novo svjetlo pada i na tromeđu

iZa brda vrba mrda

U trebinjsko-dubrovačkim relacijama, na prvi pogled - ništa novo. U Dubrovnik Trebinjci uglavnom idu u sasvim nestandardnim prilikama, veoma rijetko, kad ih nanese slučaj ili neka iznenadna okolnost. A i tada, većina (pričaju mi kolege iz NGO) leda da posao obavi po kratkom postupku, i da se što prije vrati. Jedini su izuzetak oni koji u ljetnim mjesecima idu na kupanje, a i takvih je mnogo i mnogo manje nego prije rata.

“Glas” je, čitao sam, nekoliko puta pisao o tome (i to baš kad smo radili analizu medija na tzv. tromeđi). Po mom sudu, riječ je o pravom fenomenu, koji je, na neki svima vidljiv način ipak sakriven od tzv. širokih narodnih masa.

Neki dan razgovarao sam sa kolegama iz nevladinog sektora na jednom IPA gorumu, koji je održan u Nikšiću, i svi se slažu oko toga da veliku odgovornost za ovo stanje snose i sami građani na sve strane (čak i u Herceg Novom, zbog specifičnog režima saobraćaja prema Hercegovini). Dok se građanima prave barijere, tajkuni i kriminalci komuniciraju bez velikih teškoća, njima necarinske prekogranične barijere kojih je na desetine ne smetaju.

Interesantno je da se sve ovo dešava u jednom turističkom regionu koji bi nekako (trebao) da podrazumijeva otvorenu granicu i znatno srdačniji odnos.

Jedna kolegica iz Trebinja kopirala mi je tekst iz Dubrovačkog vjesnika u kome se bjelodano pokazuje do kakve poslovne i svake druge redukcije odnosa među ljudima dolazi bez ikakvih racionalnih potreba.

Naime, Dubrovčani čak i na Ivanicu odlaze rijetko, uglavnom po kafu i cigare (proizvodi koji su dugo bili više nego simbolični za ovaj region). Neki, kažu mi kolege iz Trebinja, dolaze i u nešto ambiciozniji šoping u Trebinje (uglavnom kupuju mliječne proizvode, meso i tekstil, a poneko i skank ili heroin).

Sve u svemu, kako izostaje bilo kakva službena saradnja, odnosi su i dalje haotični, i nije nimalo čudo što se u takvoj situaciji najbolje snalaze oni kojima je ponajmanje do zakona i zakonitosti.

Stanje je potpuno zamrznuto, kao da je prosto “upakovano” za novi konflikt. Naravno, u ovoj situaciji to je nemoguće, međutim, izvjesna tvrdokornost i odbijanje svakog dijaloga upućuje na dublji politički sadržaj problema, a, jednim dijelom i na njegovu kriminalnu dimenziju.

Sve se, predugo, odvija po najgorem scenariju. Trebinjci i Dubrovčani, za sada, komuniciraju samo na nivou vatrogasnih društava, kad se saradnja ne može izbjeći u par ljetnih mjeseci, dok Novljani i Dubrovčani, odnosno Crna Gora i Hrvatska, počinju da komuniciraju i malo ambicioznije.

Naime, za koji dan na Debelom brijegu počeće da funkcioniše malogranični promet, a dvije države formirale su zajednički policijski tim koji će se malo ambicioznije pozabaviti bezbijednošću (bar tako obje strane kažu).

Sve se to dešava na horizontalnoj ravni na bivšoj “tromeđi bez međa” u trenutku kad međunarodni faktori na ovaj teren ulaze sa zamašnim projektima prekogranične saradnje (o kojima smo razgovarali u Nikšiću).

Riječ je o čitavom nizu poteza i projektnih aktivnosti koje nas o osposobljavaju za korišćenje predpristupnih evropskih fondova.

Za sada, pokazuje se da se prema tim mogućnostima kreativno i aktivno odnose nevladine organizacije, ali, interesantno (ako me oči ne varaju), budi se i administrativni sektor. Nikada u svojoj praksi do sada na jednom skupu koga organizuju međunarodni faktori nisam vidio toliko predstavnika opština kao na proteklom u Nikšiću.

