I BIVŠI ZATOČENICI „LORE“ NEZADOVOLJNI SMANJENJEM PENZIJA

traume po drugi put
 

Predsjednik Udruženja logoraša regije Trebinje Vukan Kovač kaže da će ovo udruženje iskoristiti sve pravne norme da se njihovim članovima vrate ova stečena prava, ali isto tako dodaje da nije siguran šta će ovi članovi dalje poduzeti ako ljudi ostanu bez tih prava, jer oni ništa nisu ostvarili vaninstitucionalno..

Smanjenje penzija im je, kako kažu, umanjilo i šanse za iole dostojanstvenijim životom.

Bivši zatočenici zloglasne splitske „Lore“ kažu da su u tim kazamatima znali šta ih očekuje, ali da je ovo nepredvidiv udarac koji ih je sve oborio.

Svaki od njih je prilikom penzionisanja, kako kažu, Fondu PIO RS dostavio sertifikat Međunarodnog Crvenog krsta da su bili u zarobljeništvu, rješenja o invalidnosti i uvjerenja o zarobljavanju i to u nekoliko navrata, pa im nije jasno u čemu je sporna njihova invalidnost.

Veso Deretić koji je u „Lori“ robijao 95 dana, i to u zloglasnom „C“ odjeljenju, imao je, kaže, punu penziju borca invalida prve kategorije, a da je sada primio 170 maraka umanjenu sumu.

„Sve naše bolesti i traume su posljedice „Lore“, odnosno, fizičkih i psihičkih tortura, jer je gore bilo gledati vađenje ljudskih očiju i klanje, nego kada nas tuku, da bi sada svi mi koji se nikada nećemo otarasiti tih posljedica doživjeli još jedan šok i stres“, kaže Deretić.

On kaže da pred Fondom PIO nije validna ni dokumentacija njegovog prijatelja Dragana Ratkovića kome su noge naživo derane, pa mu i danas nedostaje tkivo na tim dijelovima tijela, ali da Dragan zbog teškog preživljavanja svega ovoga što mu se nanovo događa nije ni mogao doći da protestuje.

Stopostotni invalid Damjan Tripković iz Bileće koji je u dokumentarnom filmu „Lora“ Denisa Cvitičanina izjavio „da bi svo blago ovoga svijeta dao samo da može zaspati i probuditi se ko čovjek“, danas se, tvrdi, osjeća gore, jer mu se dešava ponovni stres, ali od njegovih Srba.

„Ni u snu, čak ni u Lori nisam mogao očekivati ovako nešto, jer me je porazila činjenica da se ne priznaju naše muke i naše rane, da moje petoro djece, od kojih je troje radno sposobno, a ni jedno ne radi, kao ni moja supruga, ne mogu pošteno da žive od moje penzije“, ogorčen je Tripković, kome je, ne krije to on, država dodijelila montažnu kuću i time mu mnogo pomogla. 

Ni Vladimir Žarković, niti Dobrivoje Bojović koji je, osim pet mjeseci zatočeništva u „Lori“, bio i ranjen pred kraj rata, nemaju mnogo različite priče od svojih drugova i sapatnika, a boli ih i neriješeno stambeno pitanje mnogih od njih, nezaposlenost članova porodice i brojni drugi problemi.

Svi su saglasni u jednom – ako se nepravda ne ispravi, preduzeće i radikalnije mjere.

Portparol Fonda PIO RS Tihomir Joksimović, sa druge strane, ističe da će organ vještačenja Fonda PIO, kao jedini zakonom ovlašteni organ za ocjenu radne sposobnosti, žalbe na rješenja bivših robijaša „Lore“ prioritetno razmatrati.

„Komisija će ponovo vještačiti da li je povreda ili oboljenje nastalo kao posljedica vršenja poslova ili zadataka u oblasti odbrane i uslova života u zarobljeništvu uzročno posljedično vezano sa učešćem u oružanim sukobima“, objašnjava Joksimović.

On je dodao da je samo pomenuta komisija nadležna da ljudima određuje status i invalidnost kada je u pitanju Fond PIO RS....

V.D.

POMOĆ ZA KOSOVO

U humanitarnoj akciji eparhije Zahumsko – hercegovačke i primorske, koja se pod nazivom „Porodice Hercegovine porodicama Kosova“ provodila od kraja februara do polovine marta, prikupljeno je oko 60 tona pomoći.

Prema riječima koordinatora akcije ispred Eparhije, jereja Aleksandra Ilića, vjerni narod Hercegovine i svi ostali dobročinitelji su sakupili dosta neophodnih namirnica, dokazavši još jednom humanost i bratsku ljubav koja će kosovskim Srbima značiti mnogo. 

„Ovo su zaista značajne količine roba široke potrošnje, brašna, ulja, šećera, soli, riže, pasulja, konzervi, tjestenine i svih prehrambenih namirnica dužeg roka trajanja, kao i veliki broj različitih vrsta higijenskih sredstava“, rekao je otac Aleksandar.

Akcija se vodila u svim istočnohercegovačkim opštinama, a sabirni centri namirnica bili su u parohijskim domovima Gacka, Ljubinja, Nevesinja, Bileće, Berkovića.

„Ovo je više izraz naše ljubavi i dobrih želja braći na Kosovu, jer, kada je nama bilo potrebno, oni su bili ti koji su nam u više navrata pomagali, zahvaljujući našem vladiki Atanasiju koji je sada dole.Mi smo i zbog njega  sakupili ovu pomoć da se, kada stignemo na Kosovo, ponosi nama“, rekao je otac Aleksandar.

U Hercegovini su se, osim porodica, na akciju odazvale i radne organizacije koje su, u sklopu svojih sindikalnih djelovanja i u skladu sa mogućnostima, organizovale prikupljanje pomoći u robi i novcu, za koji su kupljene potrebne namirnice.

Zanimljivo je napomenuti da su se na akciju odazvali i učenici i nastavnici trebinjskih osnovnih i srednjih škola, a što je još zanimljivije, stanari Gerijatrijskog centra na Gradini sakupili su i donirali robu u vrijednosti 1.000 maraka.

Doprinos akciji su dale i samostalne trgovinske radnje.

Prema zamisli, ono što se sakupi od radnih organizacija distribuiraće se za potrebe javnih kuhinja na Kosovu i Metohiji, dok će paketi koje su sakupile hercegovačke porodice biti podijeljeni tamošnjim pojedinim porodicama.

Hercegovci su, potaknuti pozivom Vladike Grigorija, koji se nedavno i lično uvjerio u težak život Srba na Kosovu, pokrenuli ovu akciju, poručivši braći na Kosovu da će ovakvih akcija biti još...

V.D.