Početna

 

POČELO SA RADOM UDRUŽENjE PORODICA SA PROBLEMIMA STERILITETA

 

bebe na rate

RIJEŠENI DA SVOJE PROBLEME PRUZMU U SVOJE RUKE I DA SE SA NJIMA ZAJEDNIČKIM SNAGAMA BORE, DIO TREBINJSKIH PORODICA KOJE IMAJU PROBLEME SA STERILITETOM ODLUČIO SE NA ZAJEDNIČKO DJELOVANJE U UDRUŽENjU SA SIMBOLIČNIM NAZIVOM „BEBA“.

 


 

Bebe su san svih nas i zato smo se odlučili za ovakav naziv, kažu jednistavno u Udruženju porodica sa problemom steriliteta „Beba“ koje je nedavno počelo da funcioniše u Trebinju kao prvo ovakve vrste u Republici Srpskoj.

Cilj udruženja je, kako kaže Snežana Misita, njihov predsjednik, odluka da se ne mire sa svojim problemima, što su u posljednje vrijeme sve češći probelmi sa kojima se susreću mladi bračni parovi. 

„Do sada nas se u Udruenju okupilo oko četrdesetak bračnih parova, ali u samom Trebinju ih ima sigurno još tri puta toliko, jer to znamo i preko nadležnih institucija kojima se svi obraćamo za pomoć i rješenje zajedničkog problema, ali i iz ličnih kontakata, jer ih sve više dolazi sa željom da se učlane, shvatajući da to nije nikakva sramota“, kaže Misita.

Od osnivanja do zvaničnog početka rada Udruženja kome je lokalna zajednica ustupila prostorije, promijenilo se mnogo toga, iako je od tada prošlo svega tri mjeseca.

U Udruženju sa ponosom ističu da se najviša i najljepša promjena ta što su od tada do danas začete tri bebe kod njihovih članova.

„Iako još nismo u stanju da obezbijedimo materijalnu pomoć preko udruženja, zajedničkim okupljanjima i razmjenom iskustava pomažemo jedni drugima, pa se nadamo da smo dali barem mali doprinos u tome smislu da ova tri mališana dođu na svijet“, sa ponosom ističe Misita.

 

Najveći problem ovih porodica je nedostatak finansija da bi obezbijedili medicinske tretmane za liječenje steriliteta ili vantjelesnu oplodnju koja je veoma skupa i svaki put im je potrebno sve više novca zbog biloškog starenja organizama roditelja, prvenstveno majki.

Iako se zna da je jedan tretman vantjelsene oplodnje u Republici Srpskoj besplatan, statistika je, sa druge strane, neumoljiva i kaže da to do sada gotovo nikome nije uspjelo, a za sve ostale pokušaje se, nažalost, plaća velika suma novca koja je mnogim parovima, naročito u današnje vrijeme krize i recesije, nedostižna.

S obzirom da je rijedak slučaj da žena ostane u drugom stanju, odnosno, da održi trudnoću u ovom prvom i besplatnom pokušaju, naredna dva ili tri, koliki je obično prosjek, moraju se platiti i to svaki sve više.

„Ja lično sam do sada na vantjelesnu oplodnju do sada išla tri puta i to koristeći prvi pokušaj besplatno, a za drugi smo suprug i ja sakupili sav  novac koji smo imali i još se zadužili, plativši tada pet hiljada maraka, ali je opet uslijedilo razočarenje. Treći put smo morali podići kredit, jer je taj tretman bio skuplji i koštao 9.000 maraka i tada sam uspjela zadržati trudnoću mjesec dana, ali sam je nažalost izgubila, a kredit i danas otplaćujem. O duševnim osjećanjima da i ne govorim, ali, nadu nismo izgubili, samo nam treba materijalna podrška, i nama i svima ostalim“, hrabro iznosi svoju priču gospođa Misita.

