USPJESI MLADIH TREBINJSKIH TEHNIČARA
i dalje najviŠe improviZuju
Na takmičenju srednjih tehničkih škola BiH, pod nazivom „Mikroautomatizacija“, održanom sredinom maja u Konjicu, u organizaciji prestižne njemačke firme „Simens“, Srednja tenhička škola iz Trebinja osvojila je drugo mjesto za projekat „Sigurni lift“ čiji je idejni tvorac maturant ove škole Goran Lalović.
Sa
Goranom smo se upoznali još u serijalu tekstova „Glasa Trebinja“ o
srednjoškolskom životu, kada nam je otkrio tajnu da je dobio stipendiju Vlade
Češke i da na jesen putuje u Prag na studije, ali nam je pametni lift ostao
nepoznanica.
U pitanju je,
objašnjava ovaj vrijedni mladić, projekat kojim će lift imati dosta poboljšane
efekte, poput onih koji ga spuštaju u prizemlje u slučaju nekog kvara ili dima u
kabini, nakon čega se uključuje alarm, gase se instalacije, pozivaju vatrogasci.
Ovaj posao Goran je radio na način da je, zajedno sa mentorima i školskim drugovima, konstruisao računarski softver i to tako što ga je ubacio u univerzalni uređaj koji dalje djeluje tako što odašilje naredbe mašinama ili motorima čije djelovanje treba poboljšati.
„Naš posao je u najvišnj slučajeva bio baziran na improvizaciji, jer, niti škola, a ni mi sami, nemamo novca za kupovinu skupocjenih uređaja, tako da upotrebljavamo sve što nam koristi i što nam je nadohvat ruke“, priča dalje Lalović.
On objašnjava da su kao motor koji pokreće i spušta kabinu lifta, u stvari, iskoristili motor od automobilskih brisača šoferšajbe.
Iako sve svoje inovacije, a ima ih još, do sada nije uspio unovčiti, jer, kako kaže, ljudi kod nas vole da rade po šablonu i teško se prilagođavaju novotarijama, Goranovi su projekti bili presudni da dobije stipendiju za praški Karlov univerzitet. On smatra da mu je pomogao projekat automatizacije poslova različitih predmeta koje je primijetio upravo „Simens“, a među kojima su i sistem pametne kuće, zalijevanje staklene bašte i sl., u čemu mu veliku pomoć i podršku pruža i profesor Slobodan Vukosavljević.
I Goranov prijatelj Milan Đurica, koji je takođe nagrađen na INOST-u zbog izuma programa za ubrzavanje rada računara, tvrdi da je za napredak u praktičnom radu nastave, kada je u pitanju automatizacija i informatika, najzaslužniji profesor Vukosavljević. Profesor, pak, tvrdi, da su za svoje uspjehe najzaslužniji sami učenici i da će, ukoliko i dalje budu ovako nastavili, postići velike uspjehe, od kojih će i društvo imati koristi. Milan Đurica je već počeo da ostvaruje takve uspjehe, stvorivši program, u okviru računara, kojim je omogućeno višestruko kopiranje, odnosno, sada postoji nekoliko opcija za kopiranje i lijepljenje. To će, kako kaže, omogućavati, primjera radi, brži rad popunjavanja tabela i to na način da se ne mora kopirati svako polje, već se pomoću izvjesnih prečica lijepe kopirani podaci, a takvih se u njegovom programu može zapamtiti pedeset. To će naročito pogodovati kopiranju dužih tekstova, ali, osim Vorda, može raditi i u drugim programima, moguća su kopiranja slika, fajlova i slično.
„Prijavljivao sam se sa ovom mojom idejom i na slično takmičenje u Srbiji, ali, s obzirom da nikada ranije nisam aplicirao ni na kakav sličan konkurs, nisam imao ni isakustva sa izradama projekata, pa sam primljen u prvom, ali su me odbili u narednom krugu jedino zbog toga što nisam imao razrađen plan ekonomske zarade i na tome sada radim“, ispričao nam je Milan.
Pored ove inovacije, usavršio je i neke igrice, od kojih je jednu ponudio i na pomenutom banjalučkom INOST-u, ali su ga, i pored truda od nekoliko mjeseci i preko 1.500 linija koda programiranja, što se u svijetu kompjutera računa ozbiljnim radom, odbili iz jednostavnog razloga što je u pitanju reklama igrica. Milan za sada najprije razmišlja o upisu na fakultet u Beogradu, a onda će, kaže, nastaviti sa programiranjem koje mu, ako bude imao uspjeha, može donijeti i adekvatnu stipendiju koja bi mu olakšala školovanje...
