BIP-ov Sajam omladinskog preduzetništva

ZDRAVA PAŠTETA
 

Preduzeće Mr Bean iz trebinjske ekonomske škole, zajedno sa kolegicama iz Elbeta,  „preduzeća“ Ekonomske škole u Sarajevu, sveukpni su pobjednici Sajma omladinskog preduzetništva koji je, uz podršku norveškog BIP-a, održan 11. februara 2010. godine u Sarajevu.

Prof. Slađana Skočajić: „Priču o pašteti od graha poljaka, a u stvari priču o gradu Trebinju, njegovoj posebnosti, pronijelo je pet mladih djevojaka čiji će se koraci razići sa prvim danima jeseni jer sve planirju studirati van našeg grada. Hoće li se pašteta spremati nekim drugim, isto toliko vještim i brižnim rukama odlučiće, izgleda, neke druge strukture...

(Čudan naslov? Tačno jer demantuje sve ono što znamo o toj nezdravoj (i ukusnoj) namirnici. Ali nije baš sve to tako jednostavno i u takvim situacijama nastaju ovakve ili slične novinarske priče...)

Mjesecima se spremam da napišem tekst o mladima, o adolescentima i onima koji tek to treba da postanu.

Pa sve nešto odlažem!?

Kako krenem na temu EMO-sa, nasilja, agresivnosti.... želudac mi se pobuni, a glava kaže da je ovo je velika  tema i ogroman problem pa otud i logično pitanje odakle početi?

Recimo od kladionica, tog, svima nama najvidljivijeg, „žderača” budućnosti naše mladosti. Novac koji se zaradi na takvim mjestima ne doprinosi proizvodnji nikakve nove vrijednosti (Pa šta ako se ovdje prepoznaje Marks!?). Kada „zagrebete“ po tom problemu iskoče pred vas ale korupcije, mafije i koječega još. Pa onda vidite stotine mladih „blejača“ u teletekst koji su ovisnici o ovom smeću i predstavljaju težak društveni problem (Svaka čast fudbalerima i iskrenim sportistima)!

A Šta je sa nasiljem u školama, među mladima? Ono sve više izmiče kontroli, ali se ni po tom pitanju ne radi baš puno iako BiH ima Strategiju za borbu protiv nasilja nad djecom.

A Preživljavači (Survivor), Farme, Velika braća i ostalo smeće modernih „medijskih poruka“ baca u očaj! Pogotovu kada roditelji kažu da gledaju taj najgori refleks „prvosveštenika“ elektronskog sela, Maršala Mekluana (Herbert Marshall McLuhan). Ne treba imati formalno akademsko obrazovanje kako bi se spoznala pogubnost ovako odaslanih poruka: Laž i iluzija!

I tako redom, sve problem za problemom, a da ni ne spomenemo onaj najgori: Bolesti zavisnosti (duvan, alkohol, narkotici....).

Međutim, oko nas odrasta i sazrijeva  jedna potpuno nova generacija mladih ljudi koja je svoju pažnju usmjerila izvan besmislenih i nepismenih sms poruka, fesbučenja, „gluvarenja“ po kladionicama i „eksperimentisanja“ sa opijatima. I to ohrabruje.

Kako sada to ukratko objasniti i učiniti „čitkim“ onima koji misle da svijet mimo dnevnih politika ne postoji i svu svoju energiju troše na „međunarodne odnose“ i prizemne „avlijske politike“ koje počinju i završavaju sa jutarnjom kafom i svakodnevnim nijemim posmatranjem stvari zbog kojih se, u normalnijem dijelu svijeta, izlazi na ulice i bojkotuje i rođena mater!

Zbog toga, hajde da ponovimo nekoliko stvari o kojima smo u Glasu već pisali. Pišemo, ali na drugi način, opet o poljaku i jednoj ideji na koju je nekoliko ljudi potrošilo dane i dane volonterskog rada radi afirmacije ovog sjajnog graha, a druga grupa mnogo više na dokazivanju da zemlja nije okrugla i da smo svi mi žrtve raznih zavjera, ali ne naše gluposti i samo našeg bezobrazluka!

