TREBINJAC ZDRAVKO ŠUMIĆ, ESKPERT ZA

EVROPSKE IZVOZNE STANDARDE

HIT JE TRADICIONALNA HRANA

Naravno, trebamo se posvetiti tradicionalnim proizvodima po kojima smo poznati, a koji imaju vrhunski kvalitet. Trenutno je svjetski hit u prehrani tradicionalna hrana i mnogo je kupaca koji su spre­mni za takvu hranu platiti ekstra cijenu. I ovdje država mora uraditi ono što je vezano za njenu ulogu, a na nama ostalim je da damo inicijativu.

Zdravko Šumić je čovjek o kome se danas govori. Moj je utisak, ne toliko zbog njego­vih stručnih referenci i naučnih zvanja, nego zbog toga što se ovaj mladi čovjek svakodnevno hvata u koštac sa problemima svakodnevnice. Onim koji “vise” na “Netu” vjerovatno je poznat kao autor jednog od najčitanijih članaka o Trebinju (objavljen na Vikipediji) a onima koji više razmišljaju o hrani, mogao bi biti poznat kao urednik časopisa “Tehnologija hrane”.

Inače, Zdravko je rođen u Trebinju 1981. a starinom je iz Pive...

- Tako je. Iz Pive smo  doselili u Jasenik kod Gacka. Sedamdasetih godina prošlog vijeka otac je dobio posao u Industriji alata pa se sa porodicom preselio u Trebinje. U Trebinju sam završio  Osnovnu školu “Sveti Vasilije Ostroški” i Gimnaziju "Jovan Dučić". Na Univerzitetu u Novom Sadu diplomirao sam na Tehnološkom fakultet. Pošto sam završio sa visokim prosjekom (ocjena 9.50), zadržan sam da radim na fakultetu.

Zdravko je u godinama kad mu zavičaj nikako ne može biti pod “a”...

- Još nisam stigao da ostvarim neku posebnu saradnju sa našim krajem, posebno ne u institucionalnom smislu. Postoji par kontakata sa privrednicima, i nekoliko polaznika koji su kod mene na fakultet dolazili da polažu ispit za HACCP konsultanta i to je sve. U Trebinje dolazim da vidim porodicu oko Božića, Vaskrsa i za ljetne praznike.  Dakle, još uvijek profesionalno nisam prisutan u Hercegovini. Tek odnedavno su počeli kontakti sa našim sugrađanima koji se bave sličnim poslom. Tako se pojavila mogućnost uspostavljanja saradnje sa jednom sušarom za voće iz Nevesinja i sa kolegama koji se bave sertifikacijom sistema bezbijednosti hrane.  Nekolika puta sam imao i pozive naših sugrađana oko problema koji su im se javili prilikom proizvodnje. Na žalost, na Takmičenju za najbolju tehnološku inovaciju izmakla mi je prilika da upoznam naše privrednike, a Trebinjci su bili prisutni sa tri biznis plana. Ovo je izuzetno bitno takmičenje i država ga izuzetno podržava. I sâm sam bio član tima koji je pobijedio 2008. u kategoriji «Potencijali», a ove godine sam, preko časopisa «Tehnologija hrane», medijski sponzor takmičenja tako da se nadam da će biti prilike da i na ovom mjestu upoznam uspješne privrednike iz našeg grada.  

Hercegovina tradicionalno loše stoji sa proizvodnjom hrane, o preradi jedva može i da se govori, iako mnogi govore da su velike šanse pred nama?!

- Naravno da šanse uvijek postoje, samo valja biti vješt pa ih iskoristiti. Ne treba da pravimo ništa revolucionarno već da se upoznamo sa tim šta drugi rade i da ono što se može - primijenimo kod nas. Čini mi se da je obrazovanje osnovna tema na kojoj trebamo da radimo. Organizovnjem edukativnih seminara i udruživanjem proizvođača može se mnogo postići. U Srbiji je aktuelno stvaranje tzv. «klastera» i država daje subvencije za ove aktivnosti, a, takođe, u igri su fondovi SAD i EU na koje terba ozbiljno računati.

Svi govore da se u agraru bez države ništa ne može početi?! Potvrđuju li i vaša saznanja tu činjenicu?

- Da. Takav je poredak stvari. Opšte je poznato da je u razvoju poljoprivredne proizvodnje uloga države ključna.

Na mnoge proizvođače odbojno djeluje i komplikovana procedura sertifikacije proizvoda koja je neibježna ako želite izvoziti hranu!? Vi se time bavite, kakva iskustva imate u tom pogledu?

