "Obilić" ili "Krsmanović". Tamo su pjevači najmanje sa završenom srednjom muzičkom školom, pa pjevaju čim dobiju partituru, a mi ovdje, polako, kao od prvog osnovne, prvo pročitamo tekst, pa malo-pomalo prelazimo na savladavanje melodije, pa tek onda kompoziciju " uklapamo" po glasovima. Sve to ide sporije, ali na kraju, eto, opet bude dobro.

JEDNOM HOR, ZAUVIJEK HOR

Od nastupa za ove dvije godine, koje naročito izdvajate i kakva je saradnja sa drugim horovima?

- Nastupali smo na brojnim akademijama u našem gradu, za Dučićeve večeri poezije, Dučiđev dan, za praznik Svetog Save i druge prilike. Tada smo nastupali sa tri, četiri pjesme, ovo je prvi put da se publici predstavljamo sa cjelovečernjim koncertom, kojim smo pokazali šta smo uradili za protekle dvije godine. Što se tiče saradnje, do sada smo se ispomagali sa crkvenim horom “Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški”, jer nas je malo. Vodim oba hora, ne dam im da se razilaze. Doššla sam na ideju, da za praznik Svetog Save, nastupe zajedno članovi ova dva hora, kao i kamernog sastava Gračanica, i bilo mi je drago što su prihvatili poziv. Mislim da bi bilo lijepo da zajedno češće nastupamo.

Kakvi su dalji planovi za razvoj hora, za dalja gostovanja?

- Mislim da bi se ovaj koncert mogao negdje ponoviti, od Bileće do Beograda, zašto ne, pa neka dođu naši Hercegovci, mislim da se ne bismo postidjeli, a i drugi bi, sigurno, bili zadovoljni kao i trebinjska publika nakon našeg godišnjeg koncerta. Da može bolje - uvijek može bolje, tu je, u  suštini, ljubav presudna, pa i ono što ne možemo u prvi mah, postigne se, uradi se kako treba, a nadam se da će nas zvati da još negdje održimo koncert. U februaru nastavljamo sa prijemom novih članova, biće audicija, zato pozivam mlade ljude, svršene studente neka dođu, da pjevaju, mislim da će naći sebe, da se lijepo druže.

Koliko je teško voditi dva hora, kad nalazite vremena za sebe?

- I pored svega, nađem vremena za sebe, za svoje najbliže, jer radim naveče, tad zakazujem i probe. Nije lako, naročito pred koncert, tada su i češće probe, ali sve se postigne kada se nešto voli, a ne odustajem lako, mislim da sam to do sada i pokazala. Jer, dođe hor u krizu, pojedini članovi, iz opravdanih razloga, odu iz hora, ali se opet vrate muzici, lijepoj pjesmi i druženju.

Jednom hor, zauvijek hor?

- Tako je, jednom hor, zauvijek hor!

TREBINJSKI HOROVI NEKAD I SAD

U knjizi "Škola i ognjište", autora Mladena Jokanovića, stoji:

Srpsko  pravoslavno crkveno pjevačko društvo "Soko-Sloboda" ( od 1918. - Srpsko pjevačko društvo "Soko", a od 1830. Srpsko pjevačko društvo "Sloboda") u Trebinju je počelo sa radom 1892.godine. Sveti Vasilije Ostroški odabran je za krsnu slavu društva. Izrađen je barjak sa likom Svetog Vasilija i društveni amblem. Prvi hor imao je 30 članova, 15 muških i 15 ženskih. Horovođa je bio učitelj Marić… Hor je pjevao u crkvi i na sahranama… Na sahranama dobrotvorima, utemeljivačima i izvršujućim članovima hor je nastupao besplatno. Na taj način velika čast odavana je pokojnicima, koji su radili u Društvu ili ga pomagali materijalno i moralno…

Za vrijeme Drugog svjetskog rata prestao je organizovani rad društva. I pored toga, izvjestan broj članova pjevao je u crkvi kada su prilike dozvoljavale… Pri crkvi Svetog Preobraženja Gospodnjeg djeluje od 1970.godine, sa izvjesnim prekidima do 1980.godine Muški crkveni hor, sa oko 15 članova, koji su vježbali i nastupali zajedno sa crkvenim horom "Sloga" iz Dubrovnika, a horovođa je bio poznati muzikolog i kompozitor dr Vladimir Berdović…

