Zanovijet na Žegulji kod Ljubinja domamila pčelare iz BiH i Hrvatske
 

PRVO PRAVO CVJETANJE U  NOVOM VIJEKU!

Posljednji put takvi prizori su se mogli vidjeti u prošlom vijeku, tačnije 1998 godine. Zatalasana kraška visoravan oko Žegulje ličila je na more medonosnog žutog cvijeta, kome se ni po vedrom danu nije mogao nazrijeti kraj. Med sa ovog cvijeta  bio je jako cijenjen još među vlastelom u Dubrovačkoj republici. A i danas je prava rijetkost na tržištu. Zato su Žegulju pohodili i pčelari  iz 200 kilometara udaljenog Sarajeva...

Rascvjetalo endemično šiblje zanovijeti na Žegulji kod Ljubinja, sem domaćih, privuklo je pčelare iz Stoca, Mostara, Čapljine, Čitluka, Ljubuškog, Metkovića  (Hrvatska), pa čak i iz 200 kilometara udaljenog Sarajeva.

Više od 1500 košnica razmješteno je po dolinama i zavjetrinama  kraške površi, kuda se raširio čuti grozdasti cvijet, sličan onom bagremovom, iz koga se lije blagi i ugodan miris ove jedinstvene biljke  - što raste na relativno uskom arealu od Splita do Nikšića.  Ni u ovom arealu  se ne pojavljuje ravnomjerno. A  područje Žegulje poznato je po njoj još od srednjeg vijeka!

Hroničari, poput dr Ljube J. Mihića u monografiji "Bančići - selo stogodišnjaka", zabilježili su da je vlastela iz Dubrovačke republike obožavala  meso ovaca i koza koje jedu list zanovijeti, smatrajući ga, kao i med, koji je nabavljala u tim područjima Hercegovine – pravim specijalitetom!

Docnije se na područjima Žegulje i obližnjih Bančića isplelo predanje prema kome je lično Franjo Josif, austrijski car, zbog te iste zanovijeti -  tražio iste proizvode! Makar u svemu tome bilo i pretjerivanja, činjenica je da i danas trgovci mesom znaju da se nigdje na području BiH ne može podgojiti jagnje s kvalitetnijim mesom od ljubinjskog, upravo zbog tog blagotvornog djelovanja  lista zanovijeti. Ljubinjci se odavno hvale da je i pokojni Gojko Jelačić (rodom iz Dabrice kod Berkovića) baš s takvim mesom otpočeo veliki posao u onom poznatom restoranu kod Jablanice... Med sa cvijeta zanovijeti cijenjen je i tražčen, ali ga proteklih godina, još od 1998. u čistom obliku nije bilo.

- Nije zato – objašnjava nam jedan od najpoznatijih ljubinjskih pčelara Rade Lugonja – zato što od te godine pa do ovog proljeća i nije bilo obimne pčelinje paše na tom cvijetu... Zanovijet se nekako igrala s nama: nekad bi procvjetalo samo 20 odsto cvjetova... nekad bi procvjetalo i 50 odsto, međutim, tad bi nam paša propala zbog kiša, vjetra, hladnijeg vremena.  Vazda bi se nešto ispriječilo. I mi smo se mogli samo sjećati  da smo 1998. izvadili po 25 kilograma takvog meda iz svake košnice. Jer, uistinu je to bila sezona za pamćenje!

Ova sad joj, nastavlja Lugonja, barem u prvom dijelu, sliči. Sve se lijepo složilo: temperature se kreću od 22 do 25 stepeni Celzijusa, procvjetao je svaki cvijet na biljci, uz to medi, nektar katkad ovlaži kamenje ispod šiblja, pčelinja društva su nam dobra, zdrava, donesu nekad tri i po kilograma dnevno... Samo još da Boga molimo da se lijepo vrijeme nastavi i biće opet meda sa zanovijeti, jer, vadnju i vrcanje planiramo polovinom maja!  

