INFORMATIČKA PISMENOST (4)

SOFTVER- PROIZVOD ZA BRŽI RAZVOJ

Tokom prethodnih decenija, dok se globalno tržište softvera intenzivno razvijalo i postalo stub mnogih ekonomija, mi smo  kopirali programe, rijetko i pomišljajući da oni vrijede  ništa više od disketa ili CD-ROM-ova na koje su snimljeni...

Softversko tržište počelo je u pravom smislu da se formira tek prije nekoliko godina, dolaskom stranih firmi koje su započele legalizacione kampanje. Biće potrebno dosta vremena da se stvari dovedu u red i svakako će se u tom procesu desiti  još mnogo promjena...

Najbrže rastući segment našeg informaciono-tehnološkog  tržišta u  prošloj godini  bile su  usluge iz ove oblasti, sa stopom rasta od  preko 20 posto. Na drugom mjestu, dinamičan rast iskazalo je tržište softvera sa porastom od oko  20 posto  u odnosu na 2008. godinu.

Sa druge strane, prevladavanje informatično neintenzivnih djelatnosti i konstantan visok stepen nezaposlenosti  prepreke su u  povećanju softverskog tržišta zemlje.  

Iako pomaka ima u zadnje vrijeme, softversko tržište kod nas još uvijek  je nerazvijeno,  ističe Tomislav Ćuk, direktor KapitalSofta iz Trebinja,  jedine  softverske fime u Istočnoj Hercegovini...

Orijentisani ste kako na  podršku poslovanju srednjih i velikih preduzeća, gdje je potrebno uvezati veliki broj radnih stanica i prenosnih uređaja, ali i na niz manjih aplikacija koje pokrivaju druge oblasti poslovanja. Kakva je potražnja softvera u Hercegovini  i  šta se  nudi na ovom tržištu?

- Potrebe za softverom postoje u dva segmenta: fizička lica i privreda. Fizičkim licima, odnosno "kućnim" korisnicima je potreban softver široke namjene, kao što je MS Windonjs, MS office, internet bronjser, video igrice raznih vrsta itd. Takav softver je velikim dijelom inostranog porijekla, i kod nas se instaliraju uglavnom nelicencirane piratske kopije.

U prosjeku, svako domaćinstvo sa računarom ima bar 1.000 KM vrijednosti instaliranog softvera (Windonjs + Office + antivirus + koja igrica…), za koji su platili samo uslugu instalacije (15-35 KM).

Sa ovakvim pristupom, legalne prodaje i preprodaje stranog softvera za fizička lica gotovo da i nema. Dolaskom i primjenom zakona o legalizaciji u narednih 5-7 godina građani će biti "natjerati" da plate bar minimum licenci ili da pređu na besplatne "open source" alternative, kao sto je linud.

Ko kod nas  koristi licencirani softver?

Procenat legalnog, plaćenog softvera je malo veći u privredi, koju je lakše kontrolisati. Tu se  rizikuju veće kazne, a i ostvaruje se  profit korištenjem softvera, tako da je normalno da se to  plaća, kao što plaća i npr: kombi kojim prevozi robu, prostor ili struju. Tu prednjače državna preduzeća i institucije, koje koriste legalan i licenciran softver na preko 90% računara.

Privredi su, osim softvera opšte namjene, potrebni softveri specijalnih namjena, kao što je softver za knjigovodstvo, trgovinu, proizvodnju, obračun plata, kadrovska i druga evidencija.

Namjenski softver je uglavnom domaće izrade, jer jedino domaća softverska kuća može da proizvod prilagodi našim zakonima i specifičnostima poslovanja naših preduzeća, tako da se tu otvara prostor za domaću softversku industriju.

Izrada njeb stranica je na granici između softvera i dizajna, i samo veći sajtovi koji podržavaju npr. on-line kupovinu imaju potrebe za softverskim inžinjeringom u pravom smislu.

Piratstvao, prema nekim istraživanjima, u ovom   trenutku obuhvata skoro 70 procenata prometa na našem tržištu. Softverski stručnjaci smatraju da bi primjena licenciranog softvera poboljšala privrednu situaciju, te  da bi smanjenje piratstva bitno  uticalo  na stvaranje pozitivne poslovne klime u ovoj značajnoj industriji,  koja je jedan od glavnih pokretača razvoja privrede. Kolike  su vaše mogućnosti, imajući u vidu  ovakvo stanje?