Godine 1990. pokrenut je rad hora pod nazivom "Sveti Vasilije Ostroški", koji nastavlja rad Srpskog pjevačkog društva u dijelu horskog pjevanja… Jedno vrijeme 1995-1997. djelovao je i Gimnazijski-gradski hor, u kojem su pored gimnazijalaca uključeni stariji pjevači, sa horovođom Mišom Stanisavljevićem. Taj gradski hor pri Gimnaziji "Jovan Dučić" prestao je djelovati jer  za njega nije bilo sluha… Od godine 1997. stalno djeluje crkveni hor "Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški"...

ENTUZIJASTI OKUPLjENI PJESMOM

- Hor je osnovan 2007.godine zahvaljujući entuzijastima okupljenih pjesmom, koju su željeli da poklone, jer ona pripada svima. Ona je ljepota koja dotakne svakog čovjeka i zatreperi svaku dušu. Željeli smo da naš grad ima svoj prepoznatljiv zvuk koji se rado sluša i voli. Ovaj mladi hor je vrijedno radio na izgrađivanju i brušenju svog muzičkog izraza, a ostvarili smo i svoj vizuelni identitet. Raduje nas što doprinosimo razvijanju kulturnoumjetničkog amaterizma i tako obogaćujemo kulturni život grada, utičemo na njegovo ponašanje i življenje. Želimo da trajemo sa našim gradom i njegovom kulturnom tradicijom, kao i da ga povezujemo sa drugim gradovima i ljudima, rekla je, između ostalog, na koncertu hora "Tribunia", predsjednik hora Radmila Anđelić.

Kako ističe, velika je čast biti predsjednik jednog gradskog hora.

- Predložena sam za predsjednika hora, i pristala sam puna srca, jer volim muziku, završila sam i osnovnu muzičku školu. Bila sam član i hora Gimnazije "Jovan Dučić", koji je, na žalost, prestao sa radom, jer nije imao poršku zajednice. Na svu sreću, to nije slučaj sa horom "Tribunia", imali smo podršku Opštine Trebinje, od samog osnivanja, a i ozbiljno smo pristupili osnivanju hora, registrovan je kao udruženje građana. Preko opštinskog granta obezbijedili smo i finansijska sredstva za najnužnije potrebe hora - instrumente, namještaj, umnožavanje nota, kao i za simbolične naknade dirigentu i sekretaru hora. Od Opštine Trebinje dobili smo i privremene prostorije za rad, i nadamo se da ćemo u dogledno vrijeme, dobiti i stalne prostorije. Takoće, u okviru donacija u oblasti kulture, iz ostvarene dobiti za 2008.godinu, dobili smo pomoć i od Hidroelektrana na Trebišnjici.

Anđelićeva kaže da su skromna stredstva sa kojima raspolaže "Tribunia", prepreka za putovanja, odlaske na takmičenja:

- I radi animacije postojećih članova, ali i obnavljanja članstva, neophodna su nam putovanja, koncerti i u drugim mjestima, takmičenja, uspostavljanje saradnje sa drugim horovima. Zato pozivam one koji mogu da nam pomognu, da imaju razumijevanja za rad našeg hora. Uvjerena sam da će naša zajednica i dalje podržavati hor "Tribunia". Trebinje je zaslužilo da ima gradski hor, da ima i takve kulturne sadržaje. A naš koncert je pokazao da nas publika cijeni. Zadovoljna sam i ponosna kao član i kao predsjednik hora našim godišnjim koncertom, ali, podjednako, i odzivom publike.

Prema njenim riječima, za dosadašnji rad hora "Tribunia" ogromna zasluga pripada dirigentu Stojanki Gudelj.

- Dugujemo joj veliku zahvalnost na trudu, strpljenju i zalaganju za vođenje hora, za ozbiljnu pripremu našeg cjelovečernjeg koncerta. Nadam se da ćemo, uz njenu pomoć, svi zajedno istrajati, i da će hor, kroz generacije koje tek dolaze, biti trajna vrijednost našeg grada.    

O HORU TRIBUNIA GOVORE...

