| Početna |
|
Dragi Bokelji! Lutam ja tako po svijetu bijelom, pa stigoh i do Trebinja! Tu Vam dugujem objašnjenje. Svako od nas Bokelja je stigao u Boku od nekuda, pa i oriđinali imaju i pamte svoje porijeklo. Knjiga uglednog Novljanina Sava Nakićenovića, spočetka 20.vijeka, dala mi je osnove za traženje porijekla. I da ne dužim, uz pomoć Arhiva u Kotoru i u Herceg-Novom i onog u Trebinju, doznadog da je moja porodica u Boku, u Gornji Morinj, stigla prvo iz Lastve Trebinjske, a tu je stigla iz sela Macavara u Banjanima, dakle, sve, kao i većina Bokelja pravoslavaca, iz stare Hercegovine! Toliko o meni i mome porijeklu, a sada o Trebinju! Prošlog petka, sa mojom oriđinalkom (suprugom), pošao sam u posjetu iz sunčane Boke u još sunčanije Trebinje. Otišli smo da mi troši pare, na njene krpice i pomade, to ona, a ja da ponovo, po ko zna koji put obiđem grad i prijatelje! Na granicama sve normalno. Bosanski policajci samo mahnu, bitan im je jedino zeleni karton, a naši, oni su posebna priča. Još se uče da rade na kompjuteru, i tako već nekoliko godina, i najradije bi, čini mi se, da se vrate sveski i plajvazu! Ali, tehnološki napredak ih tjera da lupaju, sa jednim prstom, po tastaturi. Malo dalje, bosanci, ili Srbi, kako hoćete, izgradili novi granični prelaz. Samo što ga nisu pustili u rad. Još da pometu i posiju travu! I dok u Evropi granice ruše, mi ih eto gradimo. Takvi smo mi balkanci, oduvijek! Ako Vas to tješi Bokelji, mi nismo nikad pravili granice, niti se odvajali, ali su nam to uvijek radili drugi, pa mu izađe na isto! Trebinje okupano suncem i jutarnjom svježinom sa rijeke dočeka me i probudi. U centru pod platanima (a ima ih 16) još nisu iznijeli stolove i stolice, ali se svuda okolo sjedi, pije kafa ili čaj, i uživa:u lijepom vremenu, lijepoj pijaci, lijepim ženama, lijepom svemu! Tvrdoš, manastir u kome se Sveti Vasilije Ostroški (slava mu i milost) zamonašio, pa ga Hercegovci zovu "Tvrdoški i Ostroški) i u Novu Gračanicu poviše grade, gdje počiva, sigurno zadovoljan Dučić, donijet iz bijelog svijeta u svoje Trebinje ovaj put nisam posjećivao. Zato sam bio u centru, u Sabornom hramu Svetog preobraženja Gospodnjeg! Velelepni hram, izgrađen prije 100 godina, prošle godine obnovljen i uljepšan, dočeka Vas svojom bjelinom izvana i duhovnošću iznutra. Moji Bokelji, iz Trebinja vam poručujem, da iako imate preko 250 crkava, ne idete dovoljno u njih, ne molite se Bogu dovoljno! Učite se od svoje braće rimokatolika pa će sve biti u redu! Kada ste u Trebinju, a vidjeh po govoru i tablicama da Vas je dosta, i u ovu crkvu možete svijeću zapaliti i Bogu se pomoliti. Domaćin mi je bila jedna divna, visoka Draginja, ljepota od žene, baš kao što su i sve u Trebinju. Dok je moja Milanka šolde trošila, mi smo pričali, čaj oboje pili, ona zeleni, a ja crni sa vrelim mlijekom. Mlada konobarica se začudi mom piću, a ja je podučih da je to engleski napitak. Ona, nabubrena, kao tek procvjetani behar u Trebinju (vidi, bogati, prije nego u Boki) se zahvali i reče da će zapamtit! Slijedeći put ću provjeriti, kada budem u Trebinju! Trgovci u buticima su posebna priča. Jedna Stanka, prava gospođa, će Vam prodati i što hoćete i što nećete. Dobismo i popust zbog njene prijateljice u Novom! Na pijaci svega. Cijena ista kao u Boki, samo što su to u Boki evri a ovdje KM. Isto tako gorivo 16 centi jeftinije. Da nije one takse na granici, sve bi bilo jeftinije. Jeftinoća je i Gospare iz Dubrovnika, još malo ljute iz prošlog rata dovela na piće i jelo.Ima ih baš dosta.Na jagnetinu se ide u Mosko, prema Bileću, u restoran "Konak" a na ribu, divnu pastrmku u Ribnjak, prema Nikšiću.Ima i sušene !I obavezno, nemojte piti "Vranac", on nas čeka u Crnoj Gori, već uzmite "Blatinu" ili "Žilavku" ili Vranac od Anđelića podruma. I kad smo kod jela, na povratku, svratite u "Staru Hercegovinu" u mjestu Tuli, i uzmite sendvič od vrućega kruha a unutra domaći sir iz ulja i domaći pršut! Može i koja maslina. I šta još reći o Trebinju! Spomenici i crkve na sve strane. Sve čisto i umiveno! Parking se plaća 1 euro ili KM, pa šta ko da. Bolje euro! Napravljena zaobilaznica, ako idete prema Popovom Polju i Mostaru, da ne idete kroz grad. Ama, kao i ja, niste ludi da zaobilazite centar, Hotel "Platani" i slastičaru i pekaru ujedno u prizemlju! Tu pojedite obavezno pitu zeljanicu i makovnjaču i orahnjaču ispečenu ujedno!To nigdje u svijetu bijelom nema! I na kraju dragi Bokelji, obavezno se vratite svojoj Boki, jednoj i jedinstvenoj u svijetu!
Bokeljski oriđinal
SVE JE ISTO KO I LANI Da je naš Jovan živ vjerovatno bi njegova dijelo sažeto u knjigu nosilo naziv Tuga sa Leutara, te kad bi u istom govorio „o strahu“ vjerovatno bi spomenuo i deponiju otpada smeća koja prekriva njegov Leutar. Zaključak proizilazi iz ekoloških aktivnosti Planinarskog društva „Vučji zub“ čiji su članovi 21.03.2010. organizovali drugu po redu akciju čišćenja vrha Leotara. I ove godine skupljeno je na desetine vreća smeća na južnoj strani vrha koji je bio očišćen prošle godine. Deponije na Leotaru se pružaju više stotina metara ispod vrha, većinom otpad od svakodnevnih životnih potrepština. Ima i gomila tehničkog otpada, od TV aparata sve do košarkaškog obruča sa komadom table. Vjetar kiša i erozija odvlače otpad sa vrha prema dole, još malo pa će osvanuti pred vratima pjesnikove rodne kuće u Podglivlju. Eto i dok su nama puna usta gorostasnog Leotara (Leutara), njegova su njedra puna smeća. V.Z.
|