Lanjski ljubinjski med se prodavao od 12 do 15 maraka po kilogramu. Brzo je rasprodat. Ni ovaj  sa cvijeta zanovijeti sigurno neće imati nižu cijenu, ali za plasman se, izgleda, niko ne boji. To je jedan od najboljih medova što stižu sa juga i u takvim slučajevima se rijetko kad za cijenu i pita.

Najstariji pčelari se i sad sjećaju  da su šezdesetih godina prošlog vijeka na Žegulju, zbog paše na cvijetu zanovijeti, dolazili pčelari sa Hvara, a neki Ljubinjci bi, zauzvrat, išli k njima na Hvar kad bi tamo počinjala paša na cvijetu lavande. Ovakve razmjene podavno nema, ali ona je, ipak, dokaz više kakav ugled ima med sa zanovijeti. A i njen cvijet je na svoj način ljekovit. Opisujući stogodišnjake iz sela Bančića dr Mihić je podsjećao da i on djeluje okrepljujuće: "...Miris (zanovijeti – latinski naziv joj je Cytisus ramentaceus) djeluje osvježavajuće, organizam jača, čovjek se oslobađa umora. Miris čistog vazduha živce umiruje, uspavljuje, organizam spava tvrdim snom... Med sa zanovijeti je ljekovit. Cvjetanje  ove biljke traje mjesec dana. Tad pčelari vade ljekoviti med i prodaju ga zdravim da se hrane i jačaju organizam, a bolesnima za lijek."

I Rade Lugonja, kao i ostali pčelari, uživa u njenom mirisu i lijepim prizorima koje pruža  cijela zatalasana površ oko Žegulje,  koja se pretvorila u veličanstveno žuto more kome čovjek ni usred bijela dana ne može sagledati kraj.

- Pogledatje – veli – sve čisto, sto odsto čisto, iskonsko, prirodno, bez ikakve zločeste hemije. A cvijeta - ne samo da ga ima za sve pčele i pčelare, nego će nam, evo, pred očima propasti tone i tone meda koje neće imati ko da pokupi. Jer, pčela je malo za ovoliko cvjetova!!! Ali barem ćemo uživati u prizorima kakvi se na drugim mjestima ne mogu vidjeti...

Tako nam je, u stvari, govorio pomenuti ljubinjski pčelar početkom maja, očekujući da će vrcanje obaviti sredinom mjeseca... Međutim vrijeme nije baš u potpunosti  slijedilo Radine čelje, pa njegova vrcaljka i sad, dok potkraj mjeseca ispisujemo ove retke - i dalje miruje.  Sad se već uveliko probudio cvijet čalfije i sa čutog se prelazi na ljubičasti cvijet. Kakav god bude, on  ni njega ni druge ljubinjske pčelare neće tako veličanstveno iznenaditi, pošto su dobre paše na žalfiji ipak češće. Zato naš sagovornik, koji je jedini ljubinjski pčelar što seli sa svojim društvima odavde od Žegulje do Vite Bare na planini Zelengori s malo žala ipak kaže:

- Šteta, evo, kad napokon zanovijet nije zanovijetala, zanovijetalo je vrijeme. Ali ne spadam u pčelare koji kukaju, optimista sam, vjerujem  u bolje dane... Vjerujem, takođe, da i na samu zanovijet, u kakvoj sam uživao ovog proljeća više neću tako dugo čekati...

GRANČICA U GRBU LJUBINJA

   Nekoliko godina u grbu Opštine Ljubinje, kao simbol, bila su ucrtana tri lista duvana "velikog hercegovca." Kako je vremenom zapadni duh zapljuskivao i ovu opštinu, prvo je u kancelarijama opštrinske zgrade zabranjeno pušenje, a brzo potom iz grba su uklonjena ona, sada već nepopulkarna i nepoŽeljna tri lista duvana. U prazninu, nastalu tim brisanjem ucrtana je grančica zanovijeti. Kao nečeg prepoznatljivog i karakterističnog za ljubinjski kraj. Asociralo se na to da je list ove biljke odlična hrana, prvenstveno za stoku sitnog zuba, ali i na medonosni cvijet. Pa i na to da je niko drugi na svijetu u svom grbu nema!