Članovi hora "Tribunia" vole druženje, pjesmu, većina ih je završila osnovnu muzičku školu, a osim u ovom, veliki broj njih pjeva i u crkvenom horu "Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški". Iako različite životne dobi, od srednjoškolaca, do onih u najboljim srednjim godinama, njeguju prijateljstvo, i nerijetko prostorije hora Tribunia, u nekadašnjoj zgradi Centra javne bezbjednosti, odjekuju smijehom i šalama u pauzama proba. I svi uglas pozivaju talentovane pjevače svih generacija da im se pridruže, jer, kako kažu, neće se pokajati!

Tenor MIRKO VULETIĆ jedan je od osnivača Tribunie:

- Nas nekolicina, zajedno sa Stojankom Gudelj, koja je od početka sa nama, imali smo ideju da se osnuje gradski hor. Angažovali smo Stojanku za dirigenta, okupili članove koji su već pjevali u horu, a većina ih je iz crkvenog hora "Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški", čiji sam takođe član, odnosno koji su išli u muzičku školu. Prva godina je bila najteža, dok smo okupili članove, riješili proceduralne stvari, obezbijedili prostor za rad, zahvaljujući Opštini Trebinje, koja nam je dala i određena sredstva iz budžeta, u vidu granta.

Kako kaže Vuletić, veoma je teško održati hor, i zbog pjevačkog kadra, ali i zbog obaveza članova hora:

- Osnivani su u Trebinju i prije horovi, pa su prekidali sa radom, teško je održati hor. Nije lako, svako ima obaveze, neko u školi, drugi na poslu, u porodici, a najteže je što nemamo stalne pjevače, mnogi odu na fakultet, ili se udaju, dok pojedini jednostavno prestanu da dolaze hor. Sa druge strane, ovo je mala sredina, pomoć su nam do sada jedino pružili Opština Trebinje i HET, bilo bi dobro da imamo i nekog sponzora, pa da možemo organizovati i odlaske na takmičenja, putovanja i sl. Teško je u današnje vrijeme ljudima da prihvate obavezu iz čistog entuzijazma i ljubavi, možda se zato rijetki odluče da budu članovi hora, za razliku, recimo, od folklora, tamo svi hoće, jer se uvijek negdje putuje, takmiči... Ipak, nadam se da će biti i onih koji će poslije našeg koncerta da nam se pridruže, da će im to biti podstrek, jer hor se stalno obnavlja, i nadam se da ćemo u skorijoj budućnosti biti još brojniji, u toku su kontakti sa još nekim našim sugrađanima koji su išli u muzičku školu, da nam se pridruže. Bitno je da smo krenuli, najteže je početi.

NASTUP UDRUŽENIH TREBINJSKIH HOROVA - DOBRA IDEJA

Prema Vuletićevim riječima, hor "Tribunia" je opravdao dvogodišnje postojanje.

- Uvijek može biti bolje, ali po reakciji publike, rekli bismo da je koncert bio uspješan, da smo dosta uradili za protekle dvije godine. Bilo je i svjetovnih i duhovnih kompozicija, mada mislim da je publici, generalno gledajući, možda bilo interesantnije slušati svjetovne kompozicije, no jedan gradski hor mora u repertoaru imati pjesme za sve prilike. Nije nama cilj da Tribunia djeluje samo u Trebinju, ali ne treba ni da forsiramo odlazak na neka takmičenja, dok ne postignemo potreban kvalitet pjevanja, a to se ne može desiti preko noći. Ne treba zaboraviti činjenicu da svake godine krećemo iz početka, zbog smjene generacija, i sigurno da je u svemu tome najteže našem dirigentu Stojanki Gudelj. Zato nastojimo da joj olakšamo nimalo zahvalan posao, a njoj, nesumnjivo, pripada velika zasluga za dosadašnji učinak hora.

Nastup udruženih članova horova "Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški", "Tribunia" i muškog kamernog hora "Gračanica", Vuletić smatra dobrom idejom:

- Lijepo je kada su svi horski pjevači Trebinja zajedno, i to baš za proslavu Svetog Save. Mislim da bi se i ubuduće to moglo upriličiti, jer evo i ja sam i u crkvenom i horu Tribunia. Bilo bi lijepo da se u rad hora Tribunia uključe i članovi ostalih horova, zašto ne, jer sve su to provjereni, iskusni pjevači, a neka i dalje pjevaju u svojim horovima.