- Mogućnosti su velike, jer izrada softvera ne zahtijeva značajna materijalna ulaganja, kao drugi oblici proizvodnje, već je naglasak na iskustvu, stručnosti i poznavanju savremenih tehnologija.

Softverska industrija je visoko profitabilna, što je direktno dokazao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu - Bil Gejts. Irska je tokom recesije u Evropskoj uniji sredinom 90-tih godina, kao jednu od mjera izlaska iz krize, podstakla razvoj informacionih tehnologija i izvoz informaciono-tehnoloških proizvoda i usluga. Za manje od 5 godina postala  je jedna od vodećih zemalja iz oblasti visokih tehnologija.

Softverski inžinjering je proizvodnja (a svaka proizodnja nam je prijeko potrebna za ekonomski oporavak), i proizvod se vrlo lako i efikasno može plasirati na inostrano tržište. Poznato je, da je  većina programera poznatih svjetskih kuća iz zemalja trećeg svijeta, koje su ekonomski slabe ali "duhovno" jake. Oni sjedeći kod kuće isprogramiraju svoj dio i šalju internetom, a plaćeni su po zapadnom standardu - daleko više od prosjeka u matičnim državama. Takav trend je prisutan i kod nas- sve je više firmi koje zapošljavaju naše stručnjake za posao na  tržištima  Evrope i Amerike, koje ima višestruko veću potrebu za softverom od nas.

Kod nas je situacija nazavidna iz više razloga... Privreda je nerazvijena i, umjesto da svoj profit temelji na ekonomskim analizama i planiranjima - gdje je softver od krucijalnog  značaja, zaradu postiže izbjegavanjem zakonskih obaveza, korupcijom i netransparentnošću tržišta - gdje je softver potpuno nepotreban.

Mnogi privrednici nisu svjesni da je softver ozbiljan ALAT i osnovo sredtvo za rad, koje će se, uz pravilno korištenje, višestruko otplatiti. Naviknuti smo da i najskuplje svjetske programe kupimo za nekoliko maraka u CD šopu  ili besplatno skinemo s interneta - pa zašto bi onda plaćali program u svojoj firmi?

Prisutan je odliv mozgova, tako da je jako teško naći 10 -20 softverskih stručnjaka i krenuti u velike projekte. Ko god ima šansu, ne vraća se u Trebinje. Studenti informatike i srodnih nauka ostaju u Beogradu , ili Novom Sadu i tamo rade u struci za platu od 600 do 1.200 evra.

Državne institucije nude zaposlenje za stručnjake informatičkih profila, ali u opisu radnog mjesta je samo posao za administraciju i održavanje opreme, bez ikakvog dodatnog razvoja i istraživanja.

Informatička pismenost je na niskom nivou. Radnici često ne znaju da iskoriste puni potencijal softvera i harvdera, ne žele da usvajuju nova znanja i tehnologije.

Mo že se zaključiti da ljudi  i dalje imaju potpuno iskrivljenu percepciju, kada je u pitanju licenciranje softvera, odnosno plaćanje za njegovo korištenje. Ko proizvodi  originalan softver i koja je njegova prednost u odnosu na piratski?

- Kod softvera, za razliku od robnih marki, orginalnost ne podrazumijeva kvalitet. Svako ko se bavi proizvodnjom softvera, proizvodi originalan softver, jer je, za razliku od robe, nemoguće proizvesti "falš". U digitalnom svijetu nema razlike između originala i kopije, jer je svaka kopija doslovno ista kao i original, i potpuno funkcionalna i kvalitetna kao original.

Ono što postoji i što treba objasniti je pravni i zakonski aspekt. Postoji ilegalna i legalna kopija softvera. Legalna kopija je kopija koju je napravljena uz dozvolu autora. Svaka druga kopija je ilegalna, i njeno posjedovanje i pravljenje je zakonski kažnjivo.

Licenciran softver je softver koji se koristi uz isključivo dopuštenje autora. Licenca za korištenje se često plaća, ali može biti besplatna uz prihvatanje autorskog ugovora.

