Časopis "Dijaspora" u Štokholmu izlazi na srpskom i švedskom

JEZIK NAJBOLJA VEZA SA ZAVIČAJEM

Urednik časopisa Aco Dragićević ističe da u svijetu, daleko od otadbine, ništa ne može da razgali dušu kao vlastiti jezik, a on je i najbolja brana protiv potpunog utapanja Srba u švedsko društvo...

Aco Dragičević, photo Ulof Neslud

Dvojezični časopis za kulturu "Dijaspora", već dvanaestu godinu zaredom, izlazi u Štokholmu na srpskom i švedskom jeziku, a njegov osnovni zadatak je da bude od koristi brojnim Srbima koji žive u toj skandinavskoj zemlji i da povezuje dvije kulture, dva jezika i dva naroda.

Časopis se štampa tako da su do polovine tekstovi na srpskom, a kad se prevrne sa druge strane onda, takođe, do polovine, na švedskom jeziku.

Urednik "Dijaspore" Aco Dragićević rođen je u srpskom stradalničkom selu Prebilovci kod Čapljine. U godinama prije posljednjeg rata bio je samostalni urednik Radio Čapljine i saradnik više listova i Radio Sarajeva, da bi pred izbijanje sukoba, sa grupom kolega, osnovao Srpski radio Mostar, a potom, kada je rat počeo i Radio Nevesinje. U Švedskoj, gdje mu je bila porodica, našao se 1995. godine u vrijeme kada je potpisivan Dejtonski mirovni sporazum, a već 1998. godine pokrenuo je dvojezični  časopis za kulturu "Dijaspora".

Danas, kada je odavno stekla pravo građanstva, "Dijaspora" ima finansijsku podršku Savjeta za kulturu Švedske, ali su i pored toga, pretpalata i oglasi glavni njeni izvori prihoda koji joj i dozvoljavaju da živi neprekidno već 12. godinu.

Časopis danas stiže u brojne biblioteke u toj zemlji, a ne čitaju ga samo Srbi nego i Šveđani. Oni i pišu na njegovim stranicama, pa je tako Ula Bergholom  imala cijelu seriju natpisa o švedskim spomenicima kulture koji se nalaze na listi UNESKO-a. Isto tako Joran Vestlund pisao je seriju tekstova o Nikoli Tesli. U "Dijaspori" je svoj tekst obavila svojevremeno i Lena Hjelm Valen kada je bila zamjenik premijera Švedske. Margareta Atios Šolman pisala je o prvom srpskom bukvaru Inoka Save, a taj tekst prenijele su i "Književne novine".

Nedavno je objavljen i autorski tekst predsjednika Republike Srpske Rajka Kuzmanovića "Država kao opšte dobro".

- U Švedskoj Srbi iz mlađe generacije slabo znaju ćirilično pismo, a o brkanju padeža da se i ne govori. Većina ih, međutim, pokazuje interesovanje za srpsku kulturu. Ima učenika koji se, u okviru redovne nastave, opredjeljuju da pišu radove sa temama iz srpske kulture, istorije i religije, naravno na švedskom jeziku. Ima i studenata koji istražuju život Srba u Švedskoj i pitanje maternjeg jezika. Neki od njih, poput Dejana Čavića i Ivane Ivanić, objavili su na stranicama "Dijaspore" zapažene priloge o svojim istraživanjima. Ipak, kako stasavaju nove generacije  sve je uočljivije udaljavanje od korijena. Stariji još uvijek, u vrijeme godišnjih odmora, imaju samo jedano odredište - zavičaj, a već sa mlađima je druga priča, ističe Aco Dragićević.

On navodi da, upravo zbog toga, "Dijaspora" prvenstvo i cilja na mlade, nastojeći da im pomogne da ostanu ono što jesu i zaštiti ih od potpune asmilacije u švedsko društvo. Cilj je da "Dijaspora" slovi o dvije kulture, na dva jezika i dva pisma, da njeguje srpski jezik i tako bude od koristi, ne samo mladima, nego i svim čitaocima.

Na osnovu brojnih kontakata koje, po prirodi posla, ima sa Šveđanima, Dragićević je došao i do zaključka da oni uglavnom pozitivno doživljavaju naše zemljake u toj zemlji i Srbe uopšte.

- Sasvim je drugo pitanje koliko Srbija i Srbi uopšte rade na vlastitom predstavljanju u svijetu. U vrijeme NATO bombardovanja, na inicijativu švedskog pisca Erika Vijka, nastao je Apel da se zaustavi bombardovanje, koji je potpisalo na stotine švedskih intelektualaca, poznatih imena, ali i najobičnijih građana.

Osim toga jedan ovdašnji list ispitivao je javno mnjenje po tom osnovu i skoro polovina ispitanika bombardovanje su ocijenili kao veliku grešku. Književnik i  profesor Štokholmskog univerziteta Joran Heg, poznat kao vrsni polemičar, nedavno je u tiražnom časopisu "Vi" izjavio:"Ljudi se ljute kad neko odbije da vjeruje u shvatanje koje je u modi, a koje su prihvatili ne znajući mnogo o njemu. Ja, na primjer, smatram da je Srbima i Srbiji učinjena užasna nepravda u bivšoj Jugoslaviji, zato što o tome nešto znam. Usljed toga se razbjesne svi pravomišljenici koji o samoj stvari ništa ne znaju". Srbi i Srbija, međutim, malo koriste takve ljude i mišljenja u vlastitom promovisanju, ističe Dragićević.

Navodi da promovisanju i boljem razumijevanju Srba u Švedskoj znatno doprinose i djela poznatih srpskih pisaca prevedena na švedski jezik, a svakako da je nobelovac Ivo Andrić i najprevođeniji i najčitaniji. Uz njega ima i znatan broj djela Kiša, Tišme i Bulatovića na švedskom. Tome doprinose i srpski pisci koji žive u Švedskoj poput pjesnika Uroša Stepanova-Roša, Strahinje Novovića i Zorana Lekića, ali i prozaista Zvonimira Popovića, koji piše na švedskom a u toj zemlji je postao poznat po opisivanju života useljenika iz bivše Jugoslavije. Navodi i prozaiste Milosava Popadića i nedavno preminulog Marka Milunovića, ali i brojne druge srpske umjetnike u drugim oblastima poput muzičara, pjevača, glumaca, režisera, a sve to nalazi mjesto na stranicama "Dijaspore".

Šćepan Aleksić

PREVODI

Zahvaljujući “Dijaspori“ na švedskom jeziku prvi put su se pojavili srpski pisaci: Radoje Domanović (pripovijetka "Danga" u prevodu Adolfa Dala), "Primjeri čojstva i junaštva" Marka Miljanova (riječ je o dvadesetak primjera sa autorovom biografijom koju je napisao Milosav Popadić), zatim "Pjesma Hristu" Jovana Dučića (prevod Nedjeljko Radanović). Od savremenih srpskih pisaca prevedena su djela Dragana Lakićevića, Danila Marića, Vuka Cerovića i drugih.

IZDRŽAVA SA TEŠKOĆAMA

Dragićević navodi da ga često pitaju kako je uspio da održi "Dijasporu" punih 12 godina....

- Ponekad se i ja čudom čudim kako sam izdržao tako dugo kad se u Srbiji časopisi za kulturu gase za godinu-dvije. Pokojni Duško Radović, a Duško je Duško, izdržao je sa svojim časopisom za djecu takođe samo dvije godine. Ipak trajemo  još uvijek uprkos svemu, veli Dragićević.