Sedam godina od istorijskog uspjeha FK Leotar

GENERACIJA ZLATOM OKOVANA

Dvadeset četvrtog maja navršava se tačno sedam godina od kada je Leotar osvojio titulu šampiona BiH. Te sezone prvi put je organizaovano zajedničko prvenstvo BiH, a Leotar je iznenadio sve i na kraju trke se našao ispred favorizovanih Željezničara, Sarajeva, Širokog brijega... Odluka o prvaku je pala u poslijednjem kolu, kada je Leotar u Ugljeviku pobijedio 2:1, a Željezničar bio poražen u Širokom brijegu 1:0. Odlučujući gol za Trebinjce postigao je Nenad Stojanović u 63. minutu iz penala. Malo je nedostajalo da Leotar osvoji i duplu krunu, ali je Željezničar bio uspješniji u finalu Kupa BiH. Tog ljeta na Policama je gostovala fudbalska Evropa. U prvom kolu Leotar je bez problema eliminisao luksemburški Grevenmaher (0:0, 2:0), a onda u drugom kolu bio dva puta poražen od praške Slavije (2:1, 2:0).

Danas, nakon sedam godina u Leotaru se mnogo toga promijenilo. Mijenjale su se brojne uprave i predsjednici, treneri, a o igračima da i ne govorimo. Bilo je uspona i padova i ono što je trenutno realnost je da Leotar više nije u vrhu fudbala BiH. U vrhu se zadržao  još godinu dana nakon titule, a onda se strmoglavio ka dnu. Ove godine se ustalio u sredini tabele , što je realan domet ove ekipe. Od šampionske generacije u Leotaru su još samo četiri igrača: Bojan Vučinić, Branislav Krunić, Željko Radović i Gavrilo Čorlija. Siniša Mulina je na funkciji sportskog direktora, a Predrag Vukićević je član stručnog štaba.

Tadašnji trener Leotara Mile Jovin je u prvenstvu oprpbao 26 fudbalera. Neki su završili karijere, neki su promijenili klubove, pa se nalaze po bijelom svijetu, a neki plove trenerskim vodama. Samo za Vas smo istražili gdje se nalaze članovi šampionske generacije sa Polica i gdje su sve bili nakon Leotara. Trener Mile Jovin se zadržao do proljeća sledeće sezone, kada je zbog lošijih rezultata podnio ostavku. Jovin je nakon Leotara trenirao bijeljinski Radnik, Žepče, Novi Pazar, a trenutno je trener omladinske selekcije Crvene zvezde. Jovinu su na klupi Leotara pomagali Vladimir Gaćinović, Dragan Spaić Krcko i Veselin Klimović.

Dušan Kerkez (rođen 1976), učinak u sezoni 2002/2003 37 utakmica/3 gola - Nakon Leotara put ga je odveo u Zrinjski, gdje je sa Mostarcima takođe osvojio šampionsku titulu. Poslije dobrih igara u Mostaru, potpisao je ugovor sa Rijekom, a već nekoliko godina fudbalski hljeb zarađuje na Kipru, gdje je standardan prvotimac AEL-a iz Limasola. Kerkez je odigrao sedam utakmica za reprezentaciju BiH.

Bojan Vučinić (1980) 36/2 - Vučinić je trenutno igrač Leotara sa najviše prvenstvenih utakmica u novijoj istoriji Leotara. Odigrao je 311 utakmica za Leotar, a samo jednu polusezonu je proveo u banjalučkom Borcu. Danas je kapiten trebinjskog tima.

Siniša Mulina (1973) 35/15 - Dugogodišnji kapiten i po mnogima najbolji igrač Leotara nakon rata. Dugo je igrao u Leotaru, bio kapiten, proveo jednu polusezonu u Zrinjskom, pa se ponovo vratio na Police. Fudbalsku karijeru završio je u dubrovačkom GOŠK-u. Godinama važi za jednog od najboljih malofudbalera na ovim prostorima, sa KMF Leotar igrao i Ligu šampiona, a trenutno obavlja funkciju sportskog direktora u Leotaru.

