NEMANJA MILOŠEVIĆ - O ISKUSTVIMA STAŽIRANJA U NJEMAČKOM PARLAMENTU
 

TREBINJAC U BUNDESTAGU

Nemanja Milošević

Da imamo posla sa nekim ko je već usvojio njemačke radne navike i poslovičnu tačnost - bilo nam je jasno još prilikom dogovaranja sa Nemanjom, kada smo za razgovor morali da čekamo na prazno mjesto u njegovom prepunom rokovniku dnevnih obaveza. Nije potrebno napominjati da je Nemanja na zakazano mjesto stigao tačno na vrijeme - zatekli smo ga kako pogledujući u sat čeka nekog kome je slovenska aljkavost prirodno bliža od germanske odgovornosti prema obavezama.

A razlog našeg interesovanja za Nemanju jeste njegovo petomjesečno stažiranje u najvišem zakonodavnom domu Wemačke.

Inače profesor njemačkog i engleskog jezika, ovaj mladi Trebinjac u Bundestag je dospio zahvaljujući programu ovog parlamenta koji omogućava mladima iz cijelog svijeta da svoj pripravnički staž odrade u ovoj instituciji, stiču prva radna iskustva u kancelarijama saveznih poslanika i upoznaju se sa načinom funkcionisanja naprednih evropskih demokratija.

Ukratko, nakon prijave na konkurs, složenih procedura, razgovora u ambasadi, temeljitih provjera, Nemanja je - zahvaljujući poznavanju jezika, iskustvu u omladinskom aktivizmu, te čvrstom uvjerenju o evropskoj budućnosti kao jedinoj perspektivi zemlje iz koje dolazi - uspio da ubijedi konkursnu komisiju i kvalifikuje se u najuži krug - među troje mladih iz BiH koje je njemački parlament uključio u program.

Nemanja je iz Berlina donio zanimljiva i za nas vrlo poučna iskustva. Za naš list govori - o njemačkoj demokratiji i funcionisanju institucija sistema, parlamentarnoj kulturi i odgovornosti izabranih predstavnika vlasti, ali i kako  se njemački parlamentarci ne mogu čudom načuditi što njihovi đaci sa brdovitog Balkana nikako da savladaju osnovne lekcije valjane političke prakse.

Šta su bile tvoje svakodnevne obaveze u radu njemačkog parlamenta?

- Radio sam u birou Franca Jozefa Holcenkampfa, saveznog poslanika vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU), koji dolazi iz Donje Saksonije.

Kao pripravnik, bio sam jedan od dvoje zaposlenih u njegovom birou u Berlinu. Na početku, kako mi je sve bilo novo i trebalo mi vrijeme da se snađem, radio sam najo­bičnije poslove – kopirao i raznosio materijale, preuzimao i razvrstavao poštu. Kasnije sam uređivao kalendar dnevnih obaveza poslanika. Na svom internet sajtu postoji kalendar dešavanja i taj kalendar svaki građanin koji ga je birao može da vidi - gdje je on kog dana i šta radi, šta je kad rekao i za šta se zalagao, za šta je u parlamentu glasao a šta je odbio da podrži. Nakon toga, dobio sam ozbiljnije zadatke. Kada zasjeda Bundestag morao sam biti uvijek uz njega - od učešća u radnim grupama, preko rada u parlamentarnim odborima, pa sve do sjednica Bundestaga - bio sam kontakt sa biroom, hvatao bilješke sa svih sastanaka, pravio izvještaje o čemu se i na koji način rasravljalo. Imao sam dosta poslova i prilično sam se naradio.

Šta je ono što razlikuje političku praksu u njemačkoj demokratiji u odnosu na iskustva koja si ponio odavde? 

- Tamo su stvari jasnije definisane. Zna se šta je čiji posao. Kada zasjeda Bundestag, samo je nekoliko puta godišnje sala puna, i to onda kada su na dnevnom redu zakoni od važnosti i šireg značaja. Kad se donosi neki zakon, na primjer, iz sfere ekonomije, tu ne treba da sjede ljudi koji se ne razumiju u ekonomiju, ili ako se donosi zakon o vojsci - tu sjede i raspravljaju samo oni koji su upućeni u pitanja odbrane.

Jednostavno, Nijemci smatraju glupavim da neko sjedi i raspravlja u parlamentu o nečemu o čemu nema pojma. I pritom, tu gubi dragocjeno vrijeme koje se negdje drugo može korisnije potrošiti. Interesano je biti u Bundestagu kada u tolikom zdanju sjedi samo tridesetak ljudi. Poenta je da drugih šesto i nešto poslanika nema šta da kaže na temu u koju se ne razumiju. I ne smatra se poštenim da oni učestvuju u glasanju oko nečega što dovoljno ne poznaju.

U političkoj praksi u Wemačkoj jako je važna transparentnost. Na vrhu Bundestaga se nalazi staklena kupola, a tačno ispod te kupole je sala gdje su sjednice Bundestaga. Ta staklena kupola simboliše transparantnost. Ona je u funkcionisanju sistema u Wemačkoj stvarno očigledna na svakom koraku. Tamo se ništa ne može sakriti - od ličnog dohotka poslanika ili ministra, do toga šta on zapravo radi, kako radi, koliko je odgovoran prema povjerenim zadacima. Mehanizmi kontrole su tako dobro razrađeni da izabrani predstavnici naroda moraju itekako da vode računa o ukazanom povjerenju.

Kod nas se na politiku i političare uvijek gleda sa rezervom i nepovjerenjem, često sa kritičke distance, a ne izostane ni otvoreno gađenje. Kakve si utiske stekao o njemačkim političarima i kako Nijemci gledaju na svoje izabrane predstavnike?