Vuletić, po struci diplomirani pravnik, koji je od skoro i otac dvojice blizanaca, kaže da i pored brojnih obaveza, nađe vremena za probe i nastupe.

- Teško je, supruga ima razumijevanja, ali kad nešto voliš, i kad si okružen prijateljima, kao što je to slučaj u našem horu, sve se može postići.

U HORU JE SUPER DRUŽENJE

Sopran MARIJA NINKOVIĆ, učenica četvrtog razreda Gimnazije "Jovan Dučić", takođe je član i hora "Tribunie" i hora "Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški", a kako kaže, horsko pjevanje zavoljela je dolazeći na svete službe u crkvu.    

- Bilo mi je zadovoljstvo kada me je prof. Stojanka Gudelj pozvala da budem član hora, rado sam pristala. Brzo sam se uklopila zahvaljujući tome što sam završila osnovnu muzičku školu, bila sam član i tamošnjeg hora. Imam divno iskustvo sa horom, i zato pozivam svakog ko ima volju i makar malo sluha da se pridruži horu "Tribunia", jer je super druženje.

Marija ističe da je ponosna što je među solistima "Tribunie", ali da to nosi i dodatnu odgovornost:

- Velika je odgovornost biti solista u horu, uvijek imam tremu kada imam solo tačku, ali to bude ona pozitivna trema, kad izađem na scenu i počnem pjevati, nema je više.

Budući student ekologije i zaštite životne sredine, muzikom se bavi i mimo hora.

- Horskim pjevanjem se bavim četiri godine, a prije godinu dana sam snimala prateće vokale za festival Zvon zvonke pjesme, u studiju, kod prof. Boba Vučura. To je za mene  neko novo iskustvo, koje mi je pričinilo zadovoljstvo. Takođe, pobijedila sam na takmičenju "Pjesma Trebinja" prošlog i pretprošlog ljeta, bilo je tu još nekih takmičenja, osvajala sam nagrade. Krivo mi je što nisam imala sreću da idem u srednju muzičku školu u Trebinju, jer je nije bilo prije četiri godine, a tada nisam bila spremna da je pohađam u nekom drugom gradu, jer sam baš vezana za Trebinje. I da, gdje god budem studirala, i tamo ću da se učlanim u hor, jer volim da pjevam.

PRIJATELJSTVO NAS DRŽI NA OKUPU

Horskim pjevanjem tenor LJUBIŠA ČUČKOVIĆ (član i hora "Tribunia" i crkvenog hora, po struci knjigovođa) bavi se šest godina. U nižoj muzičkoj školi takođe je bio član hora, nakon čega se pridružio crkvenom horu, jer je u to vrijeme bio jedini hor u Trebinju. Po njemu, za kvalitetan hor neophodan je i dobar odnos među članovima.

- Za hor je, svakako, osnovno da imate dobar glas, da volite pjevanje, ali je uz to veoma bitno i prijateljstvo sa ostalim članovima, koje njegujemo, koje nas drži na okupu. Većinu članova hora "Tribunia" znam od ranije, lijepo se družimo, zato pozivam sve zainteresovne da nam se pridruže, neće se pokajati.

Ovaj mladi tenor, koji je kao solista nastupio u kompoziciji  "Utverdi Bože pravoslavnu vjeru", ističe da podjednako voli i duhovne i svjetovne kompozicije, kao i da se trudi da bude odgovoran član hora i pored svakodnevnih obaveza.

- Bilo bi dobro da je hor brojniji, jer bi tada bila bolja selekcija, ovako je teže, zavisi se, bukvalno, od svakog pjevača. U tom smislu, mislim da su veoma bitna putovanja, kako za nas aktivne, tako i za nove članove, jer većina potencijalnih novih članova pita - nastupate li i van Trebinja, putujete li gdje.