Branislav Krunić (1979) 31/7 - Plavokosi vezista je nakon Leotara imao bogatu međunarodnu karijeru i bio cijenjen u Ukrajini i Rusiji. U svim klubovima je bio standardan prvotimac i jedan od glavnih šrafova u ekipama ukrajinskog  Volina, te ruskih Tomska i Moskve. Nakon izbacivanja Moskve iz prve ruske lige zbog finansijskih problema, Krunić je odlučio da polusezonu odigra u matičnom klubu i njegov povratak je mnogo značio timu sa Polica. Jedno vrijeme bio je standardan član reprezentacije BiH.

Aleksandar Božović (1971) 30/0 - Golman Trebinjaca je okačio kopačke o klin. U ljeto 2005. godine napustio je Leotar, još neko vrijeme branio u Slaviji, a danas je trener golmana u klubu iz Istočnog Sarajeva.

Slavoljub Đorđević (1981) 30/0 - Stub odbrane kluba sa Polica je nakon osvajanja šampionske titule je vraćen u Crvenu zvezdu, gde je igrao vrlo kratko, a onda otišao u Rusiju, gdje je branio boje Alanije i Šinjika. Zatim se oprobao u Austriji nastupajući za Altah. Danas je član Crvene zvezde i zamjenik kapitena tima iz LJutice Bogdana.

Aleksandar Jovanović (1984) 29/4 - Iako su mu stručnjaci predviđali sjajnu karijeru mnogobrojne povrede su ga omele da učini nešto više. Branio je boje Leotara sve do 2005. godine, kada odlazi u kulski Hajduk, gdje i danas igra. Da nije bilo povreda vjerovatno bi i on igrao u nekom boljem klubu. Bio član U-21 reprezentacije BiH.

Ninoslav Milenković (1977) 29/2 - Milenković ima veoma uspješnu inostranu karijeru. Iz Leotara je otišao u belgijski Lirs, gdje je još igrao za Beršot, Sent Truden. Nakon toga vratio se u bh. fudbal, igrajući za Sarajevo. Poslije Sarajeva igrao je za grčki Panserijakos, a trenutno je član kiparskog Enonisa iz Paralimnija, gdje pruža dobre partije. Za reprezentaciju BiH je odigrao 16 utakmica.

Predrag Vukićević (1977) 28/2 - Teška povreda Vukićevića je odvojila od terena u finišu prvenstva i cijele sledeće sezone. Dugo mu je vremena trebalo da se vrati u pravu formu. Cijeli period je proveo u Leotaru, a 2009. je prestao sa aktivnim igranjem fudbala. Sada je trener u timu sa Polica.

Aleksandar Hajder 25/0 - Hajder je napustio trebinjski tim nakon osvajanja šampionske titule. Još nekoliko godina igrao u Srbiji. Nije poznato gdje danas radi i da li je ostao u fudbalu.

Zdravko Šaraba (1980) 24/4 - U paketu sa Branislavom Krunićem je otišao u Volin. Nakon toga se vratio u Sarajevo. Igrao još za Maribor, pa ponovo Sarajevo i Dinamo iz Minska, a danas je član Laktaša.

Igor Joksimović (1980) 24/6 - Joksimović ima bogatu internacionalnu karijeru, a od odlaska iz Leotara promijenio je čak osam klubova. Branio je boje ugljevičkog Rudara, pa se ponovo obreo u Leotara, a u inostranstvu je igrao za Zakarpatju (Ukrajina), OULU (Finska), Ararat (Jermenija), PSIS Semarang (Indonezija), Škumbini (Albanija). Zatim se ponovo vratio u BiH, igrajući za Slobodu i trenutno za Modriču.

Nenad Stojanović (1979) 23/22 - Najbolji strijelac Leotara u ovoj generaciji. Na samo 23 utakmice je postigao 22 gola, što na ovim prostorima rijetko ko može da dostigne. Da ga bolest nije odvojila od terena učinak je mogao da bude i veći. Nakon Leotara nije imao mnogo uspjeha. Prvo u Crvenoj zvezdi nije dobio pravu šansu. Zatim je igrao za Genk, Brisel i Luč Energiju. Vratio se u Srbiju, igrao za Vojvodinu i trenutno za Javor, ali nigdje nije ponovio sjajne igre iz perioda dok je nosio "devetnaestku" Leotara.