- Moj poslanik je seljak, zemljoradnik i vlasnik farme svinja. Uzgaja ječam i pšenicu. Imao sam priliku da posjetim njegovo ogromno imanje. Kada pristupite njegovom sajtu vidjećete da pored zanimanje stoji najprije odrednica - zemljoradnik, a tek onda - član parlamenta. Kada sam bio u njegovom izbornom okrugu Kopfenburg Fehta bio sam fasciniran  u kojoj mjeri ga taj narod podržava. U svom okrugu je  dobio podršku čak 80 posto glasača, što je fenomen.

Oduševilo me je kako se on ophodi sa narodom koji ga je birao, koliko taj čovjek ima sluha za druge ljude. U Bundestagu se svako malo organizuju posjete iz njegovog okruga gdje ih on svaki put domaćinski sačeka i ugosti, sasluša i gleda način na koji može da im pomogne.

Dok sam ja radio, nijedno pismo koje je stiglo iz njegovog okruga nije ostalo bez odgovora. Kod nas ne vidim da su političari pretjerano voljni da saslušaju i čuju one koji su ih birali. Drugo, ministri i poslanici u Wemačkoj hrane se u istoj menzi parlamenta gdje sam se i ja hranio, kao i ona čistačica i bilo ko drugi od osoblja u toj instituciji. I plaćaju svoj obrok iz svog džepa. Ministri se voze metroom, dolaze na posao biciklom. Nemaju strah od naroda, kao što bi naš neko - bojao se da ga na ulici neko ne pljune ili mu kaže nešto neprijatno.

Kakve to usluge birači traže od onih za koje su glasali? Čini se da su to kod nas prečesto zahtjevi privatne prirode.

- Nema tih individualnih molbi, zahtjeva za ovom ili onom privatnom uslugom. Nijemci imaju vrlo razvijenu svijest o opštem interesu. Kada je riječ o zakonskim rješenjima, građani upućuju svoje prijedloge kako bi taj zakon bio bolji. Gleda se opšte dobro, a ne sitni interesi. I stvarno bude konstruktivnih prijedloga prema svojim izabranim predstavnicima. Narod se pita, i to u pravom smislu riječi. To me je oduševilo.

Imao si priliku da budeš tamo gdje se politike kreiraju prije nego što postanu javna stvar. Koliko su tad istinski odgovorni prema opštem dobru, a u kojoj mjeri ima čuvanja pozicija stranke ili ličnog interesa?

- Kada su moja iskustva u pitanju, mogu reći da se uvijek radilo o vrlo odgovornom ponašanju. Nisam mogao sresti nikoga koga je moć osilila, ko pokušava na bilo koji način da zloupotrijebi svoj položaj ili da izbjegava obaveze koje su mu povjerene. Svako odsustvo mora biti debelo pravdano. Inače, Nijemci su velike patriote. Jako su ponosni na svoje pokrajine iz kojih dolaze, ima i međupartijskih neslaganja, ali su iznad svega Nijemci i ono što ih ujedinjuje je opšte dobro Wemačke.

Sigurno gledaš i naša skupštinska zasjedanja. Kad uporediš kulturu javnih nastupa u parlamentu u Njemačkoj i ovdje, koliko smo daleko?

- To je teško porediti. Pristup govornici u Bundestagu je privilegija. Mjesec dana unaprijed znaš kada je tvoj red da govoriš na neku temu. Odredi se tačna satnica kada će doći tvojih sedam minuta, koliko smije da traje izlaganje. Ne možeš govornicu dobiti tek tako - da bi lupio neku glupost pa ostao živ. Ili nekog uvrijedio, uperio u njega prstom bez argumenata ili neke prostakluke govorio. I ti se moraš dobro spremiti da bi izašao za govornicu. Iako vrlo aktivno radi u parlamentu, moj poslanik je za dvije godine mandata samo tri puta izašao za govornicu.

Ali kad je god došao na red, zna se - to su značajni trenuci. Tada je cijeli biro na nogama - priprema se nastup. A priprema je do kraja profesionalna - toliko istraživanja, analiza, provjera rezultata, kontakata, toliko rada mora da prethodi da bi jedan poslanik iznio svoje mišljenje u Bundestagu. Kod nas riječ za govornicom ima jako malu vrijednost. Stvar je u tome – hajde za govornicu da narod vidi da sam i ja nešto rekao. U njemačkom parlamentu nema prepucavanja kao što je kod nas praksa. Pravo replike postoji, ali se teško može iskoristiti - jer šta poslanik kaže to je brižljivo pripremano i argumentovano.

Sadržaji zasjedanja Bundestaga se određuju i više od godinu dana unaprijed. Kod nas se i preko noći prijedlozi zakona ubacuju u dnevni red. Zato nam i jesu zakoni puni rupa, sve nam je napola i nedovršeno. Ništa ljudski i kako treba ne možemo da uradimo.

Kad smo već na domaćem terenu, kako u Wemačkoj gledaju na zemlju iz koje si došao? Sigurno si bio posebno zainteresovan za njihovo razumijevanje stvari ovdje?

- Naravno da jesam. Wemačka je svjesna svoje pozicije u svijetu. Svjesna je da je svjetska sila i koliko je važna njena uloga u svim globalnim dešavanjima. Zato i u njemačkom parlamentu postoje parlamentarni odbori posebno određeni da se bave regionima svijeta. Interesantno je da za Bosnu i Hercegovinu, ovako nesretnu kakva jeste, u Bundestagu postoji poseban odbor - zadužen samo za nju. Postoji, dakle, grupa od 15 poslanika koji se bave samo Bosnom i Hercegovinom. Bio sam dva puta u prilici da prisustvujem sjednici tog odbora. Uglavnom, ne mogu se čudu načuditi šta ovo mi ovdje radimo...

Rade SAVIĆ