Naši građani često pogrešno misle da je licenciran softver, nekakav specijalni softver, koji je prošao postupak licenciranja ili atestiranja od strane nekog softverskog instututa i čiji autor ima licencu, kao što ima građevinski inžinjer ili farmaceut.

Trenutno ne postoji instucija (ni kod nas, a ni u svijetu), koja bi vršila pregled softvera i davala autoru licencu da može da programira. Softver je u tom smislu najbliži muzičkom i književnom djelu. Niko vam ne može zabraniti da pjevate, jer vaša pjesma nema licencu za slušanje, ili da ne možete prodavati knjigu, jer nije prošla neki test.

Da li u  današnjoj globalnoj ekonomiji,  korištenje licenciranog softvera  omogućava brži  ekonomski i socijalni rast? Kakva su vaša saznanja i iskustva?

- Iskustva KapitalSoft-a, kao trenutno jedine softverske firme u Istočnoj Hercegovini, su pozitivna, jer firme koje sarađuju sa nama su poslije uvođenja našeg informacionog  sistema zadovoljne, a svoje su  poslovne procese ubrzali a poslovanje su u mogućnosti da u potpunosti kontrolišu.

Korisnicima naših aplikacija nudimo potpunu podršku i saradnju po pitanju nadogradnje, održavanja te zajedničkog unapređenja procesa i poslovanja. Jedini problem koji je trenutno prusutan kod jednog dijela korisnika je nedovoljno poznavanje osnova informatike i korištenja samog računara, gdje korisnici ne mogu da otklone osnovne greške na svom računaru.

KapitalSoft je izašao u susret i takvim korisnicima i svoje aplikacije napravio da budu jasne i jednostavne za rad, te je na taj način olakšao rad i smanjio mogućnost korisničke greške.

Naša iskustva govore da bi privrednici trebalo da se više interesuju za mogućnosti uvođenja informacionih tehnologija u svoje poslovanje i da takav vid ulaganja shvate kao neminovan za poslovanje u budućnosti.

Globalna recesija, nema sumnje, ima različit uticaj na softversko tržište. Korisnici sa smanjenom potrošačkom moći će vjerovatno zadržati postojeću opremu duže vrijeme, što će  u svakom slučaju povećati piratstvo, jer je vjerovatnije da je na starijim računarima instaliran nelicencirani softver.

Sa druge strane  pojačana je   prodaja jeftinijih notebook računara koji dolaze sa već instaliranim legitimnim softverom.

Ekonomska kriza će svakako uticati  djelimično na negativan i pozitivan  način, ali to je u svakom slučaju samo jedan od mnogih faktora koji još jedno vrijeme neće donijeti značajne pomake na našem softverskom tržištu…

Milenko Ignjatić

vikend projekti nisu rjeŠenje

Kakvi su zahtijevi  potencijalnih kupaca softvera, odnosno koliko su oni  finasijski spremni da kupe licencirani proizvod?

- Cijene softvera su jedne od najnepredvidljivijih. Softver, zavisno od namjene, kompleksnosti i odgovornosti koju nosi, košta od jednog pa do par desetina miliona dolara.

Kvalitet softvera nije lako ocijeniti na prvi pogled. Ono što vidite na  monitoru nema veze sa "mehanizmom" (algoritmima) koji obrađuje vaše podatke. Ponekad je potrebno raditi na programu i po godinu dana, da bi ste uvidjeli koliko je dobar ili loš. Danas i učenik srednje škole, bez ikakvih problema, koristeći uputstva i alate sa interneta, može napraviti program zavidanog izgleda. Razlike između takvog "vikend projekta" i profesionalih softvera se uočavaju kasnijim korištenjem, kada lošiji softver počne da gubi podatke, usporava i opterećuje korisnike svojim (ne)mogućnostima.

Cijene  softvera na našem tržištu:

Windows 100-300 KM.

MS Office 500-1000 KM.

Autocad 3000-12000 KM (projektovanje).

Softver za malu privredu 500-5000 KM (knjigovodstvo, trgovina, obračuni plata).

Softver za velika trgovačka i proizvodna preduzeća 20.000-200.000 KM (praćenje proizvodnje, distribucije, istovremeni rad u više gradova i preko mobilnih uređaja).