Marko Popović (1982) 19/1 - Popović se zadržao u Leotaru do 2006. godine, kada je prešao u Maribor, gdje je godinama bio jedan od najboljih igrača. U Sloveniji je bio sve do ove zime, kada je prešao u izraelski Ašdod.

Gavrilo Čorlija (1979) 19/0 - Cijelu karijeru je proveo u Leotaru, gdje je poslijednjih godina nosio i kapitensku traku. Za Leotar je odigrao najviše prvenstvenih utakmica u Premijer ligi BiH.

Željko Radović (1976) 17/1 - Radović je kao i Čorlija godine proveo na Policama. Dugo je imao problema sa neugodnom povredom.

Pavle Delibašić (1978) 16/7 - Sjajni napadač je nakon Leotara promijenio mnogo klubova i u svim je ostavio dobar utisak. Poslije Leotara branio je boje Budućnosti iz Banatskog dvora, Spartaka iz Subotice, Čukaričkog, kineskog Čong Kvinga, grčke Kalitee. Zatim je igrao za Lokomitvu iz Plovdiva, odigrao pola sezone u Zemunu, a trenutno je u Bugarskoj u dresu Ninjora iz Pernika.

Jovo Mišeljić (1967) 16/3 - Iskusni internacionalac se nakon Trebinja vratio u Niš, gdje je završio karijeru u niželigašu OFK Niš.

Dejan Musović (1969) 13/0 - Musović se nakon dvije uspješne sezone u Leotaru, gdje je osvojio dvije titule, posvetio trenerskom poslu. Posjeduje UEFA A licencu. Bio je pomoćnik u BSK-u iz Borče i šef stručnog štaba Obilića, gdje je prethodno vodio mlađe selekcije. Zatim je bio direktor škole fudbala Radničkog sa Novog Beograda, a trenutno obavlja istu funkciju u školi fudbala Kej.

Pajo Janković (1977) 8/2 - Od prošle godine "bombarder" Leotara se nalazi u fudbalskoj penziji. Cijelo vrijeme je bio u Leotaru, a sjajni golovi iz slobodnih udaraca su nešto po čemu će ga trebinjska publika još dugo pamtiti.

Uroš Golubović (1976) 8/0 - Golubović je nakon Leotara otišao u Bugarsku, gdje je godinama jedan od boljih golmana. Branio je boje Spartaka iz Varne, sofijske Lokomotive, a trenutno je čuvar mreže Liteksa.

Saša Miljanović (1977) 6/0 - Na kraju sezone 2005/2006 prekinuo igračku karijeru, a cijelu karijeru proveo je u Leotaru.

Oleg Ćurić (1978) 4/0 - Nakon teške povrede dugo vremena je čekao da mu se ukaže prava prilika da pokaže šta zna. Priliku je dobio i iskoristio kod Vladimira Gaćinovića, bio standardan prvotimac sve do ove zime kada prekida fudbalsku karijeru.

Boško Stupić (1984) 4/0 - Jedan od najtalentovanijih igrača te generacije je poslije godinu dana u Leotaru otišao u OFK Mladenovac. Poslije je potpisao ugovor za Sileksom iz Kratova. Dobre igre i mnogobrojni golovi (bio među najboljim strijelcima makedonske lige) preporučile su ga upravi Vardara, a nakon samo pola godine odlazi u Hrvatsku u Istru, gdje danas igra.

Damjan Ratković (1978) 2/0 - Igrao u Leotaru do 2006. godine, a danas je jedan od trenera u omladinskoj školi Leotara, gdje ima mnogo uspjeha.

Ljubiša Porobić (1984) 1/0 - Zajedno sa Jovanovićem i Stupićem bio je predvonik generacije koja je bila juniorski šampion RS, ali nije imao značajniju fudbalsku karijeru.

Č. Mucović

Fudbaleri Leotara vezali četiri uzastopna poraza

LEO POKVARIO UTISAK

Revanš utakmica za ženskog prvaka Republike Srpske

PETICA U TREBINJU

LEOTARTEKS - BORAC    5:0  (3:0)