DŽUDO

ANA, ANJA I IVANA U PRVIM REDOVIMA

Iako postoji uvriježeno mišljenje da džudo sport nije predodređen za djevojke, ovakav način razmišljanja nije prisutan u džudo klubu "Leotar", na sceni je jedna generacija mladih džudistkinja koja je črvsto opredjeljena da nastavi sa dobrim radom i rezultatima koje ih uvrštavaju u najbolje sportiste ovog trofejnog kluba.

Predvodnik ove generacije je najiskusnija među njima Maja Kržić koja je prošle godine osvojila bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu u Nišu i koja je poznata u džudo krugovima, ne samo BiH već i okolnih zemalja. No međutim, Ivana Rikalo, Anja Ramić i Ana Ćurić su one od kojih se, sa pravom, očekuju novi uspjesi. Za njih se, sa pravom očekuje da će ići stazama najuspješnijih džudistkinja iz našeg grada Snežane Miljanić i Svetlane Kržić.

"S obzirom da je džudo borilački sport, samim tim je, nekako predodređen za muškarce. Ipak, nije džudo tako grub sport, nema udaraca, bacanja i tehnike partera su u prvom planu. Rezultati govore dosta. Njih tri su u 2009. godini napravile veliki pomak.  Ja lično ne bih nikog izdvojio, možda Ivanu Rikalo, zato što je najmlađa, ali su zaista odlične", kaže njihov trener Miljan Mrdić.

Ivana Rikalo sa osmjehom kaže da se ovim sportom bavi već punih osam godina. "Počela sam sa šest godina, imam plavi pojas. Tetak me upisao u klub i od tada treniram. Napravila sam odličan izbor", kaže Ivana.

"Mene je nagovorila Nina, moja sestra. Ona je svake sedmice išla na neka takmičenja, donosila medalje. A ja sam trenirala atletiku i rijetko putovala. Tada sam prelomila, upisala se u džudo klub "Leotar". Nina je za nekoliko medalja uspješnija od mene ali i duže trenira, uvjerena sam da ću joj uskoro nadmašiti", kaže Ana Curić.

" A mene je Ivana nagovorila, i počela je tri treninga prije mene", kaže Anja Ramić čiji brat Anel je takođe uspješan sportista, član Fudbaskog kluba "Leotar".

Sve tri uglas kažu da nikada ne bi mijenjale džudo sport za neki drugi.Putovanja , kažu daju posebnu draž bavljenjem  džudo sportom. Wih tri su putovale tokom prošle godine u Rumuniju, Grčku, na takmičenja u Srbiju, Hrvatsku, BiH, Crnu goru.

U najkraćem, 2009. godina je bila godina koju će svaka od njih dugo pamtiti. Anja je izabrana za jednu od najperspektivnijih sportiskinja Trebinja u 2008. Godini, osvojila srebro na seniorskom i juniorskom prvenstvu BiH kao zlato na kadetskom šampionatu RS a bila je i na Balkanskom šampionatu u Rumuniji. Ivana Rikalo, hronoliški gledano, bila je najbolja takmičarka na Kupu Mimoze u Herceg novom, osvojila bronzanu medalju na kadetskom prvenstvu kao i zlatno odličje na Prvenstvu RS i BiH za starije pionire i takmičila se na balkanskom šampionatu u Grčkoj.

U jakoj konkurenciji Nina Ćurić je osvojila bronzanu medalju na Seniorskom šampionatu RS, zlato na Prvenstvu juniora RS i srebro na šampionatu BiH. "Moram da napomenem da su i Ivana i Anja na balkanskim prvenstvima nastupale u starijim uzrasnim kategorijama. Ivana i Anja su se kao stariji pioniri borila se sa kadetima. Tu su stekle značajno iskustvo koje će im biti od ogromne važnosti", kaže Miljan Mrdić.

Pored tatamija i škola im ide od ruke Anja i Ivana idu u prvi razred turističke škole a Nina u treći medicinske. "Školu nećemo zapostaviti ni u kom slučaju, ali i džudou  ćemo posvetiti veliku pažnju", kažu Anja, Ivana i Ana. Sa ovom konstatacijom slaže se i njihov trener Miljan Mrdić. Takmičarski duh sa treninga prenosi se i u školu i to je za sportiste normalno. Nova 2010. Godina, za mlade trebinjske džudistkinje donijeće nove izazove, brojne turnire, prvenstva RS i BiH.