TRIBUNIA I ISCONIS

Zapažen solo nastup u kompoziciji Barcarola imala je na godišnjem koncertu hora "Tribunia" sopran NINA RADLOVIĆ, učenica završnog razreda trebinjske gimnazije. Kao i većina članova hora "Tribunia", i Nina je završila osnovnu muzičku školu, bila je član i tamošnjeg, a potom i crkvenog hora, a na poziv Stojanke Gudelj, pridružila se i horu "Tribunia".

- Nisam se dvoumila kada je hor u pitanju, jer je to nešto što volim, i onako sam svake nedjelje u crkvi, a kad čovjek radi nešto što voli, nije ništa teško. U horu Tribunia mi sve odgovara, jedino mi ponekad zasmeta odnos pojedinih članova prema horu, mislim da bi mogli biti ozbiljniji i odgovorniji.

I pored pozitivne treme i velike odgovornosti, bila je oduševljena što je baš ona izabrana za solistu u Barcaroli, koja se izvodi na francuskom jeziku

- Nije mi bilo teško, jer je francuski melodičan jezik, svidjela mi se kompozicija, a francuski jezik namjeravam i da studiram. Inače, voljela bih da se na repertoar Tribunie uvrsti još stranih kompozicija, mada znam da je to teško, jer ljudi ne znaju strane jezike, pa je teže pjevati. Voljela bih, takođe, da se češće mijenja repertoar hora, no, u situaciji kada ima članova koji još nisu  razvili talenat, svjesna sam da to mora ići sporije.

Nina smatra da je koncert hora "Tribunia" u Domu kulture bio uspješan:

- Dali smo sve od sebe, jako dobri su utisci, bili smo mnogo bolji na koncertu nego na probama, publika nam je dala podstreka. Jedino, na snimku mi se čini da hor na koncertu nije bio adekvatno ozvučen, ali je to do organizatora. 

Osim što je u crkvenom i gradskom horu, Nina je član i mlade trebinjske metal grupe.

- Imala sam nekih nastupa mimo hora, ništa pretjerano, a u posljednje vrijeme snimam neke pjesme sa jednim drugom koji planira da izda album. Grupa se zove ISCONIS, prije godinu i po dana počeli smo sa radom - nas šestero srednjoškolaca i studenata iz Trebinja, nismo imali uživo nastupe, još pišemo pjesme i komponujemo. Sviramo metal, mada se baš i nisam nešto u tome pretjerano našla.

Posljednja vijest:

SVETI SAVA UJEDINIO TREBIWSKE HOROVE

 Neposredno pred zaključenje ovog broja Glasa Trebinja, u Domu kulture, ispunjenoj do posljednjeg mjesta, održana je svetosavska akademija. Među brojnim učesnicima bili su i članovi hora "Tribunia", koji su zajedno nastupili sa članovima crkvenog hora "Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški" i muškim ka  mernim horom "Gračanica". Zajednički nastup trebinjskih horova razgalio je trebinjsku publiku.

- Presretna sam, zahvaljujem Bogu što sam došla na ideju o zajedničkom nastupu i što su pjevači i drugih horova prihvatili da zajedno pjevamo, što smo za kratko vrijeme uspjeli da pripremimo kompozicije koje smo izveli. Moje srce je puno. Nadam se da ćemo i dalje sarađivati i zajedno pjevati, rekla je dirigent Stojanka Gudelj.

Spasoje Gadža, čuveni trebinjski bas, član muškog kamernog hora "Gračanica", koji pjeva u trebinjskim horovima od malih nogu, takođe nije krio radost zbog zajedničkog nastupa:

- Da je, bogdo, to odavno bilo. U Trebinju ima ljudi koje vole hor, ali neće da dođu, da pjevaju, da probaju, kažu, imaju druge obaveze. Ja bih volio da u Trebinju imaju tri hora, kao što je to bilo nekada, kada je Trebinje imalo tri, tri i po hiljade stanovnika, čak je bio i četvrti, kao zajednički hor. Danas bi najbolje bilo da imamo ne ni tri, ni dva, nego jedan, ali dobar, kvalitetan hor. Ali, zato treba neko  da animira mlade ljude, da nas stare zamijene, da steknu ljubav prema ovoj vrsti muzike. Mi stari više gubimo snagu, ali, na svu sreću, ne gubimo ljubav.

Vlatka Musić

Fotografije: Mišo Ratković