V.D.
promjena - sa raČunarima
Do prije nekoliko godina u Srednjoj tehničkoj školi u Trebinju nije bilo adekvatnih računara, pa su učenici, kako kažu, pisali u svesku ono što bi trebali raditi praktično i sve je bilo pomalo apstraktno.Sve se, tvrde Lalović i Đurica, promijenilo kada su nabavljeni računari i kada ih je profesor Vukosavljević zainteresovao za programiranje, pokazao im sajtove, programe, preporučivao i pozajmljivao knjige iz kojih su puno naučili...
Nenad Višnjić - dečko o kome se govori
uspjeh nije sluČajan
Mladi harmonikaš Nenad Višnjić iz Petrovog polja primjer je kako talenat povezan
sa upornim radom, uz dobrog učitelja, daje blistave rezultate. Ovaj talentovani
učenik drugog razreda Osnovne muzičke škole iz Trebinja osvojio je nedavno
dvije prve nagrade na dva značajna takmičenja.
Prve note i tonove na harmonici Nenad je probudio još prije polaska u Muzičku školu, a već u drugom razredu on je bio najbolji na republičkom takmičenju u Banjaluci i međunarodnom u Istočnom Sarajevu, kada je iza sebe ostavio učesnike iz Srbije, Bugarske, Makedonije i Poljske, zemalja sa tradicijom kada je u pitanju ovaj instrument. Na internacionalnom festivalu harmonike "Akordeon art" u Istočnom Sarajevu, koji su organizovali Muzička akademija Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Asocijacija za njegovanje akademske muzike Novi zvuk u periodu od 28. aprila do 1. maja 2010. godine postigli smo veliki uspjeh osvajnjem prve nagrade u disciplini harmonika, kaže Nenadova nastavnica prof. Violeta Popadić.
“Nastup na ovom festivalu za nas veoma je značajan, posebno imajući u vidu da pedagozi iz svih muzičkih škola veoma cijene ovo takmičenje, zbog nepristrasnog i objektivnog ocjenjivanja žirija. Ne treba napominjati da je žiri na festivalu bio sačinjen od vrhunskih umjetnika iz Srbije, Poljske, Bugarske, Rusije, Australije, Ukrajine itd. Posebno treba napomenuti da je član žirija bio i Jevgenij Derbenko, poznati ruski kompozitor, izvođač i pedagog”, napominje prof. Popadić.
“Što se tiče harmonike, na dosadašnjim takmičenjima i festivalima osvajali smo pretežno treće nagrade. Ovakvi uspjesi naših učenika sigurno bi izostali da se uslovi za rad u Osnovnoj muzičkoj školi nisu značajno popravili. Svakako, nove prostorije, nabavka novih instrumenata, osnivanje Srednje muzičke škole, uveliko su poboljšali uslove. Sada, sa našim potencijalima možemo da konkurišemo i Banjaluci, gdje sam kao nastavnik radila 10 godina i znam kakav je kvalitet tamo. Mislim da možemo da pariramo i školama u Srbiji, gdje prednjači Kragujevac, grad sa tradicijom kada je u pitanju sviranje na harmonici”, ističe ona.
Za Nenada kaže da je vrijedan i talentovan.
“Ovo je veliki uspjeh za Nenada, posebno, imajući u vidu da je nagrada osvojena na međunarodnom takmičenju, u izuzetno jakoj konkurenciji, gdje su nastupili takmičari iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Ukrajine, Bugarske i Poljske. NJegov uspjeh nikako nije slučajnost. To je ponovljen i potvrđen uspjeh iz Banjaluke sa republičkog takmičenja koje je održano krajem marta ove godine. NJegova linija uspjeha je konstantna i od njega očekujemo još mnogo nagrada.
Sa ovim mladim muzičarom planiramo osvajanje laureata (apsolutni pobjednik u svojoj kategoriji), što nećemo moći postići bez dobrih instrumenata, a koje naša škola planira nabaviti do početka naredne školske godine, što će uveliko poboljšati kavlitet rada ove ustanove”, optimistična je prof. Violeta Popadić
“Počeo sam da sviram na harmonici prije tri godine. Prvu godinu sam išao na časove kod nastavnika Laza Žulovića, dok mi je nastavnica Georgina Šotra predavala harmoniku u prvom razredu. Radujem se svakom času i savladavanju svake nove kompozicije”, kaže Nenad, koji u svojoj 11. godini govori i misli kao da je zreo čovjek. Nenad dnevno vježba i po dva sata, a po potrebi, pred takmičenje i duže. To mu ne smeta da bude odličan đak i u Osnovnoj školi u Petrovom polju, gdje skoro da i ne priznaje druge ocjene osim petice.