Dakle, poljaka sada ima, stvari se nekako kreću naprijed jer onih nekoliko ljudi i dalje volontira znajući da podržavaju dobru stvar.

Druga, ali samo donekle, „ponavljačka“ priča (koja bi i trebala da nosi ovaj tekst) odnosi se na norvešku fondaciju BIP (Biznis inovacijski program) i aktivnosti koje ona sa lokalnim partnerima (NVO-ima LINK i Centar za razvoj Hercegovine) provodi u Trebinju i Hercegovini i to u sektoru pčelarstva, poljoprivrede i obuke mladih.

O svemu ovome smo već pisali u prethodnim brojevima Glasa i imali smo pravo što smo to radili: Desila se neka čudna i vrijedna sinergija!

Ali prije nego što definitivno „ybodemo“ centralno mjesto ove priče i iz razloga da opet mi ne ističemo sve ono što norveški BIP radi na ovim prostorima „uključićemo“  Slađanu Skočajić, profesoricu u Centru srednjih škola  u Trebinju, u cijelu ovu priču...

„Maturanti Ekonomske škole uključeni su u BIP-ove aktivnosti već tri godine. U suštini, radi se o ciklusu kroz koji, od marta  do februara, dakle 11 mjeseci, prolaze učenici od trećeg do četvrtog razreda ove škole. Uključivanje je dobrovoljno baš kao i formiranje ekipa odnosno „preduzeća“. Broj učenika u ovim školskim firmama je minimalno četiri, ali, obzirom da u našoj školi postoji veliko interesovanje za ovu aktivnost, uvijek imamo pet odnosno šest „zaposlenih”, kaže  profesorica Skočajić.

I sada, nakon pune dvije novinarske kartice, „otvaramo“ karte do kraja: „Preduzeće Mr Bean iz trebinjske ekonomske škole, zajedno sa kolegicama iz Elbeta,  „preduzeća“ Ekonomske škole u Sarajevu, sveukpni su pobjednici Sajma omladinskog preduzetništva koji je, uz podršku BIP-a,  održan 11. februara 2010. godine u Sarajevu.

Sarajke i Trebinjke su bile „najbolje od najboljih“ u konkurenciji 98 učeničkih preduzeća i više od 500 srednjoškolaca i kao nagradu osvojile ljetovanje u Sutomoru kojeg će finansirati, kao i sve ove aktivnosti, norveška fondacija BIP. Ova fondacija, kroz projekat Razvoj omladinskog preduzetništva, ohrabruje učenike završnih razreda srednjih škola da se bave preduzetništvom kako bi, kroz praksu, stekli znanja, vještine i iskustva koja im mogu biti dragocjena u daljnjem planiranju karijera.

Sarajke su ovo priznanje dobile za izradu višenamjenskog pončoa od istočnjačkih marama, a naše mlade sugrađanke za PAŠTETU OD GRAHA POQAKA!

Hajde da vas još malo „držimo“ u neizvjesnosti pa da vidimo kako gospođa Skočajić razmišlja o ovom veoma korisnom BIP-ov programu:

„Direktor Srednjoškolskog centra, Vasiljko Škrivan, i ja vodimo ukupno osam učeničkih preduzeća uz nastojanje da sva rade ujednačeno i da pomažu jedno drugom. „Preduzeća“ samostalno biraju ideje, a mentori im pomažu oko uspješne realizacije kroz stručnu pomoć u pogledu izrade biznis plana, izrade proizvoda, kreiranja i štampe reklamnog materijala, odabira logoa i osmišljavanja reklamnih postera i sve je to,  sigurno, doprinijelo našem sveukupnom dobrom predstavljanju. Dakle, osnovni cilj ovog, BIP-ovog projekta jeste podsticanje svakog vida kreativnosti i timskog rada, socijalizacija mladih i razvijanje preduzetničkog duha. U samom nastupu na sajmu osnovni cilj je da naš grad i školu predstavimo na dostojan način i pokažemo da naš uspjeh nije slučajan.

