| Početna |
|
TREBINJSKE LJETNE SVEČANOSTI GOSTI IZ KOPRA - SRBIJANSKE IGRE U okviru ljetne manifrstacije “Trebinjske ljetne svečanosti“ u trebinjskom Domu kulture dva prijateljska kulturno umjetnička društva „Alat SL Trebinje“ i „Kolo“ iz Kopra u Sloveniji, održali su nedavno cjelovečernji koncert. Članovi „Kola“ su izveli igre iz Banata i Srbije, uz nastup izvornih pjevačkih grupa, dok su domaćini odigrali tradicionalne igre iz Hercegovine i Srbije. Prema riječima Dragana Mijovića, direkotra trebinjskog KUD-a, članovi Akademskog kulturno umjetničkog društva „Kolo“ su po prvi put u Trebinju, gdje su izrazili oduševljenje i ovim gradom i gostoprimstvom njegovih ljudi. „Gosti iz Slovenije izveli su nam repertoar srpskih igara iz okoline Gruže, Banata i Bosilegradskog krajišta, predstavivši nam izuzetne koreografije kao dokaz njegovanja srpske, ali i folklorne tradicije cijelog Balkana u Sloveniji“, istakao je Mijović. On je objasnio da će GKUD „Alat“ najvjerovatnije u spetembru imati uzvratnu posjetu Sloveniji, te da su u „Alatu“ u toku posljednje pripreme za odlazak u Italiju, gdje će se predstaviti u gradu Salerno na smotri od 6. do 17. avgusta, među kulturno umjetničkim društvima sa četiri kontinenta... V.D.
Crtica - CRKVA U ZAPLANIKU
KAPA DOLJE GRADITELJU
Čitam vijest da je obnovljena crkva u Zaplaniku. Zaplanik danas pripada opštini Ravno, administrativno je u Federaciji BiH, i sve to danas nije čudo. Vjerski objekti obnavljaju se na sa obje strane entitetskih granica. Prišem ovu crticu o obnovi jer sam se do juče pitao kako je crkvu u Zaplaniku neko uopšte mogao obnoviti? Sjećam se onih ratnih i poratnih dana. Crkva je bukvalno visila o koncu. Sjećam se, kad sam prvi put prošao, djelovala je kao da je okačena o nebo, a ne utemeljena u zemlju. Činilo mi se da je dovoljno dotaknuti je prstom - i ona bi pala. Bio sam uvjeren da će prvi jači vjetar srušiti ono što je ostalo. Ako se dobro sjećam, crkva je pretrpjela nekoliko direktnih pogodaka artiljerijskim oruđima većeg kalibra.
Mještani koji su se latili obnove, naravno, ako su već nešto odlučili da rade, morali su biti i sretni i spretni, jer temelji ove crkve su jako stari, sežu u srednji vijek. Ne znam sve detalje, ali divim se graditelju koji nam je omogućio da, bez straha po život, opet pređemo prag ove crkve.
Ne znam koliko mu je trebalo odvažnosti, koliko noovca, pa možda i koliko sreće, ali sve se to, eto, sabralo i crkva koja je više ličila na kulisu za snimanje kakvog filma o ratu, ponovo je živa i njeno zvono opet se čuje. t.k.
|