Milenko IGNJATIĆ
mladi stvaraoci - STOJAN JANKOVIĆ
BJELINA HARTIJE KAO IZAZOV
Izuzetnost,
koja svakoj priči obezbjeđuje pravo da bude ispričana, u ovom slučaju počinje
tamo gdje se srećno susreću jedna danas nesvakidašnja ljubav i nadarenost u
kojoj se ta ljubav plodotvorno osmišljava.
U vremenu digitalnih zabava i mas-medijske kulture, pisanje poezije i ogledanje u književnim radovima među mladima je izgubilo nekadašnji oreol cijenjene discipline mišljenja i duha.
Uglavnom naglavačke izbačena iz svakodnevnice i slobodnog vremena vršnjaka, kod Stojana Jankovića, učenika trećeg razreda trebinjske Gimnazije "Jovan Dučić", ovakva litararna ogledanja u trenucima bez školskih obaveza izazov su koji uglavnom ne ostaje bez odgovora, a i to ne bi bio dovoljan razlog za priču da uz to nisu i uspješna i da nemaju šireg odjeka.
Na literarnoj radionici ovogodišnjeg "Ozrenskog dragovanja", koje je nedavno po šesti put, u organizaciji Republičkog pedagoškog zavoda i Opštine Petrovo, održano u manastiru Svetog Nikole na Ozrenu, Stojan je osvojio drugo mjesto u konkurenciji srednjoškolaca Republike Srpske.
Na Ozrenu, priča nam Stojan, nije se obreo slučajno. Na konkurs za Dan Republike Stojan se odazvao pjesmom "Republika Srpska" i zaradio pozivnicu za literarnu radionicu „Ozrenskog dragovanja”, gdje je jedini predstavljao svoju školu i naš grad. Zanimljivo koncipirane, literarna i likovna radionica ove tradicionalne smotre talentovanih školaraca Srpske odvijala se na otvorenom - među živopisnim ljepotama Ozren planine i u intimnom razgovoru sa vijekovima ugrađenim u zidove starog manastirskog zdanja.
U takvom, stvaralački podsticajnom ambijentu nastajali su učenički likovni i literarni radovi na zadatu temu - "Gladam manastir i vidim generacije mojih predaka grade"...
- Na tu temu mi smo mogli da pišemo ili prozu ili poeziju, na bilo kom mjestu u manastiru ili okolini. Bili smo slobodni da sjednemo, da šetamo, sami odaberemo mjesto za rad. Svi su crtali ili pisali, osjetio se pravi takmičarski duh. A manastir je bio inspirativan i dao je povoda da tu nastanu vrlo lijepi sastavi i pjesme. Drago mi što sam na Ozrenu sreo toliko ljudi koji imaju vrlo slična interesovanja kao i ja, slične poglede na svijet. Na jednom mjestu kad ih se toliko okupi, mora biti prelijepo, priča nam Stojan.
Uspjeh na Ozrenu nije i Stojanov jedini. Na konkursu organizacije "Ujedinjena Srbija", koja okuplja mlade stvaraoce sa svih autohtonih područja srpskog naroda, Stojanova pjesma na temu "Kosovo i Metohija - duša Srbije" našla se među tri najbolja rada autora iz dijaspore. Još uvijek, kako nam kaže, žali što zbog školskih obaveza nije mogao da iskoristi tada zarađeno nagradno putovanje na Kopaonik, gdje bi bio u prilici da upozna mlade pjesnike i pisce iz drugih krajeva.
Literarni konkursi i takmičenja nisu jedini izazovi kada se Stojan lati pera.
- Inače pišem i poeziju i prozu, malo više poeziju. Pišem onda kada imam slobodnog vremena i kada imam inspiraciju. Uglavnom pišem o rodoljubivim i patriotskim temama, ali i o drugim temama koje smatram aktuelnim. Poezija je najviše vezana za naš narod i njegovu prošlost, ali i za duhovne teme, teme naše vjere, hrišćanstva i pravoslavlja. To je ono što me interesuje. Od proze pišem i poučne priče, pišem i rimovanu prozu, gdje se početak i kraj svake cjeline rimuje. Do sada nisam imao priliku ništa da objavim, ali to svakako namjeravam.
Stojan dodaje da njegova ogledanja u pjesničkim i proznim radovima ne bi bila onakva kakva jesu da nije bilo rada i zalaganja njegove profesorice Veselinke Kulaš.
A od ljubavi prema književnosti nikada nije daleko i ona prema pozorištu.
Stojan je redovno učestvovao u projektima školskog ansamlba iza kojeg, zahvaljujući entuzijazmu profesorice Kulaš, već stoje tri predstave i zapažena gostovanja u Mostaru, Kolašinu, Beogradu...
Ali to je već povod za neku drugu, na manje izuzetnu, priču...
R.S.