Pašteta od graha poljaka! Kako ste došli na ovu ideju? Ovo vas pitam zato što mnogo stariji i obrazovaniji od ove djece imaju problem sa plasmanom ove mahunarke jer se sve dešava stihijino, balkanski i uz inicijative onih koji ne znaju skoro ništa o ovom veoma vrijednom grahu i, generalno, onome što promoviše Slonj food, a poljak je, kao presidium, dio tog globalnog pokreta.

„Priču o pašteti od graha poljaka, a u stvari priču o gradu Trebinju, njegovoj posebnosti, pronijelo je pet mladih djevojaka čiji će se koraci razići sa prvim danima jeseni jer sve planirju studirati van našeg grada. Hoće li se pašteta spremati nekim drugim, isto toliko vještim i brižnim rukama odlučiće, izgleda, neke druge strukture. Ono što ćemo mi kao škola uraditi, a to je direktor Škrivan već obećao, jeste da će ova pašteta biti predstavljena na Sajmu turizma u mjesecu aprilu u našem gradu.

Još uvijek nije jasno kako se rodila ideja o pašteti!

„Grah poljak je autohtoni proizvod našeg grada. I ako može da se pravi pašteta od maslina, što ne bi mogla i od poljaka!? Uspjeli smo dostići izuzetno dobar, pikantan okus  i zadovoljavajuću trajnost bez korišćenja  konzervansa. Sami smo izradili naljepnice za poklopce, a ambalaža je, za sada, staklena teglica. Pošto ova vrsta graha  nije zastupljena na tržištu BiH grah u zrnu, sirov, smo takođe pokazali na sajamskom štandu i on je izavao posebnu pažnju gostiju i ocjenjivača. Takođe smo imali pakovanje prženog i mljevenog graha poljaka u narodu vrlo priznatog lijeka za  dijabetes”.

Osim nagrade da li je neko pokazao zanimanje za ovu inovativnu ideju?

„Za naš proizvod, čija receptura je originalna i unikatna, zainteresovan je i Zavod za patente (linija za patentiranje hrane) iz Sarajeva“.

A lokalno interesovanje?

„Za sada ništa osim dogovorene prezentacije paštete na sajmu turizma u Trebinju! Dakle, i pored toga što je naše „preduzeće“ Velbušt 2008. godine, na istom ovom sajmu, osvojilo 1.  mjesto u svim kategorijama  te 2009. Gold Fish dobio drugu nagradu za najbolji proizvod,  a Art Chorba treću za izgled štanda i logo preduzeća lokalno interesovanje je slabo za inovacije kojom ova djeca iskazuju svoj interes za rad i stvaranje“.

I Šta sada? Godinama se tvrdi kako ništa ne valja, kako ništa ne može bez velikih para, kako ideja sama po sebi ne znači ništa... I niko ne nudi rješenja. I onda se pojavi jedna međunarodna fondacija koja podržava ovakve aktivnosti i djeca  nam osvijetle i put, ali i obraz! Tanja Bodiroga, Dajana Gudelj, Ana Delić, Maja Kovač i Nataša Babić iz Mr Bean-a izvrnu sve naše teorije, poberu simpatije posjetilaca i visoke ocjene stručne komisije na sarajevskom sajmu i dobiju besplatno ljetovanje. I pohvale u školi. I osmjehe roditelja, ali i zavist nesposobnih.

To tako ide otkako je svijeta i vijeka i zbog toga ne treba da se brinemo. Zabrinuti treba da budemo zbog nečeg drugog, ali prije nego što ukažemo na mjesta oko kojih treba da budemo zabrinuti, da vidimo šta o svemu ovome misle „zaposleni“ u Mr Bean-u.

„Direktorica“ Bodiroga kaže da je izuzetno zadovoljna uspjehom na sajmu omladinskog preduzetništva te da je sam program veoma zanimljiv i koristan.