- To je veoma složeno pitanje. EU traži da se ispune ozbiljni zahtjevi kako bi se dobila dozvola za izvoz. Jedan od osnovnih je implemntacija HACCP sistema. Ja već dugo vremena radim na ovim standardima i znam kroz kakve su muke prošli privrednici u Srbiji prilikom zadovoljavanja ovih zahtjeva. Ali to je jedini put. Moramo sustizati i pratiti moderne trendove jer bez toga nema poslovanja.

Kako proširiti proizvodnju (asortiman) kod proizvoda koji nam ovamo "idu". Na primjer,  med, vino, sir, ljekovito bilje...

- Med je, na primjer, veoma interesantan proizvod i na evropskom nivou. Na Tehnološkom fakultetu su u začetku dva projekta, na kojima i sâm učestvujem. Tema tih projekata  je iskorišćenje potencijala meda i proizvoda od meda.

Sarađujemo sa dvije firme, jedna proizvodi med sa pasiranim šipurkom, a druga med sa pečurkama shitakama. I sama ova činjenica govori kakav potecijal med ima na tržištu i da razvoj proizvoda od meda nikako nije gubljenje vremena.

- Naravno - (Šumić oko toga nema nikakve dileme) - trebamo se posvetiti tradicionalnim proizvodima po kojima smo poznati, a koji imaju vrhunski kvalitet. Trenutno je svjetski hit u prehrani tradicionalna hrana i mnogo je kupaca koji su spremni za takvu hranu platiti ekstra cijenu. Ali, ovdje država mora uraditi ono što je vezano za njenu ulogu, a na nama ostalim je da damo inicijativu. Dalje, moramo za naše najbolje proizvode obezbijediti zaštitu geografskog porijekla. Mnogi prehrambeni fakulteti i instituti u Srbiji su angažovani od strane države upravo na ovom pitanju. Koliko je to bitno govori i činjenica da je Vlada Srbije donijela odluku o ulaganju 200 miliona evra u zaštitu geografskog porijekla pojedinih tradicionalnih proizvoda. I mi u Hercegovini moramo učiniti isto za naš sir iz mješine, za naš trebinjski sir, za kajmak, za vino i slične proizvode...     

istraživaČ, konsultant, urednik

Uz rad na fakultetu i uz doktorski studij, Šumić je veoma angažovan kao konsultant za implementaciju međunarodnih standarda u prehrambenoj industriji: HACCP i ISO 22000. HACCP sistem implementirao je u 24 firme u Srbiji; između ostalog u 6 firmi za preradu voća i povrća... 

Predavač je na stručnim kursevima za HACCP koje organizuje Tehnološki fakultet u Novom Sadu. Gost predavač je na programima certifikacije stručnjaka za kvalitet i sigurnost hrane u organizaciji Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu i sertifikacione kuće SGS. Predavač je i na Seminaru o implementaciji HACCP sistema u organizaciji Udruženja tehnologa Srbije u Inženjerskoj komori Srbije.

Sarađuje sa Nacionalnom organizacijom potrošača Srbije (NOPS) na polju podizanja svijesti potrošača o proizvodima koje kupujemo. Član je organizacionog odbora Udruženja tehnologa prehrambene struke. Uz časopis «Tehnologija hrane», uređuje i njeb site na istu temu koga mjesečno posjećuje preko 30.000 ljudi.

NAGRADE

Kao student, Z. Šumić je bio  stipendista Vlade Repblike Srpske, a kasnije i Vlade Republike Srbije. Pri kraju studije, nagrađen je kao jedan od 300 najboljih apsolvenata Srbije. Na takmičenju za najbolju tehnološku inovaciju u Srbiji za 2008. godinu bio je član tima koji je u kategoriji „Potencijali“ osvojio prvo mesto u oblasti „Fizika i hemija“. Pobjednička inovacija zvala se „Osmotski dehidrirano voće i povrće u melasi šećerne repe kao dodatak funkcionalnoj hrani“.
 

PRAKTIČNA SARADNJA

- Danas bi moja pomoć proizvođačima u Hercegovini - kaže Šumić -  najviše mogla da bude usmjerena na proizvodnju hrane jer se time profesionalno bavim. Pošto sam angažovan u više naučnih i drugih institucija, vidim i mogućnost da naše privrednike povežem sa privrednicima iz Srbije na obostranu korist. 

Zdravko je neki dan svoje ideje izložio u Inženjerskoj komori Srbije, a pred zaključenje našeg lista dobio je licencu za vodećeg ojenjivača za Food safety management systems (ISO 22000).

N. MARIĆ