"Ako se budu pridržavale provjerene formule, dosta treninga i napornog rada zadržaće se u vrhu. Na takmičenjima je neophodna i doza sreće. Ukoliko se sve ove kockice poklope ne sumnjam da će ponovo biti u vrhu", kaže Miljan Mrdić.

Nakon Kupa Mimoze džudo sezona će se zahuktati, trebinjski džudisti i džudistkinje sa marljivo pripremaju  i očekuju da će i dalje biti u samom vrhu. U prvim redovima trebinjskog džudo tima biće, između ostalih i Anja Ramić, Ana Ćurić i Ivana Rikalo.

R.Mi.

Karate

gORAK EHO SVJETSKE TITULE

Titula svjetskog šampiona, osvojena u Fort Loderdejlu u SAD, rezultat je koji je članicu Karate kluba Leotar Maju Mirdinju svrstao među kandidate za najbolje sportiste Republike Srpske u ovoj godini. Mlada trebinjska karatistkinja osvojila je šesto mjesto, a da je bila i bolje plasirana ne bi bilo nezasluženo. Mirdinja je na ovom takmičenju, osim zlata u borbama pojedinačno u teškoj kategoriji osvojila i bronzu u ekipnim borbama i bila je najuspješniji takmičar iz Republike Srpske. Ona je već osvajala titulu svjetskog prvaka, ali onu juniorsku u borbama, a sa svojim koleginicama Dragicom Drapić i Jelenom Milić nosilac je titule evropskog i svjetskog prvaka u borbama ekipno.

"Kada se ne ostvari plasman na jedno od prva tri mjesta, svejedno je da li ste na četvrtom ili desetom mjestu. Žiri je tako odlučio i odluka je takva, svidjelo se to kome ili ne. Ja sam u toku 2009. godine ostvarila svoj najbolji plasman, najbolji rezultat u karijeri, bila sam prvak svijeta. Iako karate nije olimpijski sport i mnogi žele da ga omalovažavaju, pa i mnogi su skloni da umanje i ovaj moj rezultat, ja sam bila prvak svijeta. Bila sam na izuzetno jakom takmičenju, u Floridi i u Americi. Mnogo sam i naporno trenirala i mnogih stvari se odricala da bih ostvarila jedan tako značajan rezultat. Jedva sam uskladila i obaveze na fakultetu sa takmičenjem. Ja znam da sam ostvarila izvanredan rezultat, ja sam zadovoljna i ako ga neko ne prepoznaje to nije moj problem. Na kraju krajeva ukusi su različiti i procjene takođe", kaže Maja Mirdinja.

Ove godine Mirdinja je osvojila zlato u borbama pojedinačno i ekipno, kao i srebro u katama pojedinačno i bronzu u katama ekipno na prvenstvu Republike Srpske. Na Kupu Srpske oko vrata joj je zasijalo zlato u borbama pojedinačno i ekipno, kao i srebro u katama pojedinačno i ekipno. Na jakom medunarodnom Super Enpi kupu u Subotici Mirdinja je osvojila zlato u borbama pojedinačno, borbama ekipno i katama pojedinačno.

- I pored mnogo obaveza koje imam na Građevinskom fakultetu u Novom Sadu zadovoljna sam što imam vremena da se bavim i karateom. Protekla godina je najuspješnija u mojoj karijeri. Pored velikog broja turnira i prvenstava na kojima sam ostvarila odlične rezultate, moram izdvojiti onaj najbolji, koji je ujedno i najveći uspjeh u mojoj karijeri, a to su medalje na svjetskom prvenstvu u Majamiju. To je najveći mogući uspjeh za jednog karatistu. Sljedeće godine me očekuje Evropsko prvenstvo u Beogradu, pa ako budem u mogućnosti i imala vremena da se pripremim, planiram da učestvujem na njemu - naglasila je Maja Mirdinja.

Karateom se bavi od svoje šeste godine, a iako je osvojila sve moguće naslove, ipak ima jednu neostvarenu želju.