 

Žalosno je, kažu u Udruženju, a sa njima se slažu i svi ostali koji žele da im pomognu, što ovi parovi moraju da podižu kredite i to uglavnom kod mikrokreditnih organizacija koje u pravilu imaju visoke kamate, jer kod banaka gdje su našli povoljnije kamate uglavnom su se već zadužili.

Zato, kada ovakve porodice i obasja radost roditeljstva hvataju se za glavu kada im prispiju kreditne rate koje godinama nakon bebinog rođenja moraju otplaćivati.

Zato je za one kojima ne uspije jedan, dva ili tri pokušaja, već četvrti pokušaj veoma skup, a nemali broj njih pristignu i rate prethodnih kredita.

 

U Udruženju porodica sa problemom steriliteta „Beba“ u Trebinju kažu da su se upravo zbog ovakvih i sličnih problema i organizovali, jer, na kraju, ako i različite vladine i nevladine organizacije i udruženja mogu dobijati grantove sa republičkih i lokalnih fondova, ako mogu dobijati stimulativna sredstva i povoljne kredite, u takve grantove bi se moglo uključiti i ovo udruženje, jer, na kraju krajeva, novac koji im se da najdirektnije se ulaže u budućnost cijele Republike Srpske, odnosno, njene populacije, popravljajući dosta negativnu demografsku sliku koja je naročito izražena upravo u Hercegovini.

„Niko od nas nema novca, jer da imamo novac ne bismo se ovako udruživali i gubili dragocjeno vrijeme čekajući, već bismo o svom trošku odlazili na liječenja i tretmanr koji koštaju mnogo, iako ja ne znam koliko smo tačno suprug i ja do sada izdvojili novca. Jednostavno ne želimo da računamo koliko će nas koštati naše dijete, iako je stvarnost surovija i o tome moramo misliti i sve tome podrediti“, kaže Vedrana Lakić koja na bebu čeka punih osamnaest godina.

Iako njen suprug ne radi nigdje, a ona sama je zaposlena u „SL Industriji alata“, Vedrana kaže da je srećna što ima potporu od svoje okoline, od radnih kolega i od njenih pretpostavljenih koji, kako kaže, imaju veliko razumijevanje za njen slučaj i koji joj daju slobodne dane kada joj je potrebno za odlaske na klinike, ali i pružaju veliku moralnu podršku u svemu.

Udruženje će, kako kažu, najprije pokušati da se na sličan način organizuju svi parovi bez djece u Republici Srpskoj, nakon čega će pokušati pokrenuti inicijativu da se i u zakonu nešto promijeni, jer sve zemlje u okruženju daju svojim građanima više besplatnih pokušaja vještačke oplodnje.

Među ovim zemljama prednjači, kažu, Slovenija koja nudi šest besplatnih pokušaja ovakvog začeća, dok se u Srbiji insistira da broj sa dva besplatna pokušaja poraste na tri.

„Naša je želja da nam se omogući ili veći broj besplatnih pokušaja, ili barem da dobijemo neke participacije u tom pogledu, zbog čega smo i sa doktoricom Sanjom Sibinčić u Banjaluci, koja radi ove vantjelesne oplodnje, dogovarali animacije njenih drugih pacijentkinja koje su voljne da se udruže sa nama, kako bismo djelovali na prostoru cijele Republike Srpske i zajednički inicirali možda i eventualne zakonske olakšice za ove kategorije“, odlučni su u Udruženju „Beba“...

 

V.D.

 

 

U početku je u Trebinju bilo samo četiri bračna para koja su se organizovala u Udruženje porodica sa problemom stnjriliteta „Beba“, ali ih svakom danom ima sve više.

„Sve što nas je bilo više u udruženju imali smo više informacija o tome gdje su bolji i jeftiniji tretmani, gdje su najbolji ljekari konsultanti, a zajedničkim bodrenjima i savjetima dajemo jedni drugima i psihičku potporu“, kaže gospođa Vedrana Lakić...