„Mi sve ovo pripremamo duže vrijeme i uz naš proizvod, paštetu od graha poljaka, istovremeno smo  morale da kreiramo logo, plakat odnosno promotivni materijal za naše „preduzeće“ i razmišljamo o ambalaži, pravimo biznis plan. I naravno, sve vrijeme smo pohađale redovnu nastavu. Nije bilo jednostavno, a sada nam je drago što smo, na ovaj način, predstavile ovaj proizvod, našu školu i grad“ kaže mlada „direktorica”.

Njena „uposlenica”, Nataša Babić, ističe da je, van škole, jedino agronom Boro Milivojević pokazao konkretno interesovanje za ovu ideju i poklonio im „početni kapital”, grah poljak!

 Dakle, nakon stotina sati objašnjavanja šta sve može da se uradi i šta ne smije da se radi sa poljakom adresiranih onima koji imaju veliki interes da poljak „zaživi“ punim sjajem, pojave se ove visprene cure. Sa svojim direktorom i profesoricom sve nam objasne jednim jednostavnim i vrijednim potezom. Sada je svima, koji iskreno žele da priča sa poljakom ide naprijed, briga još i veća jer jedna odlična inicijativa koja je „pretočena“ u konkretnu stvar, paštetu od poljaka, mogla bi da ostane tamo gdje je i počela, ukoliko ne shvatimo da baš u ovakvim malim koracima leži yspjeh privrede.

Ovo je sve tako ma koliko da se nekima činilo pretencioznim tvrdnja da pašteta od poljaka može da promijeni nešto.

Može, i te kako može!

Makar i na nivou promjene svijesti da sve, ali baš sve, počinje od ovakvih ideja i malih stvari!

Uz zaglušujuću buku koju pravi priča o ustavnim promjenama, referendumima, opservacijama vezanim za bezvizni  režim (Da, a možda i Ne!) prestali smo da primjećujemo svijet oko nas. Stoga nam se, zadnjih godina (najmalje 20), dešava da u junu primjetimo laste i shvatimo da je još jedna zima iza nas i da nam djeca nisu baš onakva kakve ih vidimo. Pametnija su i odgovornija od nas!

Zato svi budite na oprezu: Odgovorni da vam još nešto ne ode iz grada, a Bean-ovke da neko drugi ne pobere plodove rada vas i profesora!

A „Slonj food convivium Trebinje Hercegovina” će, siguran sam, obavijestiti rukovodstvo Slonj food fondacije.

I sve convivium-e širom svijeta!

I o ovoj ideji!

I o ovom proizvodu kog je norveški  BIP nagradio!

I o čudu ako se, svemu ovome, ne posveti velika pažnja!

A norveški BIP sprovodi projekte širom svijeta. U Hrvatskoj su pokrenuli mnoge održive projekte, a u  Srbiji su partner mnogim ministarstvima u inovativnim pristupima preduzetništvu. U Hercegovini su pokrenuli značajne projekte o kojima ćemo tek pisati.

Ovo samo da se zna!

Sada je „lopta na terenu domaćih”!

Ako odmahnu rukom znaćemo da ništa nisu shvatili!

I  ponovo ćemo se čuditi (Vidiš ti to!?) kada se za ovo „zalijepi“ vispren trgovac i za male pare dobije veliku stvar!

Slobodan Vulešević

pobjednici sajma

Na Sajmu učeničkog preduzetništva ocjenjivani su još i proizvod, poslovni plan i štand

Za najbolji proizvod prvo mjesto je dobilo „preduzeće“ Crni labud iz Kalesije za Alat za branje voća. Drugo mjesto u ovoj kategoriji pripalo je preduzeću Electronic shop iz Srebrenika za proizvodnju i prodaju elektronskih uređaja dok je Ukras iz Srebrenice na trećem mjestu za proizvodnju keramičkih predmeta

Najbolji poslovni plan imali su Maket make sa Pala nakon kog slijede Herbalife iz Gradačca i Tik Tak iz Novog Travnika.

U kategoriji najbolji štand prvi su bili  The kids eco coorp iz Gradačca, a Relaks i Galant iz Lukavca zauzeli su druo odnosno treće mjesto.

SAJAMSKA PREZENTACIJA IZ TREBINJA