- Poznato je da karate nije olimpijski sport, ali se nadam da će uskoro to da postane. Moj neostvaren san je da nastupim na Olimpijskim igrama. Moram da istaknem da zasluga za sve moje rezultate pripada mojim najbližima, koji mi pružaju najveću moralnu podršku. Naravno uz njih moram i da spomenem sve sponzore i opštinu Trebinje, koji su nam mnogo pomogli u prethodnom periodu. Naravno tu su i moji treneri: Rajko Radulović iz Karate kluba "Leotar Plus" i moj ujak Zoran Bakmaz sa kojim treniram u Novom Sadu - dodala je Mirdinja.

- Volim karate, uživam u ovom sportu ali ipak škola mi je u prvom planu. Studiram Građevinski fakultet, treća sam godina. Kažu da je to najteža godina. Volim da citiram svog dedu koji kaže, "Majo, prvo škola pa onda ljubav". Imam dobar prosjek na građevini, 8,49 šteta je da to upropastim. Odmarala sam u januaru, krajem januara i početkom februara polažem ispite na Fakultetu pa cu se ponovo vratiti u Trebinje. Polako ali sigurno usklađujem sve obaveze, ističe Maja.

KomentariŠuĆi aktuelna događanja u BiH, Rajko Radulović, menadžer Karate kluba "Leotar plus" i potpredsjednik Izvršnog odbora Karate saveza RS kaže da u Republici Srpskoj djeluje Karate savez Republike Srpske, jedini legalni i legitimni granski i entitetski savez karate sporta u Republici Srpskoj, jedini upisan u jedinstven Registar Ministarstva za porodicu, omladinu i sport u Vladi Republike Srpske i ne postoji nijedan drugi karate savez, jer je, na osnovu Zakona o sportu Republike Srpske, to protivzakonito i nemoguće! "Međutim, po Zakonu o Udruženjima i fondacijama BiH, bilo koje (tri) sportske organizacije nekog sporta mogu formirati neograničen broj asocijacija odnosno nevladinih organizacija, ali one nikada ne mogu djelovati kao entitetski, granski karate savez, jer im to Zakon i Ministarstvo sporta ne dozvoljavaju.

Karate klub "Leotar plus" i Klub borilačkih sportova Trebinje su članovi svog matičnog, i od strane Ministarstva za omladinu porodicu i sport, jedino priznatog i jedino legitimnog, Karate saveza RS. U medijima se iznose neprovjerene i netačne informacije o strukturi, članstvu i radu takozvanog "Karate saveza BiH" iz Sarajeva. Odgovorno tvrdim da u pravnom smislu u BiH ne postoji nikakav karate savez BiH. Nikakav karate savez u BiH nije registrovan u Ministarstvu pravde i Ministarstvu civilnih poslova BiH, kao resornom Ministarstvu sporta, što je moguce provjeriti uvidom u registre oba Ministarstva. Na osnovu Zakona i malo logike, jasno je da bi karate klubovi iz Republike Srpske trebali prvo biti članovi svog matičnog, granskog karate saveza, odnosno KSRS, pa tek onda legalnog i legitimnog Karate savez BiH, koji sada, pravno, ne postoji! Istini za volju postoje dva karate saveza BiH, jedan koga čine dva legalna entitetska saveza, formiran na osnovu Zakona o sportu BiH, u kome djeluju Karate klub "Leotar plus" i Klub borilačkih sportova "Trebinje" i drugi koga čine jedan dio klubova iz federacije BiH i nekoliko klubova iz RS (bez entitetskih saveza).

- Oba saveza su podnijeli zahtjeve za registracijom u Ministarstvima pravde i civilnih poslova. Očekujemo uskoro i rješenje Komisije za žalbe Savjeta ministara čime ce sve dileme biti otklonjene. Sve priče o suprotnom ili drugačijem su neistina. Karate savez Republike Srpske bori se da stvori takvu organizaciju KS BiH koja ce biti pravni i sportski okvir u kome ce oba entitetska saveza, klubovi, sportisti, stručni i sportski radnici osjećati Savez kao svoj, a na principima ravnopravnosti, podjele i rotacije funkcija, konsenzusa i stručnosti", kaže Radulović.

R.MI.