Sastavi opštinskih delegacija, uz to, bili su više nego operativni. Opštinske delegacije činili su uglavnom resorni rukovodioci koji tačno znaju zašto su došli jer IPA projekti veoma su aktivno postavljeni u odnosu na reformu administrativne strukture.

Zašto ovo podvlačim?

Zato što Hecegovinu nadkriljuju  dva komplementarna prekogranična projekta, jedan sa Hrvatskom, i jedan sa Crnom Gorom. Dakle, na temi prekogranične saradnje, moguće je ne samo zahvatiti značajna sredstva iz međunarodnih fondova, nego istinski uspostaviti institucije koje će razvijati dalju poslovnu i svaku drugu saradnju.

O saradnji, inače, priča se i na većim nivoima. Podsjetimo samo kakve je poruke donijela nedavno posjeta Borisa Tadića, a zatim Iva Josipovića BiH.

Nije li konačno došlo vrijeme da se u tom novom duhu dobrosusjedskih odnosa na jedan novi, mnogo oodgovorniji i kreativniji način razmotri situacija na tromeđi Hrvatske, BiH, i Crne Gore.

Ako ovu priliku ne iskoriste ljudi iz vlasti, na tromeđi će prepustiti inicijativu nama iz nevladinog sektora, a to, u najmanju ruku nije normalno, a nije ni dobro ni za nas, ni za naše NGO, ni za građane.

O političkim pozicijama partija da ne govorim.

Zato se i ovom prilikom pitam, zašto su došli u situaciju da ih guraju oni koje niko ne bira, oni koji nikom ne odgovaraju?! 

Ljubo BANDOVIĆ 

KONAČNO MALOGRANIČNI PRELAZ NA DEBELOM BRIJEGU

Malogranični prelaz na Debelom brijegu za građane Boke i Dubrovnika trebalo bi da bude otvoren do ljeta (1. jula). To je novinarima u Herceg Novom rekao direktor Direkcije za konzularne poslove MIP Crne Gore Željko Stamatović. On je sa hercegnovskim gradonačelnikom Dejanom Mandićem i direktorom Direkcije za saobraćaj Crne Gore Veselinom Grbovićem obišao dionicu starog magistralnog puta u Sutorini kojim bi trebalo da se odvija malogranični saobraćaj.

Inicijativu o otvaranju ovog alternativnog graničnog prelaza na Debelom brijegu za komunikaciju lokalnog stanovništva pokrenuli su prije dvije godine predsjednici opština Herceg Novi i Konavle, sa ciljem da se građanima pograničnih opština omogući brži i jednostavniji prelaz preko granice.

Tu inicijativu su prihvatili predsjednici vlada Crne Gore i Hrvatske Milo Đukanović i Jadranka Kosor, koji su se prilikom posljednjeg susreta dogovorili da se ona realizuje.

- Sa kolegama iz Hrvatske smo se prije mjesec saglasili da je ovo pitanje izuzetno važno za lokalno stanovništvo. To je i način da se intenzivira saradnja i komunikacija među susjedima. Dogovorili smo se takođe da za tu svrhu treba aktivirati stari put – rekao je Stamatović.

On kaže da bi taj prelaz koristili i poljoprivredni proizvođači za plasiranje proizvoda na pijacama susjednih opština kao nekada, u zajedničkoj državi.

Stamatović je najavio potpisivanje međudržavnog sporazuma o malograničnom prometu, ali se čeka da Hrvatska dobije za to odobrenje od EU, s obzirom da je ona u fazi priključivanja EU.

Na osnovu pozitivnog iskustva iz Ulcinja, razmatra se inicijativa i o pojednostavljenju prelaska granice sa BiH na prelazu Sitnica. Ideja je da se organizuje zajednička carinska kontrola na novom bosanskohercegovačkom graničnom prelazu.

- Novi granični prelaz sa naše strane, na Sitnici, još nije izgrađen i ovo bi, smatra predsjednik hercegnovske opštine Dejan Mandić bilo vrlo racionalno rješenje. On navodi da su razgovori nadležnih službi dvije države u toku i na dobrom su putu da taj aranžman do sezone zaživi.   

D. Ivanović